Hrvatski književnik i akademik Ivan Aralica ovoga je tjedna objavio svoju najnoviju knjigu pod naslovom 'Mentalni komunist', u izdanju Despot Infintiusa, u kojoj otvoreno progovara o liku i djelu bivšeg hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića, i detaljno i dokumentirano analizira razorne posljedice njegova dva predsjednička mandata na proces demokratizacije u Hrvatskoj. Ovaj traktat Aralica je, kako navodi u uvodu, počeo pisati potaknut obvezom da 'neknjiževnim govorom kaže ono što je književnim govorom govorio u svoja tri romana ('Ambra', 'Fukara' i 'Puž'), a pisan je od 5. rujna 2009. do 27. siječnja 2010. godine. Iako je knjiga završena prije dvije godine, ona čitatelju omogućuje da kroz 'mantre jednog predsjednika' prepozna tko su 'nosioci mentalnog komunizma' u aktualnim događajima u Hrvatskoj.

Je li knjiga 'Mentalni komunist' uvod u obračun s komunističkim naslijeđem u Hrvatskoj?

- Prije nego obračun, a to svakako jest, to je pokušaj da se objasni što je to komunistički mentalitet i sa čime smo mi to suočeni već poprilično dugo vrijeme.

Zašto ste se odlučili izravno govoriti o Stjepanu Mesiću, za razliku od prethodnih knjiga, 'Ambra', 'Fukara', 'Svetinka' i 'Puž', gdje ste se služili književnim govorom?

- Za Mesića sam se opredijelio najprije pričajući priče, a potom pišući traktat, jer je on taj mentalitet baštinio, konzervirao i rasprostirao u demokraciji kad je komunizam kao društveni sistem nestao. On bi i bez njega nastavio postojanje, ali bez njega on ne bi bio primarna osobina vladajućih struktura. A što sam se odlučio na izravan govor, na traktat, razlog je u tomu što sam htio obraniti svoje romane od prigovora da su pamfleti i reći da su to socijalne i karakterne studije o jednom gorućem predmetu s negativnim posljedicama.

Ima li Hrvatska snage za prevladavanje naslijeđenog komunističkog mentaliteta? Gdje ili u komu vidite tu snagu?

- Nikada više nego u ovom trenutku. Dogodile su se tri krupne stvari: oslobađajuća presuda hrvatskim generalima, odlazak Čačića iz vlade i prvostupanjska presuda Sanaderu. Svaka od ove tri stvari do jučer je bila izvorište na kojemu je vodu pio i hranu primao komunistički mentalitet. Danas toga ića i pića komunistički mentalitet nema, a novo mu hranilište i pojilište ne treba dopustiti. I zato ima snaga, stasala je nova generacija demokratskih intelektualaca i političara, raznih političkih usmjerenja, lijevih i desnih, koja taj mentalitet mogu prepoznati i osujetiti mu djelovanje i u javnom prostoru i životu općenito.

Što mislite o novom HDZ-u s Tomislavom Karamarkom na čelu?

- Poznato je da Karamarka prije stranačkih izbora nisam želio vidjeti na čelnom mjesto HDZ-e, da sam ga želio vidjeti na trećem mjestu među trojicom vodećih, on to nije želio prihvatiti i sad imamo što imamo. Opširniji sud izreći ću i o HDZ-u danas i o Karamarku do koji tjedan, svakako prije Božića, a sad ću se zadržati samo na jednoj temeljnoj opasci, koja je u skladu s onim što sam o tomu i prije unutarstranačkih izbora mislio. A tri spomenuta su je događaja potvrdila! Svi oni kadrovi HDZ-a koji su se našli u strukturi stranačkih ili državnih tijela, a imaju iza sebe negativnu participaciju u tri ključna politička događaja – u optužbi generala kao promociji novog genocidnog krimena, u stavu da nam je komunistički mentalitet sudbina pa se njegovim nosiocima trebamo klanjati i u Sanaderovu krimogenom klijentizmu – u ovom trenutku, kad spomenuta tri događaja postaju mjerilo stvari, trebali bi se povući u pozadinu – a to mogu biti razni oblici povlačenja – i ustupiti mjesto onima, koji su tu, a koji su u dosadašnjem radu od tih negativnih djelovanja potpuno čisti. Karamarko od toga ne bi trebao biti izuzet, dapače, on bi se sam trebao ponuditi kao primjer drugima! Ni na jedan drugi način HDZ-a ne može biti ona politička snaga koja će formulirati ovaj bogomdani politički trenutak.

Kako ste doživjeli oslobađajuću presudu hrvatskim generalima Anti Gotovinu i Mladenu Markaču?

