savjest INTERVJUI

https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?intervju=26&uzgajivaci-virtualnih-svinja=  https://twitter.com/savjest_com?intervju=26&uzgajivaci-virtualnih-svinja=  https://www.youtube.com/user/savjestcom?intervju=26&uzgajivaci-virtualnih-svinja=  http://savjest.com/savjest_rss.php?intervju=26&uzgajivaci-virtualnih-svinja=

Vladimir  Gotovac

../intervjui/intervjui.php?osoba=3032&vladimir-gotovac

Gotovac Vladimir
Datum:
25.01.1999
Slika autor/izvor:
 Objavljeno na:
 
Objavi na:

Share on Google+

 

 

 

Nigdje u svijetu ne postoji izborni zakon kojim bi se mogla opravdati hrvatska lista za dijasporu i ne postoji baš ni jedan razlog da pristanemo na presedan l Svaki autoritarni režim živi od iluzija, pa je tako i s Tuđmanovim režimom. Tuđman je sasvim izgubio dodir sa stvarnošću jer vjeruje da je u Hrvatskoj sve u najboljem redu i ima iluziju da doista upravlja svim činjenicama postojanja i da one do kraja o njemu ovise. Ali Hrvatska živi u takvom okviru da autoritarnost ima granica i da te granice nisu u HDZ-ovoj moći l Jedini posao kojim se najveći broj naših propalih i moralno degradiranih ljudi bavi, jest da prošire svoj krug i da izmisle još više propalica i svinja.
 
 
     “Uz ozbiljnu oporbu i pozitivno raspoloženje javnosti, HDZ nema nikakvih šansi da spriječi jednu posve novu koncepciju razvitka Hrvatske.”
 
     “U Hrvatskoj ne vlada samo materijalna nego i mentalna kriza.”
    
 “Ne činiti ništa i ne mijenjati ništa, ideal je moralno degradiranog svijeta.”
 
 
tekst
 
- ovih ste dana nekoliko puta ponovili da je inzistiranje šestorice na ukidanju liste za dijasporu bezuvjetno. Vjerujete li doista da je opozicija u stanju ustrajati na tome?
     - Mi smo se tako dogovorili i nadam se da ćemo se dogovora držati. Morala bi nastupiti posve nova situacija u cjelokupnom našem zakonodavstvu da se od toga odustane, ali ja i ne slutim kakva bi to situacija morala biti i što bi se moglo dogoditi pa da dobijemo razloge za odustajanje. Nigdje u svijetu ne postoji izborni zakon kojim bi se mogla opravdati hrvatska lista za dijasporu i ne postoji baš ni jedan razlog da pristanemo na presedan. Očito je da se nakon golemoga iskustva koje su zapadne države imale, posebice one kolonijalne, i nakon problema koje su te države imale s pripadnicima svojih naroda, pokazalo kako takve liste ne mogu biti nikakvo rješenje.
     - HDZ-ov glasnogovornik Ivica Ropuš kaže da ni eventualni poraz na izborima za Zastupnički dom njegovoj stranci ne     bi značio gubitak vlasti, jer bi nastavila vladati preko predsjednika Republike i preko većine u Županijskome domu...
     - Sasvim je sigurno da bi i nakon gubitka izbora HDZ-u ostala vrlo snažna i izvjesna mogućnost pritisaka i opstrukcija. Ako pobijedi oporba, dogodit će se ono što se u svijetu zove kohabitacijom u vlasti, jer će predsjednik ostati isti i jer će HDZ zadržati većinu u Županijskome domu. No, to ni najmanje ne smije omesti oporbu u njezinu nastojanju da pobijedi na izborima i preuzme upravu zemljom. Duboko sam uvjeren da će prilike koje su u Hrvatskoj sve lošije i lošije dati oporbi golemo oružje u njezinoj borbi, a to oružje je nezadovoljstvo ljudi i njihova želja da se situacija doista promijeni. Ako HDZ bude ometao nastojanja koja očito vode poboljšanju situacije u zemlji, oni će isprovocirati nove izbore, koji bi u tom slučaju za njih bili potpuna katastrofa. HDZ se s hrvatskim građanima ne može igrati bez granica. Oni mogu buduću vlast dovoditi u neugodne situacije, ali uz ozbiljnu oporbu i pozitivno raspoloženje javnosti HDZ nema nikakvih šansi da spriječi jednu posve novu koncepciju razvitka Hrvatske.
 
