Račan Ivica

27.07.1998

Feral

Tweet

 

 “Je li kolega Tomac dao povoda za glasine o svom odlasku iz stranke, pa ih je onda, vidjevši što nastaje, morao demantirati, o tome se može govoriti, ali do daljnjega ipak vjerujem kako je riječ o ljetnoj temi u novinama”

 

“U prvom trenutku vjerojatno nismo bili jedinstveni oko plaća saborskih zastupnika, ali sada jesmo”

 

 

 

tekst: 

- Doživljavamo to kao ljetnu temu u novinama i na takav način prihvaćam i glasinu i Tomčev demanti.

- Dok se ne pokaže suprotno, ja vjerujem da nema istine. Ovo, naravno, govorim u šali. Ljudi katkada sudjeluju u glasinama, ili u njihovu stvaranju, ili u demantiranju. Je li kolega Tomac dao povoda za glasine, pa ih je onda, vidjevši što nastaje, morao demantirati, o tome se može govoriti, ali do daljnjega ipak mislim da je ovdje riječ o dobro poznatoj strategiji vladajuće stranke, koja na sve načine nastoji pronaći ili izmisliti rascjepe u SDP-u. I u samoj opoziciji postoji strah od jakoga SDP-a, iz kojeg se onda generiraju glasine i čine slične stvari kao i u HDZ-u. Taj strah je sasvim legitiman, ali ga nije dobro liječiti traženjem raskoljnika u našim redovima, nego bi ti koji se boje jakog SDP-a valjda trebali jačati sebe.

 

TOMAC U INTRIGI

 

- Zato što smo mi demokratska stranka, i to velika demokratska stranka, pa je normalno da između nas postoje i određene razlike u mišljenjima i u temperamentu ili načinu kako se i kada vlastito mišljenje iznosi u javnost. Razlike su poželjne, a mi ih ne mislimo poništavati.

- Ne mislim da u Hrvatskoj postoji malo stranaka i da bi se morale osnivati nove. Možda nam nedostaje to što neke od postojećih stranaka nisu jače stranke, određenih, jasno definiranih orijentacija, ali to je onda druga stvar. Ako je to ono što misli kolega Tomac, tada se slažemo. U suprotnome – ne.

- Gledajte, ja dijelim sudbinu nekih izjava koje su beskrajnim citiranjem postale izreke. Nešto sam rekao u jednom kontekstu, a onda je to tijekom vremena poprimilo drugo značenje. Možda se baš u kratkom objašnjenju spomenute izreke mogu vidjeti sjaj i bijeda vladajuće stranke. U rano proljeće 1990., na Saboru HDZ-a, Tuđman je uz veliku podršku i oduševljenje prisutnih rekao da je Nezavisna Država Hrvatska bila (i) izraz povijesnih težnji hrvatskoga naroda. Ja sam nato rekao da je stranka koja tako misli stranka opasnih namjera. Dakle, vezao sam svoju izjavu za odnos HDZ-a prema jednoj fašističkoj tvorevini.

U međuvremenu HDZ je morao djelomice revidirati i iznijansirati svoj odnos prema NDH i načelno prihvatiti da je antifašizam civilizacijska tekovina hrvatskoga naroda. Dakako, izjave prihvaćanja antifašizma Tuđman i njegova stranka daju po pravilu onda kada se brane od pritisaka demokratskoga svijeta.

HDZ me je toliko puta napadao zbog te moje izjave, naravno, izvlačeći je iz konteksta, da su ljudi već zaboravili kojim je povodom ona izrečena. HDZ je to poturao kao moju generalnu ocjenu njihove stranke, premda sam je ja, ponavljam to, donio u sasvim određenim okolnostima i u vezi s precizno naznačenom stvari.

- Pa, oni su ponavljanjem svoje optužbe i ustrajnim izdvajanjem jedne izjave iz njezina konteksta od nje načinili izreku koja se s velikom utemeljenošću može primijeniti na HDZ. Ono što se prvotno odnosilo na rečenicu o NDH, danas se dade generalno proširiti. I da ne bude zabune; ja tu generalizaciju prihvaćam. Nedemokratskim upravljanjem Hrvatskom, iznimno lošom gospodarskom i socijalnom politikom, obezvrjeđivanjem rada i radnika te promoviranjem one Hrvatske u kojoj manjina ima sve i može raditi što joj je volja, HDZ je zbilja postao stranka opasnih namjera. Te namjere su opasne u odnosu na demokraciju i na sve građane Hrvatske, u odnosu na budućnost ove zemlje.

