Uoči najvećeg kršćanskog blagdana - Uskrsa, s đakovačko-osječkim nadbiskupom i metropolitom, mons. dr. Marinom Srakićem razgovarali smo o novoizabranom svetom ocu Franji, reformama koje očekuju Crkvu, teškim gospodarskim prilikama u kojima Hrvatska dočekuje Kristovo uskrsnuće te drugim aktualnim pitanjima.

Jeste li iznenađeni imenom novog Svetog Oca? Koja su vaša razmišljanja bila prije njegova odabira, jeste li se negdje duboko u srcu nadali nečemu ovakvom?
- U trenutku proglašenja i predstavljanja novoga pape Franje bio sam na Trgu svetoga Petra. Naime, tih dana obavljao sam kanonsku vizitaciju Papinskog hrvatskog zavoda svetoga Jeronima u Rimu. Kad smo preko TV-a vidjeli da iz dimnjaka suklja bijeli dim, pohitali smo prema Trgu, koji je već bio gotovo pun hodočasnika sa svih strana, a potom su im se pridružili i Rimljani, koji su htjeli biti svjedoci tog povijesnog događaja. Dakako, poput svih, osim možda samih kardinala izbornika, bio sam iznenađen. Kad je kardinal protođakon proglasio: 'Javljam vam veliku radost - imamo Papu: uzoritog i preuzvišenoga gospodina, gospodina Jurja Marija, Svete rimske crkve, kardinala Bergoglia, koji si je uzeo ime Franjo”, u prvi mah nismo shvatili o komu je riječ. No onda su neki brzo zaključili da je riječ o argentinskom kardinalu.

SVI SU IZNENAĐENI JEDNOSTAVNOŠĆU PAPE

- Zanimljivo, svi su prisutni bili radosni što smo dobili novoga papu, a nisu postavili pitanje iz koje zemlje dolazi i kojoj naciji pripada. Budući da poznajem vrlo malo kardinala, nisam imao previše jasnu predodžbu koji bi mogao biti izabran. Mediji su spominjali neke kardinale iz Italije ili iz Europe, tu i tamo isticalo se pokoje ime iz Sjeverne i Južne Amerike, odnosno Afrike. Priča se da je i u konklavama prigodom izbora Benedikta XVI., pape u miru, kardinal Bergoglio dobio velik broj glasova. Najčešće su se po medijima spominjala imena trojice-četvorice, ali nisam se opredijelio ni za jednoga.

Bili ste u Rimu, kakvo je ondje raspoloženje? U kojem smjeru treba ići Crkva sa svetim ocem Franjom na čelu, koje su reforme neizbježne?
- Svi su zadovoljni i oduševljeni, od jednostavnih ljudi, preko predstavnika medija do crkvenih ljudi. Zanimljivi su bili komentari jednostavnih ljudi, npr. taksista. Gledao sam i programe talijanske televizije koja nipošto nije bila 'razočarana' ovim izborom. Svi su iznenađeni jednostavnošću novoga pape i njegovim programom. On se odmah predstavio kao rimski biskup, a ne prije svega kao papa, i to je za Rimljane bilo dovoljno da budu zadovoljni.

KAO DOČEK NOVE GODINE

- Očekuje se da Crkva ide u smjeru što ga je u ovih nekoliko dana i u nekoliko nastupa naznačio papa Franjo. Crkva mora biti na strani jednostavnih, rubnih, siromašnih. Kako je teška situacija u svijetu, osvjedočio se novi papa u svojoj domovini Argentini, pa i u vlastitoj nadbiskupiji Buenos Aires. Kongregacije, odnosno sjednice kardinala neposredno prije ulaska u konklave, bile su duže nego što je uobičajeno. Na njima su se izredali kao govornici gotovo svi kardinali. Najviše se govorilo o svojstvima i kvalitetama budućega pape, o reformi Rimske kurije, o snažnijoj vezi između Kurije i biskupskih konferencija te pojedinih biskupa. Govorilo se tome kako povratiti povjerenje Crkve i kojim putem ići u dijalogu s raznim kulturama te kako se postaviti prema izazovima našega vremena. Zatim, prema poruci novoga pape, siromašna crkva mora snažnije stati na stranu siromašnih.

Iz godine u godinu pišemo o tome kako Uskrs dočekujemo u teškim gospodarskim prilikama, a ni ove godine nije bolje. Što nas čeka u Europskoj uniji?
- Ne smatram da će Europska unija biti za Hrvatsku obećana zemlja u kojoj teče med i mlijeko. Bit će kao doček i ulazak u novu godinu. U ludoj novogodišnjoj noći: večere, vatrometi, čestitanja, želje i sl., a kad se sutradan probudimo i otrijeznimo, primijetimo da se ništa nije promijenilo, nego da treba zasukati rukave. Život ide dalje, dakako u novoj stvarnosti. S obzirom na Europsku uniju, očekivanja idu u dva smjera: s jedne strane Hrvatska nešto očekuje od Europske unije, a s druge strane ona nešto očekuje od Hrvatske. Ne smijemo poput ptića u gnijezdu čekati da nam netko nešto ubaci u kljun, nego moramo i sami prionuti, ozbiljno prionuti i mnogo toga u ponašanju promijeniti. S druge strane, očekujemo da nas Europska unija ne satre svojim zakonima koji uništavaju i nacionalno i ljudsko biće. Na žalost, takvih zakona u Europskoj uniji već ima.

