Nisam htjela vjerovati kad su mi govorili da će mi Karamarko odsjeći glavu

Jadranka Kosor

Kosor Jadranka

Datum:

25.04.2013

Slika autor/izvor:

Objavljeno na:

tportal.hr

Objavi na:

Prije tjedan dana Jadranka Kosor isključena je iz HDZ-a, u kojem je aktivno djelovala zadnjih više od 20 godina. Iako je u toj stranci bila i predsjednica, a nakon odlaska Sanadera i prva žena na čelu jedne hrvatske Vlade, sada već bivši kolege iz HDZ-a za nju nisu imali milosti. Postala je tako druga osoba u HDZ-u koja je nakon vođenja stranke iz nje izbačena, no za razliku od Sanadera, Kosor zasad ostaje u političkom životu kao nezavisna saborska zastupnica

S Jadrankom Kosor razgovarali smo upravo tamo gdje nastavlja svoj politički život - u Saboru, gdje je prije gotovo 10 godina i počela svoj politički uspon.

Prošli tjedan isključeni ste iz HDZ-a. Da li to Vaše konačno zbogom HDZ-u ili se eventualno nadate, ako se promijeni vodstvo, vratiti u stranku?

To je zbogom ovom vodstvu HDZ-a. Onom koje odmahuje rukom kad ode Branko Vukelić, kad se smijeni Golem, Biondić, Kurečić,.... svi demokratski izabrani. U HDZ-u ima tisuće i tisuće čestitih ljudi koje poznajem, mnogi su mi se javili. Javljaju se oni koji uglavnom nisu dužnosnici, koji od HDZ-a nisu ništa dobili nego su davali. Konsternirani su odmazdom. Nisam u HDZ ušla 2011. pred izbore da bih se smjestila u saborske klupe nego sam u HDZ-u radila puno, teško i odgovorno. Ipak, osjećam i neku vrstu olakšanja jer od unutarstranačkih izbora u HDZ-u izložena sam sramoćenju.

Da li Vam se javio netko od članova Predsjedništva HDZ-a, koji je možda smatrao da Vas ne treba isključiti iz stranke, ali nije imao snage suprotstaviti se vodstvu?

Ne. Nisam to ni očekivala. Ali sam očekivala da će Karamarko reći zašto me izbacio iz stranke koja nije njegovo vlasništvo.

Što je s Europskom pučkom strankom? Da li Vas je kontaktirao netko od njenih dužnosnika?

Pišem opširno pismo EPP-u u kojem ću iznijeti sve što se danas događa, sve što se meni dogodilo. Na jednom od posljednjih sastanaka EPP-a na kojem sam sudjelovala kao premijerka i predsjednica HDZ-a, gospodin Wilfried Martens (op.a predsjednik Europske pučke stranke) osobito je hvalio i Hrvatsku, a za mene rekao da sam zvijezda na europskom nebu. Potpredsjednica Europske komisije i članica Europske pučke stranke Viviane Reding zna koliko sam radila i kako sam bila uporna u trenucima kada nitko ni u HDZ-u, ni u Vladi ni u Europskoj komisiji nije vjerovao da možemo završiti pregovore. Nakon toga potpisala sam pristupni ugovor i radila vrijedno da bi referendum prošao, zastupala sam europske vrijednosti i vrijednosti EPP-a. Zalagala sam se za demokratske procese. Zato je apsurdno da sam izbačena iz HDZ-a protivno odredbama Statuta HDZ-a, protivno hrvatskim zakonima. O tome pišem Europskoj pučkoj stranci.

Da li ste se tijekom cijelo postupka isključenja čuli s nekim iz Europske pučke stranke? Kako oni gledaju na to što Vam se dogodilo i koliko uopće EPP može utjecati na to što se događa unutar HDZ-a?

Europska pučka stranka ne posreduje neposredno u samim strankama, članicama. Ali se EPP uvijek zauzimala za zaštitu ljudskih prava i čelnika i članova. Javilo mi se i nekoliko odvjetnika, koji uz Krunislava Olujića žele pomoći u pravnoj bitci, kako se nešto slično ne bi dogodilo drugima. Razmatram sve mogućnosti jer ovaj proces, koji to nije, podsjeća na olovna vremena. HDZ kao velika stranka, naravno, pretendira jednog dana doći na vlast i zato je poruka meni i poruka građanima.

Tijekom cijelog postupka niste zapravo ništa direktno govorili kontra Tomislava Karamarka. Da li ste nakon svega promijenili mišljenje i zažalili što ste mu uručili člansku iskaznicu HDZ-a?