 

FRUSTRACIJE GRAĐANA

 

- Mislim da su obje stvari važne. Istina, običan svijet ne čita stranačke programe, ali je činjenica da su nakon razdoblja borbe za hrvatsku samostalnost i cjelovitost i nakon okončanja rata, ljudi postali osjetljiviji na socijalne probleme, kvalitetu života i sve ono što se putem socijaldemokracije dade jasnije artikulirati negoli putem drugih ideoloških nazora. S druge strane, naši ljudi doista ne prelaze u HDZ, niti mi koaliramo s vladajućom strankom, na što su birači posve sigurno osjetljivi. Ako bih se morao opredijeliti, rekao bih da je to za nijansu više pridonijelo našem jačanju.

- Ja mislim da sam zastupao upravo dobar ukus jer sam govorio isto ono što govorim i kada sam u Hrvatskoj. Ne mislim da je dobra ona opozicija koja se gubi u jednostranim strastima. SDP nikada nije bio najtvrđi kritičar aktualne vlasti, ali razlozi za to nisu u našoj popustljivosti, nego u činjenici da ne želimo voditi jednokratnu politiku, koja bi, možda, djelovala psihoterapeutski na frustracije građana, ali politički ne bi bila učinkovita, niti bi polučila rezultate na izborima. Ja se uvijek držim pravila da nešto treba reći ili učiniti u skladu sa činjenicama, odgovorno i u pravo vrijeme, dakle ni prekasno, ni prerano. U nekoliko sam prigoda u Washingtonu, kada sam mislio da je to umjesno, rekao da mi priznajemo određene zasluge HDZ-a u stvaranju neovisne Hrvatske, pri čemu osporavamo njihovu glorifikaciju i pokušaj da se od tih zasluga pravi kredit za sadašnjost i budućnost.

- Nije još vrijeme da se stvara povijesna recenzija HDZ-a jer je HDZ još uvijek, nadam se samo do sljedećih izbora, na vlasti. Ali mislim da im se ne može osporiti doprinos u borbi protiv velikosrpske agresije, niti im se mogu osporiti neki potezi koje smo i mi podržali u saborskim raspravama i glasovanjima. Sad nije važno koliko su takve stvari bile izvorno njegove, a koliko je na njih HDZ bio prisiljen logikom zbivanja ili vanjskim intervencijama. Ono što je za nas bitno, i što sam rekao u Washingtonu, jest da nam sadašnja politika HDZ-a ne pruža osnova da govorimo o bilo kakvim aktualnim zaslugama, ali nam to ne brani da govorimo o zaslugama kojih je bilo. Ne mislim da će opozicija biti uvjerljivija ako skriva neke činjenice. Ako želimo biti alternativa vladajućoj stranci koja jasno kaže da za Hrvatsku nije dobar njezin ostanak na vlasti, tada nam nije zabranjeno da i o prošlosti govorimo ono što mislimo.

 

SUKOB S IDS-om

 

- Prije godinu dana pitao sam kolege iz IDS-a prihvaćaju li da mi želimo pojačati socijaldemokraciju u Hrvatskoj i na taj način približiti zemlju demokratskoj Europi. Ako ste vi u IDS-u socijaldemokrati, kazao sam, tada ćemo mi ući u strateško partnerstvo s vama i bit ćemo samo nominalno prisutni u Istri, ali ako vi niste socijaldemokrati, tada moramo uspostaviti politiku čistih računa, ojačati socijaldemokratsku komponentu i pokušati se dogovoriti oko koalicije. Mi smo nedavno tražili od naših čelnika u Istri da procijene situaciju i donesu samostalno odluke što valja učiniti da istarski SDP bude jači nego do sada. Oni su učinili svoje i dok se to ne pokaže pogrešnim, mi ih možemo samo podržati. SDP je odbio surađivati s IDS-om na dosadašnji način, a bila je to suradnja bez programa. To je bila stihija, od općine do općine, ulaska SDP-ovih ljudi u IDS-ovu izvršnu vlast, pri čemu nismo imali šansu da inzistiramo na politici koju zastupamo. Spremni smo, dakle, na suradnju, ali na drugoj osnovi. Između ostaloga i zato što se pokazalo da IDS nije socijaldemokratska stranka, niti je u potpunosti stranka, riječ je o poprilično liberalnom pokretu.

