Pero Kovačević |
|---|
 |
|
Kovačević Pero
Datum:
23.03.2009
Slika autor/izvor:
|
|
Objavljeno na:
|
|
Objavi na:
|
|
|
Pero Kovačević osoba je koju šira javnost prepoznaje po otvorenim i glasnim nastupima u zastupanju njezinih interesa, pa sigurno nije slučajno što je svojedobno proglašen i najaktivnijim saborskim zastupnikom petog saziva Hrvatskog sabora. Danas je nezavisni zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, gdje je također pokrenuo niz važnih pitanja remeteći tako mir vladajućim i opozicijskim strukturama okupljenim oko velikih hrvatskih stranaka. Izravni povod za ovaj razgovor je prijedlog koji je Pero Kovačević prošli tjedan uputio Gradskoj skupštini po kojem bi se Zagrepčani na dan lokalnih izbora odlučili na referendumu za promjenu imena Trga maršala Tita. Prijedlog nije prošao po hitnoj proceduri, ali po redovnoj proceduri još jednom će se pred gradskim zastupnicima naći 31. ožujka. Osim o temama vezanim uz referendum, s Perom Kovačevićem razgovarali smo i o lokalnim izborima na kojima će nastupiti sa svojom nezavisnom listom. Kovačević je istaknuo važnost okupljanja i ne rasipanja glasova, a posebno se osvrnuo na medijsku blokadu kojoj su izložene sve nezavisne inicijative. Blokada je na njegovom primjeru toliko temeljita da je nedavno s naslovnice T-Portala maknut popularni blog koji je pisao skoro dvije godine. Slično, u aferi s javnim zahodima u Gradu Zagrebu po cijeni od 11.600 EUR/m2 o kojoj je prošli tjedan brujala cijela Hrvatska, mediji su "propustili" navesti kako je upravo Pero Kovačević potaknuo ovo pitanje.
Prošli ponedjeljak ste na Gradskoj skupštini predložili održavanje referenduma na dan lokalnih izbora kako bi se omogućilo Zagrepčanima izravno i najdemokratičnije izjašnjavanje o tome treba li promijeniti ime Trga maršala Tita. Prijedlog je odbijen, što je uz današnju nomenklaturu hrvatskih političara bilo vjerojatno za očekivati, no ipak ono što je bilo iznenađujuće i za naše prilike je to što se išlo toliko daleko u negaciji demokracije da je referendum proglašen govorom ulice. Kako to na to gledate?
U obrazloženju Prijedloga Odluke o raspisivanju referenduma o promjeni imena Trga maršala Tita u Kazališni trg, upravo sam naglasio da je referendum najdemokratičniji oblik izjašnjavanja građana te da bi ga trebalo održati upravo 17. svibnja ove godine, na dan održavanja lokalnih izbora, jer bi tako troškovi bili minimalni, a ljudi bi mogli neposredno izraziti svoje mišljenje. Da ljudi itekako imaju mišljenje pokazali su i komentari tekstova koji su popratili moj zahtjev u Gradskoj skupštini. Na nekim blogovima je bilo i preko 80 stranica kometara i mišljenja, znači da je to ipak tema koja je ljudima bitna.
Dvije najveće stranke HDZ i SDP kažu za sebe da su demokratske, njihovim čelnicima su puna usta demokracije, ali odbijaju referendum, što znači da i dalje baštine demokraciju kao demokratski centralizam, odnosno šalju poruku građanima da ne mogu samostalno odlučivati o svim bitnim pitanjima na referenduma. Proglašavanje referenduma govorom ulice je svojstven totalitarnim režimima, a današnja nomenklatura hrvatskih političara poznaje samo totalitarnu demokraciju.
Prema tome, u slučaju referenduma očito je riječ je o konsenzusu između SDP-a i HDZ-a da jedan od najreprezentativnijh trgova u Zagrebu i dalje treba nositi ime maršala Tita. Drago mi što sam aktualiziranjem ovog problema naveo da pokažu svoje pravo lice poimanja demokraciju, što misle o građanima, o referendumu i imenu trga. Pokazali su da u njihovoj demokraciji nema mjesta za građane.
