Damira Polančeca, potpredsjednika hrvatske Vlade i ministra gospodarstva, javnost velikim dijelom doživljava kao premijerova glasnika za loše vijesti. On sam sebe vidi kao operativca, “onoga tko rješava konfliktne situacije”. Kaže da je uvijek volio izazove i da mu leži takav posao. - Iskreno rečeno, ne bih volio ulogu vjesnika loših vijesti, zna se što se vjesniku loših vijesti dogodi - kaže. Razgovarali smo s njime u utorak ujutro u njegovu uredu u Ministarstvu gospodarstva, gdje odrađuje i posao Vladina dežurnog ministra u vrijeme dok se ostali odmaraju. Riječ je o dužnosti koju, kao Vladin potpredsjednik, dijeli popola s potpredsjednicom Jadrankom Kosor, s time što se dalo naslututi da smatra kako je njegova “polovica” prilično veća od one koja pripada ministrici.

Što vam je u dosadašnjim mandatima bilo najteže odraditi?

- Moj prvi zagrebački nastup, kada sam se pridružio predsjedniku Mesiću na proslavi 1. svibnja sa sindikatima, epizoda je koja je bila vrlo neugodna. Vrlo neugodno iskustvo na koje apsolutno u tom trenutku nisam bio pripreman, a za koje sam dijelom i sam kriv. Održao sam neprimjeren govor, što je prije svega bio rezultat mog dotadašnjeg političkog neiskustva, pa i naivnosti.

Poslije ste uspostavili prilično dobru komunikaciju sa sindikatima…

Ne bih obećavao značajan rast standarda, no najgore je iza nas. Cijene nafte ipak su počele padati pa očekujem jeftiniju hranu i derivate

- Iznimno dobro komuniciramo. To naravno ne znači da se u svakom trenutku slažemo, ali mnogi od njih, ne samo predsjednici središnjica, nego i predstavnici granskih sindikata, imaju broj mog mobitela i mi vrlo često razgovaramo. I ovaj tjedan sam imao ili planiram nekoliko susreta sa sindikalcima. Cijenim posao koji oni obavljaju, a mislim da oni to dobro znaju. Međusobno se uvažavamo i razumijemo.

Međunarodne institucije poput MMF-a često su zamjerale Vladi da previše vodi računa o mišljenju sindikata. Je li Vlada ikada razmišljala o promjeni takve politike?

- I Svjetska banka i MMF na neki su način promotori globalnih procesa i globalizacije kao takve. A globalizacija je uvijek imala protutežu baš u organizaciji radnika kroz sindikate. Jasno da na globalnoj razini njihova međusobna ljubav i nije prevelika. Mi smo uspostavili dobru komunikaciju i sa sindikatima i s poslodavcima i danas je to standard koji je premijer Sanader definirao i ispod kojega ni jedna od budućih vlada neće moći ići. Taj standard se pokazuje dobrim i funkcionalnim iako, naravno, to ne znači da se uvijek u svim pitanjima slažemo i da sjednice GSV-a prolaze bez trzavica.

Jedna struja tvrdi da se Vlada previše petlja u ekonomiju, druga misli da bi Vlada morala češće intervenirati. Koji je pristup bliži vašemu?

- Uloga države je da definira okvir za razvoj gospodarstva. To znači da treba izgraditi učinkovit zakonodavni okvir i institucije bez kojih gospodarstvo ne može funkcionirati, ali i fizičku infrastrukturu - ceste, luke, željeznice te informatičku i energetsku infrastrukturu. To bi trebala biti uloga države. Međutim, postoje situacije koje nisu uobičajene i koje ponekad iziskuju drukčiji pristup. Upravo prolazimo kroz godinu koja je obilježena i recesijom pojedinih gospodarstava, a u svakom slučaju općim usporavanjem rasta na globalnoj razini. Suočeni smo s padom životnog standarda, što također nije hrvatski specifikum nego se događa u svijetu kao posljedica rasta cijena hrane i naftnih derivata. U takvim okolnostima uloga Vlade je nešto drukčija. Država se mora postaviti kao arbitar i češće treba intervenirati nego u vremenima koja su gospodarski stabilnija.

U posljednje vrijeme su se često mogle čuti najave da bi od jeseni opći standard građana mogao biti u porastu?

