Iako ga se isticalo kao mogućeg potpredsjednika Sanaderove vlade, SDSS-ov Milorad Pupovac, nije želio prihvatiti tu poziciju. Ostao je zastupnik u Saboru, a za Javno je ispričao kako se osjećao kada su ga kolege iz Srbije nazivale 'izdajicom' kada je njegova stranka, nakon priznanja Kosova, ostala u Vladi. Najavljuje osnivanje srpske banke u Zagrebu do početka ljeta te kritizira način na koji je Vlada riješila pitanje ZERP-a, kao i djelovanje opozicije. Objašnjava zašto je potpisao peticiju za referendum, iako je stav SDSS da referendum za NATO nije potreban.
Što je posjet američkog predsjednika Georgea W. Busha značio za Hrvatsku i regiju?
- U uobičajenim, normalnim okolnostima posjet predsjednika SAD-a državi kao što je Hrvatska, mala država, mlada demokracija, značio bi mnogo. Međutim, s obzirom da je predsjednik Bush na kraju mandata te je njegov posljednji mandat obilježen teškim krizama u svijetu, ratovima, nestabilnostima, sumnjama, ali i potvrdama o kršenju ljudskih prava, onda je to bacilo sjenu na posjet američkog predsjednika.
A što je značio za regiju?
Milorad Pupovac najavljuje osnivanje srpske banke do ljeta, a priznaje kako se još ne zna hoće li biti u prostorima HPB u Jurišićevoj.
|
- S obzirom da se posjet odvijao nakon summita u Bukureštu koji nije donio stvari koje su bile očekivane, pozivnicu za Makedoniju, potpisivanje sporazuma s Ukrajinom i Gruzijom, a nakon posjeta našoj zemlji, na susretu s Putinom nisu postignuta očekivanja, može se reći da te poruke nemaju vrstu snage koju bi imale da je cijeli summit uspio. One su polovične, ali to ne znači da Hrvatska, koja iz svojih razloga i svoje uloge na JI Europe, ne treba pronalaziti načine kako da s regijom, sa susjednim zemljama komunicira. Ukoliko su poruke Busha u razgovorima s premijerom Sanaderom i predsjednikom Mesićem takve da ohrabruju proces na JI Europe, da žele ubrzati proces pristupanja NATO-u, posebno Srbije, BiH i Makedonije, onda to treba uzeti u obzir. Ali, treba sačekati da prođu izbori u Srbiji, vidjeti koje su stvarno poruke koje su ostale na stolu predsjednika Mesića i Sanadera.
Zašto niste prisustvovali govoru na Markovu trgu?
- Iz razloga što se trebalo na jedan način pokazati neslaganje s politikom predsjednika Busha.
Vanjskom politikom?
- Gledajte, najveći dio vremena u politici sam proveo u borbi protiv onih koji su bili tvorci ratova, protiv ratnih politika i politika koje su kršile ljudska prava na prostoru bivše Jugoslavije. Kad SAD podržava režime koji su sve drugo nego demokratski, ali su eto vezani uz SAD, pa imaju njihovu podršku. Onda se vodi politika po obrascu jednog visokog američkog političara koji je prije mnogo godina kazao: 'He might be son of a bitch, but it's ours son of a bitch'. Takvu politiku ne mogu podržavati. Vjerujem u američku demokraciju, ona je nama u Europi preko 200 godina uzor, bila nam je uzor početkom '90-ih, ali ovo što se sada događa je degradacija te ideje demokracije. Moja dužnost je bila kazati da za uspostavljanje stabilnosti u svijetu ne treba ginuti tako mnogo ljudi.
Susreli ste se s predsjednikom Bushem na svečanoj večeri na Pantovčaku u jednoj ležernijoj atmosferi. Kako Vas se dojmio?
- Pokazuje karakteristike netipičnog ponašanja za ulogu predsjednika bilo koje države pa onda i tako velike države kao što je SAD. Ne može se reći da je to isti tip ponašanja kao što je imao Boris Jeljcin koji je također imao čitav niz nekonvencionalnih pa čak i šokantnih postupaka u odnosu na svoje okruženje. Ali predsjednik Bush je, s jedne strane, pokazivao znakove neuobičajene srdačnosti, a s druge, opuštenosti tijekom večere i govora na Markovu trgu.
