ZAGREB Bivšu premijerku Jadranku Kosor u petak je pred Visokim časnim sudom HDZ-a branio Krunislav Olujić, nekadašnji predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske. Nije je uspio obraniti, ali kaže da drukčiji ishod nije niti očekivao.

– Mislio sam da će biti upravo ovako, no vjerovao sam da će vijeće Visokog časnog suda imati više osjećaja za odredbe stranačkog statuta i postupovnika o radu HDZ-ovih časnih sudova. Ono što se tamo odvijalo iza zatvorenih vrata, kako bi gospodin Karamarko rekao u klauzuri, jako je važno i sa stajališta političke sudbine gospođe Kosor i s obzirom na političke poruke koje su hrvatskoj javnosti odaslane s tog suđenja.

Niti jedan stegovni postupak u HDZ-u nije bio javan, pa tako nije bio ni ovaj. Ipak se tu radi o stranačkom, a ne pravom sudu.

 – Nisu bile ispunjene statutarne pretpostavke za isključenje javnosti. Naime, statut HDZ-a ne poznaje institut isključenja javnosti, čak se niti ne predviđaju iznimni slučajevi u kojima javnost može biti isključena. Osim toga, budući se subsidijarno primjenjuje Zakon o kaznenom postupku, u njemu su izrijekom navedeni razlozi zbog kojih se može isključiti javnost, ali u ovom slučaju niti jedan od tih razloga nije postojao. To samo pokazuje da je sudsko vijeće moralo samo provesti unaprijed donijetu presudu o političkom giljotiniranju gospođe Kosor.

Bljutavo i degutantno

Kako je izgledalo to suđenje?

– Gotovo nevjerojatno. Bilo je bljutavo i degutantno iz pozicije zaštite prava gospođe Kosor i zbog toga je sve ovo važno prezentirati hrvatskoj javnosti. Na početku, kad sam im predočio svoju punomoć, sudsko vijeće na čelu s Florijanom Borasom odredilo je stanku radi provjere mojeg članstva u HDZ-u, s obzirom na, kako su rekli, osnovanu sumnju da ja nisam član. Čini mi se da su se zbunili jer su vjerovali da se gospođa Kosor neće odazvati ili da će, pak, doći bez branitelja. Na nedavnoj HDZ-ovoj klauzuri u Opatiji, dakle opet iza zatvorenih vrata, donijeli su podstatutarni akt, taj postupovnik o radu časnih sudova kojim su propisali da branitelj mora biti član stranke, ali da ne smije biti član nekog središnjeg tijela i pripadati istoj mjesnoj organizaciji kao optuženi. Time su već tada jasno htjeli gospođi Kosor ograničiti pravo na obranu. I meni i gospođi Kosor javilo se nekoliko priznatih hrvatskih odvjetnika koji su, ako ni zbog čega drugog onda radi zakonitosti tog postupka, željeli preuzeti njezinu obranu. Međutim, ili nisu bili članovi HDZ-a ili su pripadali zagrebačkoj organizaciji kao gospođa Kosor, pa su otpali. Sretna je okolnost bila da ja imam prebivalište u Osijeku, o tome nisu vodili dovoljno računa. Uglavnom, u pauzi dok su provjeravali jesam li ja doista u HDZ-u, rekao sam sucima da se mogu sramiti jer me upravo Boras kao bivši šef Visokog časnog suda primio natrag u HDZ, nakon što sam ranije bio napustio stranku kad sam postao predsjednik Vrhovnog suda.

Nakon što se utvrdilo vaše članstvo, kako se dalje odvijao postupak?

