Svi su udarali, od Kujundžića koji je rekao da sam bila u Pokretu za Jugoslaviju do Karamarka koji me molio da ga upišem u HDZ, a onda govorio da stranku vodim kao faraon. Pa što je onda ulazio u HDZ?!

Protukanidati su me podcijenili. Mislili su da će me podmetanjima i napadima prisiliti da povučem kandidaturu. Vjerovali su da neću podnijeti taj pritisak i teret. Ali, prevarili su se - kaže mi aktualna predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor. Čvrsto je uvjerena da će na predstojećim izborima pobijediti i ostati na čelu stranke. Nisu je, kaže, uspjeli pokolebati ni neki od najbližih suradnika koji su joj preko noći okrenuli leđa i otišli u protivničke tabore.
- Neke ljude sam, istina, pogrešno procijenila. Ali i to je dio političke škole. No, idemo dalje - kaže šefica HDZ-a i objašnjava zašto desetak dana uoči unutarstranačih izbora i u jeku kampanje, dok njena konkurencija uvelike obilazi teren u potrazi za potporom, mirno sjedi na sjednici Sabora.

- Radim posao za koji sam plaćena. Ne doživljavam ovo razdoblje kao neku osobitu kampanju. Jednostavno razgovoram s izaslanicima na terenu. Većinu ljudi poznajem, radila sam i surađivala s njima. U kampanju moraju ići oni koji malokoga poznaju i koji do jučer nisu znali npr. gdje se nalazi središte Gradskog odbora u Zagrebu. Neki moji kolege koji su zastupnici i žele biti predsjednici HDZ-a zanemaruju činjenicu da su ih građani birali da rade u Saboru i da brane interese HDZ-a, odnosno interese Hrvatske. Borba za HDZ mora sada biti u Saboru. Nezamislivo je to što se dogodilo nekidan - da se raspravljalo o izvješću MUP-a za proteklu godinu, a da ovdje nije bilo ni Tomislava Karamarka ni Milijana Brkića, dakle ljudi koji su vodili policiju. Nisu smatrali potrebnim reći javnosti nešto o svom radu. To je znak na koji bi ti ljudi vodili i stranku. Podredili bi je vlastitim interesima. Bila je i rasprava o pomognutoj oplodnji, ali u Saboru nije bilo kolege Darka Milinovića. Nije ga bilo ni kad se raspravljalo o izmjenama zakona o socijalnoj skrbi - kaže Jadranka Kosor. Iako do sada nije odgovarala na napade ostalih protukandidata, držeći se pomalo po strani, i ona je odlučila otvoriti karte i otvoreno reći što misli o svojim konkurentima, ali i o suradnicima koji su je iznevjerili.

Službena kampanja počela je prije nekoliko dana, no dojam je da se u HDZ-u već mjesecima bavite samo izborom novog vodstva, dok je sve ostalo u drugom planu...

- To je istina i to je naštetilo stranci. Taj dojam u javnosti da se u HDZ-u vodi bratoubilački rat. Stalno neki visoki neimenovani dužnosnici iz stranke medijima dostavljaju informacije. Riječ je o ljudima s kojima sam dijelila i dobro i zlo. Darko Milinović je, primjerice, još prije godinu i pol, kad je dao intervju Globusu, krenuo u maratonsku bitku za čelno mjesto u HDZ-u iako je meni nekoliko puta rekao da to nije istina, da je sve krivo protumačeno i da on neće biti kandidat.

Licemjerje i laži

Za razliku od drugih protukandidata, s njim ste barem znali otpočetka na čemu ste.

- Znala sam, ali svejedno ne mogu prihvatiti činjenicu da to nije imao snage potvrditi kad sam ga pitala. Ne mislim da mi je to trebao posebno prijavljivati. Ali ako sam ga pitala, pa čak i nakon izborne noći, kad je u novinama izašla fotografija ispod koje je pisalo da se povjerio novinarima da kreće u bitku za HDZ, on je i dalje tvrdio da to nije točno. Takav stil političkog rada unutar stranke ja ne razumijem. Uspješno možemo raditi kao tim samo ako imamo međusobnu iskrenu potporu i povjerenje, spremni na otvoren razgovor. A u ove dvije i pol godine se događalo da su sve informacije iz užeg vodstva stranke drugi dan bile u medijima. Radilo se o izdaji stranke, jer se na sjednici Predsjedništva i užeg vodstva stranke često raspravljalo o stvarima koje su trebale ostati unutar HDZ-a. I to je pridonijelo lošem dojmu o HDZ-u.