- Ne bih obećavao značajan rast životnog standarda. Smatram, međutim, da je najgore razdoblje iza nas kad je riječ o rastu cijena i inflacije. Cijene su u Hrvatskoj počele rasti u trećem tromjesečju prošle godine. S obzirom na činjenicu da su cijene naftnih derivata ipak počele padati, kao i da je žetva u Europi ove godine bila na zadovoljavajućoj razini, očekujem djelomičan pad cijena hrane i smirivanje cijena naftnih derivata. To, međutim, neće biti drastična pojeftinjenja. Također, i po svim analizama koje nam stižu tijekom posljednja dva mjeseca možemo danas zaključiti da se smiruje situacija i na financijskim tržištima. Usudio bih se reći da u sljedećoj godini možemo računati s nižom inflacijom. To samo po sebi najavljuje i poboljšanje životnog standarda.

Koliko na takav tijek događaja utječu veliki proizvođači hrane poput Agrokora, o kojima često ovisi konačna cijena hrane na tržištu?

- Naravno da utječu. Kada je neka tvrtka mala i nađe se pred problemom, onda je to njen problem, kada je riječ o velikoj korporaciji, njeni problemi su neizbježno i problemi države u kojoj posluje. Agrokor ne može biti samo problem Ivice Todorića, nego će, zbog svoje veličine, njegovi problemi biti i problemi države. S gospodinom Todorićem i njegovim suradnicima imam vrlo dobru komunikaciju. Često zajednički komentiramo pojedine događaje i trendove na tržištu. Todorić se zasad pokazao kao partner i vjerujem da će to i ostati.

Jeste li kada od njega tražili kakav ustupak?

Korupcija postoji i protiv nje se moramo boriti, ali najbolje što se može dogoditi hrvatskom biznisu je reforma pravosuđa

- Poznato je da smo u jednom trenutku, želeći zaustaviti daljnji rast cijena hrane, pregovarali o cijeni kruha, mlijeka i ulja i Agrokor je u tom kontekstu bio nezaobilazan sugovornik. Pokazali su sa kao dobri partneri.

Čekaju vas restrukturiranje i privatizacija brodogradilišta. Jesu li planovi koje su vam dostavile uprave brodogradilišta realni?

- Svi su dostavili svoje planove i mi smo ih, uz određenu doradu, proslijedili Europskoj komisiji i Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja. Tako smo ispunili obvezu u roku. Hrvatska je tu, međutim, u specifičnom položaju - budući da su neke zemlje poput Poljske provele sanacije svojih brodogradilišta i da se ti procesi kod njih nisu pokazali dovoljno uspješnima, EU od Hrvatske traži da restrukturiranje više ne provodi država nego privatni kapital. To znači da restrukturiranje treba provesti kroz privatizaciju. Riječ je o zaokretu u konceptu, mi ga slijedimo, a da budem jasan - i osobno smatram da je to jedini pravi put. Ne bih se htio skrivati iza mišljenja Europske komisije. Količina novca koju bismo u tu svrhu trebali osigurati iz državnog proračuna enormna je već kada je riječ samo o tehnološkoj obnovi brodogradilišta. Ne treba zaboraviti da mi već imamo pozitivno iskustvo u restrukturiranju crne metalurgije putem privatizacije. U rujnu ćemo isknjižiti pomorsko dobro iz temeljnog kapitala brodogradilišta i pripremiti natječaje za prodaju svakog pojedinog brodogradilišta koji će morati biti usuglašeni s Europskom komisijom. Očekujem da ćemo krajem studenoga biti spremni za objavu natječaja. Uspijemo li slijediti taj ritam, tijekom veljače i ožujka bismo mogli analizirati pristigle ponude.

Koliko je ljudi danas izravno ili posredno vezano uz brodogradnju?

- Izravno zaposlenih je 11.700, tu je još 7000 zaposlenih u kooperantskim tvrtkama koji rade u samim brodogradilištima, ali i 20.000 zaposlenih u tvrtkama koje najveći dio svojih prihoda ostvaruju kao dobavljači brodogradilišta. Te brojke dovoljno govore o tome koliko je brodogradnja značajna industrijska grana u Hrvatskoj.

Ima li interesa među kupcima?

- S obzirom na moje dosadašnje kontakte, optimist sam i vjerujem da možemo privatizirati ta poduzeća na način da se sačuva najveći broj radnih mjesta i da se nastavi djelatnost brodogradnje u gotovo svim brodogradilištima.

