Dragutin Lesar |
|---|
 |
|
Lesar Dragutin
Datum:
04.05.2013
Slika autor/izvor:
|
|
Objavljeno na:
|
|
Objavi na:
|
|
|
S predsjednikom Hrvatskih laburista Dragutinom Lesarom razgovarali smo o gospodarskoj i političkoj situaciji u zemlji nakon što je njegova stranka izišla s još jednom inicijativom, odnosno o smanjenju plaće svim državnim dužnosnicima za 21 posto.
- Naravno da će biti komentara da je tu riječ o populizmu i demagogiji. Najistaknutiji u napadima na nas u pravilu je ministar rada Mirando Mrsić, koji, kada mu kažem i dobar dan, počne vikati - to je populizam! U Hrvatskoj 3,5 godine nije povećavana minimalna plaća koja je pala na 35 posto prosječne. Prosječna je plaća između 5.400 i 5.500 kuna, a njena je kupovna moć u zadnje dvije godine pala za 18 posto. Građani, njih 249.000, u blokadi su zbog milijardi kuna dugova koji se bez problema naplaćuju ovrhama, posebice ako je u pitanju dug državi. S druge strane politička elita - istina, najmanje je brojna, ali zato najodgovornija za stanje u zemlji - dosad nije snosila teret krize.
POLITIČKI ELITIZAM
Zašto ste se odlučili za ovu inicijativu?
- I 2005. bio sam proglašavan populistom kada sam predlagao ukidanje povlaštenih mirovina za članove vlade, suce Ustavnog suda i saborske zastupnike. To je tako dugo bio populizam dok to sami vladajući nisu usvojili. Godine 2012. predlagao sam da i mirovina predsjednika Republike bude ukinuta kao posebna kategorija. I to je bio populizam, ali svega četiri mjeseca, jer su nakon toga to usvojili i vladajući. Populizam je bio i kada sam upozoravao da bi europski izbori trebali biti zajedno s lokalnima zbog što veće participacije građana. Pa se sada nakon malog odaziva u Kukuriku koaliciji tuku po glavi jer nisu poslušali.
Dio saborskih zastupnika dovodi ovu vašu inicijativu u kontekst kampanje za lokalne izbore?
- U Hrvatskoj što god predlažete uvijek vas optužuju da to radite zbog nekakvih izbora. Ovo je naš otpor protiv demokratskog političkog elitizma koji smatra da samo izvršna vlast i parlamentarna većina imaju pravo na odlučivanje. Najbolji primjer za taj demokratski politički elitizam je sadašnja vlast.
Hrvatsko gospodarstvo pada već petu godinu. Rade li sve dosadašnje vlade nešto pogrešno?
- Da, kriva je ukupna gospodarska i monetarna politika. Naime, u Hrvatskoj, kada se govori o načinu izlaska iz krize, uvijek se govori samo o ekonomskoj i fiskalnoj politici. O monetarnoj se politici u Hrvatskoj ne smije niti raspravljati. Ona je zaštićena od svake kritike. To se ne smije spomenuti.
Ali čini se da obrnuto ipak vrijedi. I prethodni guverner HNB-a i aktualni, iako imenovani činovnici, s visoka komentiraju poteze i Vlade i Sabora?
- Hrvatska je u jednoj apsurdnoj situaciji da nositelji monetarne vlasti napadaju i kritiziraju izvršnu i zakonodavnu vlast za stanje u zemlji. A kada mi iz zakonodavne vlasti progovorimo o lošim potezima monetarne politike onda se to tumači kao napad na samostalnost HNB-a. To je jedna apsurdna situacija.
BIROKRATSKA BARIJERAZašto nema investicija?
- Prije tjedan dana grupacija stranih trgovačkih komora u Hrvatskoj iznijela je ocjene zašto nema inozemnih ulaganja. Prva je prepreka po njima više od 240 parafiskalnih nameta. Drugo, sporost birokracije u rješavanju zahtjeva za rješavanje imovinsko pravnih odnosa. Treće su spomenuli, naravno, korupciju, a na četvrtom su mjestu spomenuli poreznu nesigurnost, odnosno čestu promjenu poreznog sustava, što onemogućava dugoročnu projekciju isplativosti investicije. Ako oni tim redoslijedom spominju probleme, ja bi ih tako počeo i rješavati.
Bi li HNB tu mogao više pomoći?
- HNB ni jednim potezom nije utjecao na cijenu kapitala, na kamatne stope. A cijena kapitala za domaće investitore je jedan od najvažnijih faktora. Ni jedna investicija u proizvodnju ne može biti isplativa ako se poduzetnik mora zadužiti uz kamatu sedam ili osam posto. To je naprosto nemoguće. Dakle cijenu kapitala stavio bih čak i na prvo mjesto kada su u pitanju investicije domaćih poduzetnika.
