Pregovori Vlade i četiriju sindikata o rezanju materijalnih prava u javnom sektoru nisu uspjeli. Vlada ne odustaje od racionalizacije, a sindikati prijete prosvjedima i tužbama. Kako će se stvari odvijati dalje, govori ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić.

Jeste li se ipak nadali da će doći do preokreta i da će dogovor sa sindikatima ipak biti postignut?
- Nadao sam se da će biti kao u Daytonu, kad se pregovaralo 23 dana i noći. Kad su već spakirali kofere i činilo se da je sve propalo, dogovorili su se. Intimno sam se nadao da ćemo i mi tako.
Jer, bez obzira na to što smo ukinuli Temeljni kolektivni ugovor i bez obzira na etiketiranja kojih je bilo od sindikata, posebno gospodina Vilima Ribića, morat ćemo opet sjesti za stol i pregovarati o istim stvarima.

VJERUJEM DA ĆEMO IMATI I GLAS RAZUMA

Vlada je ukinula Temeljni kolektivni ugovor. Što će biti dalje?
- Vlada je utvrdila svoj pregovarački odbor i poslala zahtjev Povjerenstvu za reprezentativnost da se utvrdi sindikalni pregovarački odbor za javne službe. Pregovarački odbor sindikata utvrdit će se na temelju broja članova sindikata. Svaki će sindikat dostaviti podatke o svom članstvu. Napravit će se rang-lista sindikata prema broju članova i odrediti 11 predstavnika koji ulaze u pregovarački odbor.

Kad očekujete odgovor od sindikata, odnosno početak pregovora?
- Nadam se da će u roku od mjesec dana biti formiran sindikalni pregovarački odbor. Vladu će predstavljati svi ministri koji su i dosad sudjelovali u pregovorima, na čelu s potpredsjednikom Vlade Nevenom Mimicom. Vjerujem da ćemo sad imati i glas razuma, odnosno da će sindikati shvatiti da je ovo smanjenje isplate materijalnih prava privremeno, jer sada jednostavno nema novca, a proračun i radna mjesta treba sačuvati.

JAVNIM SLUŽBAMA MALE PLAĆE I POSAO SIGURNI!

No, neki sindikati ne prihvaćaju argument da nema novca. Gospodin Stipić iz Preporoda, na primjer, kaže da bi ljudi u javnim službama, posebno učitelji i nastavnici, trebali biti posljednji na redu za smanjenja. On predlaže da se režu sve povlaštene mirovine, uključujući i braniteljske.
- Najlakše je gledati preko plota u tuđe dvorište. Činjenica je da su u javnoj službi plaće niske. No javna služba ima prednost pred realnim sektorom da su radna mjesta sigurna i plaća redovita. No, nažalost, osim za plaće, novca za druga prava nema.
Kad govorimo o plaćama u prosvjeti, zaboravlja se da je u isto vrijeme kad su njima ukinuti dodaci od tri, pet, sedam i devet posto, Vlada podigla plaće u javnim službama za 2,3 posto na temelju sporazuma potpisanog u vrijeme vlade Ive Sanadera. U šest godina plaće su na temelju toga povećane za 13,7 posto. Prije nego što smo ukinuli isplatu dodatka na koeficijente složenosti posla prosvjetarima, poznatog kao "Uredba tri, pet, sedam, devet", sindikatima smo ponudili da ćemo te iznose nastaviti isplaćivati, i to legalno, prema novoj uredbi i ugrađivanju tih postotaka u Kolektivni ugovor, ali da u tom slučaju ne možemo povećati plaće za 2,3 posto prije sljedeće godine, jer nema novca za sve.
Sindikati su to odbili i nije nam preostalo drugo nego ukinuti posebni dodatak prosvjetarima i povećati plaće svima u javnom sektoru. Da to potkrijepim brojkama, povećanje od 2,3 posto iznosi 250 milijuna kuna, a "Uredba" 170 milijuna kuna. Proračun nije mogao podnijeti isplatu obje stvari.

RANE MIROVINE ZA VOJSKU I POLICIJU

Postoji li, dakle, mogućnost revidiranja mirovina braniteljima i policiji, što spominje sindikalac Stipić?
- Nažalost, ne postoji. Moramo biti pošteni i reći da nije logično da policajac od 60 godina trči za lopovom od 20. Dakle, njima se mora omogućiti raniji odlazak u mirovinu. No, mi ćemo postaviti sustav u kojemu će se tim policajcima omogućiti da odu u mirovinu i da je onda zamrznu te nastave raditi u nekom drugom dijelu sustava.
Nije realno ni da profesionalni vojnik nakon 35. ili 40. godine života ide u misije, a ako ne napreduje u vojnoj hijerarhiji, mora mu se omogućiti da ode u neki oblik mirovine. No, mi ćemo, kao i u slučaju policije, stimulirati njihov ostanak u sustavu ili mogućnost da prijeđu u sustav policije.
Braniteljske su mirovine prema posebnom zakonu i pod ingerencijom Ministarstva branitelja. Vrlo je teško krenuti u reviziju jer je vrlo vjerojatno da je dokumentacija na temelju koje su umirovljeni točna. Revizija za tako velik broj ljudi osuđena je na propast.