- Što se tiče njih dvojice, meni izuzetno dragih ljudi, s velikim mirom i zahvalnošću onomu komu zahvala za takvo nešto prvomu ide. Ali što se tiče samog sukusa stvari, s velikom zebnjom da će nosioci mentalnog komunizma, koji su dosad promicali političko rješenje balkanskog sukoba na osnovi jednake krivnje, svojim trikovima ono što se ovom oslobađajućom presudom stvarno dogodilo prikazati tako da će u javnosti ispasti ono što se dogodilo nije. I zato sam požurio s izdavanjem ove knjige, koja bi, koliko to jedna knjiga može, to iskrivljavanje trebala spriječiti.

Je li povratkom generala u Hrvatsku vraćen i tuđmanizam?

- U oslobađajuću presudu ugrađen je tuđmanizam i nikakva ga sila paklena i nikakva vještina političkog manipuliranja otuda ne može otjerati. I zbog toga očaj detuđmanizatora! Ali, da bi se tuđmanizam vratio u hrvatsku politiku, osim oduševljenja naroda, koji je, kličući Gotovini i Markaču, zapravo klicao povratku Tuđmanove politike u obliku davanja prava toj politici za ono što je činila, potrebna je politička snaga koja će vraćeni tuđmanizam osuvremeniti i realizirati u izuzetno povoljnim uvjetima.

U knjizi tvrdite da je Mesić kriv za stanje beznađa u Hrvatskoj i da je postao 'kočnicom hrvatske demokracije'. Tko mu je sve to omogućio?

- U knjizi je i to podrobno obrazloženo.

Objava knjige podudara se s još jednom oštrom kritikom na račun Stjepana Mesića i bivših Vlada, one Komisije HBK-a Iustitia et Pax, koja zahtijeva da se istraži odgovornost za objavljivanje dokumenata s oznakom državne tajne. Kako to komentirate?

- Da od toga treba odmah početi!

Kako ste doživjeli presudu Ivi Sanaderu?

- Kao ispunjenje onoga što sam mu prorekao na početku uspona, kad sam njegovo reformiranje i demokratiziranje HDZ-a prozvao carevim ruhom koje ima prikriti njegov krimogeni klijentizam, ali dovijeka prikriti neće moći.

Ima li Hrvatska danas instituciju koja može službeno utvrditi je li u Hrvatskoj počinjena izdaja ili veleizdaja, čime se bave samo mediji i književnost. Je li taj termin izrelativiziran u kontekstu 'obveze suradnje s Haagom'?

- Hrvatska takve institucije ima, a ako ih nema, mora ih koliko sutra imati! Jedan od bitnih elemenata komunističkog mentaliteta, o čemu se u knjizi lijepo govori, jest i javno pričati 'neka institucije rade svoj posao', a ispod žita upravljati radom tih institucija. Ako nestane rada ispod žita, te ćemo institucije imati i one će jasno odrediti što je bila 'obaveza suradnje s Hagom', a što se preko te obaveze činilo.

Pati li Hrvatska od svojevrsnog sindroma lutanja u sveopćem relativizmu, uglavnom medijskog, gdje je postalo gotovo nemoguće jasno dokazati lopovu da je lopov, krivcu da je kriv, korumpiranom političaru da je kriv i nesposoban?

- Grozno pati! Zašto? Zato, što se dosljedno komunističkom mentalitetu, naši političari, nažalost, svih usmjerenja ponašaju kao komunistički politički komesari. Je li vi znate što je u komunističko vrijeme bio komesar, i kad je to zvanje kao zvanje postojalo i kad je nastavilo prikriveno postojati za čitavo vrijeme samoupravnog komunizma? Čovjek koje stoji iznad svega, zaštićen partijskom posvećenošću, a ne odgovara osobno ni za što. On nije lopov ni ako sam sudjeluje u lopovluku; on nije korumpiran ni ako sam sudjeluje u korupciji. On je politički komesar, a korumpirani su lopovi njegovi politički neprijatelji! Pa Mesić se deset godina tako ponašao, kao politički komesar!

Kako gledate na poteze aktualne Vlade, njenom odnosu prema žrtvama komunizma, Crkvi, Bleiburgu i Domovinskom ratu?

- Kao odnos vlade u kojoj ima nekoliko ministara koji su kompetentni za resor koji vode, ali u kojoj, počevši od predsjednika i prvog potpredsjednika, prevladavaju politički komesari komunističkog mentalnog profila i nadahnuća, koji se prave kao da ne znaju otkuda vode porijeklo.

Marinko Bobanović

(Knjiga Ivana Aralice 'Mentalni komunist' od četvrtka se može kupiti u svim kioscima, a više informacija o ovom i ostalim izdanjima kuće Despot infinutus možete dobiti na web stranici http://hrvatska-povijest-biblioteka.blogspot.com/p/kontakt.html)