Što mislite o Prijedlogu zakona o umjetnoj oplodnji?

− Ja sam na Vladi glasao za taj zakon, jer ljudi koji žele dijete imaju pravo na potomstvo i nitko im to ne može oduzeti, pogotovo ne HDZ ili Crkva.

HDZ-ovci kažu da je taj zakon “novi Jasenovac i Bleiburg”?

− To je pretjerivanje i uvreda svoj djeci koja su došla na svijet na takav način. Sramota je da tako nešto može izaći iz nečijih usta.

Uspoređuju logore i smrt sa stvaranjem života i srećom roditelja...

− To stvarno mogu samo bešćutni i zaslijepljeni političari!

I u Crkvi kažu da su ta djeca manje vrijedna?

− Uza sve dužno poštovanje prema Crkvi, taj svećenik koji to kaže je idiot. Zaista nemam drugu riječ.

A što je, primjerice, s lezbijkama koje žele imati djecu?

− O tome bi se dalo diskutirati.

Pa evo diskutiramo, recite...?

− Iako djeca u domovima u načelu imaju dobru skrb, nemaju obitelj. Imaju brižne tete koje paze na još 20-30 njihovih domskih prijatelja. Mislim da bi djeca bila sretnija da se o njima brinu dvije žene ili, ako baš hoćete, i dva muškarca − homoseksualca.

Prilično ste progresivan ministar.

− Puno sam toga prošao i došao do nekih spoznaja.

Bi li takva djeca bila šikanirana u društvu?

− Možda bi u početku, ali društvo treba mijenjati, a ne posustati u evoluciji zbog nekih desnih, radikalnih stavova.

Jeste li odustali od objave Registra branitelja?

− Ne, nikako! Zašto?

Pa nitko više Registar ni ne spominje.

− Radimo punom parom.

Dokle ste stigli?

− Za objavu je sve spremno, gotovi smo, ali sada još provjeravamo neke zakonske pretpostavke.

Koje zakonske pretpostavke?

− Pa ne želim da nas neki pametnjakovići tuže.

Kad će biti objava?

− Do kraja ove godine.

Znači, to će biti poklon za Božić?

− Pa da, pravim braniteljima koji i priželjkuju tu objavu.

Hoće li biti povrijeđena neka braniteljska prava?

− Naravno da neće, mogu biti povrijeđena jedino prava onih koji su pomoću lažnih statusa branitelja došli do poslova, stanova, mirovina, beneficija. Ti se najviše i opiru.

HDZ i takve brani.

− Broj branitelja uvijek je rastao prije izbora, a znamo kome su onda ti novostvoreni branitelji davali glasove.

Opet HDZ-u. Je li ih stranka na takav način podmićivala?

− Pa dva i dva uvijek su četiri!

Protivnici spominju i tajnost podataka.

− Ma dajte, pa mi izdajemo monografije s imenima branitelja i brigada kojima su pripadali, kao i druge podatke, pa se nitko ne buni, a sada im smeta objava Registra s osnovnim podacima. Nećemo objaviti ni ratni put!

Hoće li neki lažni branitelji, invalidi, objavom ostati bez beneficija?

− Vjerojatno hoće, ali nakon objave istrage su posao drugih institucija, a ne mojeg ministarstva.

Mislite na MUP, DORH, USKOK...?

− Mi ćemo otvoriti vrata, a onda će neki drugi morati istraživati kako je netko dobio mirovinu, braniteljski status, tko mu je dao lažne činove, potvrde, nalaze...

Hoće li takvi morati vratiti novac u proračun?

− Po logici bi trebali, ali to će utvrditi sudovi.

Kad će više prestati bitke između ustaša i partizana?

− Teško je reći, netko namjerno potiče te bitke u medijima.

Tko?

− Neki koji od toga dobro žive, dosadno im je pa truju naš medijski prostor tvrdnjama da je antifašizam zlo.

Teze da su ustaše bili “dobri momci” lansiraju se i preko pojedinih braniteljskih udruga?

− Ja se trudim živjeti za branitelje, a netko živi od branitelja.

Što rade povjesničari?