Da, to je apsurd apsurda. Nikada, zapravo, ništa nisam govorila protiv njega. Nikada još nisam govorila o toj dvoličnoj politici. Ja sam samo ponavljala da nije točno "da je u 10 godina stranka devastirana tako da je izgubila hrvatstvo i napustila Tuđmana". To je laž. I ja sam samo u nekoliko intervjua na vrlo oprezan način naznačila da nije točno da sam ostavila Tuđmana nego da su ga ostavili oni koji su otišli s Mesićem i Manolićem. Zašto se netko srami svoje epizode s Mesićem i Manolićem i želi da svi članovi HDZ-a to potpuno zaborave, to bi trebali pitati njegovi najbliži suradnici. I zašto se ne smije govoriti istina? I zašto se zbog istine stradava? Nisam požalila što sam uručila člansku iskaznicu onom koji me izbacio jer i političar mora imati načela u životu. On je bio ministar u hrvatskoj Vladi, dugo je odbijao doći u HDZ, jer da će mu to štetiti. Kad se predomislio, nisam mogla odbiti jer je bio ministar. Moji kolege u tadašnjem Predsjedništvu tu su njegovu konačnu odluku oduševljeno dočekali. Nisam tada htjela vjerovati onima koji su mi govorili "upisala si onoga koji će ti odsjeći glavu."

Dobar dio ljudi koji su danas bliski Karamarku, a bili su visoki stranački dužnosnici kada ste Vi bili na čelu HDZ-a, u neformalnim razgovorima kažu da ste se i Vi na sličan način "obračunavali s neistomišljenicima". Posebno žestoka u javnim kritikama tijekom postupka isključenja bila je Dubravka Šuica.

S kim sam se to ja obračunala, molim vas? A Dubravka Šuica je primjer političke beskrupuloznosti. Ona se usudila reći da ja radim za SDP. Pokušala me diskreditirati i to na prizeman i primitivan način. Naravno, to je učinila tek kad više nisam bila na vlasti. Ona dobro zna da ne bi bila na listi za parlamentarne izbore da je ja nisam tamo stavila, unatoč protivljenju nekih kolega.

Da li Vas je iznenadilo što je ona bila prva na listi na izborima za Europski parlament s obzirom da, kada se usporedi s drugim ljudima na listi, i nema pretjerano iskustva u vanjskoj politici?

Ne, nije me iznenadilo. Ona je u ovom trenutku podobna i to je dovoljna kvalifikacija. Tu se nalazi i Zdravka Bušić, koja je također europarlamentarka. Ona je dobra osoba, ali je napustila HDZ i otišla s Pašalićem u Hrvatski blok i bila je izvan HDZ-a u svim onim najtežim trenucima kad smo se borili za status kandidata, za otvaranje pregovora, za deblokadu, za otvaranje i zatvaranje poglavlja 23. Ona je ušla u HDZ 2012. Tu je i Ruža Tomašić koja je u vrijeme naših teških pregovora tutnjala protivno europskim vrijednostima. To čini i danas. Ona nije svjesna da, kad govori da Hrvatska nije spremna za Europsku uniju i da Hrvatska ulazi na koljenima i kad govori da Domovinski rat nije završio, ne govori istinu. Europski parlament, Europska komisija i izvjestitelj za Hrvatsku govore da smo spremni, a ona i nakon što je izabrana da tamo promiče europske vrijednosti, govori da Hrvatska nije spremna. Za mene to nije domoljubna politika.

Kako ste Vi doživjeli izjavu Ruže Tomašić o "gostima u Hrvatskoj"?

Ta je izjava, naime, protuustavna. No, činjenica je da je da ta politika danas postaje uzor nekima u HDZ-u.

Kako uopće gledate na to novo, desno usmjerenje HDZ-a?

Nikada to nije bila Tuđmanova politika. On je, dapače, stvorio HDZ kao zajednicu mislećih ljudi za Hrvatsku, ali okupljajući i lijevo i desno i centar HDZ-a. Tuđman je bio antifašista, on je u temelje našeg europskog puta ugradio prava nacionalnih manjina, Tuđmanova je odluka bila abolicija više od 22 tisuće pripadnika paravojske. Njegova je odluka bila mirna reintegracija, Tuđmanova je odluka bila oprost o kojem je govorio 1997. u Vukovaru gdje se Stanimiroviću imenom i prezimenom nije obratio kao gostu, nego kao jednom od čelnika lokalnih Srba i izgovorio povijesne rečenice o pobjednicima koji opraštaju. Tuđmanova politika je bila drugo i različito od ovoga što se danas želi prikazati kao povratak Tuđmanovim korijenima.

Stvara se dojam, i na osnovu rezultata na izborima za Europski parlament, da desnica u Hrvatskoj jača i da takva jedna retorika prolazi kod građana.

Treba uzeti u obzir broj birača i izlaznost na izbore, koje je bila jadna za što su odgovorni svi koji danas nešto znače u politici, bilo lijevo ili desno. Duboka kriza u kojoj se nalazimo i neka vrsta bezperspektivnosti sigurno jedan dio birača čini malodušnima i takvi ostaju doma. Birači desnice su tradicionalno savjesni i organizirani. Podsjećam, medutim, na ovim zadnjim izborima za Europarlament, za HDZ je glasalo oko 233 tisuće birača, a na parlamentarnim oko 550 tisuća. I, naravno, većina građana ne misli da je Hrvatska samo za Hrvate i da su svi drugi gosti .

Za uspjeh desne struje, ali i same Ruže Tomašić vjerojatno je zaslužna i komunikacija premijera Zorana Milanovića, koji se zbog toga našao na udaru dijela javnosti. I sami ste bili premijerka, kako vi gledate na njegovo komuniciranje s javnošću?

