Krešimir Ćosić |
|---|
 |
Novinari su to čuli prije njega. Da će i on završiti u Remetincu. Bio je i u USKOK-u, kao i svi članovi NO-a HEP-a. Nije ugodno sugovorniku na početku razgovora reći takvu, njemu nepoznatu činjenicu, i onda, kao u nekom nadrealnom pokusu – pratiti kakve gadne učinke ta vijest ostavlja na njega. Krešimir Ćosić general je HV-a kojega je umirovio bivši predsjednik Mesić zbog “pisma generala”, profesor je na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva, donedavni zastupnik HDZ-a u Saboru. Ponosi se time što je u svojoj karijeri sudjelovao u “sljubljivanju” naših časnika s američkom vojnom strategijom. Sada ga, pak, “šamaraju” repovi korupcijske afere s HEP-om, TLM-om i mostarskim Aluminijem. DORH kaže da je u njihovu međusobnom poslovanju pričinjena šteta od 600 milijuna kuna. Ćosić je bio zamjenik predsjednika NO-a HEP-a dok je na čelu firme bio Ivan Mravak, sada jedan od DORH-u i USKOK-u najvrednijih “pjevača”. – Prošlo ljeto uništeno mi je zbog istrage o tzv. topničkim dnevnicima. Istraga je, vidio sam, temeljena na lažnim dokumentima. Potom je krenula istraga o HEP-u. Opet temeljena na prenapuhanim podacima. I sada, zbog tvrdnji jednog čovjeka opterećenog sudjelovanjem u desecima “pothvata”, čujem – “završit ćeš i ti u Remetincu”. Da tako dobro ne poznajem problematiku PTSP-a (upravo je u SAD-u izašao Ćosićev rad o novim metodama liječenja PTSP-a), i sam bih mu podlegao.
Koliko su novinari načuli, problem je što vas Mravak navodi kao posrednika između njega i Sanadera, sa zadatkom da HEP potpiše nepovoljan ugovor s TLM-om, a bez zaštitnih klauzula?
– Da objasnim ono što se javnosti ne govori. Na sjednici 12. travnja 2007. NO je potvrdio odluku, ugovor koji je prethodno usvojila uprava HEP-a. Na sastanku su iznesene činjenice o postojanju ugovora o elektroenergetskoj suglasnosti šibenskom TLM-u, gdje piše da oni imaju pravo 20 godina “povlačiti” od HEP-a prosječnu snagu od 180 MW. Taj je ugovor sklopljen 1991., a njime je TLM stekao pravo na, primjerice, količine poput trećine struje koja se proizvodi u NE Krško.
To su TLM-ova minula prava?
– Stvarna su. Vratimo li se u ‘91. i prije, tada najveći potrošači struje (poput TLM-a i Ferolegure Dugi Rat) bili su udruženi u SIZ velikih potrošača, da pojednostavnim, oni su davali novac za gradnju energetskih pogona. Tako je, de facto, TLM izgradio HE Orlovac. Problem nastaje kada, na početku rata, JNA bombardira TLM, uništava elektrolizu i nanosi štetu od stotina milijuna eura. TLM prestaje trošiti struju, a preuzima je HEP. Tek se sada piše kako je TLM još 1973. u gradnju HE Orlovac uložio današnjih 571 milijun eura. A sada TLM moli za struju...
I stoga su uprava i NO procijenili da TLM treba dobiti jeftiniju struju, kao kompenzaciju?
– TLM je, kako to u medijima potvrđuje i tadašnji predsjednik NO-a Željko Tomšić, kao povlašteni kupac pregovarao izravno s dobavljačem, a o tome se pregovaralo i u Vladi. Na temelju toga nastala je i formula za izračun cijene struje.
TLM je 90 posto tako ugovorene struje slao u mostarski Aluminij?
– Nakon rata procijenjeno je da ne treba investirati stotine milijuna eura u obnovu elektrolize u Šibeniku (razvoj turizma), nego u Mostaru. Dogovoreno je da Aluminij za struju zauzvrat godišnje šalje 56.000 tona primarnog aluminija za potrebe TLM-a. To je bio strateški interes i države i TLM-a, velikog izvoznika.
No HEP je struju kupovao po 83, a prodavao TLM-u po dvadesetak eura?