Hrvatska je uoči dolaska predsjednika Busha dobila pozivnicu za NATO. Čije su, po Vama, zasluge što Hrvatska u rukavu ima pozivnicu?
- Zasigurno, zaslugu nosi više ljudi. Sasvim sigurno da su u tome sudjelovali brojni ljudi iz hrvatske politike, predsjednik države i predsjednik Vlade, ali i brojni diplomati. Ja tu ne bih dao posebne prednosti niti Markovu trgu niti Pantovčaku, niti ovoj Vladi niti Račanovoj.
SDSS se izjasnio protiv referenduma za NATO, Vi ste ipak potpisali peticiju za referendum. Zašto?
- Jer mislim da je to dobro za hrvatsku demokraciju, iako ne vjerujem da će se uspjeti skupiti dovoljan broj potpisa zbog toga što je ustavni rok prilično restriktivan. Mislim da je dobro da naša javnost ima različita mišljenja i da se mladi ljudi uključuju u tu vrstu mišljenja. Zato sam stavio svoj potpis i ponovno ću, ako bude trebalo.
Hoće li pozivnica za NATO promijeniti odnose RH i RS?
- Ne. Kod nas se nedovoljno zna o činjenici da je Srbija značajan partner NATO-a. Srbija ima već nekoliko godina potpisan Sporazum o partnerstvu za mir s NATO-om. Kada Srbija ne bi imala stabilnu suradnju, sasvim sigurno ministar obrane Šutanovac ne bi mogao reći 'NATO nije naš neprijatelj'. A kada ne bi imala stabilne odnose suradnje, mladi časnici vojske RS ne bi bili školovani po različitim institucijama, bilo SAD-a, bilo NATO-a. Isto tako vojna industrija Srbije, koja nije mala, niti je bila mala za vrijeme Jugoslavije kao ni danas, ne bi u Iraku imala prilično važne ugovore oko snabdijevanja iračke vojske i oružanja. Kod nas se stvara vrsta slike o tome da nam NATO donosi prednost od mogućih teškoća sa susjedima. Te teškoće su iza nas, Srbija je u ovom trenutku bliže NATO-u, nego što se to u javnosti može čuti. Naravno, Srbija ima unutrašnje političke poteškoće uzrokovane pitanjem Kosova i to donosi zastoje, ali vjerujem kao što je predsjednik Tadić prije neki dan izjavio kako se pitanje Kosova i pitanje suradnje s Haagom mora staviti na stranu za vrijeme predizborne kampanje.
Kako komentirate što je dio birača SDSS bio za to da stranka izađe iz Sanaderove vlade nakon priznanja Kosova?
- Prije svega, za nas je to doista bilo vrlo teško pitanje. Mi još uvijek podržavamo stajalište kako Hrvatska nije trebala žuriti s priznanjem Kosova. Imala je mnogo razloga da u tom pogledu sačeka. Međutim, uz određene pritiske koji su očito postojali, jer proces priznanja nije išao onom brzinom kojom se mislio da će ići. Onda je bilo od posebne važnosti da to učine neke zemlje u regiji te se Hrvatska našla u situaciji da mora birati između svoje suradnje sa Srbijom i suradnje s NATO-om, što je SDSS dovelo u delikatnu situaciju. Mi kao stranka moramo očuvati dobre odnose sa Srbijom jer samo pod tom pretpostavkom možemo osiguravati normalne odnose i u Hrvatskoj. Napravili smo ono što smo mogli, da kažemo naš stav. Da kažemo, ukoliko odnosi Hrvatske sa Srbijom budu išli loše, da ćemo onda napustiti Vladu. Budući da smo i mi, a i Vlada, poduzeli dosta mjera koje su osigurale da do većih komplikacija zbog priznanja ne dođe, ocijenili smo da treba ostati u Vladi.
U isto vrijeme pale su i uvrede na Vaš račun od strane Srpske radikalne stranke, ali i Demokratske srpske stranke kako ste se tada osjećali?
