Depresija i sveopće društveno malodušje rezultati su dva desetljeća, najblaže rečeno, i državne nebrige za budućnost svoga naroda. No, građani Hrvatske i dalje šute i trpe, a o svemu tome razgovarali smo sa sociologom i poznatim kritičarom Slavenom Leticom.

Je li sadašnja politička garnitura koja "steže i reže" vlastite građane prema diktatu Bruxellesa zaista generator apatije u cijelom društvu?
- Uzroci onog što s pravom nazivate apatijom ili malodušjem, a mogli bismo koristiti i izraz depresija, moraju se tražiti u dva hrvatska - ratna, tranzicijska, pretvorbena - izgubljena desetljeća. Malodušje se ne može staviti na dušu samo ove garniture, jer bi to bilo nepošteno. Iz rata je Hrvatska izišla s 3,5 milijardi eura vanjskoga duga, a u treće je tisućljeće dospjela s 10. Vlada Ivice Račana ga je u četiri godine povećala na 20 milijardi, a Ive Sanadera u šest godina na 45 milijardi eura. Hrvatski narod doveden je u situaciju koju sam još 2007. nazvao "apsolutnim dužničkim ropstvom". Politika "velikog stezanja" opća je paradigma europskog odnosa prema dužničkoj krizi i recesiji. Nasuprot tome, Obamina Amerika se protiv "Velike recesije" bori poticanjem proizvodnje i - potrošnje. Rezultati polugodišnje vladavine Kukuriku koalicije ne nude ohrabrenje: raste samo nezaposlenost, a sve drugo pada. Vlada je postala glavni generator pesimizma: ministar Linić najavljuje otpuštanje još 20.000 ljudi iz javnog sektora, premijer i njegov "prvi potpredsjednik" obznanili su narodu posljednju veliku rasprodaju: HPB, Croatia osiguranja, hotelske industrije, HEP-a, HŽ-a, "monetizaciju" izgrađenih autocesta. S trunčicom ironije mogli bismo kazati da je politički slogan nove vlade "Jeftino damo samo da vladamo!"

PREMIJEROVA LIJENOST

U jednom nedavnom tekstu napisali ste kako Hrvatskom danas vladaju "samozvani pokretači investicijskog cunamija, isušivači hrvatskih močvara i utjerivači drakonskih poreznih nameta - Čačić, Jovanović i Linić". Nazvali ste ih čak "trojicom iz mraka". Znači li to da Hrvatskom ne upravlja premijer?
- Model ili stil vladavine Zorana Milanovića mogli bismo nazvati lijenom ili gotovanskom supsidijarnošću: zbog vlastite komocije, lijenosti i koalicijskog mira u kući, nekim je ministrima, posebice onim malo agresivnijim i bahatijim (a ti su u pravilu iz HNS-a), prepustio punu slobodu javne vike, prijetnji, zastrašivanja, pravljenja pametnim i važnim. Kardinal Bozanić tu je "novu politiku" - verbalnog radikalizma, socijalne bešćutnosti, državničke površnosti i povijesne neodgovornosti - s pravom nazvao "kulturnom revolucijom". Trojici iz mraka posljednjih se tjedana s velikim marom priključio i ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić, koji se već ranije osramotio petljanjem oko Pelješkog mosta i koridora. Nedavno je na upit novinara misli li da bi njegov (!) zamjenik Zdenko Antešić trebao podnijeti ostavku, jer je na jedan dan otišao u mirovinu kako bi si osigurao povlaštenu saborsku mirovinu, mirne duše izjavio: "Ne mislim ništa". Da mnogi ministri doslovce ne misle ništa, sada vidi većina građana.

LENJIN: ŠTO DA SE RADI?

Kako doživljavate Milanovićevo i Čačićevo komuniciranje s javnošću? Je li Čačićeva bahatost i Milanovićeva "superiornost" zapravo vrijeđanje ljudi, pa i cijelog naroda?
- Postoji ipak velika razlika u načinu i stilu komunikacije Čačića i Milanovića. Vrijeme će pokazati da PP zapravo pati od posttraumatskog stresnog poremećaja prouzročenog prometnom nezgodom u Mađarskoj i osudom mađarskog suda. S druge strane, može se kazati da Zoran Milanović naprosto nema sreće s riječima. Ne idu mu od ruke metafore, posebice u sušnom i prevrućem ljetnom razdoblju. Metafora o 'slučajnoj državi', 'dva kamena' oko kojih se navodno sporimo s BiH, javna tvrdnja kako se na otocima živi bolje nego u ostalim dijelovima zemlje, tvrdnja kako nije 'duhovni otac' vlastite nacije i, posebice, tvrdnja da u hadezeovcima nema ni zrna ljudskosti, ilustriraju tu premijerovu ljetnu muku s riječima i metaforama.
Očigledno je postao svjestan silne težine problema s kojima se suočava naša zemlja, ali ne zna odgovoriti na poznato Lenjinovo pitanje 'Što da se radi?'

