Jedan od sedam govornika na HDZ-ovoj nedavnoj konvenciji bila je i Martina Dalić, državna tajnica u Uredu za razvojnu strategiju, koju se već mjesecima predstavlja kao jedno od “novih lica” stranke na koje se računa u budućnosti...
Postala je i glavni ekonomski strateg HDZ-a, a premijer Ivo Sanader upravo njezin koncept razvoja rado suprotstavlja konkurentskim strankama. U njegovu vladu Martina Dalić ušla je odmah, 2004. godine, na mjesto državne tajnice u Ministarstvu financija, što se činilo prirodnim jer, kako kaže, javne financije su njezin glavni interes, a spletom okolnosti došla je u Ured za razvojnu strategiju koji je trebao ponuditi širi pogled na ekonomiju.
Javnim financijama bavila se i u HDZ-ovoj vladi iz druge polovice 90-ih, radeći kao pomoćnica ministra financija Borislava Škegre, ali je svoju karijeru nastavila blisko surađujući s HDZ-ovim “fiskalcima”. Dolaskom koalicijske vlade, naime, postala je glavni ekonomist PBZ-a, koji je vodio Božo Prka, nekadašnji dužnosnik Vlade i član HDZ-a. No, tek prije nekoliko mjeseci Martina Dalić se učlanila u stranku, što je potvrdilo dojmove da će i dalje razvijati karijeru unutar HDZ-a. Svojim odvažnim stilom uspijevala se nametnuti kao stručni autoritet, iako neki smatraju da njezino isticanje stručnosti često graniči s arogancijom. Politički se za sada ne ističe. Državna je tajnica, štoviše, vrlo oprezna. Uvijek nastoji da njezino razmišljanje bude uklopivo u stranački kontekst, što pokazuje i ovaj razgovor.
• U svojem profesionalnom angažmanu do sada ste uglavnom bili vezani uz HDZ-ove vlade i dužnosnike. Što dijelite s HDZ-om, u ideološkom smislu?
- Činjenica je da sam sedam-osam godina radnog staža provela kao dužnosnica u različitim HDZ-ovim vladama. S druge strane, ja sam makroekonomist koji je područje svojeg interesa usmjerio u fiskalnu politiku. Osim HNB-a, država je jedino mjesto gdje se čovjek može aktivno baviti ekonomskom politikom. Spletom okolnosti sredinom 90-ih sam se zaposlila u Ministarstvu financija na nagovor kolege Zorana Anušića i on me usmjerio prema fiskalnim pitanjima. Oni koji se ne žele aktivno baviti ekonomskom politikom, primjerice analitičari u institutima i bankama, gledaju, prate i komentiraju događaje, dok ja imam volju i želju aktivno sudjelovati u onome za što sam se školovala i u što sam utrošila mnogo vremena. Zato sam se ponovno odlučila angažirati 2004. godine, kada mi je premijer ponudio da budem državna tajnica u Ministarstvu financija, unatoč tome što su uvjeti u banci bili neusporedivo bolji nego ovdje.
• Zašto HDZ?
- Osim već rečenog, slažem se s temeljnim ekonomskim pogledom koji zagovora HDZ. To je izgradnja tržišne ekonomije, jačanje privatnog sektora i poduzetništva, ograničena uloga države... Svi koji me poznaju, znaju da smatram kako je za ekonomski rast važna manja državna potrošnja, manja uloga države i veća efikasnost. Na tom smo putu dosta odmakli i danas nam je u fokusu EU. Prema svim ekonomskim performansama, tamo nam je mjesto i trebali smo biti u petom krugu proširenja. Upravo je pristupanje u članstvo EU glavni motiv zbog kojeg sam se vratila u državnu službu. Željela sam biti dio tog povijesnog procesa koji treba u odgovarajućem vremenu odlučno dovesti do kraja.
• Kao ekonomist niste bili skloni licitiranju stopama rasta, ali HDZ je na nedavnoj konvenciji ipak izašao s ciljanim rastom od sedam posto. Je li to ipak nužan kompromis s potrebama politike?
