Je li vas iznenadio brz razlaz Domoljubne koalicije i Mosta te pad Oreškovićeve vlade?

Vladajuća kooperacija je u startu bila projektirana tako da je vodi čudno sklepan trijumvirat. Formalno ju je trebao voditi široj javnosti nepoznat čovjek bez političkoga iskustva i izbornog legitimiteta. Presudnu su ulogu trebala imati dva predsjednika ključnih stranaka koji su u taj projekt ušla s međusobnim nepovjerenjem i s bitno različitim političkim iskustvima i ambicijama. Bilo je jasno da taj eksperiment ne može dugo opstati jer će u najvažnijim resorima dolaziti do blokada, što će izazivati konstantnu frustraciju zbog sve vidljivije nefunkcionalnosti Vlade i generirati nove sukobe. Ipak smo računali da će ih volja za vlašću držati malo dulje na okupu. Recimo, do izglasavanja narednoga proračuna. Pokazalo se da je uteg Karamarkovih interesa i agresivnih pokušaja Domoljubne koalicije da pokori Mostovce bio prevelik i da se zaigrala opasna igra nadjačavanja koja je čitav postupak raspada ubrzala, tim više što se HDZ počeo gubiti u defanzivi i zatočeništvu jednoga čovjeka.

Koji su glavni uzroci neuspjeha Vlade i raspada tog parlamentarnog braka?

Već se u pregovorima o sastavljanju saborske većine, koje je diktirao Most, vidjelo da se želi stvoriti nefunkcionalan mehanizam koji će počivati na međusobnom nepovjerenju i držanju za gušu, a ne na želji da se glasno najavljivane reforme provedu što prije. Zato smo se mi iz HNS-a prvi povukli iz te tragikomedije. Kad je parlamentarna većina konačno i formirana, a Vlada sastavljena, brzo je postalo jasno da će Most potrošiti sav svoj kredit i vrijeme na to da od gramzivoga HDZ-a obrani stečene resore u koje spada i dio represivnog aparata. Tikva je pukla onoga časa kad je Most shvatio da je HDZzbog vlastitih spreman žrtvovati i nacionalne interese i da bi ga svako daljnje ‘držanje lojtri’ HDZ-u moglo stajati brisanja s političke scene.

Primitivizacija, netolerancija, ugrožavanje standarda ljudskih prava i klerikalizacija raširili su se društvenim prostorom kao epidemija. Hrvatska je postala primjer male i histerične zemlje koja se bori s avetima svoje prošlosti

Porazno nadmudrivanje

Zagovornici spašavanja Vlade uvjeravali su nas da su izvanredni izbori gubitak vremena i novca. Hoće li se politička pat pozicija održati i poslije novih izbora?

Da je problem Oreškovićeve vlade bio jedan čovjek, to bi se riješilo ovako ili onako, uz manje ili više dreke i kooperanti bi se držali i dalje zajedno. Međutim, u toj se vladi nije znalo tko je kome šef ni postoji li, osim vlasti radi vlasti, neka konzistentna ideja oko koje se vlada okupila. Trakavica oko ministra Crnoje i nadmudrivanje kome je podređen ministar unutarnjih poslova to najzornije pokazuju. Premijer se okružio ljudima na koje HDZ nije imao nikakvoga utjecaja pa je, osokoljen podrškom Mosta, stavio nogu u vrata u slučaju razrješenja Dragana Lozančića s čelnog mjesta SOA-e i otezao je s odlukom hoće li Hrvatska odustati od arbitraže u slučaju INA-MOL. No o svemu ostalom je šutio kao riba i prepustio je HDZ-ovim ministrima da rade što ih je volja. Orešković i Petrov su pokušali oslabiti pritisak HDZ-a tako da su nekim ministrima popuštali u svemu, a sirotom Karamarku baš u ničemu. Učinak njihova nadmudrivanja je porazan. Od zaista potrebnih reformi ni traga, Šustar je zaustavio kurikularnu reformu, Hasanbegović je teškom artiljerijom svoje ‘nove kulturne revolucije’ napao sektore kulture, informiranja i civilnoga društva, Nakić je u samo nekoliko poteza ugrozio sustav zdravstva, a primitivizacija, netolerancija, ugrožavanje stečenih standarda ljudskih prava i klerikalizacija raširili su se društvenim prostorom kao epidemija. Hrvatska je dospjela u fokus međunarodne javnosti kao primjer male i histerične zemlje koja se bori s avetima svoje prošlosti. Javnost je ipak dobro reagirala, nije se dala impresionirati HDZ-ovim spinovima da su novi izbori skupi i da neće promijeniti odnos snaga. Ocijenila je da bi ostanak ove garniture bio daleko skuplji, da vremena za nove eksperimente nema i pod pritiskom opozicije, medija i čak 70 posto građana koji zahtijevaju nove izbore ta je vlada pala. Mislim da će rujan donijeti rješenja u koja HDZ više neće biti uključen.

