Početak ovogodišnje turističke predsezone, pa i ulazak u ljetne mjesece prolazi u znaku gotovo svakodnevnih javnih dokazivanja kako ona nije dobro počela s jedne strane, te tvrdnji kako je sve zapravo savršeno i u statistici i u stvarnosti s druge strane. Istina je, naravno, negdje između, a za mišljenje o tome gdje smo sada u hrvatskom turizmu, što radimo dobro, a gdje griješimo i hoće li velike turističke investicije doista spasiti državu i resor, razgovarali smo sa gospođom Pavom Župan-Rusković, nekadašnjom ministricom turizma u Račanovoj vladi. Cijeli život najuže je vezana za tu struku, jedan je od rijetkih turističkih znalaca s visokim rejtingom u inozemnom poslovnom svijetu, a njezini britki stavovi nerijetko su izazivali polemike.

» Kako procjenjujete dosadašnji tijek sezone i kakva su vaša očekivanja od ove poslovne godine u turizmu Hrvatske?

- Mislim da je ova godina dobro krenula, ima nekih nesnalaženja i nepripremljenosti, ali ekonomska situacija u zemljama odakle nam je najviše gostiju popravlja se, pa bi doista realno bilo očekivati da najmanje ponovimo lanjske rezultate. Stvari na tržištu se mijenjaju iz dana u dan, neke nam idu u prilog, druge ne, ali profesionalci moraju znati odgovoriti na to. Jedini kriterij dobre sezone jest ako je počela ranije i ako je ukupno duže trajala, te da su u tom razdoblju kapaciteti bili više iskorišteni. To onda neminovno znači i bolju zaradu i veću zaposlenost.

Ako svake godine počnemo sezonu samo za koji dan ranije prema proljeću i produžimo je koji dan kasnije u jeseni, radimo dobar posao. Ako stalno stojimo na istim danima popunjenosti naših kapaciteta ili ih čak i smanjujemo, onda je to neuspjeh neovisno o tome koliko je milijuna gostiju došlo i koliko je noćenja ostvareno. Moramo biti svjesni da što se više brojke budu povećavale u sezoni, to će više biti loših utjecaja na kvalitetu usluge, a dugoročno lošija kvaliteta znamo što znači – gubi se sve. U nekom trenutku treba znati reći dosta. Nećemo kvalitetom moći pratiti te velike brojke koje se dugoročno stavljaju pred nas i bojim se da se o tome ne vodi dovoljno računa.

» Trenutno su sve karte hrvatskog turističkog razvoja stavljene na investicije u kojima se vidi spas za budućnost i bez kojih, kako kažu, ne možemo dalje. Hoće li nas zaista investicije spasiti i preporoditi u turizmu?

– Razumijem građevinare jer je to njihov interes, ali i oni bi dugoročno trebali znati da bi pretjerana gradnja na obali u budućnosti svima, pa i njima trebala donijeti loše posljedice. Jer, možemo mi sada kazati kako u nekom Splitu, Trogiru, Cavtatu ili Biogradu još ima prostora za gradnju, slažem se, ali više ne ostaje prostora da se ljudi miču u tim prostorima. Naši gradovi teško mogu prihvatiti neke velike brojke povećanja turističkog prometa i kapaciteta, jer cijela njihova infrastruktura nije građena na tolikim osnovama. Ja sam prije svake nove gradnje velikih turističkih kapaciteta za to da se urede i vrhunski obnove te stave na tržište svi kapaciteti u turizmu koji su sada izvan funkcije.

Idemo te naše fantastične, a zapuštene komplekse bivših odmarališta, polusrušenih hotela i kampova stručno, suvremeno i po najvećim standardima kvalitete urediti i sve napraviti da rade deset mjeseci godišnje. Pa, ako nakon toga shvatimo da je ta brojka kapaciteta koji nam trebaju nedovoljna, onda neka struka kaže što nedostaje i kako dalje. To je puno bolje nego stalno izmišljati lokacije za nove turističke komplekse koji će raditi tri-četiri mjeseca godišnje, a ostalo vrijeme biti kompleksi duhova, kao u drugim sredozemnim zemljama. 

» Ali, činjenica je da turistički svijet ide dalje, svi se razvijaju, čak ruše staro da bi gradili novo i ljepše na istom mjestu. Smijemo li mi stati u tom procesu? Nećemo li onda zaostati za konkurencijom?

