savjest INTERVJUI

https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?intervju=2901&amp%3Bbivsi-ministar-ivan-jarnjak-vukovar-nije-prodan-kakva-prodaja-to-su-potpune-bedastoce=  https://twitter.com/savjest_com?intervju=2901&amp%3Bbivsi-ministar-ivan-jarnjak-vukovar-nije-prodan-kakva-prodaja-to-su-potpune-bedastoce=  https://www.youtube.com/user/savjestcom?intervju=2901&amp%3Bbivsi-ministar-ivan-jarnjak-vukovar-nije-prodan-kakva-prodaja-to-su-potpune-bedastoce=  http://savjest.com/savjest_rss.php?intervju=2901&amp%3Bbivsi-ministar-ivan-jarnjak-vukovar-nije-prodan-kakva-prodaja-to-su-potpune-bedastoce=

Ivan  Jarnjak

../intervjui/intervjui.php?osoba=3063&ivan-jarnjak

Jarnjak Ivan
Datum:
18.11.2017
Slika autor/izvor:
 Objavljeno na:
 
Objavi na:

Share on Google+

 

 

S nekadašnjim dugogodišnjim ministrom unutarnjih poslova Ivano Jarnjakom razgovarali smo o tome kakva je situacija bila u državnom vrhu u vrijeme tromjesečne opsade Vukovara, te kako su primane vijesti o tome da je taj grad pao u ruke JNA i srpskih paravojnih snaga.

– Bilo je teško, vrlo teško. Vladala je velika zabrinutost, ponajviše zbog ljudi koji su ostali u gradu i njihove sudbine. Posebno smo bili zabrinuti za ranjenike u vukovarskoj bolnici nakon što je propao pokušaj da se ranjenici izvuku i da ih se smjesti na sigurno. Naravno radili su se i planovi kamo smjestiti ljude koji će biti istjerani iz grada. Znali smo tih dana što se će dogoditi i tu nikakvog iznenađenja nije bilo. Nismo više mogli dostavljati oružje braniteljima. Veze su bile prekinute, a protivnik je dopremao sve veće i veće snage i naši su branitelji bili prisiljeni povlačiti se na sve manji i manji prostor.

Kako je sve to proživljavao predsjednik Franjo Tuđman?

– Dan ili dva prije pada Vukovara nazvao me načelnik Policijske uprave Varaždinske, gospodin Žitnjak, i rekao mi da se jedan od njegovih policajaca uspio probiti iz Vukovara. Naime, tada su Varaždinska i Međimurska županija imale oko 220 ljudi u Vukovaru.

Taj je dio Varaždinaca je uspio ući, a drugi dio nije uspio probiti.

– Da, jedan je dio bio unutra, a drugi je trebao ući, ali se više nije moglo. Oni su se na kraju vratili natrag, a oni su ostali. Međutim, od ovih koji su bili u gradu jedan se policajac uspio probiti van. Načelnik mi je rekao da što mislim o tome da se organizira sastanak s predsjednikom Tuđmanom kako bi se on iz prve ruke mogao upoznati s osim što se događa u Vukovaru. Pristao sam i dogovorio sastanak s predsjednikom Tuđmanom. Taj je policajac, koji je još uvijek živ i živi u Ludbregu, govorio je o tome kakva je točno situacija i da se grad neće moći još dugo održati. Bio je to jedan vrlo tmuran ručak. A kada smo se s njega vraćali u automobilu smo slušali vijesti na radiju. I negdje još na Pantovčaku javljeno je da je Vukovar pao. I tada je taj policajac počeo od mene zahtijevati da ga odmah vozim na kolodvor, da se on želi vratiti u Vukovar kako bi bio sa svojim kolegama. Vikao je da se će se on nekako vratiti. Bio je strašno uznemiren i želio je u tom trenutku biti s njima. Vikao je da će se nekako probiti. Teško je to sada opisivati.

Je li postojala šansa da se Vukovar obrani?

– Vukovar se još i dugo branio. Doturali smo im oružje sve dok se to moglo.

Je li bilo neočekivano i za vas da se Vukovar tako dugo opirao napadima puno snažnijeg neprijatelja?

– Nama je bilo jako bitno da se Vukovar održi što dulje. Jer da je JNA zaobišla Vukovar i krenula dalje mi bi imali jako velikih problema. Njihova je upornost da tuku po Vukovaru na neki način bila i pomoć. Posebno našim braniteljima u drugim krajevima zemlje. Točno je da su nažalost zbog strategije JNA stradali i ljudi i branitelji u Vukovaru, ali je ona zaista pomogla braniteljima u drugim krajevima Hrvatske.

 

Primjer za anale ratovanja

Bila je to definitivno jedna suluda strategija.

– Da. A naši branitelji u Vukovaru bili su u prednosti i zbog toga jer su jako dobro poznavali teren, svaku ulicu, svaku kuću, svaki kanal, svaki most. I tu su oni bili u velikoj prednosti pred neprijateljem. U analima ratovanja gotovo da se ne može pronaći sličan slučaj u kojem se netko tako dugo održao u borbi protiv toliko jačeg protivnika. Dovoljno je samo spomenuti činjenicu da su bili granatirani svaki dan u radoblju od tri mjeseca.

