Slavko Linić |
|---|
 |
|
Linić Slavko
Datum:
15.09.2012
Slika autor/izvor:
|
|
Objavljeno na:
|
|
Objavi na:
|
|
|
Pokazatelji prihoda državnog proračuna u dubokoj su suprotnosti s trendovima u gospodarstvu, što govori u prilog tezi da je glavni uzrok dobroj prihodnoj strani bolja naplata poreza. Podrazumijeva li to da je posljednjih godina utaja i neplaćanje poreza dosegnulo neslućene razmjere i tko je po vama odgovoran za takvu situaciju – građani, poslodavci i/ili korumpirana i neučinkovita politika i birokracija? − Ništa u životu nije crno-bijelo, pa tako ni ova situacija, ali sigurno je da je neplaćanje poreznih obveza postalo velika boljka našeg društva. Pa ne plaćaju se porezi Vladi, nego se od tog novca financiraju školstvo, zdravstvo, mirovine, socijalna skrb i druga izdvajanja za opće dobro. Kako bismo pokazali dobru volju, prvi naš potez bio je, još u siječnju, reprogram poreznih dugova, a zatim smo povećali disciplinu u naplati i evidentno je da u tom dijelu ima nemorala, nezakonitosti, zloupotreba. Postalo je normalno i uobičajeno ne plaćati porez, ali zanimljivo je i kako su pojedini ekonomski analitičari kritizirali takvu politiku tvrdeći kako nije zadaća Porezne uprave da ubire poreze. A dokle je to došlo, dovoljno govori podatak da je Carinska uprava pri kontroli uvoznika koji imaju kvote za besplatni uvoz zatražila od tvrtki koje su porezni dužnici da plate porez koji su dužni državi prije nego što uz takvu kvotu uvezu robu u Hrvatsku. Dogodilo se da je dio njih u roku od sat-dva uplatio 94 milijuna kuna na ime poreznih dugova. Nisu čak morali ići u banku. To govori koliko je problem neplaćanja poreza postao gotovo “običajno pravo” u Hrvatskoj. Mnogo više od građana na uvođenje reda u porezni sustav negativno su reagirali poslodavci. Najviše je povika bilo na oporezivanje isplate dividende (i na dobit od prošlih godina), izmjene Općeg poreznog zakona, uvođenje instituta proboja pravne osobnosti, objavljivanja liste dužnika, te na najavljeni Zakon o financijskom poslovanju. Kako komentirate takve kritike?
− Vlada čvrsto stoji iza svih projekata Ministarstva financija, a ispravio bih vas samo u tome da se nisu žalili poslodavci, nego vodstvo Hrvatske udruge poslodavaca. A uveli smo niz pogodnosti za poslodavce, od smanjenja doprinosa za zdravstvo do niza olakšica u poslovanju, posebno za male i srednje poduzetništvo i obrtnike. Pri tome je stvarno nejasno zbog čega su u HUP-u bili toliko protiv Zakona o financijskom poslovanju, čija je glavna svrha da najveći vjerovnici, banke i država, pokušaju vlasničkim restrukturiranjem kapitalno ojačati poduzeća koja više nisu u stanju ni konkurirati za kreditne aranžmane. U tom je dijelu taj zakon potreban kako bi se pomoglo onim vjerovnicima koji žele da tvrtka opstane, a onemogućilo one koji se žele što prije naplatiti, pa i pod cijenu da tvrtka propadne. Zato očekujem podršku HUP-a.
Mnogo ste puta kazali da se niste odlučili za poseban porez za banke baš zbog toga kako bi one mogle u značajnijoj mjeri sudjelovati u vlasničkom i poslovnom restrukturiranju tvrtki u problemima. Je li ta nada još uvijek utemeljena?
− Pa vidjeli ste da povici protiv Zakona o financijskom poslovanju nisu dolazili od banaka. Dapače, banke su bile vrlo aktivne u pokušaju restrukturiranja Diokija, Dalekovoda, Konstruktora, Spačve i drugih tvrtki. Problem bi nastao samo kada bi netko od manjih vjerovnika pokušao mimo dogovora nešto napraviti, poput otvaranja stečaja, pa bi se neke banke onda prestrašile da od dogovora neće biti ništa i zainatile. I u bankama su postali svjesni da svako očuvano poduzeće i svako zadržano radno mjesto znači mnogo i za njihovu poslovnu bilancu i stoga mislim da će banke u tom dijelu odigrati pozitivno.