Jedna od posljednjih direktiva koju smo dobili od Europske Unije bila je da moramo ukinuti socijalne klauzule u privatizacijskim ugovorima…

- Te klauzule više neće moći biti tako definirane u natječajima kao što su bile dosad. Međutim, i sada želim jasno poručiti ulagačima da će Vlada itekako paziti na spremnost da se zadrži što veći broj zaposlenih, da se preuzmu prava iz postojećih kolektivnih ugovora ili da se ona čak i povećaju putem novih ugovora. Sve to bit će nam vrlo važni kriteriji prilikom odabira najpovoljnijeg ponuđača.

Cijeli taj proces ići će kroz Fond za privatizaciju. Kako HFP danas funkcionira?

- Bio bih demagog kada bih rekao da HFP funkcionira savršeno ili znatno bolje nego prije nekoliko mjeseci. Teško je, iz dobro poznatih razloga, naći ljude koji su spremni svoj dio karijere dalje graditi kroz Fond za privatizaciju dok ne napravimo njegov preustroj. Brodogradilišta će se zato privatizirati uz pomoć određenog kruga kompetentnih ljudi iz HFP-a, ali uz uključenost i nadzor Ministarstva gospodarstva i Vlade.

Što je s HFP-om u budućnosti?

- Od predsjednika Fonda dobio sam prezentaciju o mogućem preustroju zajedno s nacrtom prvog zakona o zatvorenim investicijskim fondovima. Uvjeren sam da ćemo pronaći model prema kojemu bi se HFP pretvorio u mnogo učinkovitije tijelo za upravljanje državnom imovinom.

Nijedna od tranzicijskih zemalja nije imala privatizacijski fond ili agenciju toliko dugo koliko Hrvatska ima HFP. Zašto?

- Točno je da mi takvu instituciju imamo najdulje od svih, ali zbog tijeka privatizacije i zbog načina na koji se ona u Hrvatskoj odvijala, s ponekim ugovorima koji su potpisani na 20 ili 25 godina, mi ćemo u nekom obliku i kroz neko tijelo još dugi niz godina morati nadzirati na koji se način ispunjavaju obveze iz tih ugovora. To tijelo se više ne mora zvati fond za privatizaciju, a niti ovakav HFP kakav danas postoji treba više provoditi privatizaciju.

Akcija Maestro bila je izvedena munjevito, ali sve nakon toga odigrava se beskrajno sporo. Što je uzrok toj sporosti?

- To je pitanje za neke druge institucije. Volio bih, kao građanin ove zemlje i kao predsjednik Upravnog odbora HFP-a, vidjeti optužnicu i da je sudski proces pokrenut.

Tevinim preuzimanjem Barra došlo je do nove situacije s Plivom u kojoj bi dio ljudi mogao ostati bez posla. Koliko je Vlada mogla utjecati na Plivinu sudbinu otkad je kompanija izlistana na burzama?

- Ovakva preuzimanja nisu u svijetu ništa neobično. Događaju se u svakoj zemlji, gotovo svakodnevno. Vratimo li se u vrijeme kada se Barr natjecao za Plivu s islandskim Actavisom, moramo reći da je to bio javni i transparentan proces u kojemu je Barr pobijedio. U tom je trenutku država već imala minorni paket dionica i zapravo nije mogla utjecati na ishod utrke. Vrlo dobro se sjećam preporuka da je Barr najbolje rješenje za Plivu. One su stizale dioničarima i iz Plivine uprave. Sada se nadam da će Pliva kod novog vlasnika uspjeti zadržati poziciju koju je dobila unutar Barra, kojemu je bila europsko sjedište. Rado bih o tome čuo mišljenje Plivina vodstva.

Vlada je odlučila ubrzati privatizaciju turističkog portfelja. Zna li se već o kakvim je projektima riječ?