PUT U KATASTROFU
 
     - Čini mi se da, ipak, u Tuđmanovim rukama i u rukama njegove stranke i infrastrukture koju je stvorio još uvijek stoji iznimno jako oružje, kojim se oni sve više i koriste: stvaranje kaosa u zemlji, otimanje novca i materijalnih dobara gangsterskim metodama i dovođenje građana u bezizlaznu situaciju, u kojoj bi glas za HDZ značio čuvanje onoga što nije još uvijek izgubljeno, a glas za oporbu bio bi znak za generiranje totalne katastrofe. Vjerujete li da će se Tuđman poslužiti ovakvom ucjenom glasača?
     - Na tu mogućnost možemo računati samo u slučaju da želimo predvidjeti baš svaku mogućnost. Ona bi, međutim, odvela Hrvatsku u potpunu nacionalnu katastrofu i ne vjerujem da postoji politički avanturist koji bi ozbiljno krenuo tim putem. Tuđman bi time, vjerojatno, mogao u jednom trenutku uspjeti i čak promijeniti smjer događaja, ali bi sve trajalo vrlo kratko i završilo bi tragično za njega osobno. Takva avantura u sebi ne sadrži ni onaj element najčudesnijih avantura, a taj je da ipak postoji minimalna pretpostavka za uspjeh.
     Hrvatska zauzima takav položaj u vremenu i prostoru da u njoj programirani kaos nikako ne može uspjeti. Koliko god netko uzimao Miloševića za primjer da kaos može pobijediti i da se preko kaosa može vladati, činjenica je da njegov režim od prvoga dana ima sasvim različite pretpostavke od hrvatskoga režima i da se razvija u različitim uvjetima, te da prema tome ni Milošević ne pruža veliku nadu onima koji bi isti princip vladanja primijenili u Hrvatskoj. Na kraju krajeva, treba vidjeti i kako će Slobodan Milošević završiti svoju vladavinu. Osobno sam duboko uvjeren da će njegov režim bankrotirati na vrlo dramatičan način, a da će taj bankrot biti i kraj iluzija nekih naših političara koji bi vrlo rado prepisali srbijanski primjer i kojima je Milošević neka vrsta uzora i dobroga saveznika.
 
VEZE S MILOŠEVIĆEM
Izolacija Hrvatske dovela bi do potpunoga zbližavanja s jedinim mogućim saveznicima u toj situaciji, a ti su saveznici, naravno, Slobodan Milošević i jugoslavenski režim. To savezništvo ne bi značilo ništa drugo doli obnovu neke nakazne vrste jugoslavenskoga državnoga zajedništva
 
     - Za koga je zapravo Milošević dobar saveznik?
     - On je dobar saveznik za sve naše krajnje desničare. To su oni koji jako rado protiv njega govore, koji su uvijek antisrpski raspoloženi i koji dižu graju na svaki spomen mogućnosti povratka hrvatskih Srba svojim kućama. Ti koji su protiv svakoga kontakta i dodira sa Srbima, duboko su povezani sa Slobodanom Miloševićem jer je on neprekidni izvor njihovih razloga, uzornih slika i uzornih postupaka za koje oni misle da su efikasni. Napokon, Slobodan Milošević je za njih najbolji uzor odnosa prema svijetu. On je dokaz da se prema Zapadu može biti bezobrazan, lažljiv i neodgovoran, a da pri tome ipak ostaneš šef svoje države. Ti naši desničari u Miloševiću pronalaze one motive koje u hrvatskoj tradiciji i hrvatskim ljudima ne mogu naći.
     - Postoji još jedna prilično uvjerljiva, ali i apokaliptična teza, koja kaže da su se Tuđman i njegova klika pomirili s time da u Europu i europske integracije ne mogu ući, te će u bliskoj budućnosti vladati na najbezobzirniji način i bez ikakvog senzibiliteta prema zahtjevima međunarodne zajednice. Navodno, takva nam se vladavina u proteklih mjesec ili dva već počela događati?
     - Svaki autoritarni režim živi od iluzija, pa tako je i s Tuđmanovim režimom. Tuđman je sasvim izgubio dodir sa stvarnošću jer vjeruje da je u Hrvatskoj sve u najboljem redu i ima iluziju da doista upravlja svim činjenicama postojanja i da one do kraja o njemu ovise. Ta iluzija i pruža mogućnost Tuđmanu i njegovim ljudima da poduzmu ono o čemu govorite i oni to već i čine. Ali ponavljam: Hrvatska živi u takvom okviru da njihova autoritarnost ima granica i da te granice nisu u HDZ-ovoj moći, niti u volji građana ove zemlje, nego u prostoj činjenici da je riječ o uvjetima opstanka jedne države. Izolacija Hrvatske dovela bi do potpunog zbližavanja s jedinim mogućim saveznicima u toj situaciji, a ti su saveznici, naravno, Slobodan Milošević i jugoslavenski režim. To savezništvo ne bi značilo ništa drugo doli obnovu neke nakazne vrste jugoslavenskoga državnoga zajedništva.
 