– Uputili su me da sam primjedbe na spomenuti postupovnik, kao član HDZ-a, morao dostaviti stranci. Naravno da sam im odgovorio da je to bilo nemoguće jer smo do postupovnika donijetog u klauzuri došli skoro poluilegalnim putem, s obzirom na to da nigdje nije objavljen. Nakon što smo završili to oko postupovnika, započela je glavna rasprava. Uložio sam prigovor da gradski odbor HDZ-a Zagreba ne može biti ovlašteni tužitelj kao i da dvojica sudaca to ne smiju biti jer su članovi središnjeg tijela HDZ-a, a statut to ne dopušta. Boras mi je rekao da sud poznaje pravo i da nemam ja što njih učiti. Na red je onda došao tužitelj uime gradskog odbora, neki mladić, zapamtio sam da se preziva Ilijaš. To je vjerojatno budući Karamarkov Wyszynski, poznati Staljinov tužitelj. U ovom postupku obavljao je pripravnički staž kako bi valjda mogao zamijeniti Mladena Bajića. Na našu primjedbu da se moraju primjenjivati sve odredbe ZKP-a, Ilijaš je izjavio da bi se u tom slučaju, zbog ponavljanja stegovnog djela, gospođu Kosor moralo pritvoriti.

Egzekutori bivše premijerke

Gdje bi je trebalo pritvoriti, u sjedištu HDZ-a?

– Ne znam, pitajte budućeg hrvatskog Wyszynskog, pitajte Karamarka. Vjerojatno bi je pritvorili u neku klauzuru, iza samostanskih zidina. Ako izjavu tog Karamarkovog jurišnika povežete s onim što je član gradskog odbora Mario Župan rekao da gospođi Kosor treba odrubiti glavu, onda mi se čini da je jedina zadaća njezinih sudaca bila da joj budu egzekutori i da taj dan glavu bivše premijerke, u političkom smislu, na pladnju donesu svojem omiljenom vođi i učitelju, HDZ-ovom conducatoru. Karamarko me podsjeća i na mumificiranoga hrvatskog Putina.

Zašto?

– S obzirom na njegovo nekadašnje pripadništvo hrvatskom obavještajnom sustavu i na činjenicu da iz tog miljea dolaze i još neki visoki HDZ-ovi dužnosnici. Putin je također bio na čelu ruske obavještajne službe. Karamarko je, osim toga, uvijek ozbiljan i mrgodan i ima probleme u komuniciranju i s članstvom i s javnošću, pa me zato podsjeća na mumiju.

Što mislite da bi Jadranka Kosor u ovom slučaju učinila sa sobom da je bila na Karamarkovom mjestu?

– Bio sam njezin branitelj i ne mogu o tome govoriti. Ali, kao članu HDZ-a i građaninu, meni je od njezine političke sudbine, koja je sama po sebi strašna, čak važnija poruka koju je ovim suđenjem Karamarko uputio cijeloj hrvatskoj javnosti. Ako nije bio u stanju statutarno provesti jedan stegovni postupak, bez ovlaštenog tužitelja i uz isključenje javnosti, možemo samo misliti što bi sve Karamarko radio kad bi došao na vlast u Hrvatskoj.

Krvnik i žrtva

Je li istina da ste se neposredno prije suđenja sastali s Ivićem Pašalićem?

– Nije. Ispred hotela Sheraton čekao sam gospođu Kosor, a onda se tamo odjednom stvorio Pašalić. Rukovao sam se s njim, ali bio je to susret krvnika i žrtve niz godina nakon mojeg razrješenja s mjesta predsjednika Vrhovnog suda, iza kojeg je i on stajao. Rekao sam Pašaliću da je za sve što se sada događa u Hrvatskoj kriv on zato što je loše organizirao HDZ-ov sabor na kojem ga je pobijedio Ivo Sanader. Razmijenilo smo još nekoliko riječi, a kad je gospođa Kosor stigla, nas smo dvoje ušli u hotel. Tamo sam za istim stolom primijetio jednog bivšeg visokog dužnosnika SOA-e i novinara koji se hvali kontaktima u obavještajnom sustavu. Oko hotela su se tada počeli pojavljivati neki čudni likovi koji su kasnije gospođu Kosor i mene na diskretnoj udaljenosti pratili putem skroz do sjedišta HDZ-a.

Mislite da je Karamarko organizirao pratnju za vas?

– Pametnom dosta, sve sam rekao i stojim iza toga. To su strašne poruke ovog suđenja. Sada znamo na što bi Karamarko, s dijelom vodstva HDZ-a koje pripada obavještajnom i vojnom miljeu, bio sve spreman učiniti Hrvatskoj kad bi došao na vlast.