− Većina radi svoj posao poštujući činjenice, ali ima i onih koji ih falsificiraju, proizvoljno tumače, pa ih onda ekstremisti citiraju kako bi osnažili svoje stavove i dali znanstvenu podlogu svojim lažima.

Najveće su razlike u broju žrtava?

− Naprosto je nevjerojatno kako jedni tvrde da je u Jasenovcu bilo nekoliko tisuća žrtava ili ih uopće nije bilo, a drugi kažu da je bio milijun ubijenih.

Zašto tolike razlike?

− Mi znamo kad je bio veliki prasak i što je Julije Cezar jeo prije nego što su ga ubili, a ne možemo saznati što je točno bilo prije 70 godina. Nevjerojatno.

Kako riješiti te dvojbe?

− Platimo strancima da istraže našu povijest. Neka se napravi jedna arbitraža i onda više nitko neće smjeti tvrditi drugačije. Ovako imamo samo štetu.

Kako prikazati Domovinski rat?

− Kao oslobodilački, a u kojem je ipak bilo pojedinačnih zločina nad srpskim civilima i vojnicima.

Uz neprijepornu činjenicu da smo napadnuti i da smo u ratu pobijedili uz goleme žrtve, bi li u udžbenike trebalo staviti i da su pojedinci činili zločine, primjerice u splitskoj Lori?

− Naravno, tako se stvara prava katarza i pravedno društvo. Dobili smo državu, napali su nas, ali treba jasno reći da je bilo i pojedinaca koji su obeščastili svoje uniforme i zemlju. Njih ne treba štititi, nego ih prokazati, a sve kako bi se njihovo nečasno djelo odvojilo od časnog djela velike većina naših branitelja.

Pojedinci zamjeraju predsjedniku Ivi Josipoviću što uspoređuje branitelje s partizanima...

− To su gluposti. Naravno da ima pravo povlačiti tu paralelu. I partizani i današnji branitelji iz Domovinskog rata borili su se protiv fašista.

Srbi i dalje tvrde da smo svi podjednako krivi za ratove?

− Srpska je propaganda napravila i njima i nama više štete nego oružje. Zatrovali su generacije, a nitko nije počistio nakon njih.

Jeste li razgovarali sa Srbima?

− Jesam, i kad im kažem što se događalo u Vukovaru, još ne vjeruju, a kad im predočim dokaze, onda im je neugodno, ne mogu shvatiti da nam je to radila njihova vojska i političari.

Kako to ispraviti?

− Ti bi mediji, baš kao što su činili Nijemci nakon rata, trebali objektivno pokazati što se događalo u dokumentarnim filmovima, uz jasnu ispriku i razgovore s drugom stranom. A Srbija bi u udžbenike trebala staviti pravu, nepristranu istinu.

A istina je...?

− Pa to da su oni počeli rat skupa s Miloševićem. Zla je bilo na svim stranama, ali ipak su daleko najviše zločina počinile srpske snage.

I neka više priznaju da je rat, koji su izgubili, gotov.

− Naravno, ali mislim da su barem toga svjesni.

Postali ste ministar, zovu li vas prijatelji i traže sređivanje posla?

− Zovu znani i neznani. A ja im ne mogu pomoći.

Ne možete ili ne želite?

− Ne mogu i ne želim, jer zašto bi netko dobio nešto preko reda.

Što od vas najviše traže?

− Pa posao ili da utječem na kolege ministre.

Ljute li se?

− Da. Ja sam im rekao da mogu odškrinuti neka vrata, ali sređivati poslove i zvati kolege ministre − neću!

Traže li vas branitelji za pomoć?

− Traže, a njima svaki put pomažem i zovem kolege ministre ako vidim da se u natječajima nije poštovala procedura zapošljavanja branitelja.

Koje ste ministre zvali?

Ministre Željka Jovanovića i Rajka Ostojića, i ugodno sam iznenađen kako su izašli ususret i poništili sporne natječaje.

Hoćete li se učlaniti u SDP?

− Ne razmišljam o tome.

Je li vas tko pritiskao da se učlanite?

− Nije.

Pisalo se da ste bili član HDZ-a?

− Nisam, nikada!

Tko je plasirao tu informaciju?

− Lažni branitelji, profiteri i ulizice koji su u vrijeme HDZ-a dobili privilegije na račun stvarnih branitelja.

