U intervjuu za Hrvatsko slovo Miroslav Tuđman prolazi kroz različite teme; od povijesti Domovinskog rata, preko Haaga i hrvatskih generala, pa do podjele BIH. Sugovornik mu je Mate Kovačević, kolumnist u 'Hrvatskom slovu' i 'Fokusu' te autor knjige 'Hrvati Herceg-Bosne - narod koji nestaje'.

HS: Profesore Tuđman nedavno ste uredili i objavili zbornik radova s okrugloga stola „Informacijski rat protiv oslobodilačke operacije Oluja“, koji je proljetos održan, u prigodi obilježavanja 86. obljetnice rođenja prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Koliko su ovakvi skupovi i zbornici te njihova javna predstavljanja važni za upoznavanje javnosti, znanstvenih ustanova s upoznavanjem istine o Domovinskom ratu koji je zadnjih osam godina gotovo istisnut iz javne percepcije hrvatskoga čovjeka? Postoji li mogućnost da istina o hrvatskoj borbi uđe i u školski nastavno-obrazovni proces?

MT: Zbornik "Informacijski rat protiv oslobodilačke operacije Oluja" sadrži znanstvene i stručne radove u kojima se istražuje i prikazuje istina o Domovinskom ratu, nasuprot dezinformacijama i poluinformacijama koje dominiraju javnim medijima i javnim znanjem.Znanstveni i stručni radovi pridonose spoznaji o našoj nedavnoj prošlosti i sadašnjosti i imaju utjecaja na stručnjake i istraživače. Dakle, utječu na formiranje stručnog, odnosno društvenog znanja. Nažalost, istina o Domovinskom ratu neće naći adekvatno mjesto u edukacijskim programima jer je to znanje strogo kontrolirano od političkih struktura, koje su sklone Domovinski rat tumačiti prema mjeri svojih osobnih zasluga i pragmatičnih ciljeva kojima su usmjereni.

HS: Obnašali ste visoke državne dužnosti te cijelo desetljeće bili uključeni u stvaranje hrvatske države, mogu li zbornici i knjige u koje je uključen cijeli niz uglednih imena iz hrvatske znanosti i politike, a koje već godinama objavljujete biti korisne za hrvatske generale optužene pred Haaškim sudom?

MT: Niz je znanstvenika, političara, sudionika Domovinskog rata i onih koji su stvarali Hrvatsku državu, napisalo vrijedne znanstvene i stručne radove, koji su već korišteni i koji mogu biti korišteni u obrani hrvatskih generala pred Haškim sudom. Nažalost, u pravilu njihove knjige, skupovi i radovi neće biti prezentirani i promovirani u hrvatskim medijima, iako na te promocije dolazi i preko tisuću ljudi. No istovremeno, moramo znati, da postoji i niz onih drugih i pojedinaca i "nevladinih organizacija" koji pišu i objavljuju knjige i studije, koji su namijenjeni haškome Tužiteljstvu i u funkciji su optužbi hrvatskih generala i dužnosnika. Postoje i istraživači parcijalnih istina, koji su godinama bili izdašno financirani, poput HHO-a, čija  izvješća koristi haško Tužiteljstvo, a  mainstream mediji prikazuju kao cjelovitu ili jedinu istinu. Takvi autori, iako malobrojni u odnosu na prvu grupu, na svojim promocijama imaju malo publike ali zato na njih dolazi politička elita i o tome izvješćuju vodeći mediji.

HS: Hrvatska javnost zakinuta je izvješćivanjem iz Haaga, a pojedine medijske kuće čak se služe različitim manipulativnim trikovima, kao što je na primjer selektivno izvješćivanje o svjedočkim iskazima u kojima se uglavnom prešućuju dijelovi unakrsnoga ispitivanja obrane kad sud utvrđuje laž odnosno raskrinkava krivokletnika, kako bi optužene Hrvate (generala Gotovinu, Markača i Čermaka) prikazali zločincima. Ne čini li vam se da je proces optuženim Hrvatima iz BiH još više zapostavljen u hrvatskoj javnosti premda se i u njihovoj optužnici spominje zločinački pothvat i agresija Republike Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu?

