Mladen Vedriš |
|---|
 |
Mladen Vedriš ugledni je hrvatski ekonomski analitičar i predavač na Pravnom fakultetu Zagrebu. Njegovoj znanstvenoj karijeri prethodila je politička. Bio je prvi predsjednik Izvršnog vijeća grada Zagreba, što je danas gradonačelnička funkcija. Pod njegovim je vodstvom grad uspješno funkcionirao tih ratnih godina. Bio je član i potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske. Sredinom devedesetih napušta politiku i posvećuje se znanstvenom radu. Njegovo ime neki ponovno spominju kada govore o predstojećim lokalnim izborima u Hrvatskoj.
Prije mjesec dana demantirali ste najave kako ste Vi zapravo Karamarkov as iz rukava na predstojećim lokalnim izborima za mjesto gradonačelnika Zagreba. Je li se štogod promijenilo i ustrajete li u svojoj odluci da se ne vraćate u politiku? Tko je, prema Vama, najozbiljniji kandidat za novog gradonačelnika Zagreba?
Politika je odgovoran i ozbiljan posao okrenut općem dobru i zajedničkim ciljevima. Kao takav, zahtijeva ukupan angažman osobe koja ga prihvati. Svatko od nas mora biti samokritičan i ocijeniti da li mu je to moguće i – u kojem ukupnom kontekstu.
Najozbiljniji kandidat za gradonačelnika u Zagrebu bit će onaj tko ponudi relevantan program na sve goruće i razvojne probleme grada. I – istovremeno uvjeri birače da ima snage i pameti da ga i uz njihovu trajnu potporu i sudjelovanje i ostvari.
Cijela se nacija osjetila isprovociranom izjavom Zorana Milanovića kako je Hrvatska dosad bila slučajna država. Vi ste devedesetih godina, dakle, bili potpredsjednik Vlade Slučajne Države Hrvatske?
Iz tog razdoblja, poglavito do datuma međunarodnog priznanja 15.02.1992., u svjetskoj je politici, ali i domaćem okruženju, sigurno bila snažno prisutna politička filozofija očuvanja granica bivše države - pod svaku cijenu; naročito onu koju bi platila Hrvatska.
Samostalnost i međunarodno priznanje nikako nije došlo slučajno; ono je herojski izboreno, temeljem ogromne energije i želje ogromne većine hrvatske populacije i hrvatskih građana.
Prema najavama ozbiljnih ekonomskih analitičara u Hrvatskoj će već nagodinu biti 350.000 nezaposlenih. Istovremeno, vlast brani nezaposlenima da se organiziraju u sindikat. Boji li se ova Vlada te vojske ljudi bez posla?
Pravna forma, ove ili one vrste ne smije biti trajna prepreka da se to ne dopusti. Već i obratno, dužnost je izvršne vlasti da potpomogne interesno organiziranje onih ljudi kojima je u ukupnom krugu radno sposobnog stanovništva sigurno najteže. Ali, pogledajmo taj fenomen i iz drugog kuta – potencijalno, znatan dio njih su jedan od ključnih razvojnih resursa ove zemlje.
Uvođenjem novih poreza ministar financija Slavko Linić dodatno opterećuje stanovništvo. Osnovna je porezna premisa da novi porez optereti financijski sposobnog obveznika. koji je zapravo smisao novog poreza na nekretnine?
Onaj dio novih prijedloga koji je razumljiv i stručno prihvatljiv, vezan je uz stimuliranje korištenja znatne neaktivirane imovine: zapostavljenih objekata i zemljišta koje je potrebno i moguće privesti ekonomskoj svrsi.
Ono što je pak negativno s aspekta socijalne pravičnosti i ekonomske učinkovitosti, je oporezivanje stambenog prostora za vlastite potrebe, jednostavnih vikendica kao mjesta za odmaranje i sličnih sadržaja koji nesporno služe osobnoj uporabi.