U opticaju su tada bile, a dijelom su i sada, razne teorije zavjere u skladu s kojima je Vukovar prodan. Otkuda te teorije i zbog čega se šire?

– To spada u pokušaje kriminalizacije i pokojnog predsjednika Franje Tuđmana i cijelog državnog vrha. Nema nikakvog govora o bilo kakvoj prodaji. Kakva prodaja? Kome prodati? Da je bilo bilo što prodano zašto bi ga onda Srbi uništili gotovo do temelja pa ga tek onda uzeli. To su sve potpune bedastoće. Ali da je bilo izvjesnih problema u dostavljanju oružja bilo je. Oružje prema Vukovaru prolazilo je kroz određene check pointe na našoj strani prilikom čega je svatko uzeo malo oružja za potrebe svoje obrane. Pa bi onda na kraju ispalo da Vukovar ne dobije svo oružje koje smo im poslali. Tu zaista jest bilo određenih problema, ali zahvaljujući velikoj žrtvi, požrtvovnosti i upornosti ljudi u Vukovaru taj se grad tako dugo odupirao puno nadmoćnijim snagama JNA, četnika, teritorijalaca, arkanovaca i drugih srpskih paravojnih postrojbi.

Nakon pada grada na koji je način tadašnji državni vrh imao uvid u ono što se događalo u gradu?

– Nismo tada imali baš puno vijesti o stvarnim događanjima u gradu, o tome što se točno u njemu događa. Najviše smo informacija dobivali od ljudi koji su uspjeli izaći. Oni su nam pričali što se dogodilo nakon što su stigli na slobodni teritorij. Naravno, imali smo i neke pozicije koje su nam dojavljivale. Nama je u tom trenutku ipak bilo najbitnije da izvučemo što više ljudi iz grada.

Koliko ste imali informacija o zločinima?

– To je vrlo kratko trajalo, samo nekoliko dana. Od Hrvata u gradu nije ostao skoro nitko. Srbi su jedan dio ljudi odvezli u zarobljeništvo, jedan su dio likvidirali odmah tamo na licu mjesta. A najveći su dio potjerali na slobodni teritorij. Tako da su nakon toga u gradu ostali na kraju samo Srbi.

Sjećanje na Stipu Dolu

Jeste li imali informacije o zločinu na Ovčari?

– Imali smo neke informacije o tome, u prvom redu od ljudi koji su pokapali mrtve. Te su informacije prikupljali i SZUP i vojna obavještajna služba. I to u prvom redu kako bi se te informacije mogle koristiti prilikom lociranja grobnica i kasnije identifikacije ubijenih. Odtad je prošlo 26 godina i svaka je obljetnica jako teška kada se čovjek sjeti svega što se dogodilo. Na primjer, za vrijeme opsade Vukovara svake sam noći razgovarao s načelnikom vukovarske Policijske uprave, bio je to Stipe Dole. On mi je pričao što se točno događalo u gradu za vrijeme opsade. Bio je cijelo vrijeme jako miran i govorio mi je o situaciji u gradu i kako ne zna koliko će branitelji još izdržati. Uvijek se sjetim tog čovjeka, posebno toga kako je bio miran i staložen u jednoj tako teškoj situaciji.

To što se Vukovar držao tako dugo sigurno je pomoglo situaciji u ostalim dijelovima Hrvatske, posebno u Osijeku i Slavoniji.

– Apsolutno. Zamislite samo da su zaobišli Osijek i Vukovar. Gdje bi ih onda zaustavili?

Slavonija je ravna. Samo bi išli dalje.

– U tom trenutku mi nismo imali ni dovoljno oružja, posebno su nedostajala artiljerija i protuoklopna sredstva. To nam je uvijek nedostajalao u tom razdoblju. U to smo se vrijeme zbog nametnutog embarga morali ilegalno naoružavati. Naravno, koristilo nam je i ono što smo uzeli iz skladišta vojarni koja smo zauzeli ujesen 1991. Na primjer, iz vojarni u Varaždinu i Delnicama gdje smo došli do znatne količine naoružanja. A kupovanje oružja je bilo sve teže jer je embargo međunarodne zajednice bio vrlo strog i oružje se moglo kupovati samo putem šverca.

Je li točno da je u jednom trenutku nakon pada Vukovara visio i Osijek?

– Nije točno. Osijek je bio dobro utvrđen. Tamo su imali jako dobro organiziranu obranu koja je, hvala Bogu, izdržala do kraja. Osijek se sjajno držao iako su ih stalno nemilice tukli artiljerijom. Najviše su ih tukli iz Tenje i okolnih sela.

Vlade stalno nešto obećavaju

U Vukovaru se i nakon 20 godina od mirne reintegracije još uvijek teško živi.

