Dinko Beaković |
---|
![]() |
Beaković Dinko
Datum:
15.05.2013
Slika autor/izvor:
|
Objavljeno na:
|
Objavi na:
|
Dinko Beaković, kandidat liste HDZ-HSP AS-HSS za župana, rođen je u Rijeci 1957. godine, otac je dvoje djece, ima dvije unuke i jednog unuka, živi na Drenovi, a osnovnu i srednju školu završio je u Rijeci. Radio je u Brodokomercu 15 godina kao operater, organizator i programer, a od 1993. godine se profesionalno okrenuo sportu, prešavši u zagrebački boćarski klub Zrinjevac koji mu je omogućio da se posveti samo tom sportu. Višestruki je svjetski i europski prvak u boćanju. U politiku se uključio 1994. godine kada je upoznao Nikolu Ivaniša i Luciana Sušnja, ali, naglašava Beaković, nikada se nije bavio politikom dok je bio u reprezentaciji Hrvatske. Predsjednik PGS-a postao je 2000. godine, a političkoj je javnosti postao poznat angažmanom za neboder smrti u Čandekovoj 8. U Gradsko vijeće ušao je 2009. godine kao PGS-ov vijećnik, a nakon što je prešao iz te stranke u HDZ, vratio je stranci vijećnički mandat što je za političare gotovo pa nevjerojatno jer ih na to zakon ne obvezuje. Dragovoljac je Domovinskog rata i bojnik Hrvatske vojske. Na taj dio života posebno je ponosan.
Bio sam titoist– U lipnju 1991. godine, kada su u Europi ljudi znali da kuha u bivšoj Jugoslaviji, zvao me je izbornik francuske reprezentacije jer mi je majka rođena u Francuskoj. Rekao mi je da dođem s obitelji jer su mi sve riješili. Zahvalio sam im na svemu i deset dana kasnije otišao sam na Trsat i prijavio se u ZNG. U listopadu 1991. godine su me pozvali, bio sam u zapovjedništvu 111. brigade kao načelnik obavještajne službe. Nisam u rat išao iz političkih pobuda, niti me je ideologija tjerala. Smatrao sam da moram dati primjer svojoj obitelji i sebi i drugima i da se mogu čista obraza pogledati u oči.
Zbog čega ste otišli iz PGS-a?
– U Gradskom vijeću sam bio potpuna oporba. Zalagao sam se za potpunu konfrontaciju sa SDP-om i njegovim satelitima. Kako je moguće da iz PGS-a koji je regionalna stranka, recimo lijevog centra, odete baš u HDZ, stranku desnog centra i koja nije pobornik decentralizacije i regionalizma? Nije li to političko kovertitstvo? Zbog čega bi vam birači vjerovali? – Bio sam u regionalnoj stranci, a ne u stranci ljevice. Uvijek sam pokušavao Nikoli Ivanišu objasniti da smo regionalna stranka i da se moramo boriti kao regionalci, odnosno da možemo fukcionirati i s lijevima i s desnima ako je to u interesu građana. Kao predsjednik PGS-a zalagao sam se za koaliciju s HDZ-om. Zašto? – Jer je jedini način promjene vlasti u Rijeci da oporba ide zajedno. Ne možemo biti oporba s figom u džepu na način da glumimo opoziciju, a iza leđa se pregovara s Komadinom. To mi je postalo neprihvatljivo. Nisam nacionalist, ali sam domoljub. Kroz život učim, prolazio sam kroz razne faze. Bio sam titoist i mislio sam da je to najljepše uređenje na svijetu, tako su nas učili u školi i ispirali nam mozak. Ali ničega me nije sram. Puklo je između PGS-a i mene na konvenciji u Kostreni pred zadnje parlamentarne izbore. Molio sam Ivaniša i Darija Vasilića da idemo s Listom za Rijeku i Akcijom mladih, da okupimo male lokalne i regionalne stranke, te da u takvom okviru postanemo liderska stranka. To se apriori odbilo, išli smo s BUZ-om i više se ne sjećam s kime, a na izborima smo doživjeli debakl. Podcijenili smo Listu za Rijeku i Akciju mladih koji su dobili 4.500 glasova. Apsurd apsurdaDanas PGS koalira s Akcijom mladih?
