Pred sindikatima je, čini se, još jedna izuzetno teška godina. Nakon gotovo desetljeća ponovo će se otvoriti pregovori o Zakonu o radu, a sudeći prema do sada iznesenim promišljanjima u javnosti, oko tog dokumenta mogli bi se voditi oštri pregovori.

Vlada je početne razgovore prepustila sindikatima i poslodavcima tek detektirajući teme. U prvoj fazi tako će se ZOR uskladiti s direktivom o Europskim radničkim vijećima, a nakon toga uslijedit će pregovori o, očito, posve novom zakonu. No usporedno s pregovorima o novom ZOR-u sindikate je dočekala vladina najava smanjivanja plaća u javnom sektoru te ograničavanje minusa po tekućim računima. Doslovce jedna vijest smjenjuje drugu, pa se za hrvatsku javnu scenu posljednjih dana doista može kazati kako je više nego dinamična.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, smatra kako se vladajući svim posljednjim potezima postavljaju iznad naroda te kako im ništa više nije važno, osim njih samih.

- Smanjenje plaća za oko 230.000 zaposlenih u javnim i državnim službama nastavak je promašene Vladine politike iz prošle godine kada je povećanjem PDV-a i cijena struje i plina izravno udarila na potrošnju, što je rezultiralo smanjenjem potražnje i proizvodnje te gubicima radnih mjesta. Vlada je pokazala da nema rješenje za pokretanje gospodarstva, a sada je dokazala i vlastitu nevjerodostojnost.

BANKE DERU GRAĐANE

Što uopće očekivati nakon što je Vlada prvo obećala kako neće rezati plaće, a sada je nakon svega krenula i u taj nepopularan korak?
- Očekujem burnu reakciju sindikata javnog sektora, uključujući i prosvjede i štrajkove.

Kakve i kada?
- Treba sazivati prosvjede, ići u štrajkove, opirati se na svakom koraku, prekinuti sve razine lažnoga dijaloga i javno reći da je car gol. Pitanje je samo je li ovo još uvijek dobro vrijeme. Ne zbog toga što bismo to mi izbjegavali. Kada smo lani za 1. svibnja pozvali ljude da se samo okupe na Trgu bana Jelačića, došlo je 1,5 do 2 tisuće naših povjerenika, iako je već tada PDV porastao, iako su poskupjeli plin i struja. Da se to dogodilo u nekoj drugoj zemlji, Trg bana Jelačića bio bi premalen za sve prosvjednike. U nas ljudi vrlo često kao opravdanje za neizlazak na prosvjede kažu - oni sindikalisti se ne slažu. Pozadina je međutim puno dublja. Ljudi su u godinama iza nas, pa i od ove vlasti, prečesto izvarani, prestali su vjerovati da nešto mogu učiniti kao jedinke pa čak i zajedno s drugima. I to kod njih teba probuditi, a jedino tko to može učiniti su sindikati. Možda bi stanje bilo drukčije da je oporba snažnija pa da se nude nekakva drukčija rješenja. Sve to kod građana dodatno produbljuje rezignaciju. Dali su snažnu potporu promjeni vlasti 2011. nezadovoljni prethodnom i očekujući da će nešto promijeniti, pa su se razočarali... Pod okriljem demokracije vlast prilazi nekoj vrsti apsolutizma jer s druge strane nema nekog otpora.

Radite li već na otporu koji spominjete, pripremaju li sindikati stvarne akcije?
- Pripremamo. Sindikalne centrale još su prije nekoliko mjeseci počele razgovarati o organizaciji velikog prosvjeda na proljeće ove godine. A kada govrimo o buđenju otpora, kod ljudi treba osvijestiti da je sporedna stvar je li ih pozvao Matijašević (Ozren Matijašević, HUS), Novosel (Mladen Novosel, SSSH), Ribić (Vilim Ribić, Matica), Jakuš (Damir Jakuš, URSH) ili Sever. Bitno je - idem prosvjedovati jer me ova vlast prevarila, jer loše živim, djeca mi nemaju budućnosti, moji roditelji, djedovi ili bake nemaju mirovinu od koje mogu živjeti... Bolje je da se kontrolirano bude na ulici nego da se dogodi spontani bunt naroda koji nitko neće moći kontrolirati. Zastrašujuće je što ova vlast to stanje ne zna prepoznati.

Ovog je tjedna za milijun hrvatskih građana stiglo novo iznenađenje iz Ministarstva financija u obliku ministrove najave smanjivanja minusa građana po tekućim računima?
- Činjenica je da banke tim minusima opako deru naše građane. Ali taj se problem neće riješiti zabranom korištenja minusa jer nažalost za najveći dio građana on znači jedinu mogućnost za preživljavanje zbog nedovoljnih primanja.