On komunicira sve lošije. Od njegovog prvog nastupa u Saboru koji je bio dobar, Milanović kao da je izgubio dah. Razumijem nervozu, ali ne razumijem zašto pokazuje nelagodu i napetost. On, međutim, još uvijek ima neku vrstu kredita, osobito kod medija, da napravi zaokret. Nepotrebne su svađe sa zastupnicima. Najlakše je odgovarati argumentima, bez diskvalifikacija, mirno i sabrano. To se uvijek isplati.

Nervoza premijera Milanovića vjerojatno dolazi i zbog teške gospodarske situacije u državi. Trebaju li Hrvatskoj prijevremeni izbori, za što se zalažu vaši kolege iz HDZ-a?

Vjerujem da je to balon koji se legitimno koristi u političkom prostoru, no ne mislim da iza toga stoje stvarne namjere i stvarna želja da dođe do izbora. Dok Vlada ima stabilnu većinu u parlamentu do tada može raditi. U slučaju moje Vlade, bilo je zahtjeva za padom i pritisaka da se ne izglasa proračun, pa je predsjednik Josipović 2011. imao konzulatacije zbog intencije da se raspišu izbori, ali se to nije dogodilo. Vlada mora brže, odlučnije i bolje.

Ukoliko hipotetski i zamislimo da Vlada izgubi potporu većine u Saboru, smatrate li Vi da je HDZ spreman preuzeti vlast?

Suzdržat ću se trenutačno komentara zbog vlastitog dostojanstva.

Jedan od aktualnih problema u Hrvatskoj je i uvođenje dvojezičnosti u Vukovaru. Da li ste skloni stavu Vlade da se zakoni moraju provesti ili smatrate da treba odgoditi uvođenje ćirilićnih natpisa u Vukovaru?

Ja sam legalista i smatram da se zakoni moraju provoditi, ali se slažem, s braniteljima i obiteljima nestalih i poginulih da je to vrlo osjetljivo pitanje. Kad imate s jedne strane pravnu državu koju treba braniti i čuvati, a s druge strane ljude koji smatraju da je jedan dio učvršćivanja te prave države teška uvreda za njih, onda je stvar političke mudrosti pokušaj mirenja te dvije okolnosti i tih činjenica. Povukla bih paralelu s prosvjedima nakon prvostupanjske presude Markaču i Gotovini kad su braniteljske udruge tražile ultimativno prekidanje pregovora s Europskom unijom i kada je val prosvjeda zaprijetio stabilnosti države. Odlučila sam pozvati najistaknutije i najutjecajnije čelnike braniteljskih udruga na razgovor. Milanović je, prvi puta kada se problematiziralo pitanje ćirilice, trebao otići u Vukovar i razgovarati s ljudima, pitati za savjet. Branitelji bi to cijenili, baš zato što je ljevičar.

Iz SDP-a su davali signale da postoji mogućnost da se iz uvođenja dvojezičnosti izuzmu mjesta poput Ovčare i Memorijalnog groblja. Da li bi to bilo kompromisno rješenje?

To bi bilo podnošljivo rješenje.

Vaš prvi potez nakon isključenja iz stranke bilo je oformljavanje Kluba zastupnika s Nevenkom Bečić i Željkom Kerumom. S obzirom da ste posljednjih mjeseci često kritizirali zastupnike koji ne dolaze u Sabor, nije li pomalo licemjerno da u Klub zastupnika ulazite s osobom koja je po saborskim statistikama najneaktivniji zastupnik i kojeg mjesecima nije bilo u Saboru?

Klub je interesna skupina, nismo potpisali koaliciju. Mi smo samo pronašli prostora za rad. Moj interes je jasan i rekla sam da želim proširiti politički prostor koji mi je HDZ želio smanjiti na minimum. Razloge gospođe Bečić i gospodina Keruma moraju tumačiti oni sami. Prvi impuls kod njih kad su shvatili da je odluka HDZ-a u mom slučaju konačna, bio je ljudski. Za razliku od mojih kolega iz kluba HDZ-a koji nisu pitali mogu li taj progon podnijeti, njih dvoje se zabrinulo. Moje stajalište o dolasku i nedolasku u Sabor je isto za sve. Ljudi koji su izabrani, moraju dolaziti. To vrijedi za Keruma jednako kao i za šefa HDZ-a.

Da li Vas je netko iz Kluba HDZ-a pitao da pridruži vašem novoosnovanom Klubu zastupnika?

Ni s kim iz HDZ-a nisam razgovarala o Klubu. Međutim, ima ljudi koji su nezadovoljni, pa i tom činjenicom što sam protjerana. Imam informacije da su svi na koje se sumnja, bili pozivani na razgovore.

Do kraja mandata ostajete saborska zastupnica. Što nakon toga, razmišljate li o osnivanju stranke?

Vidjet ćemo.

Luka Bebić nakon odlaska iz politike piše memoare. Razmišljate li Vi o pisanju knjige o svom političkom životu?

Pišem, polako.. Ne treba odustajati.. Zlu nikada ne smijemo dopustiti da pobijedi.