– Upravo je to problem. Prije dvije godine su rekli da su oni minorni i da PGS-u ne trebaju. Nego, uspjeli ste iznervirati kandidata SDP-ove koalicije za župana Zlatka Komadinu? – Prema normalnim demokratskim standardima Komadinina kandidatura je sramota za demokraciju. Ono što je on napravio Županiji je apsurd apsurda. Zbog njega se mijenjao zakon da bi mogao otići u ministarstvo, otišao je u Zagreb i napustio brod jer nije mogao izdržati više od dva mjeseca. Ne ulazim u njegove razloge i to je njegova stvar. Odlaskom iz ministarstva odustao je od projekta Rijeka – Žuta Lukva, od branjenja interesa ove Županije jer je vodio najvažniji resor u državi. U Županiju se odlučio vratiti i to na koji način – rekao je da je to manje stresan posao. To je ponižavanje svih onih ljudi koji tamo rade i koji se trude. Predstavio se kao da je riječ o njegovoj djedovini, nečemu što mu pripada samo po sebi. To je sramota. Komadina nije smio biti kandidat jer je izdao Županiju i interese svih njenih građana. O Komadini kao o čovjeku mogu reći sve najbolje i u to neću ulaziti, ali o njemu kao kandidatu za župana mogu reći da je osramotio sebe, Županiju i SDP. Posebno je sramotan način na koji se ponio prema Vidoju Vujiću. Kako vi to komentirate? Ipak je Vujić spasio SDP i građane Primorsko-goranske županije od ponovljenih izbora.
– To je grozno. Cijenim Vidoja Vujića i poštujem ga. Dokazao je da je bez Komadine i zamjenice odradio posao. Ponašao se odgovorno, pošteno i korektno. Bio bih sretan kada bih mogao surađivati s takvim čovjekom. Dokazao je Komadini kako se radi. A što je ovaj napravio – izdao je Županiju, izdao građane i zabio nož u leđa Vujiću. To govori o njemu. I on mene proziva za fair play. Ja sam fair play pokazao kada sam vratio mandat PGS-u, a kako je on reagirao kada je PGS odbio ići u koaliciju s njima – prozvao ih je lešinarima. To je njegov način funkcioniranja jer misli da je županija njegov atar i da može raditi što god hoće. Nema stranačke stegeGledajte, ispada da je to tako jer ankete mu opet daju najviše šansi za pobjedu i to u prvom krugu?
– Imam pouzdane informacije iz krugova SDP-a i od drugih kandidata za župana da to nije tako i da će drugog kruga biti jer je Komadina pao ispod 50 posto. Prema njima ja bih ušao u drugi krug. Ako uđete u drugi krug, očekujete li podršku PGS-a i Hrvatskih laburista?
– Ne znam što će oni napraviti, ali ja ću sigurno pozvati svoje birače da podrže Amira Muzura ili Hrvoja Maračića ako oni prođu. Osobno ću ih podržati. Moramo s vlasti maknuti Komadinu, svi pokazatelji su negativni. Jesu li ti ljudi svjesni da nismo imali rat, nismo imali rušenja? Znam da nije sve krivica Županije i gradova, ali koliko je Komadina privukao kapitala. On se bavio sam sa sobom, zaposlili su svoje ljude i pogoduju svojim tajkunima. Zar vi stvarno mislite da možete pobijediti SDP-ovog kandidata, ma kakav on bio, u Primorsko-goranskoj županiji? Teško je vjerovati da bi vas u drugom krugu, ako do njega dođe, podržali birači ostalih stranaka kao kandidata HDZ-a.
– Osjećam da su se ljudi počeli mobilizirati za izbore. Ozbiljno mislim da mogu pobijediti jer ljudi glasuju za osobu, a manje su opterećeni listama i nositeljima. Ako me ljudi percipiraju kao poštenog čovjeka i sportaša, uvjeren sam da ću pobijediti. Budem li ja u drugom krugu, birači će imati izbor između mene i čovjeka koji ih je izdao. Računam na one koji nisu stranački cijepljeni. Tu nema pomoći. Ali, glasovanje je tajno i tu nema stranačke stege. Ima i u SDP-u ljudi koji ne podržavaju Komadinu zbog svega što je napravio, a glasovat će tajno. Bit će tu svega i mogući su preokreti. Optimist sam i vjerujem da mogu napraviti dobar posao. Nemam što izgubiti, za razliku od Komadine jer on očito u životu zna biti jedino župan. Briškula i trešetaU kampanji ste dosta u Gorskom kotaru. Što ćete napraviti za taj kraj?
– Ulogu župana ne treba mistificirati jer on nije ni Spiderman, ni Superman ni Batman. Župan je osoba koja ima devet pročelnika i tri zamjenika, svu vojsku profesionalaca. Uloga župana je da ide po županiji. Ako ja budem župan, svaki mjesec će biti koordinacija gradonačelnika i načelnika Gorskog kotara kako bi zajednički predlagali i realizirali projekte. Ne smije se po političkoj liniji davati novac, kao što to radi SDP-ova vlast, već treba valorizirati kvalitetu projekata. Jeste li bili na otocima?
– Jesam i problemi su vrlo slični kao i u Gorskom kotaru. Tamo su mi ljudi rekli da se jednom godišnje nađu sa županom i onda se igra briškula i trešeta. Eto, to je uloga župana. Pa, župan mora svaki mjesec biti na otocima i razgovarati. Kada je županijska vlast progovorila o Omišlju koji je doživio katastrofu. Posao je župana lobiranje, treba moliti i kumiti u vladi ako treba. Znam da svi mi isto pričamo, ali uvjeren sam da bih sve to skupa ubrzao. Autor: Damir Cupać
|
||||