Izmjenama Općeg poreznog zakona i u Zakonu o financijskom poslovanju “zaobišli” ste pravosuđe i dio glavnih procesa u utvrđivanju kaznene odgovornosti i restrukturiranja poduzeća prebacili na upravne postupke. Kao Vlada, na taj ste način preuzeli na sebe i dio odgovornosti. Je li to možda prevelik rizik?
− Složio bi se s onima koji govore da je nedovoljno kvalitetno funkcioniranje pravosuđa jedan od glavnih uzroka loše konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva. Nadalje, sukladno postojećim zakonima, pravosuđe je moglo u posljednjih 20-ak godina procesuirati dosta velik broj slučajeva u kojima su vlasnici i direktori namjerno oštetili svoje tvrtke i iz njih nezakonito izvlačili novac. Na ovaj način mi ćemo dio tog tereta preuzeti na sebe i to je rizik u koji svjesno ulazimo, ali koji je prijeko potreban ako želimo obeshrabriti kriminal u gospodarstvu i spasiti njegovo zdravo tkivo koje se našlo u problemima.
Iako i vi i Radimir Čačić, prvi potpredsjednik Vlade, negirate da postoje dublji sukobi između vas, stječe se dojam da se prvi potpredsjednik Vlade ipak stavlja na stranu poslodavaca kad su posrijedi takve njihove kritike. Što vi kažete na to?
− Svi u Vladi dignuli su ruke za ove zakonske projekte i ponovit ću da oko toga u Vladi nema dilema. Za razliku od Čačića, ja samo jače reagiram − jer je to i moj sektor i moj posao − na zamjerke koje dolaze od HUP-a na račun tih projekata.
Nedavno ste izjavili kako ste i vi uz Čačića odgovorni za provođenje investicija u dijelu javnih poduzeća. Također ste iskazali i nezadovoljstvo dinamikom njihova investiranja. Hoće li direktori javnih poduzeća koji do kraja godine značajnije podbace u realizaciji investicija morati otići?
− Nezadovoljan sam jer smo gospodarski rast od 0,8 posto najavljivali baš zbog rasta investicija u javnim poduzećima, a ne zbog rasta potrošnje građana i države. Tu smo debelo podbacili i zbog toga nismo ostvarili najavljeni rast. Sada su svi dobili još jednu šansu da do kraja godine ostvare najveći dio od zacrtanih investicija i ni za koga neće biti opravdanja ako to ne ostvare.
Neki analitičari, koji su posljednjih godina dobro predviđali kratkoročne gospodarske trendove, smatraju kako će gospodarstvo (BDP) ostvariti pad u trećem i četvrtom kvartalu. Kakva su vaša predviđanja?
− Mislim da ćemo ove godine biti negdje na nultom rastu, tako da se ne slažem s tim tvrdnjama. U trećem kvartalu svoj će doprinos dati turizam, a u četvrtom jači početak investicija javnih poduzeća. Uz to, treba znati da je gospodarstvo u drugom kvartalu palo tako jako zbog toga što su u istom razdoblju prošle godine Ina, brodogradnja, Dioki i još neke druge tvrtke i grane radile i proizvodile, dok je ove godine izostao njihov doprinos rastu gospodarstva, jer zbog različitih razloga nisu radile u onom opsegu kao što je to bilo 2011. ili uopće nisu radile. U drugom dijelu ove godine, pogotovo u četvrtom kvartalu, to će se primijetiti, jer sve su te gospodarske grane i tvrtke i prošle godine u tom razdoblju znatno manje proizvodile. To me čini optimistom.
A predviđanja za iduću godinu?
− Mislim da ćemo ostvariti rast gospodarstva za 1,8 posto, kao što smo predvidjeli u fiskalnim smjernicama. A razlozi takvom stavu slični su kao i za predviđanja za četvrti kvartal ove godine.
