Vukšić Branko

28.11.2011

Queer.hr

Tweet

 

Više je razloga za odlazak iz novinarstva – nadam se privremeno – u politiku. Sve je manje novinarstva. Neku večer mi je Goran Milić rekao da je vrijeme strastvenih novinara, a utvaram si da sam taj posao radio sa strašću, prošlo. Da, da, vrijeme je poslušnika, gastropoda, ljudi bez mišljenja. Neoliberalni kapitalizam kičmenjacima uskraćuje stupce u novinama ili minute na ekranu. Mene su i iz novina i s ekrana micali jer gazde traže kontrolu a moju se malenkost ne može kontrolirati. Potpunu slobodu uređivanja i govorenja imao sam jedino na Novoj TV, jer sam bio direktor programa i jer je vlasnik, Ivan Ćaleta, dopuštao potpunu slobodu. Osim toga, politiku sam htio upoznati iznutra, biti dio nje kako bih na djelu pokazao da se njome mogu baviti i ljudi koji se ne saginju, kičmenjaci. Želim biti dio nje da bih svojim primjerom pokazao da politika može i mora biti časno zanimanje. Ne mogu me kupiti. A takve, vidite, ne vole. Trn smo im u oku. I HDZ-ovcima, a još više ljudima u Kukuriku koaliciji, koja je – istina – otkupila (Čačić to neprestano naglašava) koncesiju na svu pamet ovoga svijeta ali se ne hvasta da je kupila sve poštenje.

 

Hrvatski laburisti ne muljaju. Ovih dana sam na sučeljavanjima više puta čuo izmotavanje predstavnika Kukuriku koalicije kada im se postavljaju po njih škakljiva pitanja o LGBT osobama. Ne bi željeli pred izbore talasati. Jednom su, kažu, izgubili izbore zbog zalaganja da se ukine vjeronauk u školama (sada su, naravno, za to da vjeronauk ostane u školama!?) pa ne bi željeli riskirati s LGBT populacijom. U raspravi o Platformi 112 HSP-ovac je istospolne zajednice uspoređivao sa životinjskim svijetom. Kada se govori o LGBT osobama HSS samo što ne objesi o vrat svakog svog dužnosnika češnjak i križ. HDZ je ono malo zakona koji djelomično i deklarativno štite LGBT populaciju donio pod pritiskom međunarodne zajednice. Hrvatski laburisti su danas treća stranka u Hrvatskoj, jedina stranka koja se ne skriva iza velikog brata, i jedina alternativa dvama blokovima. Lako je glasati za Laburiste, jer Laburisti neće odstupiti ni milimetar od svojih stajališta. Pa, kako bih mogao odustati od stajališta za koja se borim više od tri desetljeća?!
 

 

Sasvim je realno da Laburisti osvoje i do deset mandata. Nisu to naše procjene već tako govore istraživanja koja mi niti ne naručujemo niti ne plaćamo. Treća smo stranka i po istraživanjima ostalih stranaka. Sve je veći broj glasača na našoj strani. Dakle, u jednom od istraživanja dobivamo pet a u drugom sedam mandata. U svim preostalim izbornim jedinicama smo na samome pragu. I što je najvažnije, u svim nas izbornim jedinicama percipiraju kao alternativu SDP-u i HDZ-u. Građani su nas prepoznali kao istinske i jedine zaštitnike svih onih koji žive od svojega rada. Jednako nas podržavaju i radnici i intelektualci.
 

 

Da se poštuju i zakoni koji su prije nekoliko godina donijeti u parlamentu uz pritisak iz EU, LGBT osobe bi bile u daleko ravnopravnijem položaju nego što uistinu jesu. Nije, naravno, slika stanja u čitavoj Hrvatskoj ona sramota koju je priredilo desetak tisuća građana na splitskoj Povorci ponosa, ali smo još daleko, daleko od civiliziranog ponašanja. I odnos prema LGBT osobama svjedoči da smo daleko od države koja zaslužuje pridjev – europska. Država čini premalo ali su i udruge civilnog društva pretihe. Dio krivice snose i mediji koji probleme LGBT osoba tretiraju senzacionalistički. Hrvatski laburisti će se boriti – u Hrvatskome saboru – protiv diskriminacije, marginalizacije, fizičkog i emicionalnog nasilja prema LGBT osobama. Stvarati ćemo uvjete da LGBT osobe mogu slobodno, bez posljedica, isticati svoju seksualnu orijentaciju. Kako to postići? Zakonskom regulativom ali i, ponajviše, odgojem suzbijati homofobične osjećaje u društvu. Iz udžbenika treba izbaciti sve ono što potiče homofobiju, a zakonima osigurati LGBT osobama prava koja imaju heteroseksualne zajednice.