Zašto se to ne radi?
- Na to pitanje nikada od nikoga nisam dobio suvisli odgovor.
Hoćete li možda vi inicirati izmjenu Zakona o HNB-u u tom smislu?
- Što god mi predložimo odmah se to nazove populizmom. Ali možda ćemo i to stići napisati i predložiti. Vezano uz monetarnu politiku, hrvatske banke vani imaju 11,2 milijarde eura obaveznih deviznih pričuva. Kada bi odlukom HNB-a ta obavezna pričuva bila smanjena za milijardu eura, banke bi taj novac mogle povući u Hrvatsku i usmjeriti prema investicijskim projektima.
PROTIV PRIVATIZACIJEVećina prepreka koje ste spomenuli u domeni su izvršne vlasti. Zašto ni jedna vlada ne uspijeva riješiti ovaj problem?
- Moramo početi od načina kadroviranja. Dokle god vrijedi političko kadroviranje tako će dugo to ostati nepromijenjeno. Jer kada vlast politički kadrovira prvi ešalon, ovaj to radi s drugim, drugi s trećim i tako dalje do najniže razine. Drugi je problem birokratski otpor. Treće, kada Vlada i predlaže promjene Zakona da bi ta birokratska barijera bila slomljena, oni nikada ne žele slušati primjere iz prakse.
Tako se i može dogoditi da nas je Vlada svojim zakononskim propisima primorala da se kod prijava kandidata za lokalne izbore moramo po cijele dana baviti samo papirologijom. Ili kada vam kod rješavanja bilo kojih stvari s državom ne vrijede podaci na osobnoj iskaznici, već morate donijeti izvadak iz matice rođenih ili potvrdu o adresi stanovanja. Ministri očito ne ulaze u suštinu, nego samo grebu po površini.
Prema ovome što navodite čini se da cijena rada nije prevelika prepreka investicijama?
- Kako cijena rada može biti problem kada 79,8 posto radnika prima plaću do prosječne plaće od 5.500 kuna.
NEOLIBERALNI KONCEPTJeste li protiv privatizacije Croatia osiguranja i Hrvatske poštanske banke?
- Da. Ali krenuo bih od Strategije upravljanja državnom imovinom. Da bi mogli formulirati svoje stajalište za ili protiv privatizacije Strategija bi morala dati inventurnu listu. Recimo čitajući nacrt Strategije vidio sam da država ima vlasništvo, ili je suvlasnik u 666 tvrtki. Nema nikakvog problema da država proda sve udjele manje od 25 posto. To smo već mogli napraviti. U nacrtu Strategije vidio sam i da je država još uvijek vlasnik gotovo 300 vojnih objekata koji godinama stoje neiskorišteni. I to je državna imovina, a ne samo tvornice.
Je li uopće u Hrvatskoj moguća tvrtka u državnom vlasništvu kojom se dobro upravlja?
- Moguće je.
Često optužujete ovu Vladu lijevog centra za neoliberalni pristup.
- Da, za nastavak neoliberalnog koncepta gospodarske politike.
Nije li u ovom trenutku u svijetu dominantan takav pristup gospodarstvu. Zar Hrvatskoj kao maloj zemlji ne preostaje drugo nego se prilagoditi trendovima koji postoje?
- To s veličinom zemlje nema veze. U pravu ste, u Europi u najvećem broju država prisutan je taj neoliberalni koncept. Pa čak i najavljena budućnost EU kao bankarske unije ide u tom smjeru. Ali mi smo protiv toga.
TKO HRVATSKU ŠTO PITAAli tko Hrvatsku tu što pita? Mali smo i moramo se prilagoditi ako želimo opstati.
- To je pitanje gospodarske politike. U tome su članice EU bar zasad samostalne. Drugo ako u Njemačkoj koja je članica EU država upravlja državnom imovinom, gdje piše da to Hrvatska ne može.
Možda je razlog u tome što su to Nijemci, a ovdje su Hrvati.
- Dobro, što bi to bilo s nama da mi to nismo sposobni?
Pa da smo zbog svega što se ovdje događalo zadnjih 100 godina naprosto na nižem stupnju društvenog razvoja od Njemačke, ili Norveške.
- Sama konstatacija da je to tako ne dopušta nam da se s time pomirimo i da na tome ostajemo. O tome je riječ. I to da sami sebi nabijamo kompleks da smo mali i da ništa ne možemo - pogrešno je. Mi možemo. Uostalom, imamo u Hrvatskoj primjere poduzetnika koji izuzetno uspješno upravljaju svojim tvrtkama, a koje nisu nastale u procesu privatizacije, nego su stvarane iz ničega.
Zlatko CRNČEC
|
||||