Možete li reći nešto više o prijedlogu državnog proračuna za 2013.?
− Kao što je navedeno u fiskalnim smjernicama, prihodi će biti projicirani na tri posto više od stanja u 2012., a rashodi će biti manji za oko dvije milijarde kuna, od čega će oko milijardu kuna biti manje na stavci rashoda za plaće korisnika državnog proračuna.
Već ste nekoliko puta ustvrdili kako će se efekti rada ove Vlade na standard građana, u smislu jačeg povećanja zaposlenosti i većih plaća, osjetiti tek 2014. ili 2015. Smatrate li da bi vladajuću koaliciju na idućim izborima glasači mogli “kazniti” za tako “dugoročnu” politiku koja izlazi izvan okvira izbornog ciklusa? Nešto slično dogodilo se 2003.
− Da, mi smo 2000. zatekli veliki deficit državnog proračuna, recesiju, veliki deficit zdravstva, javna poduzeća i brodogradnju u ogromnim gubicima i dugovima, nevjerojatno veliku nelikvidnost u gospodarstvu. Morali smo provoditi mjere štednje i konsolidacije, išli smo i u aranžman s Međunarodnim monetarnim fondom, ali smo i restrukturirali tvrtke, povećali zaposlenost i smanjili nezaposlenost.
Građanima to nije bilo dovoljno i tražili su promjene. I našli su ih u pljačkašima, razbojnicima, u stranci koja je pljačkala javni novac, obogatili su se osobno i uništili državu. Pritom moram kazati da je bilo puno lakše konsolidirati državu 2000. nego danas. I to zato što su danas svi deficiti i dugovi mnogo veći, a zaposlenost, proizvodnja i konkurentnost tragično manji nego što su trebali biti uz toliki potrošen novac i dignute kredite. U javnim je poduzećima zapošljavao Sanader i premijerka, ali pomogao je i Karamarko. A gospodarsko je okruženje mnogo gore nego 2000. Zato opet moramo štedjeti, opet moramo konsolidirati državni proračun, paziti na javni dug, opet srediti javna poduzeća, opet platiti za sanaciju brodogradnje 9,5 milijardi kuna i za sanaciju zdravstva 5,5 milijardi kuna. I moramo povećati konkurentnost gospodarstva. U teškom smo položaju i zato građani moraju shvatiti da opet mogu izabrati vrlo loše. Izabrali su tada HDZ, izabrali su osam godina uništavanja. To se jednostavno ne da popraviti preko noći, trebat će određeno vrijeme i to je jedina istina. Radimo intenzivno, imamo cilj, ali trebat će neko vrijeme. Od tih mjera štednje o kojima govorite, jedna od najbolnijih svakako je smanjivanje plaća u državnoj upravi i javnim službama. Tri sindikata obrazovanja i Sindikat medicinskih sestara protive se sporazumu koji ste postigli s većinom ostalih sindikata i tvrde da će podnijeti tužbe ako im se ili smanje koeficijenti ili dodaci na plaću od 3, 5, 7 i 9 posto. Možete li to komentirati?
− Najprije bih zahvalio sindikatima koji su shvatili situaciju u kojoj se Hrvatska nalazi, i zahvaljujući i njihovoj odgovornosti rejtinška agencija Fitch nije nam snizila kreditni rejting. Kad su posrijedi ovi drugi sindikati, to mi je stvarno teško komentirati. Ali moram se zapitati odakle im moralno pravo na takvo ponašanje u situaciji u kojoj se većina njihovih kolega odriče božićnice i pristaje na drukčiji obračun putnih troškova. Kakav je to moral, kako se to oni postavljaju u odnosu na svoje kolege? Dobit će božićnicu, jer to je pitanje ugovora, ali meni je takav moral nepojmljiv. Sve ostalo sada mi je teško komentirati.
Ako se zbilja dogodi da određeni ministar značajno odstupi od plana štednje u svojem resoru, postoji li mogućnost da, sukladno Zakonu o fiskalnoj odgovornosti, bude primoran na ostavku?
