Tomislav Karamarko bio je dio HDZ-ove vlasti koja je posljednjih osam godina smišljeno pljačkala Hrvatsku i ne može biti aboliran. Kao prvi obavještajac, jako je dobro morao znati što se događa – poručio je Branimir Glavaš iz zatvora u Mostaru, gdje odslužuje kaznu za ratni zločin nad srpskim civilima u Osijeku 1991. Ekskluzivni intervju, zapravo govor od 45 minuta emitiran je večeras na Slavonskoj televiziji.

O HDZ-u mu je, istaknuo je, teško govoriti jer je bio među njegovim osnivačima. Prvih 10 godina vladavine te stranke nazvao je povijesnim, no prema HDZ-u na čijem je čelu Tomislav Karamarko ima, kaže velike rezerve.

– Karamarko je izdao Franju Tuđmana, kao i Josipa Manolića, a na koncu i Stjepana Mesića. Slizao se poslije sa Sanaderom pa je izdao i njega, kakav god jest da jest. Jadranka Kosor ga je zatim primila u HDZ, nakon par mjeseci izdao je i nju. HDZ je stranka puna deformacija kojoj je potrebno dugo vrijeme čistilišta – naveo je.
Osim oštrih kritika, Glavaš je, pomalo iznenađujuće, “isipao” i pohvale, i to o ministru Slavku Liniću te Radimiru Čačiću.

– Izdvojio bih ministra Linića, odobravam njegove poteze. Pokušava povlačiti poteze koji su jedini mogući. Imao sam dobro mišljenje i o Čačiću. Poznavao je gospodarstvo, nitko mu ne može to osporiti, na stranu njegovo bahato ponašanje koje je iritiralo javnost i stvorilo takvu sliku o njemu. Njih dvojica znaju svoj posao, ali Zoranu Milanoviću nisu dovoljni samo oni. Velika većina ministara u njegovoj vladi nisu dorasli zadatku koji im je povjerio – smatra Glavaš. Uvjeren je kako premijer “ima dobru volju”, ali okružen je, ocjenjuje, “garniturom nesposobnjakovića, avanturistima koji su uplovili u politiku i spletom okolnosti zasjeli u ministarske fotelje”.

Nije poštedio ni predsjednika Ivu Josipovića, komentirajući kako je “sasvim slučajno došao na poziciju, kojoj je nedorastao”.

Više je puta tijekom govora istaknuo kako prati ama baš sve što se zbiva u Osijeku, Slavoniji i cijeloj Hrvatskoj, pa tako i utrku za lokalne izbore, “koja će biti vrlo, vrlo prljava”.

– Anto Đapić, Ivica Vrkić i tzv. analitičar Jaroslav Pecnik ne skrivaju bolesnu opsjednutost i mržnju prema meni osobno. Ne znam zašto vode kampanju protiv mene kad ja nisam kandidat. Vrijeme ih je pregazilo i trebaju u penziju – kazao je.

Za Đapića je dodao kako je “odbačen kao uteg HSP-u i dobio nogu u stražnjicu”.

– On je poput Miše Kovača, već je triput najavljivao odlazak u političku mirovinu, da bi se vraćao – usporedio je Glavaš, koji je iza rešetaka proveo tri i pol, od izrečenih mu osam godina zatvora.

Najžešće kritike odaslane su, pak, na račun Ivice Vrkića, nestranačkog kandidata SDP-a, HNS-a i HSU-a za gradonačelnika Osijek, koji bi po anketama jedini mogao ozbiljno ugroziti aktualnog HDSSB-ovog gradonačelnika Krešimira Bubala.

– Vrkić je promijenio dresove svih stranaka. Do 1989. je bio član Saveza komunista Jugoslavije. Osnivao je potom HNS sa Savkom Dabčević Kučan, a kad je nakon njezina povlačenja izgubio izbornu bitku za čelnika HNS-a, jer ga je dotukao Čačić, došao je k meni da bi prešao u HDZ. Ostao je tu do Tuđmanove smrti i pojave DC-a. Napustio je DC i bio nezavisni kandidat za gradonačelnika pa opet izgubio. On je po prirodi gubitnik koji nikada nije dobio izbore i politiku gleda samo kroz osobni probitak – prozvao ga je Glavaš. Vrkić je, nastavio je, “zatajio kako mu je sve tri funkcije kojima se ponosi osigurao upravo Glavaš”. na njegovu je preporuku, istaknuo je, vodio mirnu reintegraciju, ali i bio direktor tvrtke Belje te kasnije Glasa Slavonije.

– Posao oko reintegracije ne može odrađivati čovjek koji je jasnog političkog profila, nesavitljiv. Takav je posao trebao odraditi beskičmenjak, a ja sam smatrao kako je on takav da bi mogao to postići bez daljnjeg prolijevanja krvi. I odradio je to kako smo i očekivali. Beskrupulozan je i beskarakteran – izjavio je.