RAZLOG ZA INFARKT
Što bi se dogodilo kada bi se Franjo Tuđman našao pred dvojbom: ili Hrvatska u kojoj će on izgubiti vlast, ili Jugoslavija u kojoj će on ostati na vlasti? Ja mislim da bi pred takvom dvojbom dobio infarkt. On ne bi mogao naći odgovor koji bi ga zadovoljio jer je on doista svim srcem protiv Jugoslavije i on je doista svim srcem za očuvanje vlasti pod svaku cijenu. Takav “ili ili” značio bi Tuđmanov kraj
 
     - Što bi se dogodilo kada bi se Franjo Tuđman našao pred ovakvom dvojbom: ili Hrvatska u kojoj će on izgubiti vlast, ili Jugoslavija u kojoj će on ostati na vlasti?
     - Ja mislim da bi pred takvom dvojbom dobio infarkt. On ne bi mogao naći odgovor koji bi ga zadovoljio jer je on doista svim srcem protiv Jugoslavije i on je doista svim srcem za očuvanje vlasti pod svaku cijenu. Takav “ili ili” značio bi Tuđmanov kraj.
     - Jesu li šestorica, više moralno, a manje politički, zrela za preuzimanje vlasti?
     - Ne vjerujem da je u Hrvatskoj potrebna neka specijalna zrelost za preuzimanje vlasti. U posljednjih devet godina u svim ljudima složilo se stanovito političko iskustvo, ali i politička svijest o važnosti toga iskustva. Jedino što nam je doista potrebno, jest da shvatimo u kojoj će mjeri politika u svojoj pragmatičnosti sačuvati pretpostavke jednog moralnog digniteta bez kojega obnova Hrvatske nije moguća. Uznemiruje me pojam pragmatizma na način na koji ga neki naši oporbeni političari shvaćaju. Ljudi se kreću od situacije do situacije i od prilike do prilike, i često su nesposobni za velike zahvate i ozbiljne programe, ali, što je gore od toga, politički se pragmatizam tumači kao sveobuhvatni i sveprožimljući moralni relativizam, ako ne i odsutnost svakoga morala. Ako oporba prihvati takvu vrstu relativizma i pragmatizma, ona će nužno izgubiti svaku efikasnost. Ponovit ćemo čitav niz HDZ-ovih pogrešaka, koje su strašne, jer je njima destruiran mentalitet nacije. U Hrvatskoj ne vlada samo materijalna nego i mentalna kriza, a mentalna se kriza ne da riješiti ni na koji način osim oporavkom temeljnih vrijednosti. Naš pragmatizam treba biti pragmatizam odnosa prema svijetu i njegovim vrijednostima i prema politici i njezinim zadaćama.
 
STRAH OD PROMJENA
Na svom putu opozicija je odbacivala i prepuštala jednu po jednu stvar koju je smatrala manje važnom. Sve manje smo se bavili nijansama, a sve više globalnim pitanjima, premda borba za nijanse i jest temelj demokracije. No, režim je generirao toliko velikih problema i globalnih kriza da smo u jednome trenutku već postali slijepi za sve ono što smo usput odbacivali kao manje važno. To objašnjava i pomanjkanje senzibilnosti za aferu Tisak. Naravno, nije riječ o opravdanju, nego samo o objašnjenju
 
