Silvano Hrelja, predsjednik HSU-a i jedan od SDP-ovih partnera u koaliciji koja treba preuzeti vlast, pomalo je razočarao Kukuriku partnere odbivši ministarsku funkciju. Pogotovo što je riječ o resoru koji mu je, kao bivšem sindikalcu i zastupniku umirovljenika blizak: novom ministarstvu rada i mirovina. Jedan od onih koji su razočarani navodno je Mirando Mrsić, poznati hematolog i donedavni gotovo pa sigurni kandidat za ministra obrane, koji će umjesto obrane završiti u nesuđenom »Hreljinu« ministarstvu.

Zašto HSU već tri mandata želi i može biti uz vlast, ali uporno ne želi u vlast, odnosno zbog čega Hrelja izbjegava ono što je, uz sigurnu saborsku klupu, dobio potvrdivši i treći mandat na izborima - odgovornost?

- Sudjelovanje u izvršnoj vlasti nije bilo ponuđeno HSU, nego meni osobno, a ja imam valjan razlog zbog kojega sam odbio odgovornost za posao koji obavljam. Kad tu političku odgovornost stavim u korelaciju sa svojim zdravstvenim stanjem, znam da to ne bih izdržao i bilo bi bedasto prihvaćati obveze za koje unaprijed znam da neću imati dovoljno energije. Ne manje učinkovita alternativa tome jest dobro pozicionirati HSU u Hrvatskom saboru. Na temelju dva mandata i iskustva trebamo iskoristiti najviše zakonodavno i predstavničko tijelo u državi radi obrane odnosno zaštite interesa umirovljenika. Dakle, nema razloga za nezadovoljstvo, osim ako to doista nije poremetilo želje gospodina Mrsića. No, iznimno sam zadovoljan time da su baš njega predložili za ministra rada i umirovljenika jer mislim da ćemo imati ministra kojemu s punim povjerenjem možemo predati sve naše iskustvo koje imamo u radu s umirovljenicima i problemima u sustavu mirovinskog osiguranja na način da će on to uvažiti.

Kažete da preuzimate ulogu obrane, odnosno zaštite prava umirovljenika, što nije svejedno. U kojoj ulozi se češće očekujete u ovoj koaliciji?

- Nosimo iskustvo iz prošlih mandata u kojima smo češće bili u obrani mirovinskog sustava i prava umirovljenika. I tada smo nadograđivali prava, no definitivno smo imali drukčiji status. Imali smo otvoreni pregovarački odnos s HDZ-ovom vladom. Ovo je sasvim druga priča, prednost je na zaštiti i unaprjeđenju prava umirovljenika.

Koja to točno prava trebaju zaštitu, a koja mislite unaprijediti?

- Treba zaštititi vrijednosti rada, ponajprije onih mirovina koje su zarađene kroz uplate doprinosa tijekom radnog staža. To mora biti na pijedestalu. Zaštita vrijednosti rada odnosi se i na moguću reviziju odnosno istragu lažnih mirovina. Ne mislim na braniteljske mirovine, one će se rješavati u drugom ministarstvu, prije svega kroz razlikovanje lažnih i stvarnih branitelja. U mirovinskom sustavu to se odnosi na reviziju invalidskih, možda i nekih drugih nezasluženih mirovina. To moramo ispitati. Istina je da su te mirovine ostvarivane najčešće po zakonu, samo je pitanje jesu li ti umirovljenici u sustav ušli s lažnim ili valjanim dijagnozama i dokumentima. Unaprjeđenje sustava bilo bi i ono o čemu smo govorili u predizbornoj kampanji: prvo, ukidanje povlaštenih mirovina, što znači mirovina saborskih zastupnika, članova vlade i ustavnih sudaca; zatim, koliko god su svi kivni na umirovljenike koji su umirovljeni po posebnim zakonima, određenom broju njih već je učinjena nepravda i s tri smanjenja mirovina do sada nekima je mirovina pala i ispod iznosa koji bi primali da su išli u mirovinu po općim propisima. I to treba pretresti radi pravičnosti sustava. Ni svi koji su otišli u prijevremenu mirovinu ne mogu biti u istom košu - nije isto je li netko u prijevremenu mirovinu otišao samovoljno, ili zato što je morao jer mu je to bio jedini izlaz.