- Važno je da povedemo demokratski dijalog u Istri i Hrvatskoj, i da taj dijalog ne bude hadezeiziran, niti da ima pogromaške inspiracije. No, to je odgovornost i naša i IDS-ova. Taj dijalog imao bi višu civilizacijsku vrijednost jer bi pokazao da je unutar opozicije moguće uspostaviti drukčije odnose od onih koje HDZ forsira na našoj političkoj sceni. No, rekao bih i nešto što možda neće biti dobro shvaćeno. Ne vjerujem da Hrvatskoj ili bilo kojoj njezinoj regiji sreću može donijeti pokret, populistički pokret, jer je svaki pokret donekle populističan. Ako to mislim za cijelu zemlju, tada to mislim i za Istru. Ne ruši se jedan populizam drugim populizmom, niti iz toga može izaći nešto dobro. Odbijam da ijedan populistički, a u biti – totalitaristički, pokret, bilo u državi, bilo u regiji, može imati demokratsku perspektivu. A najlošije što se može dogoditi regionalnom pokretu jest da se rasprostre na prostoru od ljevice do desnice i da svoju retoriku mijenja u odnosu prema Rimu (misli se na Zagreb). Ako je u Rimu desnica na vlasti, tada smo lijevi, a ako pobijedi ljevica, tada postajemo desni. Danas je jasno kakav je odnos svih demokratskih snaga i stranaka prema nedemokratskom Zagrebu, ali je od toga važnije kakav će sutra biti odnos regije prema demokratskome Zagrebu.

 

RIZIK KOALICIJE

 

- Čak i ako bismo je sami osvojili, ne bismo pristali na to da sami vladamo Hrvatskom. Naš je cilj, i strateški i taktički, posve suprotan. Dva krupna razloga nas na njega navode. Prvo: suradnja opozicijskih stranaka u osvajanju vlasti potrebna je zato što će HDZ i mimo igara s izbornim zakonom osvojiti vlast u koaliciji s nekim strankama koje na to pristanu. Drugo: Hrvatska kakvu za sobom ostavlja HDZ, zemlja je s takvim teretom problema, nastalih u pretvorbi i mimo nje, i zemlja u kojoj je tranzicijski proces dobrim dijelom zakočen, da bi bilo neozbiljno i neodgovorno ne stvoriti široku frontu buduće vladavine. Osim toga, mi u SDP-u ne želimo da ikad više jedna stranka i jedan čovjek vladaju Hrvatskom apsolutno, poput HDZ-a. Dakle, bez obzira na to koliko ćemo glasova osvojiti, mi nećemo sami formirati vlast. To nije samo obećanje. Mi smo taj princip već dokazali u onim mjestima Hrvatske u kojima smo zbog nesloge unutar opozicije morali sami pobjeđivati. Bez obzira na apsolutnu većinu u gradskim ili općinskim skupštinama, stupali smo u postizborne koalicije.

- Ne. Onoga trenutka kada smo rekli da smo alternativa vladajućoj stanci, postalo je apsurdno s njom koalirati. Već mi je glupo to ponavljati, ali moram i to zbog svih podmetanja, kako iz HDZ-a, tako i iz opozicije. To što se naše ponašanje ne sviđa HDZ-u, sasvim je logično, ali ne sviđa se ni dijelu opozicije, pa olako posegnu za sumnjama prema SDP-u.

- Najprije zato što smo odbili da u ovom trenutku govorimo o koalicijskim partnerima. To smo učinili jer mislimo da treba pričekati izborne propozicije i uopće odnos prema izborima koje će angažirati HDZ. Osim toga, iskustvo nam govori da se izborni dogovor lako može kompromitirati, i to na više načina. Zato smo inzistirali na tome da u ovom razdoblju najprije pokažemo neku normalnu suradnju oko problema koji su danas aktualni, pa da putem te suradnje sasvim logično dođemo do predizbornih dogovora. Može zvučati arogantno, ali želimo izbornu suradnju i zajedničku vlast samo sa solidnim partnerom, ako budemo uvjereni da njegovi ljudi neće kompromitirati koaliciju, iznevjeriti građane i pretrčavati nakon izbora na stranu HDZ-a, te tako, možda, likvidirati i tu našu koalicijsku vlast. Mi ne mijenjamo dresove, pa je logično da takvo ponašanje očekujemo i od drugih.