– Rekao bih da je ipak napravljen određeni napredak. Međutim, problem je pitanje gospodarstva. To je alfa i omega. To mora država rješavati. Međutim, nema kontinuiteta. Vlade se mijenjaju, jedna nešto obeća, dođu u Vukovar, slikaju se i onda odu. Pa dođe druga godina i više ih nema i onda dođu drugi koji naprave isto. Dakle ne postoji kontinuitet koji bi omogućio da se napravi program koji bi zaista revitalizirao gospodarstvo Vukovara. A kada bi se to napravilo situacija bi se popravila jer bi ljudi imali od čega živjeti. I ne bi odlazili. To je problem i u cijeloj Slavoniji.

Zašto je došlo do takve situacije?

- Tu ima objektivnih i subjektivnih okolnosti. Ne iseljavaju se nažalost samo iz Vukovara.

Cijela je Slavonija pogođena time.

– Ne iseljavaju se ljudi samo iz Slavonije. Iseljavaju se iz cijele Hrvatske. Nama se vrši i negativna selekcija ljudi. Oni koji nešto znaju ti odlaze jer takvi puno lakše u inozemstvu nađu posao. I onda ostanu tamo raditi. A osim toga mi zaista objektivno gledano ne možemo konkurirati tržištu radne snage u jednoj Njemačkoj, jednoj Ausriji ili jednoj Švicarskoj. I to jednostavno jer oni su puno bogatiji i mogu zbog toga davati i puno veće plaće. Hrvatska to u ovom trenutku još uvijek ne može. Sigurno je da je trebalo činiti puno više da mi brže napredujemo. Da brže idemo naprijed jer onda nam se to ne bi događalo. Svaki bi čovjek radije ostao kod kuće čak i da ima i malo manju plaću. Ali ako ima premalu plaću s kojom ne može živjeti ili ako nema baš nikakvu plaću onda je logično da taj čovjek traži da si rješenje traži tamo gdje može normalno živjeti.

Kako komentirate ono što se događalo u Vukovaru za vrijeme Vlade Zorana Milanovića – dvije kolone, prosvjedi i cijela ta priča? Dvojezičnost?

– Smatram da tu treba imati mjeru. Kao prvo to je dan pijeteta. Mi smo u ovom ratu pobijedili zbog toga što smo prvi put u povijesti svi Hrvati bili na istoj strani. Samo zahvaljujući tome i Tuđmanovoj mantri o pomirbi. Na temelju toga smo pobijedili u ovom ratu. Da nije bilo tako, sigurno ne bismo pobijedili. Zadržimo barem, kada u Vukovaru idemo u koloni da se držimo te mantre. I da idemo u jednoj koloni jer idemo istim žrtvama za isti grad, onima koji su poginuli za stvaranje hrvatske države.

Cinici bi rekli da ove godine neće biti nikakvih problema jer je na vlasti HDZ?

– Ne bi trebalo to tako stranački gledati. Ostao bih kod ovoga. Tada smo bili jedinstveni i budimo tako barem na dan pijeteta. I svi se zajedno jednako naklonimo bez obzira bili lijevi ili desni.

Jeste li u potpunoj političkoj mirovini ili sudjelujete u kakvim aktivnostima.

– Pa malo još.

Malo još?

– Malo još.

       
       


 

..

/intervjui/intervju.php?intervju=3111&strajk-je-legitiman-ali-ponuda-vlade-je-korektna

Dubravka Šuica , dosad zastupnica u Europskom parlamentu, prije toga i u Hrvatskom saboru, a nekada gradonačelnica Dubrovnika, od sutra ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3112&ministrica-divjak-reagirala-je-iskreno-zbog-reforme-hns-cvrsto-stoji-uz-nju

S HNS-ovim potpredsjednikom Vlade i ministrom graditeljstva  Predragom Štromarom  razgovarali smo u tjednu kada je njegovo Ministarstvo napokon dalo zeleno ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3110&kako-bi-izgledalo-da-je-netko-1965-rekao-kako-rat-jos-nije-gotov

Nestaje optimizam da će ekonomski razvoj sam po sebi pridonijeti efikasnosti institucija. A naše društvo se podijelilo u slojeve sve ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3113&zelim-placu-od-minimalno-70-000-kuna-i-s-obitelji-bih-zivio-na-pantovcaku

Predsjednički kandidat Mislav Kolakušić otkrio je Damiri Gregoret, između ostalog, zašto ljude u DIP-u smatra bjednicima   Predsjednički kandidat  Mislav ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3105&na-nama-je-da-iskoristimo-ovaj-trenutak-i-okupimo-sve-na-ljevici-protiv-hdz-a

Nekada su uređaji trajali po 30 godina, a danas se kvare čim im istekne jamstvo. Neke su zemlje to zakonom ...
29.05.2019
../izreke/izreke_osoba.php?osoba=3221&krunislav-olujicMumificirani Karaputin

Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.

Olujić Krunislav, Nedjeljom u dva HTV 1


29.03.1978  Petković Fajnik Josip
29.03.1974  Novosel Lidija
29.03.1973  Slavić Lidija
29.03.1961  Krizmanić Jasmin
29.03.1956  Perožić Borislav
29.03.1952  Mirković Davor
29.03.1951  Medarac Ivan