– Slažem se da ne možemo stati. Mi smo uvjereni da smo najpametniji na svijetu. Ali, kad tako gledamo i kad smo svjesni da je na primjer španjolska obala razvijena već 75 posto, francuska isto tako, onda mi kojima je 25 posto obale razvijeno i izgrađeno, tek tada vidimo kolika je ta naša prednost u odnosu na preizgrađenu, prenaseljenu i betonom zatrpanu mediteransku obalu. Tko još može imati takav kapital u srcu Europe?! Ne kažem da se ne može još par postotaka obale izgraditi, ali najviše do 35 posto, nikako više od toga ni pod koju cijenu. Tu treba stati, jer inače će ta gradnja i tobožnji razvoj uništavati ono što imamo, pa ćemo jednog dana po takvim stratezima biti tobože razvijeni i – prazni.

I što smo onda dobili? Hrvatska je relativno mala kao turistička destinacija, ali naš razvojni koncept mora se temeljiti na kvaliteti temeljenoj na jedinstvenim resursima, a ne na stalnom trčanju za novim kapacitetima, jer time narušavamo kvalitetu cijele ponude. Gost dolazi zbog destinacije, a ne zbog hotela, i ako su nezadovoljni, bježe. A mi smo negdje blizu toga. Ja razumijem građevinski lobi, ali netko u državi mora sagledavati cjelinu i brinuti o kvaliteti i budućnosti i prije svega produženju sezone.

» Puno je lutanja i pričanja o potrebi produženja sezone, a ona je i ove godine kraća od lanjske jer su se hoteli otvorili kasnije. Kako zimi i u rano proljeće dovesti goste?

– Nije lako, ali može se. Kada smo mi lani krenuli u osmišljavanje zimskog programa u Dubrovniku, partneri su bili suzdržani, govorili su: “Pa, o čemu vi pričate? U Dubrovniku je zimi sve mrtvo!” Znali smo i mi to, ali jamčili smo im da će biti drugačije, samo da gosti dođu. I bilo je, imali smo programe za Kanađane i niti jedne reklamacije nije bilo, a ove je godine rast Kanađana 45 posto! Najprije valja osigurati zimsku avioliniju i sve dogovoriti s nacionalnim avioprijevoznikom i zračnom lukom, pa onda s hotelijerima, ugostiteljima, turističkim zajednicama i privatnim iznajmljivačima zajednički raditi na programu. I mene je iznenadila njihova spremnost da surađuju i odreknu se nečega u ime zimskog prometa, a koristi ima i Split, jer Kanađani jedan tjedan borave u Dubrovniku, a tjedan u Splitu.

» Split i županija su ove godine sličnu priču s Croatia Airlinesom zaputili kroz city-break ponudu radi produženja sezone. Je li to put do zimskog turizma naših gradova?

– Split je na odličnom putu jer je prije skoro desetak godina počeo ulagati u oblikovanje imidža grada i ponude u njemu i sada se vide rezultati toga. Ništa od toga nije došlo preko noći, a city-break ponuda još je jedan odličan kamenčić u mozaiku te raznovrsnosti radi koje je gostima Split postao nezaobilazan, bez obzira u koji dio Dalmacije stigli. Ideja da se gostima besplatno omoguće glazbeni spektakli poput opereta i koncerata u HNK kroz city-card je izvrsna i za kulturu i za turizam, a gradski gosti upravo to i traže – doživljaj, kulturu, posebnost, vikend za pamćenje. Osobito stariji Francuzi, Britanci i Skandinavci mogli bi tako cijelu zimu provesti u Istri, Opatiji, Zadru, Šibeniku, Splitu, Dubrovniku…

» Ali, kritičari kažu kako bi se okretanjem takvom “penzionerskom” turizmu naši turistički gradovi zimi pretvorili u domove staraca?

– Ne mislim tako, jer današnji seniori koji putuju nisu više ti starci o kojima kritičari govore. Radi se o kategoriji ljudi u zrelim godina, ali u punoj životnoj formi, u odličnoj su kondiciji, situirani, a žele putovati, upoznavati, odmarati se na mediteranskom suncu i oni su naša velika šansa. Nisu to neki nepokretni starci koji sjede i čitaju cijeli dan, nego ljudi koji planinare, šetaju, obilaze, idu na izlete, koncerte, ostaju duže od ostalih jer nemaju obveza. 

Oni nisu u stresu od gubitka posla, nisu nervozni jer im mala djeca traže neke stvari. Oni uživaju u putovanju punim plućima, znatiželjni su, a Skandinavcima je kod nas jeftinije dva tjedna boraviti u hotelu nego biti u vlastitoj kući. Imamo fantastične pretpostavke za zdravstveni turizam, talasoterapiju… Danas o zdravlju brinu oni koji imaju novca, a jedna kvalitetna talasoterapija zapošljava 50-ak ljudi.