Kako to riješiti?

- Predvidjeli smo da se osoba koju na Zavodu za zapošljavanje proglase trajno nezapošljivom može otići u prijevremenu mirovinu koja se ne bi penalizirala. Tako je, na primjer, u Njemačkoj, uz obvezu države da mu u određenom vremenu pokuša pronaći novo odgovarajuće radno mjesto. Isto tako, želimo uvesti i kategoriju punog radnog staža. Tu granicu tek treba utvrditi, to može biti 41, ali i 43 godine. Bitno je da taj staž jamči punu mirovinu, bez penalizacije, čime se rješava puno toga u vezi s prijevremenim mirovinama. Prijevremene umirovljenike često optužuju da su oni glavni uzrok problema u mirovinskom sustavu, no to nije točno: njih je samo osam posto, a u sustav su donijeli u prosjeku najviše godina radnog staža.

Kako mislite potaknuti to da ljudi dulje ostanu u svijetu rada, kad poslodavci danas radnika tjeraju u mirovinu čim ostvari uvjete za prijevremenu mirovinu? Čini mi se da je Koalicija već promašila s jednom idejom: onom da će se umirovljenici vraćati u svijet rada.

- Vratiti se, naravno, može samo onaj za kojega postoji potreba na tržištu rada, nitko neće moći izmisliti radna mjesta za njih. Masovnog povratka umirovljenika u svijet rada neće biti, niti je to moguće, ali, za razliku od ideje koju je promovirala bivša vlada, koja je uvela da se nagrađuje rad iznad 65 godina, sigurno je bolja ideja da nagrađujemo rad dulji od punog staža. Opet, ovisno o tome kako se dogovorimo kada počinje ta granica.

Što će biti s formulom usklađivanja mirovina?

- U proteklih 12 mjeseci imali smo statistički gledano rast troškova života od 3,1 posto, a kad biste gledali samo dobra koja najčešće kupuju umirovljenici, taj je rast vjerojatno i sedam posto. Činjenica je da povećanja mirovina neko vrijeme neće biti, može biti jedino usklađivanja. Ako ne rastu plaće, a započnemo usklađivati mirovine s troškovima života, onda će to značiti i neko, makar i minimalno, povećanje. To nećemo moći učiniti odmah, odnosno tako da vrijedi već za usklađivanje koje se provodi s 1. siječnja iduće godine, nego u prvih šest mjeseci mandata, što znači da se s 1. srpnja, na isplati u rujnu, može očekivati usklađivanje s troškovima života. Pretpostavka je da s ovim brojem zaposlenih i ovom gospodarskom krizom plaće neće rasti, a mi smo u potpuno suprotnoj situaciji od većine onih zemalja koje zagovaraju usklađivanje s plaćama. Recimo, u odnosu na Italiju, Sloveniju, i, ako hoćete, Grčku. Grčka je imala mirovine koje su se kretale oko 120 posto prosječne plaće. Slovenija i Italija imaju taj prosjek oko 63 do 65 posto. I na toj razini opravdan je zahtjev za solidarnošću radnika i umirovljenika. U našoj situaciji, kad prosječna mirovina iznosi 39 posto plaće, solidarnosti nema mjesta.

Kakav je plan Koalicije vezano uz drugi stup?

- Mislim da će ta tema biti aktualna u drugoj godini mandata. Vjerujem da ćemo u trećoj godini imati i neka kvalitetna rješenja na snazi. Razgovarali smo o tome, vrlo je jasno da proračun teško može pretrpjeti dodatna izdvajanja u drugi stup, no moguće je otvoriti raspravu i s poslodavcima o tome koliko oni mogu pridonijeti jačanju drugog stupa. Mislim da poslodavci ne trebaju bježati od svoje obveze, jer njihovi sadašnji radnici, oni koji njima omogućavaju zaradu i profite, budući su umirovljenici i zajednički je posao planirati njihovu budućnost. I oni mogu izdvajati dio dodatnog doprinosa u odnosu na sadašnjih pet posto, pri čemu bi država to mogla na neki način stimulirati, ako prilike dopuste. Što se drugog stupa tiče, morat ćemo riješiti i priču o upravljanju mirovinskim fondovima, disperziji rizika ulaganja, smanjenju naknada. I prava je šteta što dosadašnja vlada nije prihvatila nacrt izmjena Zakona o mirovinskim fondovima koji je izradilo Ministarstvo gospodarstva, u kojemu se išlo na smanjenje naknada, ali i na uvođenje potportfelja, odnosno različitih politika ulaganja s obzirom na dob osiguranika. Taj nacrt bio je dobar, od toga se kasnije odustalo. Očito je nekom to odgovaralo, Vlada je popustila pred interesom kapitala.

