Marijana Petir, hrvatska je političarka s dva fakulteta. Diplomirala je biologiju i teologiju. U dva saziva Hrvatskog sabora bila je zastupnica Hrvatske seljačke stranke. Uživa ugled u kršćanskim krugovima u Hrvatskoj, zbog sebi svojstvene obrane katoličkih vrijednosti i načela. Zbog svojih dosljednih kršćanskih stavova bila je izložena medijskim napadima, poglavito od strare homoseksualnog lobija.

Zanimljivo je kako joj je 'homofobna titula' prišivena upravo 2011. godine, kada je upravo njenom zaslugom iz saborske procedure povučen prijedlog zakona o vodama. Razgovarali smo s Marijanom Petir poslije dojmljive tribine Uloga žene u društvu i politici, održane nedavno u župnoj zajednici Kozari Bok u Zagrebu.

Članica ste Hrvatske seljačke stranke. Što se dogodilo s HSS-om, a što s Vama osobno na posljednjim izborima?

Članica sam HSS-a od 1990. godine, od vremena kada je HSS obnovljen u domovini. Naime, u vrijeme komunizma od 1945. godine pa do 1989. godine HSS-u je bilo zabranjeno djelovanje u Hrvatskoj pa su naše organizacije uglavnom preživjele u inozemstvu. Dolaskom demokracije, počelo se je s obnovom HSS-a u domovini i tada su se tražili najutjecajniji ljudi u pojedinom kraju pa je i moj otac postao povjerenikom za HSS za Moslavinu i Posavinu.

Mogla bih reći da sam odgajana na nauku braće Radić i za mene HSS predstavlja baštinu hrvatskog naroda. Upravo je HSS za naš narod u ključnim trenutcima „podmetao leđa" i često to nije bilo prepoznato. Podsjetit ću da je Radić znao da će pucati na njega, no ipak je otišao u Beograd štiti interese hrvatskog naroda i ubili su ga. Maček se nije želio prikloniti ustašama pa je završio u zatvoru, a HSS je zato što nije želio podržati komuniste protjeran sa svojim vodstvom iz domovine. I ponovo je obnovljen nakon 45 godina.

U ovih 23 godine nakon što je obnovljen u domovini, HSS je imao i svijetlih i manje uspješnih trenutaka. HSS je u prošlom mandatu obnašao vlast s HDZ-om i u vrijeme kada su se u HDZ-u događale promjene u vodstvu bilo je pitanje da li podržati novu Vladu ili riskirati ulazak Hrvatske u EU i izlaskom iz Vlade izazvati prijevremene izbore. Vodstvo HSS-a odlučilo je podržati europski put Hrvatske i ostati u Vladi, no birači su očekivali nešto drugo i zbog toga su nas kaznili kao stranku te danas imamo samo jednog zastupnika. Ipak, na lokalnoj razini, druga smo stranka po snazi i nadamo se ponoviti taj rezultat.

Kako je došlo do situacije da niste više saborska zastupnica? Jeli netko za to odgovoran, osim samog biračkog tijela?

Često sam kao zastupnica kada se radilo o opće ljudskim vrijednostima ali i zaštiti nacionalnih interesa imala izdvojeno mišljenje. Tako sam došla na udar pojedinih interesnih skupina u društvu čije sam interese svojim rasprava i glasovanjem ugrožavala. Takav moj stav nije se sviđao niti koalicijskim partnerima, ali niti nekim ljudima iz moje stranke. Veliku ulogu u ocrnjivanju mene kao osobe, ali i kao političarke, imali su mediji za koje ni dan danas u Hrvatskoj ne znamo tko su im vlasnici, pa ne možemo niti znati tko ih financira. No sasvim je sigurno da oni koji ih financiraju ne dijele isti sustav vrijednosti sa mnom.

Rad u Saboru i HSS

Vaši su nastupi u Saboru bili zapaženi. No kako je išlo zajedno pitanje osobne savjesti i stranačke stege? Može li uopće jedno i drugo ići zajedno?

Ja sam uvijek korektno izvijestila svoj Klub zastupnika kada sam smatrala da treba glasovati drugačije od prijedloga koji je pred nama i prednost HSS-a pred ostalim strankama je ta da unatoč mnogim prijeporima koje su ponekad moji istupi i glasovanje prema savjesti izazivali unutar stranke, ja nisam bila isključena iz HSS-a, što bi mi se sasvim sigurno dogodilo da sam bila u nekoj drugoj stranci, jer stranke kao sustavi ne trpe izdvojena mišljenja i narušavanje stranačke stege. Smatram da bi pravo na savjest zastupnika trebalo zaštiti Ustavom, kao što je to primjerice napravljeno u Austriji ili Njemačkoj.