Slažete li se s ocjenama da je Most donio novi politički vjetar koji je iz politike otpuhao voluntarizam i nekompetentnost, spriječio političko silovanje autonomnih društvenih sfera te promovirao moralnost u političkom djelovanju?

Čudim se onima koji su povjerovali u nekakvu mesijansku ulogu Mosta i Bože Petrova. Štoviše, mislim da je Mostov koncentrirani pritisak na Karamarka bio tek izlazna strategija iz blata u koje je Vlada zaglibila. Naime, oni su ti koji su taj i takav HDZ doveli na vlast, dopustili su mu da u samo četiri mjeseca napravi ogromnu štetu i da nas vrati u ono turobno vrijeme prije 2000. godine. Karamarka su zaustavili tek kad su shvatili da će slučaj INA-MOL, kao opasna zona u kojoj je moguće počinjenje nacionalne izdaje, potopiti i Most. Uostalom, njihov jedini uvjet za nastavak suradnje s HDZ-om bio je Karamarkov odlazak iz Vlade. Ništa drugo. Kako bi i bilo kad su oni zapravo protagonisti iste konzervativne ideološke paradigme kojoj pripada i HDZ. Dakle, ako im je vjerovati na riječ, sad kad se HDZ oslobodi Karamarka, oni će onda tu bliskost s HDZ-om nesmetano moći nastaviti. Kad je riječ o voluntarizmu i nekompetentnosti u politici, Mostovci ih ama baš ničim nisu ni zaustavili niti umanjili. Zamjenik ministra turizma Robert Pauletić iz njihove kvote tek je jedan, ali zoran primjer toga. A teza da su spriječili političko silovanje autonomnih društvenih sfera pada u vodu samom činjenicom da im ministar Hasanbegović, koji je bio korifej političkih i financijskih pritisaka na autonomiju medija i kulture, nije bio ni po čemu problematičan. Kad je, pak, riječ o etičnosti i moralu u politici, već sama činjenica da su inzistirali na nestranačkom premijeru iz korporativnoga sektora pokazala je da oni ta dva pojma ne razumiju u kontekstu građanskoga društva jer ih zapravo shvaćaju iz perspektive vjerskoga morala i u interesu krupnoga kapitala. To je taj paradoks: Most je uspio navesti dio javnosti da ih i dalje doživljava kao demokratizatore, a njihova politička doktrina je u biti redukcija demokracije.

Vlast bi se mogla vratiti u ruke lijevih i liberalnih stranaka koje su pokazale da se prema državnim interesima i društvenim problemima odnose daleko odgovornije, angažiranije i poštenije

HDZ će oslabiti, ali ne dramatično

Vladi Jadranke Kosor birači nisu honorirali obračun sa Sanaderovomkoruptivnom hobotnicom. Hoće li ovaj put Most nagraditi zbog miniranja Karamarkovih koruptivnih aranžmana, a kazniti samo HDZ?

HDZ će oslabiti, ali ne dramatično. Njihovo biračko tijelo je stabilno i kad je razočarano. Most će još neko vrijeme ostati utočište za dio tzv. protestnih glasova, ali će taj bazen glasova morati podijeliti sa Živim zidom. U kojoj mjeri, teško je pretpostaviti. Ali nema sumnje da će Most nakon izbora biti bitno slabiji i da će svoje djelovanje morati strukturirati i korigirati ako misli s nekim surađivati. Vlast bi se, kako sada stvari stoje, mogla vratiti u ruke lijevih i liberalnih stranaka koje su pokazale da se prema državnim interesima i društvenim problemima odnose daleko odgovornije, angažiranije i poštenije, a onda i za sve građane korisnije od te naše nesretne kvazi domoljubne desnice.

Jeste li spremni iskoristiti šansu?