PREMIJERKA POTPISALA NEUSTAVNI SPORAZUM

Četiri sindikata koja su odbila dogovor s Vladom bila su spremna prihvatiti Vladin prijedlog ako bi dobila pisani sporazum da će taj novac u boljim vremenima biti vraćen. Jeste li bili u iskušenju to prihvatiti? Bivši premijer Sanader to bi ležerno potpisao...
- Bivši je premijer pristajao na sve i svašta, isto kao i Vlada nakon njega. Bivša je premijerka Jadranka Kosor, na primjer, u jednom od tih kolektivnih ugovora potpisala članak koji dezavuira Vladu. Naime, kolektivnim ugovorom koji je sklopljen, a da ostali sindikati o tome nisu ništa znali, Vladi se uskraćuje pravo da dira koeficijente za plaće, što je protuustavno i protuzakonito.
Mi ne pristajemo ni na kakve retroaktivne isplate jer ne želimo da ni ova ni ijedna buduća vlada time bude ucijenjena. Mi smo sad, na primjer, ucijenjeni Sporazumom o plaćama, koji je potpisala bivša premijerka i kojim se, bez obzira na to pada li BDP ili raste, Vlada obvezuje usklađivati plaće u javnim službama s plaćama u gospodarstvu na razini 2008. To znači da bismo dogodine morali isplatiti još 1,7 milijardi kuna. Bivše su vlade to rješavale zaduživanjem, ali mi ne želimo na taj način čuvati mir u kući. Zahtjev za retroaktivnu isplatu doživljavam kao odgođeni sindikalizam.

Rekli ste da se režu materijalna prava poput božićnica i regresa, a da su plaće zadnja crta obrane. Može li se dogoditi da ta crta popusti i da morate smanjivati i njih?
- To jest naša zadnja crta obrane. Borit ćemo se da ne bude proboja mase plaća, a sigurno nećemo zaduživati državu kako bismo ih isplaćivali.

NEMA ZADUŽIVANJA ZA PLAĆE I MIROVINE

Što bi se dogodilo da Vlada ne uspije održati državni proračun?
- To bi značilo da ne možemo održati vlastite financije, da ne možemo ispoštovati Zakon o fiskalnoj odgovornosti, da bismo se morali zaduživati, da bi nam pao kreditni rejting, da bismo se morali obratiti MMF-u...
Mi se sada zadužujemo, ali samo da bismo servisirali stare kredite, a ne da bismo isplaćivali plaće i mirovine. S prvim danom sljedeće godine, na primjer, u proračun nam ulazi 9,5 milijardi kuna minusa za jamstva brodogradnji koja se prije nisu prikazivala i 5,5 milijardi kuna duga u zdravstvu. Tomu treba dodati i tri milijarde kuna kamata, što znači da nećemo ni krenuti u 2013. a već ćemo imati minus od gotovo 20 milijardi kuna.

Sindikati su najavili tužbe protiv Vlade zbog rezanja prava. Može li to oštetiti državu?
- To je legitimno pravo sindikata. Međutim, oni bi na sudu morali dokazati da se gospodarske okolnosti nisu promijenile i da su im prava neopravdano oduzeta. Mislim da ne postoje šanse da to dokažu.

Kakva je bila atmosfera na pregovorima, budući da se iz sindikalnih krugova čuje da im ministri nisu htjeli pružiti ni ruku kad bi došli na pregovore?
- To nije istina. Vlada je bila spremna prilagođavati se, ali sindikati nisu. Mi smo bili smireni i konstruktivni.

Vi ministri živite bolje od običnog čovjeka. Možete li se uživjeti u to kako žive ljudi s malim plaćama ili oni bez posla? Možete li im reći kako da prežive? Sad stiže i poskupljenje grijanja u šest gradova za 37%...
- I to je stvar koja se godinama nije rješavala. Kupovao se socijalni mir. No, mi smo odlučili u ovoj godini te stvari raščistiti, ma koliko bolio taj udarac glavom u zid. Poskupljenje grijanja bit će veliki udar, a za one koji to neće moći izdržati postojat će socijalne mjere kojima će im se pomoći. Gradovi bi se trebali ponašati odgovornije, pa umjesto da se, na primjer, u Zagrebu grade fontane, tim bi se novcem moglo pomoći siromašnijim građanima.
Što se nas ministara tiče, nismo uvijek imali ministarske plaće. I mi smo živjeli sa znatno manje novca. Nekad su plaće iznosile 50 njemačkih maraka i manje. Znamo što znači živjeti skromnije.
Mladenka ŠARIĆ