Kakvi su bili Vaši stavovi po pitanju nekih loših zakona, kao napr. u pokušaju privatizacije voda? Jeste li doživljavali neugodnosti zbog Vaših 'posebnih' stavova?

Ja sam nerijetko bila jedina zastupnica u Hrvatskom saboru koja je glasovala protiv loših zakona poput Zakona o suzbijanju diskriminacije koji jednu skupinu ljudi stilizira u nadljude dok drugima ne garantira niti ono osnovno ljudsko pravo a to je pravo na život. Na Nacionalnom vijeću za vode moj glas je bio presudan da se „sruši" Zakon kojim se pokušalo privatizirati Hrvatske vode.[/inset]pravo na život. Na Nacionalnom vijeću za vode moj glas je bio presudan da se „sruši" Zakon kojim se pokušalo privatizirati Hrvatske vode.[/inset]pravo na život. Na Nacionalnom vijeću za vode moj glas je bio presudan da se „sruši" Zakon kojim se pokušalo privatizirati Hrvatske vode.

Nakon toga proglašena sam i homofobom premda se nikada niti u jednom svom nastupu nisam bavila tematikom homoseksualnosti i premda je to bilo tri godine kasnije od donošenja Zakona o suzbijanju diskriminacije, a upravo to su homoseksualne skupine nazivale kao argument za tu etiketu. Bila sam izložena javnim uvredama zbog izjava da treba zaštiti obitelj utemeljenu na braku između muškarca i žene i da se zalažem za zaštitu života od začeća do smrti ili pak zato što nosim križ oko vrata.

Policija nikada nije otkrila tko mi šalje prijeteća pisma no stizala su uvijek nakon mojih javnih upozorenja na protuzakonite aktivnosti sisačke županice te nakon mojih rasprava o nužnosti pronalaženja i obilježavanja grobova žrtava komunističkih zločina.

Ekologija i GMO

Zalagali ste se i za ekologiju, za čistoću zraka, primjerice svojevremeno u Sisku. Kako je završila ta situacija?

Kao predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša inzistirala sam na modernizaciji Rafinerije u Sisku i svakih 6 mjeseci održavala sam sjednice na kojima sam od svih nadležnih tražila izvješća pa smo konačno počeli bilježiti i pozitivnije pokazatelje kakvoće zraka, a sama modenizacija značila je i očuvanje postojećih radnih mjesta. Zbog toga sam bila izložena javnom progonu, održavanju plaćenih tiskovnih konferencija na kojima me je aktualna županijska vlast prozivala da je zbog mene Sisak grad slučaj kako bi prikrili da nisu privukli niti jednu novu investiciju, a da broj nezaposlenih zbog njihove nesposobnosti rapidno raste.

Mojim odlaskom s mjesta predsjednice saborskog odbora nije održana na temu modernizacije sisačke rafinerije niti jedna sjednica i nije uložena niti jedna kuna u njenu obnovu u posljednjih godinu i pol koliko imamo novu vlast na državnoj razini, a najavljuje se i njeno gašenje.

Kako gledate na uvoz hrane, kako vidite sve jače pritiske u svezi GMO usjeva...

Deset godina radila sam na proglašenju svih županija slobodnima od GMO-a. Taj sam projekt započela još kao studentica biologije i teologije, nakon što sam uspješno završila kampanju protiv gradnje odlagališta nuklearnog otpada na Moslavačkoj gori. Danas je Hrvatska prva zemlja u Europi koja je 'GMO free', no vlast ne koristi tu činjenicu kao našu stratešku prednost za očuvanje domaće proizvodnje i turizma.

Zalagala sam se da državno poljoprivredno zemljište i poticaje dobiju hrvatska seoska obiteljska gospodarstva, a ne uvoznici hrane, no kako mijenjati sustav kada uvoznici hrane plaćaju 4 milijuna kuna mjesečno za oglašavanje u medijima, a onda ti isti mediji dobivaju zadatak diskreditirati sve one koji misle drugačije? Mi danas ne znamo tko su stvarni vlasnici medija, a oni kreiraju kolektivnu svijest naroda. Mojim pozivima da se donesu Zakoni kako bi utvrdili stvarne vlasnike medija, a time i one koji su direktno zainteresirani za rastakanje hrvatskog društva, stala sam na žulj mnogima.

Nedavno ste održali uspješnu tribinu na temu Uloge i zastupljenost žena u društvu u politici. Treba li se više žena baviti politikom, ili trebamo više žena u politici samo zato što su žene?

Pozitivni zakonski propisi koji su vezani uz povećanje sudjelovanja žena u politici postoje no postoje i predrasude i stereotipi s kojima se žene svakodnevno suočavaju. Činjenica je da su, iako čine polovicu stanovništva, žene i dalje podzastupljene svugdje gdje se donose važne odluke. Što je viša hijerarhijska ljestvica u politici, u managementu ili na bilo kojem mjestu na kojem se odlučuje, to je manje žena iako u većem postotku završavaju fakultete.