Sa stajališta svrhovitosti najavljenog zakona, posebno ostaje upitno što je izuzetno značajan dio nekretnina imovinsko-pravno neadekvatno evidentiran, kako u zemljišnim knjigama, tako i drugim vlasničkim ispravama. Ispada da će onaj tko je bio pravno uredan – biti zato i porezno kažnjen.
Najavljuje se daljnjih tisuću dana još dublje krize, a to su tri još teže godine. Kad nam bude još teže postat ćemo članica Europske Unije, što donosi mnogo novih tržišno - ekonomskih nepoznanica. Koje su najveće nepoznanice pred hrvatskim gospodarstvom?
Hrvatska stalno i stalno, već gotovo dva desetljeća, ne koristi svoje razvojne šanse. Nije bilo niti interesa, a niti kritične mase znanja da se u mandatu bilo koje izvršne vlasti izradi dokument jednostavnog naslova i presudno značajnog sadržaja: Razvojna strategija – što i kako. A zatim, što je još bitnije, pristupi suvisloj realizaciji takvog plana. Pogledajmo od Singapura do Nizozemske kako se to radi; u društvima izuzetno skromih prirodnih resursa, te visokog stupnja naseljenosti, znanje i organizacija su temeljne pretpostavke za osmišljeni gospodarski rast i razvoj. Shodno tome, i impresivna ostvarenja koje ih uvrštavaju, temeljem BDP-a po glavi stanovnika, u sam svjetski vrh.
Drugačije rečeno, pokušajmo zamisliti bilo koju zgradu od standardnog stambenog objekta pa do novog poslovnog tornja u Dubaiu koji bi se gradili spontano i povremeno; bez projektne dokumentacije, bez interakcije pojedinih izvođača radova, bez financijskog i vremenskog budžeta... Kako je to onda moguće očekivati da se gospodarski rast i razvoj kao ključni motor svakog sređenog društva, događaju sami po sebi.
Stječe se dojam da Vlada nakon suše upravo bešćutno ne želi pomoći seljacima tvrdeći kako za to nema novca. Nekada je za saniranje posljedica elementarnih nepogoda postojao takozvani Intervencijski fond. Gdje je nestao taj fond i novac iz njega?
Nastavimo se na prethodno pitanje. Što Hrvatska kao jedna od država s relativno najbogatijim vodnim potencijalom čini da se njime suvislo i upravlja. Odvodnja, navodnjavanje, energetski potencijal, pejsaž, pitka voda – kapital je koji kao i drugi nacionalni potencijali, stoji neiskorišten.
U aktualnoj pak situaciji, selu i poljoprivrednim proizvođačima, mora se pomoći da opstanu. Jer, nije riječ o urodu za ovu sezonu; nego kako će, ako propadnu danas; sutra, iduće godine opet nastave raditi kao da ništa nije bilo. I – koji će to državni proračun biti u stanju financirati nove i nove socijalne troškove.
Najavljena je i daljnja privatizacija državnih tvrtki. Na redu su Croatia osiguranje i Hrvatska poštanska banka. Jeste li Vi za to?
Privatizacija ima smisla ukoliko se prodajom prikupljena sredstva ulože u druga područja koja makroekonomski promatrano doprinose ukupnom razvoju. Isto tako, nije razumno privatizirati djelatnosti koje su po svojem karakteru monopolne ili usko oligopolne. Konkretno pak, u slučaju HPB nije iskorištena mogućnost povezivanja s Hrvatskom poštom, kao šireg oblika stvaranja narodne štedionice, nešto poput mreže regionalnih banaka u pojedinim razvijenim europskim državama. Sama je pak premala da bi se mogla nositi s drugom financijskom konkurencijom, bez značajnih dodatnih injekcija dugoročnog kapitala. Što se tiče Croatia osiguranja, riječ je o tvrtki iz područja konkurentske tržišne djelatnosti gdje u odnosu na druge u branši posebno je značajna vrijednost stoljetnog branda, tko ga pak može najbolje očuvati i dalje razvijati – otvoreno je pitanje.