− Mislim da za to neće biti potrebe, jer svi vrlo dobro surađujemo i svjestan sam da ministri rade sve što je u njihovoj moći. Negdje se mislilo da će smanjivanje materijalnih troškova biti dovoljno za potrebne uštede i tu su se neki precijenili, ali svi rade u najboljoj vjeri i uštedjet će se sasvim dovoljno da ne bude rebalansa proračuna.
Mirando Mrsić, ministar rada, najavio je izmjene Zakona o radu koje predviđaju i djelomičnu fleksibilizaciju tržišta rada takozvanim jedinstvenim ugovorima o radu. Je li to ustupak rejtinškim agencijama u zamjenu za održavanje kreditnog rejtinga?
− Ne, nije ustupak, nego jednostavno imamo imperativ otvaranja novih radnih mjesta i smatramo da će takav oblik ugovora pomoći bržem otvaranju novih radnih mjesta, većoj dinamici, a dosadašnji ugovori u radu ostat će kakvi jesu. Kao što je ministar rada rekao, gotovo devet od 10 novih ugovora o radu prošle su se godine potpisali na određeno vrijeme i novi oblik ugovora trebao bi uvesti više reda u stanje na tržištu rada.
Kada se može očekivati dovršenje privatizacije i dokapitalizacija Croatia osiguranja i Hrvatske poštanske banke?
− Mislim da bi natječaji trebali biti objavljeni najkasnije do kraja godine, što bi značilo da bi sve trebalo biti gotovo oko travnja iduće godine. Do tada bi se za potrebe financiranja deficita državnog proračuna za 2012. podignuo mostni kredit, a očekujemo da ćemo od privatizacije dobiti ukupno oko dvije milijarde kuna. Naime, nakon dobivanja povratnih informacija od konzultanata, odlučiti ćemo do koje će se razine ići u dokapitalizaciju, a koliki će udjel vlasništva biti prodan, pa će o tome ovisiti i prihodi državnog proračuna. Ponavljam, država nema novca za dokapitalizaciju ovih društava, nego ćemo svu snagu usmjeriti na dokapitalizaciju i jačanje Hrvatske banke za obnovu i razvoj, koja bi trebala jeftinim kreditnim linijama pomagati gospodarstvu.
Smatrate li da bi autocesta Zagreb − Split (Zagreb − Dubrovnik) ili Zagreb − Rijeka mogla nekom investitoru biti interesantna za uzimanje u koncesiju, ako bi se cijena mogla dizati samo na razini godišnje inflacije?
− Pa zato ćemo i angažirati konzultante i eventualno raspisati natječaj, pa ako netko ima model po kojem bi, recimo, u prvih 10 godina ostvarivao gubitak, a idućih 20 dobit, neka se javi na natječaj. Ali dobit sigurno neće realizirati dizanjem cijene prijevoza, osim za vrijednost godišnje inflacije. Neka, recimo, pokušava preusmjeriti izgubljeni teretni promet na te linije. To je njegov problem, a naša je zadaća da pokušamo pametno odigrati, pa ako postoje zainteresirani investitori, dobro, a ako ne, moramo se nadati da ćemo restrukturiranjem HAC-a i ARZ-a i boljim upravljanjem tim kompanijama uspjeti idućih godina smanjiti gubitke na minimum.
Jako ste nezadovoljni dinamikom investiranja u Ini. Ima li Vlada dovoljno “oružja” za “rat” s MOL-om u borbi za “aktivnije” poslovanje Ine?
− Imamo, svaka Vlada ima iznimno jake mogućnosti u tom smislu i svaka naftna kompanija na svijetu to zna. S vladama im nije pametno ratovati. Kako neću biti nezadovoljan kad se izvlače da zbog birokratskih prepreka nisu ostvarili potrebnu razinu investicija, kad je, na primjer, gradnja neke benzinske crpke moguća u dva mjeseca, a njima za moderniziranje postojećih crpki trebaju godine. Nemojmo se varati. Ostavili smo im svu dobit iz 2011., a oni se ovako ponašaju. To neće ići − od obnove crpki, preko istraživanja polja u Jadranu i Slavoniji, do modernizacije rafinerija, sve mora biti brže i efikasnije. Inače ćemo znati kako se postaviti.
FRENKI LAUŠIĆ |
|||