Kako komentirati stanje u hrvatskom društvu u svjetlu činjenice da se Josip Broz Tito, kao najodgovornija osoba za masovne i monstruozne zločine poslije Drugog svjetskog rata, još uvijek nameće hrvatskim građanima kao istaknuta povijesna osoba, s čime se onda promiče sustav vrijednosti nespojiv s civilizacijskim dosezima koje navodno baštinimo?
Sama činjenica da je Hrvatski sabor 30. lipnja 2006. donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. na prijedlog nas nekolicine tadašnjih saborskih zastupnika iz Kluba zastupnika HSP-a i Slavena Letice, a ne na prijedlog Vlade, dovoljno govori za sebe.
U točki 5. Deklaracije naglašena je niska svijest hrvatske javnosti o zločinima počinjenim od strane totalitarnog komunističkog režima , a time i uloge i djela Josipa Broza u tim zločinima. Upravo ta neosviještenost stvara prostor za tretiranje Broza kao izrazito pozitivne i istaknute povijesne osobe.
Kad govorimo o ulozi i djelu nekih Titovih partizana (koji se danas nazivaju anfašistima), o stotinama masovnih gubilišta na kojima su na najokrutniji način vršili poslijeratne likvidacije, odmah će vam prilijepiti atribut ognjištara, ustaše, nedemokrata, nacionaliste i druge slične epitete, ali će zato upravo ti isti koji se protive referendumu „demokratski“ locirati, identificirati i transferirati generala Gotovinu i druge hrvatske branitelje uz blaćenje Domovinskog rata.
Osobno sam Državnom odvjetništvu proslijedio preko tridesetak kaznenih prijava u kojima su mi sugrađani imenom i prezimenom davali podatke o počiniteljima okrutnih likvidacija u režiji Titivog režima. Zanimljivo je da navodni počinitelji mirno žive u elitnim dijelovima Zagreba.
Danas se o zločinima Tita i njegovih sljedbenika može više pročitati u stranim medijima i knigama nego u domaćim. Bez osvješćivanja građana i pružanja povijesne istine o poslijeratnim zločinima komunističkog režima i dalje će Tito biti samo pozitivna povijesna osoba za dio građana. Svima nam je jasno da pobjednici pišu povijest (osim o našem Domovinskom ratu), ali do danas je prošlo dovoljno i previše vremena od NOB-a i vrijeme je, a i i moralna obveza prema nevinim stradalim ljudima, da se sazna i druga strana onog što se događalo u ratu i nakon njega. Samo istina i suočavanje sa svim dobrim i svim lošim na svim stranama može konačno dovesti do pomirdbe i konačnog prestanka etiketiranja.
Bliže se lokalni izbori za grad Zagreb. Utisak je kako je sve pripremljeno da stari gradonačelnik ujedno bude i novi, počevši od izjave Radimira Čačića kako ne može pobijediti Milana Bandića, pa do HDZ-ovog izbora Jasena Mesića za svog kandidata bez ikakvih stvarnih šansi za uspjeh. Jesu li predstojeći izbori u gradu Zagrebu tek puka formalnost, odnosno predstava za građane?
Svaki izbori u nas su predstava za građane, pa ne bi bilo čudno da i ovi predstojeći budu takvi, medijski će biti blokirani za sve one koji žele, hoće, znaju i mogu pokrenuti kritičnu masu i urediti stanje na svim razinama.
Nadam se da će građani to shvatiti i izaći u velikom broju na izbore i birati osobe, a ne stranke. Trebaju birati časne, poštene i osviještene pojedince. Problem je u tome što su mediji već, na neki način, izabrali novog-starog gradonačelnika, a ostali kandidati mu jamče ponovni izbor.
No međutim, ako je to volja i izbor naših građana, ja je poštujem.
Čuli smo kako ćete i Vi nastupiti sa svojom nezavisnom listom na predstojećim lokalnim izborima za Grad Zagreb. Mnogi Vas doživljavaju kao osobu koja je svojim radom u svojstvu zastupnika Gradske skupštine iskreno pokušala pomoći običnim građanima u rješavanju problema vezanih uz gradsku problematiku. Možete li nam nešto više reći o Vašoj nezavisnoj listi.
Zadaća je svih zastupnika, na bilo kojoj razini, profesinalno, čestito, odgovorno i pošteno obavljati svoju dužnost, predstavljati i zastupati građane i biti njihov glas u Gradskoj skupšini, Hrvatskome saboru ili drugdje, a ne glas pojedinih lobija, interesnih skupina, stranaka i stranačkog vodstva.