PUNO OBEĆANJA, MALO REALIZACIJE

Je li naš narod gladan? Kako mu pomoći? Sveti Otac, čuli smo od Hrvata u Buenos Airesu, često je posjećivao tamošnje sirotinjske četvrti. Možemo li i mi ovdje nešto 'prepisati'?
- Velik je broj gladnih, siromašnih. To čujemo preko medija, a i vidimo u stvarnosti, pogotovo sada prije svetkovine Uskrsa. Dakako, od novoga pape možemo mnogo toga naučiti. Vjerujem da on neće ostati samo na vanjskim znakovima jednostavnosti, nego će to i konkretno pokazati. Što se tiče naše crkve, možemo reći da ona posvećuje brigu za siromahe na više razina: Hrvatski Caritas sa svojim programima, biskupijski Caritasi, župni Caritasi, pojedine karitativne udruge vjernika. Potom, velik postotak sredstava što ih naša crkva dobiva od proračuna ide u socijalne programe. Međutim, Crkva ne može zamijeniti državu, niti je na to pozvana.

Jeste li zadovoljni odnosom vlasti prema Crkvi?
- Na to pitanje odgovorio bih protupitanjem: A tko je zadovoljan? Vlada komunicira s građanima preko medija i to metodom polemike u kojoj nema poštovanja prema sugovornicima.

Slijede nam i lokalni izbori. Što biste poručili svim kandidatima za gradonačelnike?
- Predizborna promidžba je svuda ista: puno obećanja, a malo realizacije. Vlast mora biti socijalna, ali ne deklarativno, nego faktično. U malim sredinama mogu se činiti mali koraci. Ne gubiti vrijeme na stranačke svađe...

KUPLJENI BLAGDANI

Što je obilježilo Uskrse vašeg djetinjstva i mladosti? Što danas poručujete mladima?
- Bilo je to davno, tj. za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća, kad je bilo drugačije ozračje u društvu. I u Crkvi su bili drugačiji običaji. Rođen sam u selu u kojem nije središte župe, u tzv. filijali. Sjećam se onih svečanih procesija na Veliku subotu i obreda Uskrsnuća. Cijelo selo se diglo na noge, od najmanje djece do onih starih osoba koje su se jedva kretale. Nije bilo bogatih darova, nego pokoja naranča, jaje u gnijezdu, ali smo u tome čitali ljubav naših roditelja.

Pogotovo nakon Drugog svjetskog rata...
- Uvijek je bio običaj da za Uskrs ili Božić roditelji razvesele svoju djecu kakvim novim odijelom, bogatijim stolom, sitnim darom. Nije uvijek u pitanju konzumizam, iako i toga ima. Kao djeca radovali smo se onoj naranči koju nam je otac kupio za Uskrs ili hlačama koje smo dobili na dar. Dakako, nije u tome Uskrs, ali je to neki njegov znak. U novije doba sve nas je zarazila trgovačka promidžba pa se ljudi zadužuju preko mogućnosti, dižu kredite koje ne mogu otplaćivati...

VIDIMO DA SU MLADI OSTALI BEZ VOĐE

- Danas više nego ikada vidimo da su mladi bez vođe u kojeg bi mogli imati povjerenja. To nije ni obitelj koja zbog krize kroz koju prolazi ne pruža prirodno i pravo ozračje u kojem bi mladi mogli sazrijevati u moralnim i duhovnim vrijednostima. Cijelo odgojno ozračje zaraženo je pogubnim virusom relativizma i skepticizma, koji nisu opasni samo za mlade nego i za one koji su odgovorni za mlade, kao što su roditelji, svećenici, odgojitelji. Previše vremena trošimo na metodologije i pedagoške znanosti ili akademske rasprave, koje su korisne, ali nisu nužne.
- Vi se, dragi mladi prijatelji, pitate: Tko će nam biti vođa? Želio bih da u svome životu doista sretnete one koji će vas voditi putem dobra. Neka prije svega to budu vaši roditelji, svećenici i odgojitelji, ali želio bih da nađete pravog vođu na svom životom putu. Naravno, to može biti samo onaj koji je svladao sve životne zapreke, pa i smrt. To je Isus, umrli i uskrsli koji živi među nama. On je ne samo vođa nego i Put. Isus je Put baš zato što je prvi taj put prešao prije nego što smo ga mi počeli prelaziti. To može biti samo on koji je u isto vrijeme i Istina. Isus je Istina. Za tom Kristovom istinom išli su naraštaji učenih i neukih. Svatko je za sebe našao ono što ga je mučilo u životu. A najviše je ljude privlačio primjer njegova života koji je bio potvrda njegovih riječi. Sretan vam Uskrs bio, dragi mladi prijatelji.