Pelješki je most strateški interes ove države jer bi se njime konačno povezao cijeli hrvatski teritorij. Vlast je od njega, čini se, odustala. Je li to pogrešno?
Već prije desetljeća, Hrvatska je mogla i morala za taj most izraditi idejni projekt, te ga predložiti da kao objekt od EU interesa postane i dio EU cjelovite infrastrukture. Most je neupitno potreban, ali se mogao, a može još i uvijek, sagraditi sredstvima Europske zajednice kao što je realizirano niz sličnih projekata, počev od onih u Portugala, do novih članica EU.
Svi se pribojavamo jesenskog skoka cijena hrane. Koliki će taj skok zapravo biti?
Cijene hrane rastu u svijetu. U ukupnosti, to je posljedica povećane potražnje temeljem porasle kupovne moći sve većeg broja stanovništva, elementarnih nepogoda koji smanjuju prinose, te povećanje troška (različiti oblici energije, uključivo i umjetna gnojiva) pri uzgoju. U konkretnim prilikama još je uvijek visok nesrazmjer odnosa cijena između iznosa koji se plaća poljoprivrednim proizvođačima i one konačne u maloprodaji. U dućanu, na zelenoj tržnici i slično. I to za voće, povrće, kruh, meso, ... i tu je sigurno dio amortizacijskog prostora za ublažavanje porasta cijena, koji bi neminovno doveo do pada potražnje – i tada manjih ukupnih prihoda svih u tom lancu.
Koliko će Hrvatima biti skuplji život kada uđemo u Europsku Uniju?
Pravo je pitanje: da li ćemo živjeti lakše ili teže? Opet ovisno o tome kako bismo, koliko organizirano i suvislo radimo, te koristimo vlastite šanse za, slikovito rečeno, zabiti gol, a ne samo primati – u vlastitu mrežu. Vratimo se na primjer poljoprivrede - kako objasniti sebi ili Europi neobrađena polja u Slavoniji, istrunulu salatu u kaštelanskim staklenicima, voće ili hranu u pet-shopovima iz dalekog i egzotičnog uvoza...
Koje bi mjere, prema Vašem mišljenju, Vlada trebala poduzeti kako bi se konačno pokrenulo gospodarstvo i time pokrenuo proces izlaska iz ove depresije u koju smo utonuli?
Pročitati i proučiti s interesom i razumijevanjem niz analiza i stanja, ali i prijedloga rješenja i zahtjeva uglednih međunarodnih adresa, počev od MMF-a, Svjetske banke, EBRD-a, globalnih rejting agencija, svjetskih rang lista konkurentnosti koje je reforme neophodno konačno provoditi, da bi se konačno okrenulo i angažiralo u vlastite potencijale: one u industriji, agraru, intermodalnom prometu, turističkoj industrije druge i drugačije ponude i produžene sezone... A sve to praćeno razvojem novih tehnologija i novih proizvoda za koje u Hrvatskoj postoji interesa i pameti. Pogledajmo pojedine iskorake počev od Dok-inga, IT tvrtki, Uljanika...
Zatim, za pojedina područja formirati uske timove sastavljene od kompetentnih i odgovornih osoba i konačno početi djelovati: uporno i dosljedno, nema čarobnog štapića, ali ima recepata koji već i na srednji rok postižu iste učinke. Jer, kako to kaže jedna francuska poslovica: samo čovjek koji nikada nije gradio kuću misli da zidovi sami iz zemlje niču.
Fatalizam u politici baziran na konstatcijama da svjetska kriza traje i da je svima teško, ne može služiti kao opravdanje iščekivanja da će naše probleme riješiti netko drugi ili da će tijekom vremena nestati. Pogledajmo suvremeni svijet zadnjih dva ili tri desetljeća. Dio zemalja u istom vremenu i istim okolnostima doživio je gospodarski i društveni pad, a dio njih itekako znatan napredak. Ne dominantno ovisno o vanjskim, nego dominantno ovisno o unutrašnjim akcijama i događanjima.
Autor: Predrag Orešković
|
||||
