Kako preživjeti krizu u trećoj dobi i što za umirovljenike može učiniti država, govori šef Hrvatske stranke umirovljenika i član vladajuće Kukuriku koalicije, Silvano Hrelja.

Objavljena je informacija da približno 14.200 umirovljenika svaki mjesec ostaje bez više od trećine mirovine, a neki gotovo bez cijele, koja im se skida ovrhama. Kako je do toga došlo?
- To je šokantan problem koji je nastao između 2005. i 2008. godine i muči više od 20.000 ljudi. Mi kao društvo moramo djelovati da im se pomogne. Budući da je tada na snazi bio drukčiji zakonski propis, mnogi su umirovljenici, koji su podizali kredite, potpisivali potvrde da pristaju da im se uzima mjesečno više od trećine mirovine, a neki i gotovo čitav iznos. Vrijeme je bilo drukčije i ljudi su razmišljali da će se brže riješiti tereta. No, danas je situacija zbog krize znatno drukčija i oni se nalaze na rubu egzistencije.

No, može li se potvrda koju su dobrovoljno potpisali anulirati?
- U takvim slučajevima Ustav predviđa mogućnost donošenja zakona s retroaktivnim djelovanjem. To 2008. nije učinjeno. Danas postoji mogućnost otvaranja zaštićenog računa u Fini, što je zaštitna mjera novijeg datuma. S tog im se računa, dakle, ne bi moglo skidati više od trećine mirovine. Međutim, mnogi naši umirovljenici ne znaju za tu mogućnost. Ne smijemo smetnuti s uma da se radi o starijim ljudima koji možda nisu dovoljno informirani da postoji mogućnost da se zaštite na taj način. No, mi kao društvo moramo pokazati veću razinu senzibiliteta za njihov problem, jer je riječ o iznimno osjetljivoj skupini. Na njihovoj bi zaštiti trebao raditi sustav. HSU je zato izišao s inicijativom prema nekoliko resornih ministarstava da se u predstojeće izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju ugradi jedna tehnička odredba prema kojoj bi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, kao javna ustanova koju su osnovali osiguranici, dobio zaštitnu ulogu. To bi značilo konkretno da HZMO, koji isplaćuje mirovine, ne bi smio oduzimati više od trećine mirovine na račun kredita bez obzira na to kakav ugovor umirovljenik imao. Tom bi se zakonskom izmjenom omogućila operacionalizacija novog Ovršnog zakona koji zabranjuje da se uzima više od trećine prihoda. Očekujem pozitivan odgovor na ovu inicijativu.

To bi značilo da bi banke i štedionice dobile svoj novac, ali bi morale biti malo strpljivije?
- Upravo tako. Štetu ne bi pretrpio nitko, a egzistencija umirovljenika ne bi bila ugrožena.

Otkako se počelo govoriti o tom problemu, mogu se vidjeti i oglasi banaka i štedionica koje nude umirovljenicima posebne kredite za zatvaranje ovrha. Je li to novi oblik dužničkog ropstva?
- To je prostor za nove moguće manipulacije i novo dužničko ropstvo. Bilo bi korektnije da se prihvati naša inicijativa, pa da ljudi ostanu pri starim kreditima i otplaćuju ih u nešto dužem roku.

LOV U MUTNOM

Zašto su umirovljenici sa svojim uglavnom malim mirovinama tako atraktivni bankama da im nude kredite?
- Najprije, njihov je prihod, ma kako bio mali, siguran. Osim toga, njih treba promatrati kao skupinu i kao takvi oni su golem potencijal. Uz to, nema skupine koja će redovitije otplaćivati svoje obveze od umirovljenika. U nekoj drugoj skupini građana sigurno ne bi bio toliki broj ljudi koji bez riječi prihvaćaju ovrhe koje su veće od onoga što Ovršni zakon dopušta. Oni su naučeni trpjeti. Poslovati s umirovljenicima nije tako loše. To je prepoznala medicina, farmaceutska industrija, trgovci...

Prije nekoliko tjedana jedna je baka odvedena u zatvor zbog duga za režije od 600 kuna. Kakvo smo mi društvo da je tako nešto moguće?
- To je tužno. Valjda se samo kod nas može dogoditi da imamo tako neosjetljiv sustav. Trenira se strogoća na onima koji se ne mogu braniti.

Mnogi su umirovljenici pod ovrhama, jer ne mogu platiti režije. No, ti dugovi se umnožavaju kad se u realizaciju ovrha uključe odvjetnici i javni bilježnici, pa dug od 70 kuna odjednom naraste na 1.200. Je li to lešinarenje?
- To je sigurno lov u mutnom.

