Ulaskom u Europsku uniju Hrvatska će čak 37 posto svog kopnenog teritorija, što je najveći postotak u Europi, priključiti europskoj ekološkoj mreži, Naturi 2000, unutar koje veći infrastrukturni projekti neće biti mogući bez “blagoslova” Europske komisije.

No dok EU općenito našu ekološku mrežu ne verificira, što je proces koji traje dvije do tri godine od ulaska u Europsku uniju, na tim područjima gradnja neće biti moguća uopće. Lokacije svih planiranih hidroelektrana i drugih objekata svrstali smo u tu mrežu, što u pitanje dovodi njihovu gradnju, projekte navodnjavanja i zaštite od poplava, novu prugu Rijeka - Zagreb i tako redom.

Ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović takve tvrdnje opovrgava, nazivajući ih “pritiscima lobija koji imaju svoje interese”. Gradnja će, kaže, biti moguća i prije.

HEP POKUŠAVA IZBJEĆI ZAKONSKE PROPISE

Hoće li infrastrukturni projekti biti uopće mogući bez 'blagoslova' Europske komisije? U čemu je tu nesporazum, ako ga ima, ili je sve pogrešno protumačeno?
- Kriteriji za utvrđivanje ekološke mreže isključivo su znanstveni i jednaki za sve zemlje. Socioekonomski kriteriji se u fazi utvrđivanja granica ekološke mreže ne primjenjuju. Na veličinu ekološke mreže bitno utječe biogeografski položaj države, a Hrvatska pripada četirima regijama - alpskoj, kontinentalnoj, panonskoj i mediteranskoj, za razliku od mnogih zemalja koje pripadaju samo jednoj biogeografskoj regiji. Kad nas se uspoređuje s drugima, pa konstatira kako je, primjerice, Velika Britanija u svoju ekološku mrežu svrstala manje od deset posto svog kopnenog teritorija, miješaju se kruške i jabuke. Te zemlje nemaju bioraznolikost kao što je naša, a ono što su imali od prirodnih bogatstava, nisu sačuvali. Što se tiče investicija na tim područjima, netočna je tvrdnja da će tamo biti zabranjena gradnja, i izjava u vašem pitanju da infrastrukturni projekti neće biti mogući bez blagoslova Europske komisije netočna je.
Više od 90 posto zahtjeva završava rješenjem da zahvat nema utjecaj na ekološku mrežu, a za preostale, manje od deset posto, radi se studija utjecaja na ekološku mrežu. Najveći dio tih studija detektira mjere zaštite i mjere nadzora pod kojima je zahvat prihvatljiv. Jedan mali dio, ispod pet posto, moguć je samo uz kompenzacijske mjere. Tek kad ni kompenzacijske mjere nisu moguće, u slučaju velikih infrastrukturnih zahvata od nacionalnog interesa, pokreće se mehanizam utvrđivanja prevladavajućeg javnog interesa.

Ovdje ne govorimo čak ni u promilima, nego manje od toga. A samo za taj dio, utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa, morat će se konzultirati Europska komisija, i to neće biti moguće dok se ne verificira Natura 2000.
U medijima nismo niti konstatirali da gradnja neće biti moguća uopće, nego da će se moći graditi tek nakon što Europska komisija verificira našu ekološku mrežu, što je proces koji traje dvije do tri godine od ulaska u Uniju. To se navodi i u prijedlogu vašeg novog Zakona o zaštiti okoliša. A kad verifikacija, pak, bude završena, za svaki značajniji infrastrukturni projekt trebat ćemo 'blagoslov' Europske komisije?
- U posljednjih deset godina nije bilo ni jednog projekta za koji bi se trebao utvrđivati prevladavajući javni interes pa stoga odgovorno tvrdim da će biti moguće graditi i prije 2016. godine. Mi verifikaciju očekujemo kroz šest mjeseci, do najviše godinu dana. Krajnji je rok verifikacije tri godine.
HEP, ili bilo tko drugi s velikim infrastrukturnim projektima, može graditi i prije 2016. godine, ali ako se studijama pokaže da neki projekt može naštetiti prirodi, uništiti neko stanište ili bilo što drugo, tada se utvrđuje prevladavajući javni interes, i dok Europska komisija ne da svoju potvrdu, gradnja neće biti moguća.
Tvrdnje da se unutar mreže neće moći graditi pritisci su lobija koji imaju svoje određene interese. Te tvrdnje, da će Natura 2000 i novi Zakon o zaštiti prirode zaustaviti projekte, ne stoje.

Zašto mislite da ni nakon novih, vanjskih studija o utjecaju na okoliš, HEP ne može u gradnju HE Ombla? EBRD, koji je HEP-u dao kredit za Omblu u iznosu od 125 milijuna eura, naručio je novu studiju kojom je vanjska konzultantska tvrtka WSP zaključila da postojeće dozvole za gradnju vrijede, i da za Omblu ne postoji zakonska obveza provedbe novih postupaka ocjene prihvatljivosti zahvata, odnosno da nema obveze da se nova EU Direktiva o staništima retroaktivno primjenjuje na postojeću HEP-ovu građevinsku dozvolu?
- HEP uporno pokušava izbjeći proceduru i zakonske propise. Ne možemo uvažiti neku studiju koju je, mimo naših nacionalnih propisa, izradila neka konzultantska tvrtka, jer za nas to nema pravnog učinka. Ta je studija pokazala je da je zahvat, uz mjere ublažavanja, moguće izvesti bez značajnog utjecaja na ekološku mrežu. Ali da bi te mjere bile pravno obvezujuće za HEP, moraju proći proceduru propisanu našim Zakonom o zaštiti prirode, i na to ih cijelo vrijeme upućujemo. Moraju napraviti studiju utjecaja na ekološku mrežu.