Naravno da jesmo. Može se već koncem rujna nastaviti tamo gdje se stalo potkraj prošle godine. Ali da se razumijemo, naredne dvije godine bit će iznimno teške jer na naplatu dolaze goleme financijske obveze koje treba platiti, a sustav racionalno voditi da se ne ugroze vitalne funkcije koje opslužuju potrebe društva. Paralelno s tim treba još i popraviti sve štete koje Vlada na odlasku ostavlja za sobom. Od onih socijalnih i unutarnjopolitičkih pa do vanjskopolitičkih. Od nastavka kurikularne reforme, reforme javne uprave, decentralizacije, realizacije industrijske strategije, učinkovitijega povlačenja EU sredstava, micanja političke omče s vrata kulture, vraćanja međunacionalnog povjerenja i jamčenja ljudskih prava, pa do jačanja civilnoga društva i instituta sekularne države. Nadam se da su svi oni koji se nadaju da će u tome sudjelovati svjesni da će uskočiti u jureći vlak i da nema ni vremena ni opravdanja za bilo kakve improvizacije i lutanja kakvih je bilo na početku mandata tzv. Kukuriku koalicije. Lekcije smo odslušali, praktičnu nastavu odradili, za greške smo dobili po ušima, vidjeli smo na čemu su drugi pali i sad taj ispit treba položiti s najvišim ocjenama.

Izrasli smo u jaku stranku centra

Poslije izbornog poraza HNS je relativno brzo konsolidirao svoje redove, osvježio stranačko vodstvo, i činilo se, krenuo tragati za samostalnijim putem. Imate li vremena i ambicije da s nekim novim partnerima iz političkog centra izađete na izbore, ili ćete ostati vjerni SDP-ovoj koaliciji?

HNS je svo ovo vrijeme bio glas zdravoga razuma i izrasli smo u jaku stranku građanskoga centra. Sve ostale stranke koje su se pojavljivale na tom političkom prostoru uglavnom su bile kratkoga daha dok je HNS od 1990. do danas parlamentarna stranka. Katkad svojim partnerima idemo na živce, ali s nama uvijek znaju na čemu su. Kad govorimo onda smo jasni i glasni, kad radimo inzistiramo na rokovima i jasnim ciljevima, u donošenju odluka na preuzimanju odgovornosti, a ne na trulim kompromisima. To je sva tajna naših ljudi koji vode uspješne općine, gradove i županije. Gotovo sto tisuća preferencijalnih glasova koje su dobili naši kandidati na prošlim izborima svjedoči da stranka ima svoj identitet, ali i da su naši konkretni ljudi jači od stranačke etikete. To nam daje sigurnost samostalnog izlaska na nacionalne izbore kad god bude potrebno. Kad uskoro budemo odlučivali kako ćemo izaći na izbore svakako ćemo voditi računa o tome da se maksimalizira izborni uspjeh liberalne strane političkoga spektra i da se umanje izborne šanse primitivne desnice. HDZ-u je mjesto u opoziciji dok god se ne upristoji, odrekne radikalizma i ne počne djelovati u interesu modernoga građanskoga društva.

Jeste li u HNS-u i oporbi prepoznali potencijale građanske pobune i njihove poruke?

HNS je jedina politička stranka koja se bez kompromisa i pod cijenu velikih političkih batina zalaže za vrijednosti otvorenoga građanskog društva, ljudskih i manjinskih prava, modernog obrazovanja, autonomiju kulture i slobodu poduzetništva. Stalno komuniciramo s nevladinim sektorom poštujući socijalni kapital koji on razvija, ali pridržavajući svoja prava djelovanja kao političke stranke. Nakon nedavnih prosvjeda koji su održani u znak potpore kurikularnoj reformi i na kojima se građanima pridružilo čitavo vodstvo naše stranke, mi smo već dan kasnije u saborsku proceduru uputili zaključak kojim bi Sabor dao nedvosmislenu potporu reformi i obvezao Vladu na osiguravanje svih potrebnih uvjeta da se ona nastavi. Nama je tema obrazovanja iznimno važna i volio bih da resor znanosti, prosvjete i sporta u budućoj vladi bude povjeren baš HNS-u. Nažalost, kolege iz stranaka vladajuće kooperacije su tu našu inicijativu potpuno ignorirale i do raspuštanja Sabora ta tema uopće nije dospjela na dnevni red. HDZ i Most su reformu zaustavili, ali oni koji dođu poslije njih će je nastaviti.