Dogodine bi trebala stupiti na snagu nova formula za usklađivanje mirovina. Što će ona donijeti umirovljenicima?
- HSU je u izbornoj kampanji imao suprotstavljeno mišljenje s umirovljeničkim udrugama o tom pitanju. Matica umirovljenika i Sindikat umirovljenika zahtijevali su da se mirovine usklađuju s rastom plaća. Mi smo, pak, govorili o usklađivanju s troškovima života. Pomirili smo ta dva stava i pronašli zajedničko rješenje koje bi kombiniralo oba pristupa. Dakle, kad bi za umirovljenike bilo povoljnije usklađivanje s troškovima života, primijenio bi se model prema kojem bi se 70 posto mirovine uskladilo s porastom cijena, a 30 posto s plaćama. Kad dođe do značajnijeg porasta plaća, usklađivanje bi se provelo tako da 70 posto prati rast plaća, a 30 posto troškove života.

Bi li to bio trošak za proračun?
- Bilo bi to od 50 do 70 milijuna kuna više nego dosad u prve dvije godine primjene nove formule usklađivanja.

Povremeno se otvori priča o tome bi li trebalo produljiti radni vijek do 67. godine. Vi ste protivnik te ideje. Zašto?
- Prije svega, naš je prosječni životni vijek pet do šest godina kraći od onog u razvijenim zemljama EU. U ovom trenutku takav potez ne bi donio nikakvu dobrobit mirovinskom sustavu. Mi previše robujemo savjetima Svjetske banke i međunarodnih institucija, čija se logika svodi na smanjivanje troškova, primjerice, mirovinskog sustava, da bi osigurali povrat svojih kredita. Oni brinu o svom novcu, što moramo razumjeti, ali ne moramo prihvatiti sve njihove savjete.

ŠPANJOLSKA POLICIJA

Zalažete se za uvođenje kategorije punog radnog staža u zakon. Koje bi novine to donijelo i imate li razumijevanje koalicijskih partnera?
- Na razini razgovora imamo razumijevanja. Vjerujem da ćemo se s vremenom dogovoriti. Riječ je o mjeri koja se u prvom redu odnosi na ljude koji su rano ušli u svijet rada. Primjerice, s 15 ili 16 godina. Da bi prema važećim propisima otišli u redovnu mirovinu sa 65 godina morali bi raditi čak 50 godina! To je neprihvatljivo, jer se u pravilu radi o ljudima koji su istrošeni u teškim fizičkim poslovima. Mi bismo htjeli da se propiše da puni radni staž može biti najdulje 40 godina, a nećemo pristati na ništa iznad 42 godine. To bi značilo da bi onaj tko počne raditi s 15 godina, primjerice, s 55 ili 57 godina stekao uvjete za mirovinu, a ne bi morao raditi još gotovo deset godina. Ako se to ne riješi zakonom, a kad se izjednače žene i muškarci, odnosno da dob kad se odlazi u mirovinu svima bude ista, žene će biti dodatno kažnjene.

Govoreći o predstojećem tehničkom rebalansu proračuna, premijer je kazao da je u zemlji izvanredno stanje. Slažete li se s tom ocjenom?
- Stanje je jako teško. Kriza je zaprašila po nama do najveće moguće gornje granice. Teško je, ali mislim da ćemo se izvući.

Kad slušamo ministra Linića koji govori o stanju u Hrvatskoj, još je crnje od izvanrednog stanja.
- Zamislite ministra financija da govori da je sve bajno i sjajno. Pa njegova je uloga da mora štedjeti, dizati tenzije i preventivno djelovati, pa i disciplinirati ministre kad je riječ o proračunskom novcu.

Mnogo je prašine digla nakana ministra Linića da u proljeće dogodine uvede porez na nekretnine. HDZ kaže da je to porez na minuli rad. Jeste li vi za taj porez?
- Treba biti oprezan, pripremati ga dugo i temeljito, nakon široke javne rasprave i pobrinuti se da bude pravičan. Građani se opravdano boje. Jer, nije u istoj poziciji netko tko je otkupio društveni stan prema povlaštenim uvjetima i netko tko je dizao kredite i platio sva davanja dok je gradio kuću. Taj drugi, koji nije ništa očekivao od države, ne bi sada trebao biti kažnjen. I nikako se ne smije dogoditi da se tim porezom ljude prisili da počnu rasprodavati imovinu, jer za to nije dobro vrijeme. Uopće, kriza nije dobro vrijeme za uvođenje tog poreza, ali ni ministar Linić nema mnogo izbora.

Iako često mislimo da je u Hrvatskoj najteže, vidimo da nije lako ni drugdje. Španjolska vlada, potaknuta samoubojstvima, kani zabraniti bankama da oduzimaju stanove i kuće ljudima koji ne mogu otplaćivati kredite. Što mislite o tome?
- Kao bivši sindikalac, koji je to još uvijek u srcu, čestitam sindikatu španjolske policije koji je rekao da policija više neće asistirati pri deložacijama kojima se baca ljude na ulicu. To je potaknulo rasprave, pa i motiviralo vladino razmišljanje vezano uz banke. I naša inicijativa da se spriječi ovrha cijele mirovine ima sličan karakter i namjeru, a to je da zaštiti građane.