 

KORUMPIRANE STRANKE

 

- Jedinstveni smo sada, ali u prvome trenutku vjerojatno nismo bili jedinstveni jer da jesmo, tada se ne bi imalo o čemu ni diskutirati. U takvim se situacijama razgovara, pa čak i prepire, dok se ne dođe do zajedničkog rješenja. Od trinaest zastupnika jedanaest ih je potpisalo zaključke po kojima će se sedam tisuća kuna od svake plaće odvajati za stipendiranje talentiranih i siromašnih studenata, a na dvoje koji su bili na odmoru, kolege Antuna Vujića i Željku Antunović, još se čekalo. Nakon što smo se u Saboru bezuspješno borili protiv volje HDZ-a da budu propisane tako skandalozno visoke, nerazumne i nepravedne plaće, mi smo sami morali nešto učiniti. Pritom, naravno, nismo odvojili viškove u stranačku blagajnu jer je naša privatna stvar hoćemo li mi od svojih plaća financirati stranku ili ćemo cijele plaće privatno potrošiti, i to nije nešto što bi se trebalo davati u javnost, nego smo odlučili dati novac u izvanstranačke i dobrotvorne svrhe, što se svakako treba prezentirati javnosti. Svatko od nas će stipendirati sedmero studenata. I naravno da ćemo na jesen objaviti imena studenata koje ćemo pomagati. Valjda će se tada postidjeti i ispričati svi oni koji danas misle i govore da je riječ o SDP-ovoj demagogiji.

Naravno da će smanjivanje tih plaća biti prva stvar koju ćemo učiniti kada osvojimo vlast, ali i prije toga je trebalo nešto učiniti. Nije važno koliko je svojom odlukom HDZ namjeravao kompromitirati opoziciju, ali je jednostavno objektivna činjenica da će svaki zastupnik koji prihvati takvu plaću biti osobno korumpiran. Jednako tako, korumpira se i stranka koja za sebe uzme nešto od tih plaća.

 

- Upravo čitam jednu nehrvatsku knjigu, francuski zbornik tekstova o Srednjoj Europi. Ponovno sam čitao Kunderin esej o kulturnom identitetu Srednje Europe i onda, što zbog vrućine, što zbog drugih stvari, nisam mogao spavati i razmišljao sam o Kunderinoj misli kako smo sanjali Europu i kako smo, nakon što su srušene sve prepreke i zidovi, mogli vidjeti da te Europe nema.

- Neću. Ići će moji sinovi. Ja više ne idem na koncerte,premda se osjećam pripadnikom prve rock-generacije, a glazbu sam počeo slušati od Elvisa Presleya i Fatsa Domina, pogotovu ovoga drugog, koji je, mislim, bio nepravedno zapostavljen u odnosu na Presleya. Moja supruga navikla me je da neka glazba neprestano svira u kući, od Čajkovskog do GriegovaPeer Gynta, i da posebno smirujuća glazba može biti dobra zvučna kulisa svakodnevnoga života.

- Mislim da bi se o tom pitanju trebala otvoriti javna diskusija u Hrvatskoj. Loše je da se ona postavlja samo latentno i u zatvorenim krugovima. U odnosu na neke vrlo raširene i legalne pošasti i poroke, u koje recimo spadaju duhan i alkohol, hašiš i marihuana ne moraju biti opasniji. Pristao bih sudjelovati u diskusiji o dekriminalizaciji lakih droga i rekao bih što o tome mislim. Forum mladih SDP-a napravio je jedan vrlo uspjeli okrugli stol o drogama i narkomaniji i tada su me pitali imam li što protiv da u anketi upitaju mlade ljude što misle o dekriminalizaciji. Rekao sam im, što bih, zaboga, imao protiv. Oni trebaju osvijestiti odnos prema lakim drogama i ne bih se postidio ako vam kažem da bi svoje mišljenje priložio njihovome. Između ostalog i zato što sam bez obzira na svoje pedest četiri godine spreman učiti, priznavati svoje predrasude i zablude, i oslobađati ih se.

- Da, probao sam lake droge. Jednom davno, u Nizozemskoj.

 

Autor: Miljenko Jergović - 671