Zašto on to uopće radi?
- Analiza Milanovićevih metafora i njegova političkog diskursa upravo zbog toga zaslužuje ozbiljnu socio-lingvističku pozornost, jer je poznato da izbor metafora na neki način prejudicira političku odluku i akciju. Kod Milanovića postoji još jedan problem: vjeruje da uvijek i u svakoj prigodi može improvizirati, govoriti na mah, iz glave. I to mu se onda ponekad obije o glavu. Njegove čudačke eskapade na zadnjem Aktualnom satu u Saboru, pokazuju velike rizike i ograničenja retoričkih improvizacija. Kao iskusni "verbalni profesionalac", sveučilišni profesor, davno sam naučio da se naprosto ne smije improvizirati. Tu važnu lekciju Milanović, nažalost, dugo neće naučiti, jer uvijek postoje tvorci javnog mnijenja koji će napisati laude o njegovom obračunu s njima, njima omraženim hadezeovcima i hadeesesbeovcima.
Nakon devet mjeseci i 300 dana vladavine već se može dati relevantna ocjena vladavine Kukuriku koalicije?
- Vladina ekonomska politika zasniva se na ozbiljnom teorijskom i intelektualnom deficitu koji je na zastrašujući način bio vidljiv u nastupu ministra poduzetništva i obrta Gordana Marasa u HTV-oj emisiji 'U krupnom planu', 20. kolovoza. Bilo je, naime, bjelodano da čovjek naprosto ništa ne zna o prirodi europske i hrvatske dužničke krize, još i manje o ekonomskoj recesiji i najmanje o suvremenim paradigmama nošenja zemalja s kroničnim i degenerativnim ekonomskim nevoljama. Ekonomsku 'filozofiju' ove vlade ne određuje ni njen premijer, ni njen navodni 'glavni ekonomski strateg', prof. dr. Branko Grčić, već njen 'prvi potpredsjednik' Radimir Čačić, koji se u makroekonomsku teoriju i politiku razumije taman toliko koliko se ja razumijem u kardijalnu i vaskularnu kirurgiju. Vlada funkcionira po atamanskom načelu: uspješnim se i pametnim drži one koji se najviše javno junače, hvale, deru i bahate.

U Slavoniji i Dalmaciji dosta je nezadovoljstva izazvala odluka o prekrajanju statističkih regija u Hrvatskoj, posebice način na koji je ona donesena. Što Vi mislite o tome?
- Hrvatska je vazda bila trojedna zemlja, pa nije bilo potrebno to mijenjati. Pridjev "najsiromašnija", koji se vezuje uz Slavoniju, nije daleko od istine, ali treba kazati i "trenutačno". Naime, svi ekonomski trendovi upućuju na to da će cijene hrane u cijelom 21. stoljeću, kao i cijene vode, rasti. Slavonija ne može biti sirotica na dugi rok, bez obzira na kratkovidnost poljoprivredne politike brojnih vlada. Dalmacija i Slavonija u prosvijećenoj viziji razvoja Hrvatske upućene su jedna na drugu, jer su ekonomski komplementarne. Slavonija proizvodi, a Dalmacija, zbog turizma i ugostiteljstva, treba hranu.

ZGUBIDANI I PROPALICE

Usprkos svemu upravo je Slavonija povukla najviše sredstava iz EU fondova. Zašto je Hrvatska do sada iz europske blagajne povukla samo nekih desetak posto ponuđenih sredstava?
- Najprije nešto o političko-propagandnom mitu i o stvarnosti EU fondova. Svako toliko oglase se Vesna Pusić, Branko Grčić, Radimir Čačić, pa i Zoran Milanović, s tezom kako novca u fondovima ima u izobilju, pa se mogu namiriti svi: Slavonija, Lika, Gorski Kotar itd. Tužna je istina da postoji samo jedna činjenica koja je neosporna: da će Hrvatska od 1. srpnja 2013. svakog 10. u mjesecu u proračun EU uplaćivati približno 50 milijuna eura. Koliko će smjeti i uspjeti "povući", to ovog časa ne zna ni dragi Bog.

Prvi potpredsjednik Čačić još je u ožujku navijestio kako će do ljeta biti vidljivo 100 projekata vrijednih dva milijuna kuna, zaprijetivši ako to ne bude ostvareno da će se on u jesen povući. Jesen je došla, a od projekata se jedino gura onaj najprljaviji i najsporniji "Plomin", a Čačić je sve arogantniji na bilo kakvu kritiku....
- Ne volim se baviti PP-om. Taj je čovjek paradigmatski primjer lažnog proroka koji, vjerojatno, iskreno misli da može biti naš ekonomski spasitelj. On očito ne može shvatiti kako je razdoblje državnog kapitalizma u kojem je država glavni investitor prohujalo s dužničkom krizom. Danas latentni sukob ministra financija Slavka Linića prije ili kasnije pretvorit će se u otvoreni sukob. Linić priželjkuje štedljivu, a Čačić rastrošnu državu koja investira i gradi skupo, a zatim tvrdi da je država loš gospodar, pa državnu imovinu prodaje jeftino, budzašto.

U jednom istraživanju kojeg je proveo Glas Slavonije, došli smo do podatka da je 91 posto od gotovo 2.000 novoimenovanih dužnosnika zapravo iz četiri vladajuće stranke?
- To bi značilo da su provedene najstrašnije kadrovske čistke u povijesti RH. Kako nitko iz Vlade nije demantirao te tvrdnje, ispada tako da su stranačka vodstva podijelila plijen: da su ključne položaje u ionako posrnuloj privredi dali u ruke, satniji stranačkih podobnika koji su od ranije poznati kao zgubidani, poduzetničke i menadžerske propalice, porezni i ini prevaranti.