- Kao i sve druge političke stranke, HDZ ima pravo napraviti svoje procjene i očekivanja. Jasno je, naravno, da je stopa rasta rezultat politika koje vodi Vlada, te obujma i opsega ekonomske aktivnosti privatnog sektora. Sažimanjem i međusobnim preklapanjem tih dviju sfera politička struktura može definirati i očekivanja.
• Vjerujete li da su u hrvatskim prilikama moguće visoke stope rasta?
- Vjerujem da jesu jer hrvatsko gospodarstvo ima potencijala za to. Samo usporedbe radi, prioritet drugih zemalja bio je ekonomska tranzicija, odmah su imale punu podršku Unije i jasnu perspektivu članstva. Hrvatska se najprije borila za vlastitu opstojnost i stvarnom se tranzicijom počela baviti tek prije 10 do 12 godina. Unatoč neusporedivo težim okolnostima bilježi rezultate usporedive sa zemljama koje su u Uniju ušle u petom krugu proširenja.
• Često ističete da će Hrvatska imati ekonomsku dividendu od ulaska u EU. Međutim, koliko je situacija usporediva s drugim zemljama, s obzirom na to da je prošao val velikih ulaganja u istočnu Europu, da je hrvatsko tržište malo te s obzirom na činjenicu da ulaganja u Hrvatsku ni sada nisu mala, ali je problematična njihova struktura i uglavnom su usmjerena u financije, trgovinu, telekomunikacije...
Završetak tranzicije znači namjeru da završimo privatizaciju, reformiramo institucije i pravosuđe koje ometa brži gospodarski razvitak. Naglašava se stvaranje društva znanja.
Želimo se izdignuti na višu razinu konkurentnosti |
- Dividenda od članstva u EU je dvojaka: za domaći poslovni sektor i strane ulagače. Danas imamo domaće investitore stvorene posljednjih 10-ak godina koji imaju kapital i spremni su ga investirati. Posljednjih godina investicije privatnog sektora iznose 20-22 posto BDP-a, što je visoka stopa u odnosu na usporedne zemlje. Korist će naći kroz kvalitetnije uvjete poslovanja, institucije i otvorenost prema Uniji. Dividenda će sigurno dolaziti i od stranih investitora, ne samo od velikih koji se obično ističu u medijima, nego ponajprije iz srednje velikih poduzeća, od kojih ekonomija i napreduje. To se može vidjeti u podacima o prilivu direktnih stranih investicija. Kada isključimo učinak velikih privatizacija i dokapitalizacije banaka, vidljiv je rastući trend preostalog dijela ulaganja. A to su upravo investicije srednje velikih poduzeća koja ne privlače novinske članke. Hrvatska ujedno ima priliku izgraditi se kao prostor s kojega se nastupa prema regiji, a riječ je o tržištu veličine 20-ak milijuna stanovnika gdje imamo određene komparativne prednosti.
• Iz toga proizlazi da bi ulazak u EU mogao biti odskočna daska za BDP?
- Visina dividende, naravno, ovisi o ekonomskom stanju u Uniji. Sada je i EU u ekonomskom uzletu, što pogoduje rastu naše ekonomije, kroz izvoz, turizam, kretanje ljudi... S obzirom na otvorenost hrvatskoga gospodarstva, stanje u Uniji vitalno je za njegovo funkcioniranje i samo pristupanje dodatno proširuje te mogućnosti.
• U ekonomskom smislu HDZ-ova konvencija ne donosi ništa osobito novo i slijedi strateški okvir za razvoj, ali je dojam da se nastoje privući sve skupine društva, od poduzetnika do onih koji ovise o proračunu. Teško je pomiriti sve te interese?