REZULTATI SU LOŠI JER JE SUSTAV NAKARADAN

U lipnju se očekuje prvo ročište na Upravnom sudu u Rijeci, na kojem je istarski župan Ivan Jakovčić protiv Ministarstva zaštite okoliša, nekad u sastavu Ministarstva graditeljstva, podnio tužbu zbog izdavanja lokacijske dozvole Plominu C na ugljen. Ne ulazeći sad u to trebamo li graditi Plomin na ugljen ili ne, može li ta tužba uplašiti potencijalne investitore i usporiti planiranu investiciju?
- Spor je u tijeku i zato ga ne mogu komentirati. Mi smo izdali rješenje temeljeno na našim propisima, i vjerujem da će sud donijeti presudu u skladu s tim.

Što nam donosi novi Zakon o otpadu, na čijem prijedlogu radite, hoće li biti primarne selekcije otpada, 'na kućnom pragu'?
- Primarna selekcija jedan je od mojih prioriteta, ali i moj osobni cilj koji ne zagovaram samo deklarativno nego sam ga i pokazao kroz ono što je o tom pitanju napravljeno u Jaski. Odvajanje je naša obveza prema EU, i možemo samo raspravljati o tome kako ćemo do toga doći, što nije jednostavno. I postojeći zakon kaže da se izdvaja ono što se može oporabiti, no u praksi toga nema. Imamo situaciju u kojoj gospodarenje određenim vrstama otpada: PET ambalažom, staklom i aluminijskom ambalažom, relativno dobro funkcionira kroz sustav povratne naknade, ali što je s ostalim polimerima, tekstilom, papirom i tako dalje? Tu imamo loše rezultate jer je sustav nakaradan, fokusiran samo na sirovinu koja postiže najveće cijene na tržištu: PET, staklo i aluminij. Vrijedno se izvlači van, veletrgovci se bave otpadom, a komunalnim je poduzećima, obveznima prema zakonu uvesti primarnu selekciju 'na kućnom pragu', ostavljeno samo ono što ima nisku, ili nikakvu cijenu na tržištu sekundarne sirovine.
U takvim se okolnostima njima primarna selekcija ne isplati, jer su troškovi izdvojenog prikupljanja preveliki u odnosu na ono što bi zaradili prodajom tog materijala. Zato sirovine veće vrijednosti treba vratiti komunalnim poduzećima, da ih oni na kućnom pragu prikupljaju, i da cijeli sustav onda bude isplativ. Zakon, koji ide uskoro, puno će preciznije ovo definirati, i sva sekundarna sirovina će biti definirana tržišnim mehanizmima. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, i država, u to se više neće miješati izravno.

TREBA NAM VREMENA DA SVE BUDE EFIKASNIJE

Znači li to da Fond za zaštitu okoliša više neće trgovati sirovinom, jeftino ju prodavati veletrgovcima PET-om, koji onda istom tom fondu, primjerice, skupo prodaju plastične vreće nastale od te sirovine? Hoće li se napokon PET i ostala ambalaža, prikupljena na kućnom pragu, prodavati oporabiteljima po tržišnim cijenama, kako se to radi vani?
- Točno, no da bi do toga došli, treba vremena. Zakonom će biti propisana prijelazna razdoblja za uspostavljanje sustava skupljanja sekundarnih sirovina, za organizaciju poduzeća specijaliziranih za skupljanje otpada i pregovore s onima koji to oporabljuju, i iz toga izvlače maksimum. S druge strane, komunalna poduzeća i jedinice lokalne samouprave moraju izgraditi infrastrukturu: reciklažna dvorišta, pretovarne stanice, centre za skupljanje i tako dalje.

A kamo ćemo onda s tim otpadom, u koje pogone za preradu? I jedan je od vaših pomoćnika nedavno kazao da bi primarna selekcija vrlo brzo pokazala da s tako prikupljenim otpadom zapravo nemamo kamo...?
- Govorite o izjavi koja je stavljena izvan konteksta, a kontekst je bio konkretan primjer konkretnog grada, koji još uvijek nije ni promislio cijeli sustav, a kamoli išta od njega implementirao. Za velik dio sirovina već imamo oporabitelje u Hrvatskoj.
Prioritet je oporaba u matičnoj zemlji, a tek onda izvoz. Time otvaramo nova radna mjesta, potičemo izvoz, i to će sve biti u zakonu. Za staklo imamo već uspješne oporabitelje, za papir isto, za PET, aluminij i željezo. Treba samo raditi na tome da sve bude puno efikasnije.

Bojana MRVOŠ PAVIĆ