Proslavili ste se rečenicom iz pregovora s HDZ-ovom vladom da cijedite limun dok ide. Koliko ste točno iscijedili od HDZ-ove vlade i kolika je tu odgovornost za gospodarsku situaciju u kojoj smo sada?

- Da se nismo izborili za tih 29 milijardi kuna koje idu na dušu HSU, vjerojatno bi dug države bio isti, ili neznatno manji. Možda bismo imali nekoliko desetaka kilometara autoceste više, no tko zna s kako debelo ofarbanim tunelom. A umirovljenici bi bili bez onoga što im je nezakonito uzeto, kad govorimo o obeštećenju. To i nije socijalna mjera, nego mjera koja dokazuje funkcioniranje pravne države i nadoknada štete. Drugo pravo koje smo izborili bila je pogreška mirovinske reforme, koja je prenisko spustila letvicu za nove umirovljenike i izbacila je načelo pravičnosti iz sustava. Odnosno mirovina više nije ovisila o tome koliko je čovjek radio i doprinosa uplatio, nego samo o tome kad je netko išao u mirovinu - prije ili poslije donošenja zakona. Nemam grižnju savjesti ni zbog iscijeđenog, ni zbog izjave, jer da te izjave nije bilo, umirovljenici vjerojatno ne bi dobili ništa.

Cijedit ćete i dalje?

- Naravno da me koalicija obvezuje na drukčije postupanje. Takvog ponašanja ne može biti. I to je stvar izbora - mi smo 2003. dobili tri mandata samostalno, 2007. jedan samostalno i mogli smo se opredjeljivati za politiku kakvu god smo mislili da treba. Kad uđete u koaliciji, dio sebe ugradili ste u tu koaliciju i ne možete sami protiv sebe. Trebalo nam je i u okviru HSU-a oko godinu dana da sazrije ta priča o promijenjenim okolnostima.

HDZ ste napustili nakon otprilike dvije godine posljednjeg mandata, neposredno nakon odlaska bivšeg premijera. S ovom koalicijom ostajete do kraja?

- Neprimjereno pitanje, već sam vam odgovorio: sada smo u drukčijoj poziciji. Nikoga tad nismo napustili, raskinuli smo sporazum i rekli da od tog dana ne podržavamo vladu Jadranke Kosor zbog deranja kože s leđa umirovljenika, a da vlada pritom ni jednom mjerom, recimo, nije zahvatila krupni kapital.

Zbog kojeg iznosa točno? Iscijedili ste 29 milijardi, koliko ste tim deranjem izgubili? Dvije milijarde?

- Iznos nije bitan, bitan je princip. Nema te računice. Mi nismo bili u koaliciji zato da netko dere kožu s umirovljenika, a da im je s druge strane dužan 15 milijardi kuna, ili je predložio mirovinsku reformu koja stvara goleme nejednakosti. Sve su to bile HDZ-ove tvorevine. Oni su stvorili problem, mi smo samo inzistirali na rješenju. I tada smo mogli tako odreagirati.

Što će biti s Nacionalnim vijećem za umirovljenike koje je s HDZ-ovom vladom osnovao vaš konkurent, koordinator Bloka umirovljenici zajedno Lazar Grujić?

- Ne doživljavam ga kao političku konkurenciju, to se, uostalom, pokazalo i na izbornim rezultatima. Mislim da je osnivanje tog vijeća civilizacijski doseg, no sam način na koji je osnovano nije bio korektan. Vijeće treba nastaviti s radom, no u njemu nipošto ne mogu sjediti predstavnici političkih stranaka, nego samo predstavnici umirovljeničkih udruga i struke. Budućem premijeru ostavio bih odluku treba li to vijeće ostati njegovo savjetničko tijelo, ili savjetničko tijelo Hrvatskom saboru.

Marijana MATKOVIĆ