- Posao vođenja države je kompleksan i država se mora baviti različitim problemima. Govor premijera Sanadera pokazuje da HDZ prepoznaje probleme koji muče hrvatskog građanina, poput pitanja lakšeg zapošljavanja mladih i bržeg gospodarskog rasta, te za njih nudi rješenja. Završetak tranzicije znači namjeru da završimo privatizaciju, reformiramo institucije i pravosuđe koje ometa brži gospodarski razvitak. Naglašava se stvaranje društva znanja, što znači da se ne želimo natjecati jeftinom radnom snagom, nego se izdignuti na višu razinu konkurentnosti. Cilj je promovirati rad i poduzetništvo, ali država mora voditi računa o svim slojevima stanovništva.
• Jedan od ciljeva koji bi trebao ići na ruku poduzetnicima jest svođenje proračunskog deficita u dvije godine na nulu. Misli li se pritom na manji deficit od 2,6 posto BDP-a, ili ukupni fiskalni deficit od 4,6 posto BDP-a?
- Naš je cilj smanjiti deficit na nulu mjereno prema standardima EU. Veličina deficita od 4,6 posto BDP-a koju su istaknule neke institucije uključuje i efekt povrata duga umirovljenicima. Međutim, smatramo da to nije dio deficita jer, kao što mu i samo ime kaže, riječ je o povratu duga koji je nastao u drugoj polovici 90-ih.
• Iako je početkom dvijetisućitih bio za transparentne financije i izrazito protiv osnivanja parafiskalnih fondova, pokazalo se da je HDZ tome itekako sklon?
- Ne bih se složila s tim da je HDZ sklon osnivanju parafiskalnih fondova jer ništa nije izvan proračuna, osim Fonda umirovljenika čiji je cilj vratiti dug umirovljenicima korištenjem državne imovine. U današnjem proračunu obuhvaćene su sve financijske operacije i svi rashodi države. Mislim da je to jedan od velikih uspjeha fiskalne politike.
• Iz proračuna je izvučen HBOR, a rečeno je da će i problem novih umirovljenika biti riješen osnivanjem posebnog fonda.
- HBOR je razvojna banka i nigdje u svijetu njihove operacije nisu uključene u proračun, a uplate države u kapital HBOR-a prikazane su na rashodnoj strani proračuna. Rješavanje pitanja novih umirovljenika je u tijeku, pa o tome ne bih posebno govorila.
• Posljednjim rebalansom proračuna država je potrošila 4,5 milijardi kuna. Slična situacija bila je 1998., kada je višak prihoda također iskorišten za veliko povećanje rashoda i proračuna. Koliko su te situacije usporedive?
- Ne vidim velike sličnosti između ta dva rebalansa. Za razliku od 1998., ovaj rebalans donosi daljnje smanjivanje deficita i potvrđuje nakanu da ga svedemo na nulu. Značajan dio više ostvarenih prihoda usmjeren je u pokrivanje dugova zdravstva i rješavanje tužbi za plaće i regrese koje nije isplatila bivša vlada.
• Zaista se ne može reći da je višak prihoda utrošen na smanjenje deficita kad je od pet milijardi kuna potrošeno čak 4,5 milijardi. Deficit je smanjen za samo pola milijarde kuna..
- Za pola milijarde kuna na gotovinskoj osnovi, plus 1,2 milijarde kuna za podmirenje dugova u zdravstvu, plus 440 milijuna kuna za podmirenje tužbi koje su dobili državni službenici iz 2001. godina. Morate znati da je i u prethodnim proračunima za ove tužbe isplaćena 1,1 milijarda kuna.
• Brojke su doista varljive. Prema međunarodnim institucijama, rashodi iznose 49 posto BDP-a i najveći su u tranzicijskim zemljama. Kada će se rashodi osjetnije smanjiti?
- Smanjivanje rashoda u apsolutnim iznosima nije realno, nego samo u relativnom smislu. Tome treba težiti i u budućnosti. Veličina rashoda mjeri se u relativnom smislu, udjelom u BDP-u, pa je 2003. godine iznosio 51,3 posto, a u ovoj godini je 46,7 posto.
• To ujedno znači da smanjivanje poreza nije izgledno u skorije vrijeme. Na nedavnoj konvenciji, uostalom, HDZ je samo rekao da neće povećati poreze, ali o smanjivanju nije bilo riječi.