     - Što mislite o tvrdnji da je HDZ korumpirao veliki dio oporbe različitim beneficijama i astronomskim zastupničkim plaćama i obećanim mirovinama, pa da ljudima koji tako dobro žive možda i nije u interesu da dođu na vlast i na sebe preuzmu neku ozbiljniju odgovornost?
     - Naravno da u svim strankama postoje konformisti koji su različito motivirani. Neki su motivirani materijalnim statusom, ali postoje i neki drugi motivi. Recimo: opći osjećaj da je najbolje živjeti mirno i ništa ne mijenjati jer je svaka promjena rizik i jer se sa svakom promjenom nešto može izgubiti. To je dio mentaliteta koji se u Hrvatskoj razvijao jako dugo, jer je u životu, društvenom, kulturnom i političkom, nestalo onih motiva koji ljude pokreću na pravi način. Umjesto da svatko radi svoj posao najbolje što zna i zauzima mjesto koje mu po njegovim sposobnostima pripada, u nas već pedeset i nešto godina vlada kriterij podobnosti, po kojemu se čovjek usklađuje s općim stajalištima koja vladaju i upravljaju, a tek onda s vlastitim sposobnostima i stvarnim mjestom u hijerarhiji i strukturi.
     Ljudi koji imaju osjećaj da je njihov položaj osiguran samo tako da ostanu gdje jesu, ne žele razvijati demokraciju i nije im u interesu povratak nekim temeljnim demokratskim principima i principima slobodnoga svijeta. Naravno da oni žele zadržati opozicijsko mjesto, pogotovo ako sumnjaju da bi osobno mogli osvojiti mjesto u vlasti nekoga slobodnog društva. Nitko od njih nije siguran koliko vrijedi jer se nikada nije provjeravao i plaše se svake provjere. Bez obzira na svoja politička uvjerenja, ti su ljudi neprijatelji liberalne demokracije. Oni su mentalitetni neprijatelji.
     - Jedan Dionin prodavač mi je prije nekoliko dana rekao da bi bio spreman ići i pred Sabor i pred Predsjedničke dvore u borbi za svoja prava, samo ako bi uz njega bio i neki uglednik, političar ili akademik jer se plaši da bi bez toga bio proglašen razbojnikom. Biste li vi osobno išli s radnicima pred Sabor i pred Tuđmanov dom?
     - Prije dvije godine rekao sam da se u slučaju nemogućnosti parlamentarnoga rješenja problema, ljudima pruža mogućnost sasvim legitimne izvanparlamentarne i izvaninstitucionalne borbe, uključujući i javne prosvjede i demonstracije. To pravo je pravo slobodnoga svijeta i mi ga moramo konzumirati. Osobno bih sudjelovao u takvim akcijama i to ne bih smatrao nekom velikom hrabrošću, niti kakvim iznimnim činom.
5. međunaslov: LEGENDA O SPAVAČU
     - Kako je nastala legenda o Zlatku Kramariću kao HDZ-ovu spavaču?
     - To sam više puta ponovio. Od prvoga je dana Kramarić trn u oku vladajućoj strukturi jer je on u vrijeme rata bio živi dokaz kako Hrvatsku ne brane samo HDZ-ovci i kako HDZ-ova vlast nije preduvjet obrane Hrvatske. Nikada ne treba zaboraviti da je Osijek bio grad pod stalnim neprijateljskim napadima, a da je njegov gradonačelnik bio upravo Zlatko Kramarić, dakle čovjek iz opozicije. To mu nikada nije oprošteno i ne propušta se ni jedna prilika da ga se kompromitira. Tim poslom se, naravno, ne bave samo HDZ-ovci nego i neki ljudi iz opozicije, a ono što je zanimljivo i što mene uvijek iznenađuje, jest kako javnost lako povjeruje da je netko u Hrvatskoj hulja i da nema tako časnoga čovjeka za kojega ljudi ne bi povjerovali da je hulja, kao da se hulje jedva čekaju.
     - Možda je to zato što Hrvatska doista obiluje huljama?
     - To je točno i takav odgovor i sam uvijek dajem. Jedini posao kojim se najveći broj naših propalih i moralno degradiranih ljudi bavi, jest da prošire svoj krug i da izmisle još više propalica i svinja. Ako smo svi jednaki i ako svi ne valjamo i ako svi možemo učiniti sve, tada doista ne treba učiniti ništa. Ne činiti ništa i ne mijenjati ništa, ideal je moralno degradiranoga svijeta.
 