Za svoj je HDSSB kazao kako sedam saborskih zastupnika demantira prognoze protivnika da je riječ o političkoj avanturi koja će se raspasti nakon njegova uhićenja.

No, politički ga se pokušava pokopati, poručio je, pokušajima da ga se prikaže kao odgovornog za gospodarski criminal u Osijeku nakon rata.

– Vodi se jedna vrsta psihološkog rata, no spreman sam se suprotstaviti tim pokušajima koji idu iz najviših razina SDP-a te HDZ-a. Energično odbacujem sve insinuacije – naglasio je.

Za sudski postupak protiv njega ponovio je kako je “politički montiran”, a od pravne bitke ne odustaje. Čeka odgovor Ustavnog suda na tužbu podnesenu nakon pravomoćnosti presude, no spis je u ladicama, kaže, dvije i pol godine.

– Podnio sam I dokumentaciju iz koje se vidi da je Krunoslav Fehir nagrađen stanom u Umagu za lažno svjedočenje protiv mene. Imam Fehirovo pismo premijerki Kosor gdje se hvali da je bio krunski svjedok i moli da mu se riješi stan. Istog dana ona šalje pismo Karamarku, on ga prima i rješava mu stambeni problem – ustvrdio je.

Poslao je sudu i podnesak vezan za zaštićenog svjedoka 06.

– Iz registra branitelja vidi se kako je proveo 259 dana u vojsci, od 15. listopada 1990. do 28. lipnja 1991. Nije uopće bio hrvatski vojnik u periodu o kojem je svjedočio – dodao je, ističući kako je optimist. Ne prihvati li Ustavni sud tužbu, obratit će se, najavio je, sudu u Strasbourgu.

S drugim je zatvorenicima, kaže, u korektnim odnosima. U mostarskom je zatvoru oko 180 osuđenika i pritvorenika.

– Prošao sam tri hrvatske kaznionice i tri u BiH, ukupno šest zatvora. U hrvatske kaznionice ne želim ići, pa ni pod cijenu da me pomiluju nakon mjesec dana, jer bi to značilo direktno priznavanje političke presude. I danas bih isto odlučio – poručio je.

Dani su mu, opisuje, dugi pa ih provodi u pisanju memoara, a imaju već 1500 stranica.

Smršavio je, a u zatvoru kažu kako pazi na liniju pa ne jede nakon 18 sati.

Glavaš 'dopunio' intervju: Ivica Vrkić je Titov SOJ-evac, 'mali od kužine' povlaštene komunističke klase

Povodom sinoć (subota, 4. svibnja 2013. godine) objavljenog razgovora na Slavonskoj televiziji, kojeg smo prenijeli i mi, a nakon što je Branimir Glavaš upoznat sa sadržajem emitiranog intervjua, zamolio je glasnogovornika HDSSB-a Karla Šavtara da u njegovo ime objavi sljedeće priopćenje za javnost.

'Snimanje sinoć prezentiranog razgovora obavljeno je 8. veljače 2013. godine u KZP u Mostaru, dakle prije više od 3 mjeseca, a samo trajanje snimljenog materijala bilo je duže od
dva sata. U odnosu na obim snimljenog materijala sinoćnja emisija trajala je samo 45 minuta od čega je s Branimirom Glavašem (uz ostale sugovornike) vođen veći dio razgovora u sklopu prikazane emisije. Kako su prilikom montaže i obzirom na starost snimljenog materijala, objavljene za javnost nebitne greške, dužan sam objasniti koje su nepreciznosti (kako su me izvijestili) uočene u montiranom prilogu Slavonske televizije, a kako bi se uskratila mogućnost eventualne manipulacije javnošću od strane Ivice Vrkića koga spominjem u razgovoru.

"Ivica Vrkić je bio Titov SOJ-evac, početka 1972. godine, kada je poput "malog od kužine" sklonjen u zavjetrinu lagodnog života "povlaštene komunističke kaste", sve do 1989. godine, a kroz cijelo je to vrijeme bio na rukovodećim radnim mjestima, pa čak i na funkciji direktora. U tom je razdoblju Vrkić neupućenoj javnosti sebe prodavao pod žrtvu komunističkog režima, a istovremeno je lagodno živio dok su čelnici "Hrvatskoga proljeća" poput Dražena Budiše, Ivana Zvonimira Čička, Ante Paradžika i drugih studentskih lidera, godinama trunili po jugoslavenskim komunističkim kazamatima.

