U osmom nastavku ekskluzivnog feljtona “ Životna ispovijed Josip Boljkovca svjedoka epoha” nastavljamo razgovarati o raspadu bivše države i nastanku neovisne Republike Hrvatske. U šetnji prošlim stoljećem prolazimo kroz 1991.,1992. i 1993. godinu.

Brojnim dobro poznatim događajima Josip Boljlkovac je neposredni svjedok i njegovom sjećanju novija povijest biva prikazana u potpuno drugačijem svijetlu.

Saznajemo ono što se ne uči u školama. Josip Boljkovac otkriva skrivano.

Uobičajeno smo se sastali u Vukovoj Gorici, gdje gospodin Joža proživljava svoju visoku starost. U vikendici za stolom kao što reče gdje su sjedili mnogi kad su ga posjećivali.

SMJENA ŠPEGELJA

Tuđmana su htjeli maknuti i na njegovo mjesto postaviti Špegelja. Akcijom je rukovodio komadant KOS-a Vasiljević. Špegelj nije ni znao da je radio za KOS. Njegov nećak Jager je bio agent KOS-a i preko Jagera je Špegelj radio za KOS. Aco Vasiljević je preko Jaggera predlagao akcije napada na kasarne, da bi poslije toga armija krenula na nas. Špegelj je rekao Tuđmanu da treba napasti kasarne, a Tuđman je tražio da mu policija pomogne što ja nisam dao.

- Zašto Špegelju ne daš policiju-pitao me Tuđman

- Špegelj je agent KOS-uzvratio sam Tuđmanu.

Kapetan Jager je bio šef KOS-a za granicu, spavao je kod Špegelja i sve je prenosio KOS-u i Aci Vasiljeviću. Kasnije kad se to dokazalo Tuđman htio uhapsiti Špegelja, ali na kraju ga je samo smijenio.

AKCIJA U BOROVU SELU

Policajce u Borovo Selo autobusom na duge cijevi poslao je Tuđman. Zajedno s Degoricijom donio je tu katastrofalnu odluku bez mene kao ministra policije. Među stradalim policajcima prvi je poginuo šef policije iz Vinkovaca. Bilo bi ih i više mrtvih da armija tada nije postupila pravilno i spasila ranjene. Tuđman je bio naivan i nije bio dorastao predsjedniku u ratnoj situaciji. Znao sam kakav je čovjek još dok smo ga Holjevac, Rukavina i ja primili u naše društvo. Dolazio je i Bruno Bušić, a kuhala nam je Vecina druga žena Darinka. Još je živa.

UBOJSTVOM REIHL-KIRA POČINJE RAT

Paraleno s našim akcijama sa srpskim policajcima sam tajno pregovarao. Ni njima se nije išlo u rat. Imao sam spisak s pedeset i jednim imenom Srba koji su htjeli da ih tajno stavimo na platni spisak. Svi ti policajci za vrijeme akcije na Plitvicama su bili za nas, zato nije ni bilo puno ranjenih i poginulih. Htjeli su srediti stanje i maknuti ekstremiste iz svojih redova. Taj spisak sam dao Tuđmanu i bio je dogovor da se oko toga čujemo za petnaest dana.

-Šta je s onim spiskom srpskih policajaca koji sam ti dao-pitao sam Tuđmana nakon petnaest dana

-Ja sam to dao Jarnjaku, međutim nije ništa napravio, pa sam odlučio dati taj spisak Šušku-preko telefona mi je rekao Tuđman.

-Odlučio si vuku dati čuvati ovce. Od toga nema ništa, Šušak će nas uvući u rat-bio je moj odgovor Tuđmanu.

-Ja ću učiniti sve da to Šušak provede- Tuđman će.

-Neće od toga nikad biti ništa.-rekao sam mu.

Otprilike godinu i pol nije bilo rata. Sve dok nisu ubijeni Kir, Sapundžija i Knežević. Za mene je to zvanični početak rata. Zapovjednik osječke policije Josip Reihl- Kir je ubijen dok se vraćao iz Tenje, gdje su išli smirivati situaciju. Prije toga 29.svibnja Josip Reihl- Kir je bio kod mene u Zagrebu i dogovorili smo da ide u Tenju, a da nakon toga dođe kod mene u subotu, najkasnije u nedjelju, u Zagreb na sastanak. Josip Reihl-Kir je imao informacije da su se Šeks i njegova grupa u Kriznom stožeru u Osijeku spremaju ubiti ga. O tome mi je kasnije pričao i Merčep.

DRŽANJE AMERIKE

Amerika je bila protiv ratne opcije i razbijanja Jugoslavije. Dugi niz godina Jugoslavija je bila tampon zona. Sjećam se kad mi je 1968. iz Njemačke došao dr Dill javio nam je da su dvije ruske divizije krenule iz Čehoslovačke prema jugoslavenskoj granici. Kad je došao kod nas bile su u Mađarskoj. Dr Dill je tada u SR Njemačkoj bio praktično ravan kancelaru Kiessingeru. Odmah sam nazvao Savku u Zagreb, a ona je to prenijela Branku Mamuli, načelniku generalštaba. Onda je u glumeći lovca na granicu između Mađarske i Jugoslavije otišao i dr Dil. Ispitujući stanje na granici ubio je 137 komada pernate divljači. Zadatak dr Dilla je bio utvrditi kako će se JNA ponašati u slučaju napada snaga Varšavskog ugovora. Održali smo i sastanak na kojem Savke nije bilo jer je bila na granici, pa je presjedao Ivo Šibl, a bilo smo prisutni general Rukavina i nas par povjerljivih drugova.