– Na temelju tih brojki proračunao se i tzv. gubitak od 600 milijuna kuna, no izračun ne stoji. To je uzeto od jednog sindikalca, namjerno, ne uzimajući u obzir da je 2008., kada je HEP dogovarao uvoz struje za godinu dana unaprijed, izgledalo kako će ona još dvostruko poskupjeti. Bila je to loša procjena, no što bi bilo da HEP nije osigurao uvoz, a cijena se udvostručila? Nadalje, HEP uvozi 25 do 30% ukupno potrebne struje. Ostatak proizvodi po nižoj cijeni. Struja iz hidroelektrana stoji 20-ak eura po MWh-u. Dakle, u izračunu eventualnih gubitaka HEP-ova je cijena trebala biti “miksana”, u prosjeku oko 35 do 40 eura, a ne 80. Istodobno, zbog recesije u automobilskoj i građevinskoj industriji cijena aluminija na londonskoj burzi znatno pada (sa 2080 na 1300 eura po toni), pa gube i TLM i Aluminij Mostar. Kako je ta cijena sastavni dio formule kojom se izračunava koliko će TLM stajati struja od HEP-a, samo u jednom mjesecu teoretski je stajalo da je HEP uvozio po 80, a prodavao po 20 eura. No to su kruške i jabuke. Ubrzo je cijena aluminija skočila i TLM je struju plaćao 35 do 40 eura. Stvarni su gubici HEP-a desetak puta manji.
Tvrdite da se pretjeralo s ovom aferom?
– Svjesno. Mravak je, očito, opterećen mnogim istragama, bio je uključen u poslove s raznim Buljubašićima, Fimi medijama i sl. Važan je svjedok USKOK-u, no kamo smo sada došli – u koga on upre prstom, taj odmah treba završiti u Remetincu. S kojom on to vjerodostojnosti govori? Navodno tvrdi da sam mu ja prenio Sanaderovu odluku i želju o micanju zaštitne klauzule na ugovoru između HEP-a i TLM-a. Pa ja sam bio član NO-a, a Mravak se ponosio svojim izravnim kontaktima s bivšim premijerom. Mravak je slušao jedino i isključivo “dragog Boga”, odnosno Sanadera. Uoči sjednica NO-a isključivo je Mravak razgovarao sa svakim od bivših predsjednika NO-a. Nije trebao nikakve posrednike. I ta je priča o micanju zaštitne klauzule napuhana. U HDZ-u, pak, znaju da me Sanader nije ljubio, a u Sabor sam ušao kao zamjenik Biance Matković.
Kako je napuhana i priča o nepostojanju zaštitne klauzule?
– Bivši predsjednik NO-a Tomšić u medijima potvrđuje da je protiv zaštitne klauzule bio Konzorcij (Dalekovod, Konstruktor...). Svaki je, naravno, htio za sebe postići što povoljnije uvjete. I dogovoreno je, evo citiram iz ugovora iz 2007.: “Ovako formirana cijena na bazi formule u kojoj je promjenjiva komponenta izračuna cijena aluminija na LME (Lond. burza) predstavlja podjednak rizik za obje strane jer za razdoblje do 31. prosinca 2011. nije moguće procijeniti trend kretanja cijena električne energije prema kretanju cijene aluminija na svjetskom tržištu...”.
Svejedno, i sami kažete da je Mravak umočen u mnoštvo istraga, a vi ste bili u NO-u HEP-a?
– Samo u NO-u HEP Grupe. U NO-u HEP Trgovine, gdje se odlučivalo o kupnji struje, nisam bio, tamo je predsjednik NO-a bio Mravak. Na sve te funkcije nisam ga postavljao ja nego Vlada. Da je Vlada na takve javne funkcije postavljala moralne i kvalitetne ljude, svega ovoga ne bi ni bilo. Cijela naša tragedija svodi se na lošu personalnu politiku.
Bili ste u NO-u HEP-a, a vaš sin Marko u slovačkoj tvrtki Korlei, od koje je HEP kupovao struju. Klasičan sukob interesa?
– Struju je kupovala HEP Trgovina, a ona ima svoj NO, u kojemu nisam bio. Marko je počeo raditi u Korlei 2008., sa 27 godina, a ona je i godinama prije toga trgovala s HEP-om. No zbog medijskih špekulacija odmah sam dao ostavku u NO-u HEP-a.
Vaš sin Marko i dalje radi u Korlei?
– Zašto ne bi, pa nisam ga ja ondje zaposlio, on je magistar, uskoro i doktor znanosti. Stručnjak je za financiranje i gradnju velikih elektroenergetskih objekata.
Pa, ljudi moji, Korlea je multinacionalna kompanija s oko 800 milijuna eura godišnjeg prometa, nije ona osnovana da bi Krešo i Marko Ćosić proizvodili i kupovali struju! Kamo smo došli... zar bismo se trebali iseliti iz Hrvatske? Ovo je već jako ponižavajuće za mene i sve ono što sam u životu prošao i činio, posebno u Domovinskom ratu. Da se državu u ratno doba vodilo na ovakav način, hrvatske države ne bi nikada bilo. |
|||