Što se dogodilo da se odjednom dio Predsjedništva okrenuo protiv vas?

- Nije se dogodilo ništa posebno. Mislim da su neki otpočetka bili nezadovoljni što sam ja na čelu stranke, ali se nisu usudili reći. Prije svega zato što sam žena, zato što sam odlučila ne štititi nikoga, zato što se ni s kim nisam povezivala tajno. Prve sekunde izbornog sabora 2009. za neke sam bila neželjena predsjednica. U isto vrijeme doživljavala sam brojne pohvale od mnogih - od Andrije Hebranga, Ivana Jarnjaka, Božidara Kalmete...

Jeste li vi pozvali Tomislava Karamarka u HDZ ili je on sam tražio ponovno učlanjenje u stranku?

- Kad sam došla na čelo Vlade, na sjednice Predsjedništva pozivala sam i sve nestranačke ministre. Samo je Karamarko odbijao doći, mislim da je bio samo jednom. Rekao je da on to ne može kao ministar unutarnjih poslova i da mu to ne uzmem za zlo. Pred izbore sam imala informacije da on s jednim krugom ljudi i Željkom Rohatinskim planira sastaviti listu. Nisam s njim o tome razgovarala. Kad je taj plan propao, došao je k meni i rekao: ‘Ja bih ipak ušao u HDZ. To bi bilo dobro, ti to odlično vodiš. Želim ti pomoći da što bolje prođemo na izborima.’ Kako je o tome još prije razgovarao s Jarnjakom i Hebrangom, a oni izašli u javnost s pozivima i ocjenama da bi to bilo odlično, meni je preostalo jedino da mu uručim iskaznicu.

Jeste li posumnjali da on već tada ima plan da preuzme stranku, da mu je to glavni motiv za ulazak u HDZ?

- Znala sam da mu je plan da na sljedećim predsjedničkim izborima bude HDZ-ov kandidat. Kad se počelo pisati da će biti kandidat za predsjednika HDZ-a, pitala sam ga o tome. Tvrdio je da to nije istina. Potom je izdao ono pitijsko priopćenje iz kojeg se malošto moglo raspoznati, ali je bilo jasno da nešto najavljuje. Bilo mi je jasno da je to to. Nazvala sam ga i pitala: ‘Tomislave, je li to najava kandidature za predsjednika HDZ-a?’ Odgovorio mi je: ‘Ma, ni govora, predsjednice moja. Pa ja sam tebi rekao da nemam takve ambicije. Priopćenje sam morao napisati samo zato što me novinari napadaju i pitaju o tome.’ Odgovorila sam mu da je onda mogao demantirati, a ne ostavljati dojam da će to ipak učiniti. A on je pitao: ‘A tko to tako tumači?’ na što sam mu odgovorila: ‘Svi, uključujući i mene’. Razgovor je završio tako da je rekao da ide sa sinom u toplice u Međimurje na odmor, a kad se vrati, da će mi se javiti da popijemo kavu. No, to je bio naš zadnji razgovor. Više se nije javio. Nije bio problem da on uđe u stranku pa da onda ide i na listu. Bio je problem s Milijanom Brkićem.

Je li Brkićevo stavljanje na izbornu listu bio Karamarkov uvjet?

- Da, on je tražio da Brkića stavim na listu. Bio je to, očito, dio plana. Karamarko je rekao: ‘Vaso će ti biti vjeran do groba’.

Volio je čistke

Karamarko u posljednje vrijeme stalno ističe svoje zasluge u borbi protiv korupcije. Tko je više napravio po tom pitanju: policija, DORH ili Mladen Bajić?