MT: Istina je da se u početku nešto više izvješćivalo o suđenju hrvatskim generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču. Ali gotovo da i nije bilo poštenog prikaza suđenju hrvatskim generalima i dužnosnicima iz BiH: dr. Jadranku Prliću, generalima Slobodanu Praljku i Milivoju Petkoviću, Bruni Stojiću, Valentinu Ćoriću te Berislavu Pušiću. U ova dva procesa haško se Tužiteljstvo po prvi puta susrelo s pravom obranom, pogotovo kada je riječ o pobijanju glavne kvalifikacije optužnica tj. o udruženom zločinačkom pothvatu. Postalo je jasno da Tužiteljstvo nema dokaza za takvu kvalifikaciju (a  nitko od nabrojanih nije ni optužen da je osobno počinio zločin ili da je naredio zločin) te da se presuda po toj osnovi može donijeti samo na temelju političkih (dis)kvalifikacija. I tu je bit problema. Krunski svjedok optužbe i za "etničko čišćenje" Srba iz Hrvatske, i za "podjelu Bosne" je Stjepan Mesić, aktualni predsjednik Republike. Aktualne su Vlade RH od 2000. godine u većoj, odnosno u manjoj mjeri, s njim suglasne i u prijateljskim odnosima. A to znači da su nespremne založiti se za istinu i poduprijeti obranu hrvatskih generala i dužnosnika jer bi to značilo ići u sukob s Mesićem. Kompromis političkih struktura oko istine o Domovinskom ratu ima za posljedicu da se ne prati tijek suđenja hrvatskim generalima i dužnosnicima. Mainstream mediji nisu se opredijelili da izvješćuju o istini nego o interesima svojih političkih mecena. Zato o suđenju ne doznajemo puno, a ono što doznamo u funkciji je političkih struktura na vlasti.

HS: Ugledni hrvatski intelektualci, među kojima je znatan broj poznatih književnika, akademika, biskupa i sveučilišnih profesora rado bi Vas vidio na mjestu predsjednika Republike Hrvatske. Što kao predsjednički kandidat ili možebitno budući hrvatski predsjednik možete učiniti kako bi se zaustavio ovaj strmoglavi zaokret od suverenističke politike izvojštene u Domovinskom ratu pod vodstvom Predsjednika   Franje Tuđmana?

MT: Bit će skoro deset godina kako je cilj hrvatske državne politike ulazak Hrvatske u Europsku uniju po svaku cijenu. Sa sloganom da takva politika "nema alternative" Hrvatska je radila kompromise na štetu svojih nacionalnih interesa. Postalo je već svima jasno da to nismo platili samo gubitkom ponosa i samosvijesti, već i gubitkom političkog i gospodarskog suvereniteta. Na unutarnjem planu proizvodi se pesimizam koji je porazan za budućnost: od kriminalizacije Domovinskog rata, optužbi za pljačke u pretvorbi i privatizaciji, korupciju u svim područjima društva, vladavinu mafije, nesposobnost politike, optužbi za fašizam, itd. Sumnja se u sve i svakoga. Sa time treba prestati. Sve negativnosti treba otkloniti, ali bez generalizacija. Treba nam sloga i zajedništvo da bismo u suvremenom svijetu i vremenu globalizacije ostvarili svoje ciljeve. Hrvatska mora naći svoje mjesto u EU, kao zajednici ravnopravnih suverenih država. Važno je pri tome da osigura svoje interese, a nije presudan datum ulaska u EU. Nikada nisam vjerovao da je forma važnija od sadržaja. Sa susjedima Hrvatska treba imati dobre odnose, ali ne trebaju joj ni tutori ni zapadni Balkan da bi uspostavila dobrosusjedske odnose. Zato nam je potrebna promjena političke kulture, kako bismo postigli slogu i zajedništvo –  moralno odgovornih ljudi iz svih stranaka i političkih opcija.

HS: Nedavno ste u jednom tv-intervjuu na mostarskoj televiziji kazali kako bi najbolje bilo da se u Bosni i Hercegovini „tri naroda dogovore oko načela ustavnog uređenja BiH", na način „od tri jedinice po nacionalnom ključu". Kojim biste mehanizmom, s obzirom da je Republika Hrvatska potpisnica Daytonskoga sporazuma pokušali pronaći rješenje za jednakopravnost hrvatskoga naroda s druga dva naroda u BiH?