 

Hrvatski laburisti se zalažu za istospolne zajednice, u kojima se uživaju sva prava osim usvajanja djece. Jer, u homofobnom bi društvu djeca iz istospolnih zajednica doživljavala traumatizirajući mobing.

 

Da, upoznati smo sa zahtjevima Centra za ravnopravnost i podržavamo većinu njihovih zahtjeva. No, ne znam zbog čega su to predizborni zahtjevi?! I LGBT zajednice, i Centar za ravnopravnost, upao je u tu političku zamku, kojom se nastoji stvoriti privid kako oni koji sustavno ili krše ili dopuštaju kršenje prava manjina – od seksualnih do nacionalnih – razmišljaju o promjenama. Zar nije mudrije pratiti što stranke i pojedinci rade između izbora te donijeti, prije izbora, ocjene o njima? Predlažem da se razgovori o svim problemima LGBT osoba vode nakon izbora, u vrijeme između izbora, a prije izbora, najkasnije dva, tri mjeseca prije, pozovite predstavnike stranaka i rešetajte ih. Suočite ih s činjenicama nečinjenja, kršenjima obećanja… Sve mi se ovo čini kao jedna velika manipulacijama u kojoj nitko nije nevin. Naravno, pratiti rad stranaka, opominjati, zvati na razgovor, tražiti javne rasprave, predlagati zakone mnoge je teže od sučeljavanja prije izbora. Pokušajmo nakon izbora skupa napraviti nekakav zaokret koji će uroditi plodom.

 

Eto, ovo je isto kao da me pitate ima li u stranci pravoslavaca? Ili; koliko je kod nas ateista a koliko katolika? Ne znam. Jer nikada nikog nisam pitao što je po nacionalnosti ili spolnoj orijentaciji. Kolege sudim prema radu i širini svjetonazora. Po poštenju, znanju, iskrenosti, radu… Predmnijevam da ima oko mene LGBT osoba, ali ni one nemaju potrebe govoriti: „Čujte, ja sam gay ili ja sam lezbijka“. To je znak da ne pravimo razliku. Kada smo radili liste za Sabor nismo nikoga pitali za seksualnu orijentaciju, ali ni za vjeru, ni za bilo što drugo osim poštuje li program Laburista koji je demokratičan, širokogrudan i slobodarski prema radničkoj većini, a dosta zaoštren prema kapitalističkim izrabljivačima. To nas zanima.

 

Bilo bi jednako voljeno kao i sada. U obitelji bi imalo podršku i oslonac. Jedino bih ga morao više štititi od neandertalske sredine.

 

Kada je kolega iz desničarske stranke na sučeljavanju govorio o LGBT osobama kao stvorenjima nižim i od životinja, iako nemam nikakve veze s njim, ja sam se ispričao u ime ljudske vrste. Bilo mi je neugodno, bio sam povrijeđen kao čovjek. To što pojedini političari znaju izlanuti s političkih govornica vrijeđa ljudski rod, vrijeđa zdrav razum i gazi – što je najvažnije – slobode svih ljudi. Samo zato što su različiti. A zamislite da smo svi jednaki?! Ili svi nalik Milinoviću?! Priznajem, zatražio bih azil u nekoj uljuđenijoj zemlji, ili, da budem što dalje od tog lika – azil na Marsu. Jer razlika između mog i Milinovićevog svjetonazora – a onda i intelekta – veća je nego razlika u nogometnom umijeću između moje malenkosti i Lionela Messija. Sramim se takvih političara. Kao što se, naravno, sramim inteligentnih političara lopova, političara kameleona, političara koji su zbog vlastite koristi kadri učiniti sve. Takve treba potjerati iz politike. A to mogu učiniti – uz prespore sudove – i glasači. Eto im prve prilike 4. prosinca.