Da je bio dio povlaštenog vladajućeg režima, potvrđuje i činjenica da je za vrijeme tog svog "političkog progona" dobio pod "patronatom" gradskog Općinskog komiteta veliki stan u elitnom dijelu Osijeka u Ulici Stjepana Radića. Na pitanje prijatelja i poznanika "kako je kao politički nepodobna osoba dobio veliki društveni stan u elitnom dijelu Osijeka"
odgovor je glasio: "Zato su mi dali stan, da me može milicija lakše nadzirati". Naime predmetni stan je bio u blizini Općinskog sekretarijata unutrašnjih poslova i Službe državne
sigurnosti.

Sljedeće objašnjenje i ispravak koju gospodin Glavaš želi pojasniti, odnosi se na godine i redoslijed funkcija na koje je Vrkić postavljen za vrijeme "omraženog" HDZ-ovog režima.
Na čelno mjesto osobe zadužene za provođenje procesa mirne reintegracije Ivica Vrkić je postavljen na osobni prijedlog Branimira Glavaša, prvom hrvatskom predsjedniku dr.
Franji Tuđmanu, 1996 godine, u vrijeme kada je gospodin Glavaš obnašao dužnost osječko- baranjskog župana.

Poslije okončanog procesa mirne reintegracije 15. siječnja 1998. godine, intervencijom Vesna Škare-Ožbolt kod dr. Franje Tuđmana, Ivica Vrkić je od strane HDZ-a nagrađen
funkcijom Glavnog direktora HTV-a, a nakon pobjede Račanove koalicijske vlasti (tzv.šestorke) u siječnju 2000. godine, podnio je "ostavku" na čelno mjesto HRT-a. Nakon Vrkićeve smjene u siječnju 2000. godine s HRT-a, Branimir Glavaš, koji je još uvijek obnašao dužnost osječko-baranjskog župana, budući je Osječko-baranjska županija bila u suvlasništvu MC "Glasa Slavonije" postavio ga je za predsjednika Uprave Medijskog centra Glasa Slavonije.

Na tom mjestu se zadržao još jedno vrijeme kada je gospodinu Glavašu izrazio novu želju, a to je da bude predsjednik Uprave "Belje d.d.". Proljeća 2004. godine na izvanrednim
izborima za Županiju osječko baranjsku za župana osječko-baranjskog (14.veljače 2004.) izabran je Krešimir Bubalo, a za predsjednika Županijske skupštine, izabran je Branimir
Glavaš, nakon čega je zalaganjem Branimira Glavaša prema Ivi Sanaderu i HDZ-u, koji je od prosinca 2003. godine bio na vlasti u RH, Glavaš ponovno ispunio želju Ivice Vrkića
i "instalirao" ga na čelno mjesto "Belja.d.d." Za predsjednika NO. "Belje d.d.", tom je prilikom izabran istaknuti HDZ-ovac Ivica Buconjić, a uz njega i druge članove NO, bio je i sam osječko baranjski župan, Krešimir Bubalo.

Ljubav gospode Vrkića i Glavaša je pukla kada je privatizacija "Belja d.d." po nalogu vladajućeg HDZ-a i Ive Sanadera izvršena za samo jednu kunu, uz otpise "kupcu" više stotina milijuna kuna poreznih obveza Belja d.d., iako je bilo i drugih puno povoljnijih zainteresiranih ulagača koji su udruženim snagama stvarnog stranog i domaćeg kapitala, ponudili daleko povoljniju ponudu za privatizaciju. (Steve Bubalo i Marko Pipunić) Ostale sve navedene činjenice u sinoć objavljenom razgovoru s Branimirom Glavašem su točne i autor izgovorenih riječi, pod punom moralnom i kaznenom odgovornošću, stoji iza njih.

Dakle, današnjom započetom kampanjom za lokalne izbore, gospodin Ivica Vrkić je pokazao da po šesti puta mijenja svoju političku pripadnost i danas je kandidat sljednice svoje
nekadašnje komunističke partije, a koja se zove SDP, ali i još nekih političkih stranaka poput HNS-a čiji je član također nekada bio, ali i HSU, kojoj po svojoj trećoj životnoj dobi
objektivno i pripada.

Uz ispriku gospodinu Vrkiću za neke nejasnoće ili nenamjerne izgovorene nebitne detalje koje su eventualno proizašle iz sinoćnjeg razgovora objavljenog na Slavonskoj televiziji, a
bile su rezultat skraćivanja snimljenog materijala, ili jednostavno izgovorenog "lapsusa", ja ga srdačno pozdravljam, a osječkim građanima i biračima šaljem poruku:

"Glas za Ivicu Vrkića je glas za Biljanu Borzan-Ćupurdiju i Vesnu Pusić"

U ime Branimir Glavaša, glasnogovornik HDSSB-a, Karlo Šatvar, dipl.iur.

U Osijeku, 5. svibnja 2013. godine.

Glasnogovornik HDSSB-a
Karlo Šatvar, dipl.iur.

dnevno.hr