- To nije, na žalost, ništa novo. Ovdje vas neki nazivaju četnikom, a tamo ustašom. Ti ljudi olako vrijeđaju, ti ljudi olako izriču stvari koje, nema nikakve sumnje, su optužive i u svakoj normalnoj državi bile bi sankcionirane. Kako ja to nisam radio nikad, neću to raditi ni sad. Ono što je jasno i njima i meni, jest da oni govore jezikom prošlosti, jezikom poraženih politika, jezikom nesreće srpskoga naroda, jezikom razdora i nesloge među Srbima koja se onda ogleda kao pogrešan odnos prema drugim narodima. Za mene je bitno da je većina javnosti, u Hrvatskoj i Srbiji, naše postupanje u vezi Kosova doživjela kao dosljedno i zrelo. Ti će se ljudi trebati suočiti jednog dana sami sa sobom i to je sve što ću oko toga reći. Trebat će se suočiti s činjenicom što su slobodu koristili na pogrešan način, a s time će se morati suočiti mnogi na prostoru bivše Jugoslavije. Moje je da širim prostor takvog suočavanja.
Hrvatska je suspendirala ZERP, je li, po Vama, postojalo nekakvo drugačije rješenje kojem se tom pitanju moglo pristupiti?
- Pitanje je, je li Hrvatska sa ZERP-om trebala učiniti to što je učinila.
Mislite na 2004. godinu i dogovor u Bruxellesu?
- Tako je. Ja sam apsolutno da se zaštiti osjećaj našeg nacionalnog ponosa, čak i u stvari u kojoj objektivno nemamo prostora, nemamo instrumenata da nešto zaštitimo. Međutim, nisam bio solidaran s kolegama iz vladajuće koalicije elementima manipulacije sa ZERP-om koja se svodila na junačenje, ali bez da imamo stvarnu moć. S jedne strane, kod drugih smo stvorili osjećaj da imamo svoje 'ja', dok, s druge strane, nismo imali u stvarnosti gotovo ništa.
Nismo imali puno prostora za manevar…
- Ne samo da nismo imali manevara, nego smo imali proglašenje ZERP-a bez stvarnog funkcioniranja ZERP-a. Bili smo pritisnuti na način koji nema potrebe. Zašto je potrebno da mi sebe dovodimo u situaciju da nam Europa stalno govori što mi trebamo raditi, a mi znamo što trebamo raditi. Ja bih htio da se izbjegne ta politika manipulacije. Mi trebamo imati elemente svoje suverenosti, osjećaja našega ponosa, a ne toga da ćemo napraviti sve što nam Bruxelles kaže ili što nam drugi, pokrivajući se Bruxellesom kažu. ZERP je bio test i na tom testu, iako se čini kako je premijer Sanader prodao nešto što nije imao, za nešto što je trebao dobiti, istovremeno je ostavio test gorčine da smo učinili nešto pogrešno. Manipuliranje u svrsi dobivanja podrške građana, a nakon toga da se to olako izruči, ne smije se više događati. Hrvatska je ovdje, i mislim da mi kao političari moramo reći 'naš život je ovdje i sada, a ne negdje drugdje i nekada'. Takvu politiku moramo voditi.
Istovremeno Slovenija je vodila oštru politiku prema Hrvatskoj, ne samo oko ZERP-a već i pitanja Piranskog zaljeva, zemlje Joška Jorasa u Istri. Kako to komentirate?
- Očito postoje razlike između hrvatskih i slovenskih politika. U vrijeme nekonzervativne Drnovšekove vlade sporazumijevanje je išlo bolje. Sada očito stvari ne idu dobro, zbog nespremnosti da se sporazumi ili zbog toga što se otvorena pitanja žele držati i stalno buditi osjećaj nezadovoljstva. Mislim da ovih nekoliko godina koje su trebale donijeti rješenja, nije se postiglo ništa.
Ima li tu krivca, s naše strane ili slovenske?