Je li vas predsjednik Josipović preporučio Milanoviću za ministra?

− To ne znam, ali znam da sam tražio suglasnost od Josipovića.

I što vam je rekao?

− Kad sam dobio poziv od premijera, radio sam na savjetničkome mjestu kod predsjednika i naravno da sam ga pitao dopuštenje, bilo bi nemoralno da sam otišao samovoljno.

I Josipović vas je pustio?

− Rekao mi je: “Idi, tamo si potrebniji.”

I kolika je razlika u poslovima?

− Golema, od protokolarne, savjetničke dužnosti prije i sada do položaja ministra, gdje aktivno odlučujem i snosim odgovornost za svoje poteze.

Tko je bolji šef?

− E, to ne mogu komentirati. Imao sam odriješene ruke kod predsjednika Josipovića, ali i danas kod premijera Milanovića.

Što mislite o ostavci ministrice Mirele Holy?

− Meni je žao što je otišla, bila je zaista sposobna i stručna ministrica.

SDP kadrovira gdje stigne, postavlja ravnatelje bolnica, agencija, a evo ministrica pošalje neki benigni e-mail u kojem traži zaštitu od šikaniranja za jednu gospođu i maknu je.

− Nisam u SDP-u, pa ne znam što stranka radi. Ne sudjelujem u aktivnom stranačkom radu da bih to mogao komentirati.

Radimir Čačić tražio je da se nekoga zaposli, a on, evo, ostaje u Vladi?

− Ja sam nestranački ministar, mogu se, a ne moram složiti s premijerom, ali poštujem njegove odluke jer sam dio tima. Kad ih ne budem poštovao, izaći ću iz Vlade.

Proteklih dana opet se piše o nevinosti branitelja Veljka Marića i “neopravdanom zatvaranju u Srbiji”?

− Sjećate li se Purde i kako su se svi ustali za njega, i sa srpske i s hrvatske strane? Slučaj s Marićem malo je drugačiji.

Kako drugačiji?

− Zato što možda Marić i nije tako nevin kako neki tvrde. » Na sudu u Srbiji govorili su da je u vojnoj odori i naoružan ušao u kuću jedne obitelji u Grubišnom Polju i hicima iz automatske puške ubio jednog muškarca u nazočnosti njegove supruge. − Istina. Situacija nije ni izbliza slična kao u slučaju Purde, koji je spasio i neprijateljskog vojnika. To su uvidjele i braniteljske udruge i odustale su od šire akcije.

Neki ipak ne odustaju?

− Dobio sam dopise nekih marginalnih udruga koje su mi prijetile nekim akcijama ako ne pomognemo Mariću, a ja sam im odgovorio da kod mene prijetnje ne prolaze.

Što mislite o Mirku Norcu, osuđenom zbog ratnog zločina?

− Neka krava da 30 litara mlijeka, svi je hvale, a onda nogom gurne i sve prolije.

Hoćete reći da je obeščastio odoru?

− Da, borio se Hrvatsku, a onda je počinio takva nečasna djela i bacio veliku ljagu na sebe i vojnike kojima je zapovijedao...

Gdje bi Hrvatska danas bila da se nije kralo?

− Lakše smo podnijeli materijalnu štetu od rata nego sve ovo uništavanje poduzeća, obespravljivanje radnika, lopovluk vladajućih elita. Danas smo mogli biti bogata, sređena zemlja sretnih ljudi.

Perfidno su nas pokrali.

Da, s desnom rukom na srcu dok je svirala himna, a s lijevom u našim džepovima.

Kakva je to poruka mladima?

− Evo, moj sin koji ima 10 godina vidio je nekog čovjeka u moćnom mercedesu i rekao: “Ja ću imati takav auto kad narastem.” Ja sam mu rekao: “Sine, hoćeš, ali ako budeš naporno radio.” A onda je mene sin pitao: “Tata, pa ti puno radiš, a nemaš mercedes?” Iako ne želim mercedes, jer meni je dovoljan moj suzuki SX4, to govori kako su neki preko noći postali tajkuni i koju su poruku dobili naši mladi.

SAŠA JADRIJEVIĆ TOMAS