- Prva činjenica je da je gospodina Karamarka u Vladu doveo Ivo Sanader. I kad on govori da je borba protiv korupcije počela u njegovu uredu, onda ja s pravom postavljam pitanje - a kad to? MUP je morao široko zagrepsti po svim korupcijskim aferama bez obzira tko je u njih bio upleten. Redom je smjenjivao načelnike i čelne ljude policijskih uprava. Dovodio je ljude koji su radili i u bivšem sustavu. Božidar Kalmeta se jako ljutio na njega jer ga kao kolegu i ministra u Vladi te kao šefa županijskog HDZ-a nije pitao kad je radio neke promjene u Zadarskoj županiji. Kad govorimo o MUP-u, nastojala sam im pružiti sve uvjete za samostalan rad.

Kako komentirate to što vas župan Božo Galić, koji je dao potporu Karamarku, nije došao pozdraviti kad ste došli u Vukovar?

- On je odbio obavijestiti i izaslanike o mom dolasku. Tužno. Naime, imali smo dugogodišnju dobru suradnju i on je među onima koji jako dobro znaju koliko sam se trudila pomoći toj županiji i Vukovaru, čija sam počasna građanka. Tužno je to što župan nije imao snage doći i pozdraviti se. Mnogi ljudi mi kažu da ga više ne prepoznaju. A najteže je bilo čuti neke članove, ali i izaslanike koji su mi se javljali tajno i poručivali da ne mogu doći da ih se ne bi vidjelo, ali da će me poduprijeti. To je nešto što sam mislila da nikada neću doživjeti, ne kao predsjednica HDZ-a, nego kao članica stranke. Mislila sam da su vremena straha zauvijek prošla. Mi smo imali veliki sukob 2002. kad su se borili Ivo Sanader i Ivić Pašalić. Tad sam sudjelovala kao kandidat za zamjenicu predsjednika i vidjela što se može dogoditi kad se stranka na terenu počne dijeliti. To je išlo do izrazitih neprijateljstava. No, ovo je sada još opasnije - kad se ljudi nekome boje doći i kad dolazak smatraju građanskom hrabrošću. To je i stvar kućnog odgoja. Na kraju krajeva, oboje smo članovi HDZ-a i zar ima nešto normalnije, ako je on tamo domaćin, da dođe i pozdravi nas. Nije morao ostati.

No, dočekao vas je Kalmeta, koji je također dao potporu Karamarku. Kako je izgledao vaš susret u Zadru?

- Moja je prednost što mogu svakome pogledati u oči. Lijepo je što me dočekao. Meni nije bilo neugodno, a je li njemu bilo, ne znam. Na tom sam sastanku predstavila i gospođu Anu Lovrin koja je u mom timu. To je nekima bilo iznenađenje. Govorila sam i o mojoj i Kalmetinoj suradnji. Nas dvoje smo dobro surađivali i kad je počeo izborni proces u stranci, nikada od njega nisam tražila da me podrži. Nisam to tražila ni od drugih - Šukera, Jarnjaka, a posebno ne od Hebranga, jer je on javno rekao da napušta politiku. Svaki put kad bismo se površinski doticali izbora, Kalmeta mi je govorio: ‘Sve će to, predsjednice, biti dobro’. Ono što mu jedino mogu zamjeriti je što mi se prestao javljati. Kad sam dobila vijest da je pobijedio u županiji, nazvala sam ga i poslala poruku čestitke. Nije mi odgovorio. A onda sam vidjela na TV-u da podupire Karamarka, i to s neobičnim argumentima. Rekao je da HDZ treba novo vodstvo. Pri tome je zaboravio da se sam i kandidirao. Zar je on novi? Ispada da sam samo ja staro, potrošeno i nevaljalo vodstvo, a kandidirali su se svi - i Hebrang, i Jarnjak, i Kalmeta, i Šuker... svi osim Čobankovića. Voljela bih da mi je odluku rekao prije izbora za županijskog predsjednika, kao što su učinili neki drugi, primjerice Ivić, Kulušić, Bačić, Đakić... Što se nekih tiče, nemam komentara. Evo, Hebrang je podržavao jednog, pa drugog, pa trećeg kandidata, Jandroković također, pa i Jarnjak.

*Ostatak u tiskanom izdanju.