- Hrvatskom je turizmu potreban novi razvojni iskorak i novi kapaciteti za daleko bogatiju klijentelu. Jedan od najvažnijih projekata koji potiče i sam premijer Sanader jest projekt Brijuni Rivijera koji provodimo zajedno s Istarskom županijom i Gradom Pulom. Intenzivno smo na tome radili kako bismo mogli objaviti drugi krug natječaja u kojemu ćemo konačno odabrati investitore za četiri lokacije. Vjerujem da će natječaji biti objavljeni do kraja ovog mjeseca. Riječ je o pozivnim natječajima na koje će biti pozvani oni koji su se uspjeli isprofilirati u prvom krugu. To će za Istru i Hrvatsku biti izuzetna investicija i uvjeren sam da ćemo u sljedeće tri godine imati sagrađene nove kapacitete koji će biti perjanica ne samo istarskog nego cjelokupnog hrvatskog turizma. Također, uskoro bi se trebao riješiti problem dubrovačkog hotela Belvedere koji je dijelom još u vlasništvu Ine. Ina će uskoro prodati svoj suvlasnički paket privatnim vlasnicima. Čeka nas još jedna potencijalno velika investicija - osposobljavanje za turizam kompleksa u Kuparima kraj Dubrovnika. Usvojen je prostorni plan Župe dubrovačke, čime su za to stvoreni preduvjeti i očekujem da i taj prostor do kraja godine bude definiran i da ćemo moći raspisati natječaj za odabir investitora. Uskoro ćemo krenuti i u dokapitalizaciju društva Jadran Crikvenica koje ćemo također nakon toga privatizirati. Razgovaramo i s upravom krčkog hotelskog kompleksa Haludovo. I tu smo pronašli rješenje za najvažniji problem - ishođenje prostornog plana koji predviđa  povećanje kapaciteta, a ovih ću dana organizirati sastanak radi rješavanja drugih otvorenih pitanja.

Koliko je danas jasna situacija sa Sunčanim Hvarom i Orco grupom?

- Tu nema ništa sporno, bez obzira na primjedbe koje stižu iz lokalne zajednice. Orco se pridržava ugovora i u skladu s njime investira u hotele. Činjenica je da bi se sve to moglo događati brže, ali ta brzina ovisi i o lokalnoj upravi koja izdaje dozvole za realizaciju projekata.

Svatko tko je ove godine bio na Jadranu mogao je vidjeti da je gostiju manje, a da su usluge skuplje, ali ne kvalitetnije. Službena statistika ukazuje na bolje rezultate turizma od prošlogodišnjih. Kako komentirate tu razliku?

- Vjerujem podacima službenih institucija. Osobno mi se čini da ove godine ima neiskorištenih kapaciteta u privatnom smještaju i mislim da su marže na pojedinim proizvodima i u ugostiteljstvu i u trgovini tijekom ljeta neopravdano visoke. To je pogrešna politika. Od Ministarstva turizma očekujem dobru analizu nakon sezone na temelju koje će se zacrtati kriteriji za sljedeću. Ostaje činjenica da globalna kretanja i opći pad standarda neminovno škode turističkoj industriji.

Kada će Vlada privatizirati Hrvatsku elektroprivredu (HEP)?

- U ovom trenutku ne razmišljamo o privatizaciji HEP-a. Ove jeseni planiramo otvoriti javnu raspravu o energetskoj strategiji Hrvatske. Nacrt postoji još od početka srpnja, ali odlučili smo pričekati jesen kako bi se što više ljudi moglo uključiti u raspravu. Riječ je o dokumentu kojim se dijagnosticira postojeće stanje, ali i precizno predviđaju buduće potrebe za energijom i vrstama energetskih izvora. Očekujem vrlo intenzivnu raspravu, nakon koje će se otvoriti mogućnosti za sve vrste investicija u tom sektoru, uključujući i investicije privatnog kapitala. Privatnim ulagačima više neće biti otvorena samo mogućnost ulaganja u obnovljive izvore energije, nego i tzv. klasične.

Je li u te planove uključena i gradnja nuklearke u Hrvatskoj?

- Jedan od mogućih scenarija predstavljenih u strategiji predviđa gradnju nuklearne elektrane u Hrvatskoj.

Je li Hrvatska doista toliko korumpirano društvo kakvim je često prikazuju međunarodne institucije i ‘think tankovi’?

- Ne postoji zemlja u kojoj nema kriminala i korupcije. Ne mislim nas na taj način braniti, ali s tom sam se problematikom i te kako susretao dok sam kao Podravkin menadžer pokušavao motivirati državne institucije u pojedinim zapadnim zemljama da zaštite naše intelektualno vlasništvo. Činjenica je da je Hrvatska u brojnim istraživanjima koja pokazuju kvalitetu života u pojedinim zemljama redovito pozicionirana prilično visoko, što ne bi mogla biti da je stupanj korupcije i kriminala tako visok kao što ga prikazuju analize pojedinih institucija. Činjenica je, međutim, da korupcija postoji i da se protiv nje moramo boriti i da ta borba nikad nije dovoljno jaka da bismo mogli biti zadovoljni njenim rezultatima. U svakom slučaju - najbolja stvar koja bi se mogla dogoditi hrvatskom biznisu, ali i društvu općenito, temeljita je reforma pravosuđa.

Piše: Viktor Vresnik
Foto: Goran Mehkek / CROPIX