- Mi očito trebamo jednu stvar uzeti ozbiljno u razmatranje. Svijet nije Bruxelles i vanjska politika ne može biti samo fokusirana na Bruxelles. Vanjsku politiku moramo razvijati i prema susjedima. Kada to pogledamo neke konzistentne, ozbiljne politike nema. Postoji jedino politika gašenja požara, ukoliko se on pojavi. Ozbiljna politika ne postoji prema Rusiji, Kini, nešto malo prema Zemljama trećeg svijeta zbog inicijative predsjednika Mesića, konzistentne politike nema niti prema BIH, a tako ni prema Sloveniji.
Najavljeno je osnivanje srpske banke u Zagrebu, u kojoj je fazi?
- To je ozbiljan posao i da nije bilo ovih rasprava oko Kosova bili bi smo već pri kraju kompletiranja posla prijave kod HNB-a. Ovako nam treba još nekoliko koraka, postoje razlike u pogledima među ljudima koji rade na tom poslu, jedan tip banke ili drugi. Do kraja travnja te će rasprave biti privedene kraju, a do prije ljeta sasvim sigurno zahtjev će biti predan HNB-u. Treba nam jedan instrument jačanja razvojnih potreba povratničkih sredina, instrument koji bi osnažio prisutnost zajednice i koji bi ljudima bio bliži i olakšao da dobiju ono što im banke mogu ponuditi.
Hoće li srpska banka biti na prostoru Hrvatske poštanske banke u Jurišićevoj gdje se nalazila do početka II. svjetskog rata?
- O tome nismo raspravljali. Sve to vodi jedna organizacija koja svoje sjedište ima izvan Hrvatske, nismo još odlučili niti o nazivu banke, ali to će biti zadnji korak. Ljudi koji se pozivaju na kontinuitet s onom predratnom bankom traže pravo na određenu imovinu i nekretnine koje je ona imala, ne samo u Hrvatskoj već i na prostoru bivše Jugoslavije. Prema onom što su nam dostavili, rudnici Trepče su bili u značajnom vlasništvu te banke. Međutim, to su dvije različite institucije, mi krećemo iz početka i naše će prostorije biti na jednom od mjesto gdje imamo svoj prostor. A pitanje sjedišta u kojem je bila srpska banka prije rata i pitanje njezinih dioničara, mi razmatramo i ne možemo ih zaobići. Ali te dvije stvari nisu povezne.
Želite reći da se može dogoditi da Vam se vrate prostorije u Jurišićevoj?
- Ne, mi pratimo dokud su oni došli, ali naše osnivanje i taj proces nisu isti.
Radimir Čačić, novi predsjednik HNS-a, dao je do znanja kako narodnjaci skreću prema centru. Postoji li mogućnost da HNS uđe u Vladu?
- Teško je govoriti koliko je realno da HNS uđe direktno u Vladu. To bi sigurno zahtijevalo drugačiji raspored sadašnje koalicije. Moguće je da HNS počne graditi poziciju da djeluje u opoziciji, ali da ima koristi od suradnje s vladajućom koalicijom. Treba sačekati na što će se vodstvo odlučiti. Ako se opredijele za ovo drugo, to nosi brojne rizike i traži umijeća. Ne znam što je u glavi vodstva HNS-a, ali za sada izgleda da žele ući u utakmicu s Milanovićem oko toga tko će djelovati kao opozicija. Ako se to dogodi, donijet će dinamiku oporbenih stranaka, što je neophodno. Opozicija se fragmentira, više se počela pozicionirati prema sebi, nego vladajućoj koaliciji što na prvi pogled može odgovarati premijeru Sanaderu, ali dugoročno gledano mislim da se opozicija treba konsolidirati.
Što se u pitanju manjina po Vama poboljšalo, što se postiglo, a što je ostalo za učiniti?
- Uskoro imamo sastanak pa ćemo vidjeti što je realizirano od dogovorenog. Ostalo je još dosta toga, poput participacije u vlasti, odnosno državnim službama kao i podrška povratničkim sredinama. Kada se nađemo, ovih dana, vidjeti ćemo koliko smo postigli. Treba raditi u pogledu zapošljavanja, razvoja i stambenog zbrinjavanja. To su tri područja na kojima očekujemo veći angažman Vlade i nas samih.
|