» Mislite, dakle, da u promociju takvih projekata treba uložiti više?

– Ponavljam: samo produžena sezona je dobra sezona, a ovdje se upravo o tome radi. Bolje je dati novac za potporu avioprijevozniku koji će letjeti zimi, nego za plakate i spotove mora i sunca. Ljeti gosti dolaze i bez toga, više ne trebamo promovirati tu ponudu, ona je poznata. Novac treba dati u avioprijevoz zimi i u stvaranje ponude u destinaciji da gostu nije dosadno. A ne samo graditi, graditi i ulagati u beton koji dovodi goste radi sunca i mora. Kome samo to više treba?! Ja sam uvijek za to da gledamo što su drugi napravili – ne zato da bismo ih kopirali, nego zato da vidimo gdje su oni pogriješili i da mi to ne napravimo. Eto, nedavno su na Mallorci vlasti kupile hotel da bi ga srušili i na njegovu mjestu izgradili park jer nemaju dovoljno zelenila. Pa, je li i nama to treba? Moramo li se baš potopiti da bismo krenuli pravim putem?

» U Hrvatskoj je među investitorima postao trend gradnje hotela s pet zvjezdica iako neke destinacije nemaju ništa drugo na razini pet zvjezdica. Kako to uskladiti? Što znači vrhunski hotel, ako je pločnik pred njim neosvijetljen i pun rupa?

– Sve ovisi o destinaciji i investitori bi morali razmišljati šire od samo svojeg objekta. Vrhunski hotel u destinaciji s dvije-tri zvjezdice nema svrhe. Mramor, mesing i staklo nisu dovoljni da navale gosti i plate 200 eura noć, kako često misle investitori. A kada se to ne dogodi, onda se štedi na kvaliteti i ponudi i to više nije pet zvjezdica. I tu gubimo bitku. Osobno se veselim svakom novom vrhunskom hotelu kod nas s četiri zvjezdice jer je bolje početi od četiri, a da je gost zadovoljan i osjeća da je dobio više, pa podizati uslugu i cijene, nego krenuti od najveće kvalitete i cijene, a ne znati u što se upuštaju.

Golf na Srđu   » Kakvo je vaše mišljenje o golfskom projektu na Srđu? – Brine me ta investicija, iako vjerujem da će sve biti ekološki ispitano i da se neće ugroziti okoliš. Ali, ako ćemo dobiti 246 vila na jednom prostoru, pa još silne apartmane i hotel, tko će raditi u njima? Gdje je ta radna snaga koja će to servisirati, tih tisuću zaposlenih o kojima se govori? Na kojim poslovima će oni raditi u vilama i apartmanima? Jesu li to mjesta za kadrove koje obrazujemo na sveučilištu? Dubrovnik je bio poznat po skladu arhitekture i prostora, a identitet destinacije je identitet ljudi koji tu žive. Ali, to nestaje iz Grada jer se planski ne promišlja što nam treba i čega nedostaje. Tada bi investitori mogli birati od ponuđenog. Nije, međutim, korektno pustiti investitora da nešto kupi, a onda mu naknadno reći da ne može raditi što je zamislio.

Odgovornost gradonačelnika   » Puno je odgovornosti u turističkom razvoju na lokalnoj upravi, u investicijama koje oni potiču radi kratkoročnog punjenja proračuna? – Tako je. Kada su u jednom španjolskom turističkom gradu gradonačelnika koji je bio osam godina na vlasti pitali zašto je sve pretvorio u beton, kazao je da za svaku novu gradnju grad dobiva sto tisuća dolara. A što ako zato turisti prestanu dolaziti – pitali su ga. A on je odgovorio: “Ne znam, tada ja više neću biti gradonačelnik.”

Spasimo Croatia Airlines!   » Što mislite o rastu prometa kroz brojne low-cost aviokompanije? – To je dobro i potrebno, jer takav je trend u svijetu, ljudi žele što jeftinije stići na odredište. Ali, ni kune državnog novca ne bih dala kompanijama koje lete samo u sezoni. Sredstva bih dala samo onima koji bi letjeli zimi. Ali, prije svega mislim da Croatia Airlines valja spasiti, sve učiniti da preživi, jer bi naš turizam bez nacionalne aviokompanije puno izgubio. Njih treba podupirati i s njima dogovarati zimske linije.