MT: Činjenica je da nitko nije zadovoljan s funkcioniranjem bh države. Zato je normalno zagovarati da se „tri naroda dogovore oko načela ustavnog uređenja BiH". Rekao sam da mi se čini razložnim vratiti se na uvjete koje je početkom 1992. međunarodna zajednica postavila za priznanje BiH, uvjete o ustavnom ustrojstvu BiH, što su ga u ožujku potpisali predstavnici sva tri naroda kako bi BiH dobila međunarodno priznanje. Vođe sva tri naroda tada su se suglasili da će "BiH biti država sačinjena od tri sastavne jedinice temeljene na nacionalnim načelima i vodeći računa o gospodarskim, zemljopisnim i drugim kriterijima". Danas dogovor trebaju ponovo postići sva tri naroda: Hrvati, Bošnjaci i Srbi. Hrvatska kao supotpisnica Daytonskog sporazuma zainteresirana je da se postigne takav sporazum koji će BiH osigurati samoodrživi razvoj.

HS: Hrvati u BiH žive teritorijalno nepovezani. Bi li taj elemenat predstavljao problem za uređenje države podijeljene na tri federalne jedinice?

MT: Kako će formirati federalne jedinice stvar je dogovora tri konstitutivna naroda u BiH. Pri tome treba imati na umu i iskustvo Švicarske u kojoj je osigurana konstitutivnost njezinih naroda, a da "nacionalni" kantoni nisu "teritorijalno povezani". Primjer Švicarske potvrđuje da teritorijalna povezanost nije presudna, već da je važno kako se osigurava konstitutivnost i ravnopravnost svakog od tri naroda u BiH.

HS: Osim hrvatskih političara u BiH koji se već dugi niz godina bore za jednakopravnost hrvatskoga naroda, Vašu je ideju o unutarnjem uređenju BiH podijeljene na tri federalne jedinice po nacionalnom ključu nedavno podupro i izbornik bosanskohercegovačke nogometne vrste Ćiro Blažević.  Smatrate li da se osim Hrvata u BiH za spomenutu ideju mogu tražiti sugovornici i među druga dva naroda, odnosno među Bošnjacima i Srbima?

MT: Ne treba meni pripisivati ovu ideju, jer se radi o načelu čije je poštivanje tražila Europska zajednica 1992. godine.  Zato vjerujem da je razborito očekivati da je prihvate i Bošnjaci i Srbi, a ne samo Hrvati. Pogotovo što vjerujem bi danas dobar dio i Bošnjaka i Srba i Hrvata bio zadovoljniji da   se prihvatio neki od  planova MZ za BiH, koji su im se nudili u razdoblju 1992.-1993. U tom bi slučaju bilo puno manje žrtava na svim stranama, a vjerojatno i manje nezadovoljstava nego sa Daytonskim sporazumom. Argument kojim pak danas neki odvraćaju Bošnjake od ustroja BiH na tri entiteta – da međunarodna zajednica neće dozvoliti ustroj "islamskog" entiteta na tlu Europe, smatram posebno uvredljivim i neprihvatljivim za Bošnjake.

HS: Kako u budućnosti zamišljate odnose Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine s obzirom da su u geopolitičkom i gospodarskom smislu upućene jadna na drugu?

MT: Ponavljam da i Hrvatska te Bosna i Hercegovina imaju uzajamne i strateške i razvojne interese.  One su i u geopolitičkom i u gospodarskom smislu upućene jedna na drugu. Prometni planovi dviju zemalja moraju se usklađivati po ključnim pravcima. Hrvatskoj je u interesu da Hrvati u Bosni i Hercegovini osiguraju svoju konstitutivnost i ravnopravnost, kako bi tamo bili sigurni i zadovoljni. Zato je Hrvatskoj u interesu da BiH čim prije osigura samodostatan razvoj, te da i BiH pristupi euroatlantskim integracijama.

 Razgovarao: Mate Kovačević

prenešeno sa: miroslav-tudjman.com