 

 

ŽELJEZNI STISAK TISKA
 
     - Mislite li da je afera s Tiskom oblik političkoga pritiska na medije?
     - To je posve sigurno tako. Naravno, to nije isključivi politički pritisak, nego su se poklopile dvije za režim sretne stvari. S jedne strane, interes je da se uguše i unište slobodni i nezavisni mediji, a s druge strane netko će u svome džepu držati njihove novce. To je tipično za HDZ. Oni kad god mogu politički pritisak kombiniraju s gospodarskim makinacijama. Tisak očito ima velike koristi da zadržava tuđe novce. Zamislite samo kako je lijepo u različitim transakcijama mjesecima vrtjeti novac koji nije vaš. Opet: nema boljega političkog pritiska od toga koji vlast provodi preko Tiska. Nezavisne medije oni čine iznimno nervoznima i dovode ih pred ukidanje.
     Ono što meni doista nije jasno jest na koji će način Tisak objasniti svoje gubitke. Kako u gubicima može biti novinska distributivna mreža, kako u gubicima može biti lanac kioska, kako u gubicima može biti poduzeće koje ništa ne proizvodi i ništa ne riskira, nego bez rizika prodaje tuđe proizvode, novine i cigarete? Ja, naime, dobro znam kakav je to posao i koji su njegovi principi. U jesen 1971. bio sam u uredništvu Hrvatskoga tjednika kada su nam na noge iz Beograda došli ljudi iz Politikei ponudili nam da naš list distribuiraju u Srbiji. Tražili su sedamdeset tisuća primjeraka i nisu postavljali baš nikakve uvjete jer im je bilo u interesu da budu distributer i da zarade novac. Ubrzo se dogodio krah hrvatskoga proljeća i posao nije realiziran, ali je savršeno jasno da Politika ne bi ulazila u distribuciju Hrvatskoga tjednika da je postojala i minimalna mogućnost da nešto izgube u tom poslu.
     - Zašto su oporbene stranke savršeno ravnodušne prema aferi Tisak i zar im je doista svejedno hoće li u Hrvatskoj postojati samo režimski mediji?
     - Na svom putu opozicija je odbacivala i prepuštala jednu po jednu stvar koju je smatrala manje važnom. Sve manje smo se bavili nijansama, a sve više globalnim pitanjima, iako borba za nijanse i jest temelj demokracije. No, režim je generirao toliko velikih problema i globalnih kriza da smo u jednome trenutku već postali slijepi za sve ono što smo usput odbacivali kao manje važno. To objašnjava i pomanjkanja senzibilnosti za aferu Tisak. Naravno, nije riječ o opravdanju, nego samo o objašnjenju.

 

 
Miljenko Jergović

 

       
       


 

..

/intervjui/intervju.php?intervju=3111&strajk-je-legitiman-ali-ponuda-vlade-je-korektna

Dubravka Šuica , dosad zastupnica u Europskom parlamentu, prije toga i u Hrvatskom saboru, a nekada gradonačelnica Dubrovnika, od sutra ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3112&ministrica-divjak-reagirala-je-iskreno-zbog-reforme-hns-cvrsto-stoji-uz-nju

S HNS-ovim potpredsjednikom Vlade i ministrom graditeljstva  Predragom Štromarom  razgovarali smo u tjednu kada je njegovo Ministarstvo napokon dalo zeleno ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3110&kako-bi-izgledalo-da-je-netko-1965-rekao-kako-rat-jos-nije-gotov

Nestaje optimizam da će ekonomski razvoj sam po sebi pridonijeti efikasnosti institucija. A naše društvo se podijelilo u slojeve sve ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3113&zelim-placu-od-minimalno-70-000-kuna-i-s-obitelji-bih-zivio-na-pantovcaku

Predsjednički kandidat Mislav Kolakušić otkrio je Damiri Gregoret, između ostalog, zašto ljude u DIP-u smatra bjednicima   Predsjednički kandidat  Mislav ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3105&na-nama-je-da-iskoristimo-ovaj-trenutak-i-okupimo-sve-na-ljevici-protiv-hdz-a

Nekada su uređaji trajali po 30 godina, a danas se kvare čim im istekne jamstvo. Neke su zemlje to zakonom ...
29.05.2019
../izreke/izreke_osoba.php?osoba=3221&krunislav-olujicMumificirani Karaputin

Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.

Olujić Krunislav, Nedjeljom u dva HTV 1


20.04.1984  Ujdur Katarina
20.04.1968  Svažić Ernest
20.04.1957  Cesarik Marijan