PLJAČKAŠ MANDAL

Imao sam svog čovjeka i u stožeru od Ivana Bobetka, uglavnom je kontrolirao Ekrema Mandala, kriminalca i pljačkaša na Baniji. Opljačkano su prebacivali u Istru, gdje je imao brata. Plijen s Banije su vozili kamionima. Iz Siska je otišlo nekoliko kamiona prema Istri. U Austriji je na ime svog bratića je sagradio motel pokraj Graca.

OBRANA VUKOVARA

Vukovar se 1991. mogao spasiti, ali strateški nije bio jako važan. Srbi su htjeli izbiti na Kupu i u Gorski Kotar i to smo morali spriječiti. Zašto je Šešelj došao u Korenicu?. Važniji Srbi u napadu na Hrvatsku napustili su Vukovar i došli su u Liku. Cilj je bio Plitvička jezera-Saborski-Dubrave-Gomirlje-Kupa-Ogulin-Srpske Moravice. Desna obala Kupe je Balkan, a lijeva Evropa i tu su Srbi trebali presjeći Hrvatsku i da su uspjeli praktički Hrvatske danas ne bi bilo.

SUSRETI S KOHLOM, KINKELON I KARLOM

Kasnije kad sam 1992. ponovno bio u Njemačkoj imao sam sastanak sa Klausom Kinkelom, šefom njemačke obavještajne službe i ministrom gospodarstva Karlom koji je bio na liječenju u Varaždinskim Toplicama gdje je bio počašćen gavrilovićevim kobasicama, pa me pitao je li se te kobasice još proizvode. Rekao sam da ću provjeriti i kad sam provjerio od sina Đure Gavrilovića dobio sam dvije zimske salame. Krajem 1992. ponovno sam bio u Njemačkoj ponio sam ih ministru gospodarstva Karlu. Poslao je po njih policajca kurira koji ih je odnio u Bonn. Nakon toga i ja sam došao u Bonn i javio sam se ministru Karlu koji bio na večeri sa 16 ljudi, ministara i drugih funkcionera. Ministar Karl je pred svima narezao jednu gavrilovićku i dao je svakom od prisutnih da ju probaju. Tih dana sam ponovno sam se susreo i s Kohlom, baš je sa svojim ministrima održavao sastanke oko povlačenja dvije milijarde maraka iz opticaja. I izlazio je sa sastanka, a ja sam se našao u hodniku.

PREDAJA POSAVINE

U mojoj biografiji “Istina mora izaći van” objavio sam dokument u kojem načelnik glavnog stožera HVO-a general Milivoj Petković daje zapovijed da se Srbima u Posavini mora omogućiti koridor. Zapovijed je poslana 20. lipnja 1993. u Operativnu zonu Posavina zapovjedniku brigade Đuri Matuzoviću. Zapovijed se odnosila na izvlačenje i povlačenje snaga. Konkretno 108. i 115. brigade HVO-a imale su zadatak povući se i preko Save organizirate povlačenje vojske i naroda. U zapovjedi još piše:”Nemojte da vas zavode pričama o suživotu, izvucite narod i vojsku s prostora koji nikad neće biti vaši”. Operacija povlačenja iz Posavine je obavljena planski, u tajnosti i brzo. Ovaj dokument je prvorazredni dokaz kako su se politička vodstva bosanskih Hrvata i Srba dogovarala o podjeli teritorija pri čemu je Posavina imala postati srpski koridor prema Banjoj Luci i Svjerozapadnoj Bosni. Posavina je početak podjele Bosne. Ovaj dokument sam dobio od novinara Sterna dr. Tillmana Mullera. Njemački novinar je bio povezan s njemačkom obavještajnom službom i tijekom jednog od svojih putovanja u BiH posjetio me u Vukovoj Gorici. U Mostaru je pratio tadašnjeg međunarodnog upravitelja Hansa Koschnika.

ZLOČINI MERČEPOVACA

Do svađe s Merčepom u Saboru došli je nakon što sam ga pitao tko mu je naredio ubojstva u Vukovaru. Bacali su ljude kroz prozor u Dunav. Postavio sam pitanje ubojstva Marine Nuić. Prije smrti pozvao ju je tadašnji šef SIS-a Josip Perković i dao joj je pištolj. Kad se vraćala od Perkovića sreo ju je Merčep i oteo joj je taj pištolj i odveo ju je na Velesajam, gdje su je silovali i onda odveli u Pakračku Poljanu i tamo ubili. Marina Nuić je rodom iz Kraljevice i bila je dobra s Markom Veselicom. Imao sam i izvještaj o pokolju obitelji Zec. Mala Sandra, kći mesara Zeca, je dovedena u sobu gdje je njena majka već sjedila na stolcu. Onda su Merčepovi ljudi u tu sobu pred njih donijeli lopate i alat. S tim alatom su već bili iskopali grob za majku.

-Nećete valjda ubiti moju majku?-pitala je mala Sandra Zec.

-Ma kavi-odgovorili su joj merčepovci.

Onda su majku izveli van i čula se pucnjava. Na to je mala Sandra skočila kroz prozor i počela bježati. Onda su je merčepovci počeli hvatati i kad su je uhvatili ubili su i malu. O tome sam imao izvještaj. Poslije su ubili i jednog koji je sudjelovao u likvidaciji obitelji Zec. U Saboru sam pitao Merčepa tko mu je poslije naredio i nastavak ubijanja u Pakračkoj Poljani? Onda je snimljena poznata fotografija kako mi u Saboru plazi jezik. Poslije došao kod mene u Vukovu Goricu s jednim mojim prijateljem i rekao mi je da je njemu sve to naređeno.

 Piše: Dražen Stjepandić