- U ovom trenutku HDZ je rekao da neće biti novih poreza, poručujući da suprotno drugim političkim opcijama koje najavljuju uvođenje novih poreza, mi to ne namjeravano učiniti. Detaljniju razradu te ideje ostavimo za izborni program.
• Na prijedlog Vlade da ‘prepolovi’ iznos za nove umirovljenike, udruge umirovljenika su odgovorile da se šali i da im je to neprihvatljivo.
- Pregovori s umirovljenicima traju i ne bih to detaljnije komentirala. Ono što pokušavamo dogovoriti jest model po kojem ćemo postići naš temeljni cilj poboljšanja položaja novih umirovljenika, a da on istodobno bude i fiskalno održiv.
• Iako to politika želi, do sada se pokazalo da stručnjaci u vladi nisu uvijek najsretnije rješenje. Nekada se snađu, nekada ne. Prema vašem iskustvu, što je za opstanak najvažnije?
- Odgovor na to pitanje još ne mogu dati. Moj je dosadašnji pristup bio jednostavan. Poslove koji su bili u području moje odgovornosti obavljala sam najbolje što znam. Po prirodi sam takva da unosim svu svoju energiju u ono što radim. Osim toga, mislim da nije u redu inzistirati na razlici između stručnjaka i onih koji su u politici, jer bi to podrazumijevalo da oni nisu stručnjaci. Ako netko misli da nešto može napraviti i da ima ideje kako to učiniti bolje, neka se tome i posveti.
Razlika u pristupu: Smanjivanje deficita i državne intervencije
• Kako vi vidite osnovu razliku u odnosu na SDP-ov ekonomski pristup?
Razlika je bitna. Dok HDZ prosperitet ekonomije vidi u razvoju tržišnog gospodarstva, poduzetništva i privatnog sektora te u smanjivanju državne intervencije i deficita, SDP smatra da se razvoj ukupnog gospodarstva može postići jačim angažmanom države i proširenjem deficita kao signalom jačeg angažmana države.
•Ako se govori o visokim stopama rasta, HDZ kaže da ih je postigao, iako je riječ o samo jednom kvartalu. No, i tu je problem velike potrošnje.
- Ne govorimo samo o stopama rasta u jednom kvartalu, nego o uzlaznom trendu kretanja gospodarskog rasta. Na naš aktualni rast utječe i visoka stopa investicija, koja daje svoje učinke. No, naš je cilj da doprinos ukupnom rastu bude veći od izvoza roba i usluga. Posljednjih 3-4 godine izvoz je rastao dvoznamenkastom brojkom, oko 14 posto, i to bez učinka izvoza brodova, dok je uvoz u prosjeku rastao oko devet posto. Očigledno je da procesi koji otvaraju pristup izvoznim tržištima, uključujući i europsko, polako daju svoje rezultate i treba ih osnaživati.
• Jedna studija pokazuje da tranzicijske zemlje koje su imale brzu deindustrijalizaciju, poput Hrvatske, nisu uspijevale istodobno razviti uslužni sektor. Usluge su se brže razvijale tamo gdje je pad industrije bio sporiji. SDP bi vratio stvari na početak, a vi?
- Ne bih se bavila dihotomijom usluga nasuprot proizvodnji. Moderna industrijska politika ne traži grane proizvodnje u koje bismo usmjerili svoju pozornost i resurse, nego ide za time da se usmjeri na procese, a to znači na znanje i kvalitetu institucija koje su u stanju prepoznati specifične potrebe pojedinih sektora ekonomije. To je ujedno razlog zašto, među ostalim, govorimo o znanju i obrazovanju te njihovom povezivanju sa specifičnim potrebama poduzetnika. Država bira procese na koje će se usmjeriti, kao što su obrazovanje, širenje primjene suvremene tehnologije, jačanje konkurencije... Država mora izgraditi i institucije koje će znati primijeniti, povezati i prilagoditi te procese specifičnim uvjetima pojedine industrije. |
|