Nastojao sam i uvijek ću nastojati biti na usluzi građanima, a predstojeći izbori su stoga posebno bitni jer se bipolarizacija političke scene provedena na razini države, želi provesti na svim razinama.
Upravo zbog toga ću sa svojom nezavisnom listom nastupiti na predstojećim izborima za Grad Zagreb, pod sloganom „Krenimo zajedno“.
Nastojim okupiti sve one koji su nezadovoljni sadašnjim stanjem i žele ga mijenjati na bolje, domoljube i suvremene demokrate koji će uvijek moći reći: “Popu pop, a bobu bob“.
Za sada mogu reći da će to biti lista osviještenih građana, domoljuba, gospodarstvenika, pravnika, umirovljenika, mladih, ljudi koji nisu profesionalni političari jer praznih priča nam je i previše. Želimo ljude kojima je stalo, koji su ispod uloga koje svi svakodnevno igramo u životu ostali ljudi sa svojim stavovima, vjerom, nadama i nastojanjima. Nastojim okupiti sve one koji isto ili slično misle kako se ne bi rasipali glasovi.
Nadam se da ću u tome uspjeti, jer mi bismo trebali biti treći, drukčiji, put između SDP-a i HDZ-a. Osobno mislim da u ovoj zemlji treba najviše raditi i ljudima ponovo vratiti vjeru u njihove sposobnosti, jer u životu se sve može naučiti ako želiš, ali zato treba raditi. Upravo pošten i predan rad vraća ljudima dostojanstvo i vjeru u sebe, rađa ideje i budi nas iz ove letargije i besperspektivnosti u koju svi polako upadamo. Zato se nadam da će nas građani, koliko ćemo se uspjeti predstaviti, prepoznati kao osobe same za sebe, a ne amorfnu masu zaogrnutu u moć stranke kojoj pripadaju.
Može li se Vaša nezavisna lista izboriti za imalo ravnopravan položaj u izbornoj utakmici sa strukturama političke moći koje imaju gotovo monopol na medije i neograničeni pristup financijskim sredstvima? Naime, postoji opasnost da ono što imate ponuditi Zagrepčanima jednostavno do njih ne dođe.
Sve nezavisne liste, a vjerujem pogotovo moja, neće imati većeg pristupa medijima, te nam ostaje svakodnevni terenski rad i susreti i razgovori s građanima. Nadam se da ćemo u tome uspjeti, poglavito ukoliko uspijemo motivirati sve domoljube, branitelje i građane modernotradicionalnog svjetonazara. Želimo privući ljude koji cijene druge, ali su svjesni sebe i svoga nasljeđa i to cijene i poštuju.
Jedan od neposrednih primjera nejednakog tretmana za sve ljude i stranke je primjer mog bloga koji sam uredno vodio i pisao, skoro dvije godine, za T-portal (besplatno i dobrovoljno, za razliku od ostalih reklamiranih blogova), a kojeg su skinuli prije nekoliko dana s naslovnice iako je brojač na blogu i broj komentara osviještenih ljudi i te kako pokazivao da postovi imaju čitateljstvo koje misli svojom vlastitom, a ne stranačkom glavom.
Zanimljivo je, također, kako je veći dio medija prešutio da sam upravo ja pokrenuo pitanje cijene dva WC na okretištu tramvaja u Dubravi i Dupcu, koja iznosi 11,6 tisuća eura po metru četvornom.
Upravo zbog svega navedenog, ako želimo osmisliti treći put, put rada, poštenja i poštovanja, moramo se sami angažirati i neposredno raditi, jer iza nas ne stoji moć novca i medija, već moć poštenja i iskrene brige za ljude.
I za kraj, što biste još poručili našim čitateljima?
Izađite na izbore, suzbijmo korupciju, mislimo svojom glavom, shvatimo da smo mi ti koji odlučuju ako smo zajedno i vjerujmo da možemo promijeniti stvari. Krenimo zajedno odlučno, ali pošteno i čista srca. Ja još uvijek vjerujem da su vjera u sebe, rad i red osnova za osobni i kolektivni razvoj i pozivam one koji tako misle da nam se pridruže, jer zajedno znamo i možemo više.
M. M. |
||||