Naravno da ne mislim da bi se žene trebale baviti politikom, samo zato što su žene, i zato što stranka na listi treba istaknuti i određeni broj žena, već prije svega smatram da to što sam žena ne bi smjelo biti prepreka za snažniji politički ili bilo koji drugi angažman. I zato je i to jedan od razloga zašto bi se više žena trebalo aktivno baviti politikom, da svojom sposobnošću i upornošću razbijaju predrasude, a toplinom koju posjeduju politici daju ljudsko lice.

Nacionalna televizija je deklarativno javna

Kako procjenjujete ulogu i utjecaj medija u društvu i politici...

Političar/ka može uložiti veliki napor kako bi činio/la dobro, no ukoliko izostane adekvatno informiranje od strane medija o njegovom djelovanju, sav angažman ne će imati odjeka u javnosti koja ga nikada ustvari ne će upoznati, ili pak ukoliko se informacija prenese pogrešno, upoznat će ga u krivom svijetlu. Nije na odmet spomenuti važnost etičnog novinarstva koje je također pod pritiscima raznih interesa.

Vlasnici, urednici i konzumeti medija svaki u svom segmentu utječu na novinarsko izvještavanje, međutim, jedino odgovorno i stručno novinarstvo vođeno etičkim načelima, smisleno je i ispunjava ulogu koja mu je namijenjena: pravovremeno i objektivno informiranje javnosti.

Danas medijima u Hrvatskoj upravlja kapital i ako političar/ka u njega takne bez obzira kojoj političkoj opciji pripadao/la doći će na metu vlasnika, tj. sponzora medija, koji će se potruditi da u njihovom mediju taj/ta političar/ka budu ocrnjeni i diskreditirani kao političari, ali i kao osobe. U prilog toj tezi ide i činjenica da se u Hrvatskoj tri najveća financijska, gospodarska i medijska centra nalaze u vlasništvu trojice ljudi.

Medijski je prostor što se tiskanih izdanja tiče, podijeljen između dva izdavača, dok internetske medije i resurse drži također monopolista a jedan strani energetski div je otkupio 75 posto kabelskog tržišta u Hrvatskoj, koje je time također potpuno okrupnjeno. Nacionalna televizija je deklarativno javna i pod ingerencijom Sabora i Vijeća za elektroničke medije, no po potpunoj komercijalizaciji ne razlikuje se od dvije komercijalne televizije.

Kako su se mediji ponijeli u odnosu na Vas i Vaše stavove dok ste bili saborska zastupnica?

Često sam bila izložena neopravdanim medijskim napadima i etiketiranjima, plaćenim člancima i objavama od strane mojih neistomišljenika bez mogućnosti da se branim ili iznesem svoj stav. Mediji su u većini slučajeva davali pravo javnosti govoru mržnje koji mi je bio upućivan, nerijetko su iskrivljavali ono što sam govorila i sudjelovali su u mom javnom progonu, pa sve do razine da su si neki novinari i urednici uzimali za pravo prozivati me, jer nosim križ oko vrata.

Konačno, može li uopće politika biti "čista" i za opće dobro?

Politika mora biti u službi čovjeka, jer ukoliko nije, onda je promašeno njeno poslanje kao poziva za opće dobre. No, moramo imati na umu da je politika onakva kakvi su ljudi koju je čine. S više dobrih ljudi u politici i politika može biti bolja. Zato pozivam kršćane da se uključe u politiku kako bi politika postala bolja, polazeći od pretpostavke da su oni dobri ljudi, jer su kao uzor odabrali najvećeg od svih - Isusa Krista!

Gdje ste danas, što radite, imate li i dalje želju nastaviti politički djelovati ?

Briga za konkretnog čovjeka i briga za opće dobro su sastavni dio zapovijedi kršćanske ljubavi prema bližnjemu. Time ne mislim reći da je svaki od nas vjernika dužan baviti se politikom. Dužan je onda kad osjeća da ima tu karizmu, tu sposobnost biti političar, pravi kršćanski političar koji će iz ljubavi prema čovjeku učiniti sve njemu moguće da bi opće dobro bilo zaista na dobrobit svakog pojedinca i građanina ove države i na dobrobit ove političke zajednice kao cjeline. Još uvijek nisam odustala od ljudi pa time niti od politike.

Zahvaljujemo Vam na iscrpnim odgovorima za HKV-portal i želimo mnogo uspjeha u daljnjem političkom djelovanju za hrvatsko opće dobro.

Razgovarao i snimio: Damir Borovčak