Ako je ministar Slavko Linić već želio stati na kraj samovolji banaka, nije li trebao ograničiti visinu nerealno visokih kamata, posebice na korištenje minusa po tekućim računima?
- Definitivno. Ako vlada želi pomoći građanima, onda će im puno bolje pomoći ako stavi pod nadzor visinu tih kamatnih stopa pa da na taj način spriječi deranje kože građana. Kada bi to učinila, automatski bi građanima korištenje minusa bilo mnogo povoljnije nego sada. Činjenica je da naši građani ne idu u minus iz luksuza, oni ne idu u te skupe minuse zato što im je to dobro, nego jednostavno zato što jedino na taj način mogu preživljavati. Ljudi doslovce žive na račun minusa svjesni da ih banke deru, ali nažalost nemaju nikakvu povoljniju varijantu od toga. Primanja su im mala i da bi mogli zadovoljiti mjesečne troškove i potrebe, uzimaju ono što im stoji na raspolaganju.

U PROSJEKU EUROPE

Je li uopće potrebno mijenjati Zakon o radu?
- Jedino usklađivanje koje treba napraviti vezano je isključivo uz Europska radnička vijeća. To je nešto što ne bi trebalo uzeti puno vremena ni truda. Činjenica je da smo ZOR u postupku pregovora trebali uskladiti s europskom pravnom stečevinom. Pregovaralo se, uspjeli smo i nešto kompromisno dogovoriti i dobili smo prolaznu ocjenu Europske komisije. Njihove su ocjene, kada je riječ o fleksibilnosti, bile da smo tu u prosjeku Europe. Dakle, kako god se okrene, ZOR ne bi trebalo dirati. To je primarni stav sindikalne strane. S druge strane, Hrvatska udruga poslodavaca je jedva dočekala da se pokrene pitanje promjena tog zakona, u dijelu usklađivanja s direktivom koja je u međuvremenu donesena, da iznese sve svoje standardne primjedbe. Pritom, uz opasnu benignost kojom se u resornom ministarstvu pokušava objasniti samo ulaženje u izmjene zakona, ne treba zanemariti konstataciju resornog ministra da je u Hrvatskoj već dugo godina gospodarska kriza, a da zakon nije pratio situaciju.

Što to uopće znači, kako bi zakon pratio krizu?
- U najosnovnijim učenjima o gospodarstvu kriza se spominje kao prolazno događanje u gospodarskim ciklusima izazvana različitim poremećajima. Ona bi trebala biti iznimka, a ne pravilo. Ako bismo mi trebali usklađivati ZOR s krizom, onda krizu prihvaćamo kao pravilo, a ne kao iznimku. Teza da ZOR moramo prilagoditi krizi opasna je i za radnike i za državu. Jednom kad se srežu radnička prava, više se neće vratiti. S druge strane, takva teza upućuje da su radnici krivi za krizu pa kada im se smanje prava, izići ćemo iz krize, što je apsolutno krivo. Radnici nisu proizveli krizu, već su njena žrtva. Fleksibiliziranje tržišta rada u krizi, smanjenje prava radnika na različitim područjima, a što država izdašno pokazuje na primjeru javnog sektora, očito je model po kojem žele 'posložiti' cijelu zemlju. A kada se iziđe iz krize, radnici će potonuti još dublje. Tako ćemo tržište rada prilagoditi jednom neoliberalnom konceptu koji zastupa Socijaldemokratska partija u Republici Hrvatskoj.

JOŠ GORE NEGO SADA

U sklopu fleksibilizacije, spominju se i jedinstveni ugovori o radu. Je li vam već predočeno što bi oni značili ili je sve još na razini poruka preko javnosti?
- Puno smo toga doznali iz javnih istupa što ministra rada, a što njegova pomoćnika. Pa i oko tog pitanja, a objašnjenja su čudna i ne drže vodu. Naime, poslodavci objašnjavaju da zapošljavaju na određeno vrijeme jer institut probnog rada nije dobro uređen pa ne mogu otpustiti radnika koji ne udovoljava uvjetima. Stoga im je, da se ne izlažu kompliciranom procesu kod probnog rada, jednostavnije zapošljavati na određeno vrijeme. Vlada umjesto da ide u stroži nadzor i vidi kako poboljšati područje probnog rada, odnosno preispita što se tu događa, ide s prijedlogom uvođenja jedinstvenog ugovora. On bi u početku bio fleksibilniji i radnik bi lakše ostao bez posla, što zapravo nove radnike dovodi u još gori položaj no što ga imaju sada. Rad na određeno vrijeme je iznimka, a rad na neodređeno pravilo, što je definirano i smjenicama EU-a i ZOR-om, pa ako se govori o zloporabi rada na određeno, onda ga treba spriječiti. Od tri mjerila iz smjernica za sprečavanje zlouporabe rada na određeno mi smo prihvatili dva, ali ne i treće o broju uzastopno sklopljenih ugovora. Očekivali bismo da se u tom pravcu nešto napravi, a ne da se ugovor o radu fleksibilizira na način da se na početku svi zapošljavaju na određeno vrijeme, a kako vrijeme bude prolazilo, dobivat ćemo nekakvu veću razinu prava.

To je zapravo vrlo opasan način reguliranja radnog odnosa.
- Naravno. Od tuda i ide naša sumnjičavost prema namjerama Vlade. Sada je 84-85 posto svih novosklopljenih ugovora o radu na određeno vrijeme. Ako se napravi izmjena prema jedinstvenom ugovoru, svi novosklopljeni ugovori bit će na određeno vrijeme u svojim počecima. To je po nama još gore stanje nego sada.
Gabrijela GALIĆ/Dražen BOROŠ