Tuđman Miroslav

08.02.2009

Naša ognjišta

Tweet

Ognjišta: Hrvatstvo se u Bosni i Hercegovini očuvalo unatoč golemim povijenim neprilikama i višestoljetnom stradanju biblijskih razmjera. Prošlostoljetne ratne pošasti, Prvi i Drugi svjetski rat desetkovali su hrvatsku populaciju, a tijekom zadnjega rata gotovo je prepolovljen broj Hrvata. Hoće li na kraju povijesni usud ostaviti Hrvatima tek sjećanje na izgubljenu kulturnu riznicu i nekadašnje sabore održane na tom području?

MT: Sudbina hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini samo potvrđuje onu povijesnu činjenicu o kojoj se govori već u Starom Zavjetu. Narodi koji nemaju svoju državu, ili koji nisu ravnopravni s ostalim narodima u višenacionalnim državama, teško se mogu obraniti od vanjskih opasnosti i unutarnjih ugroza. Država nije jedina garancija opstanka, ali je moćna institucija koja ima zadaću štititi nacionalni opstanak i promicati budućnost. Povijest Hrvata, a posebno Hrvata u Bosni i Hercegovini, potvrđuje tu istinu. Na Hrvatima u Bosni i Hercegovini, ali i svima nama je da ne iznevjerimo žrtve prošlih generacija, a budućim pokoljenjima Hrvata u Bosni i Hercegovini osiguramo stabilnu i sigurnu budućnost.

 

Ognjišta: Jesu li Hrvati ponovno osuđeni da im svijest čuva Katolička Crkva i franjevački redovnici?

MT: Katolička crkva i franjevci dugo su bili jedini koji su čuvali vjeru i nadu hrvatskom narodu za opstanak u Bosni i Hercegovini. Katolička crkva nije bila samo čuvar baštine nego je gradila hrvatski nacionalni i kulturni identitet. Danas Crkva ne može biti jedina zadužena za slobodu, samosvijest i opstanak Hrvata. Katolička crkva dala je i daje čvrstu vjeru i odlučnost narodu za slobodom i opstankom. Međutim u novim okolnostima globalizacijskih izazova i opasnosti, moramo razviti novi duh služenja naciji i nacionalnim interesima. Odgovornost za vrijednosti kojima težimo, idealne u koje vjerujemo, blagostanju i sigurnosti kojima se nadamo, osim katoličke crkve moraju preuzeti svi: političke stranke i civilne udruge, kulturni i znanstveni djelatnici, gospodarstvenici i umjetnici. Svi se moramo ujediniti oko zajedničkih vrijednosti i ciljeva, a ostaviti po strani osobno, stranačko i profitersko koristoljublje.

 

Ognjišta: Je li danas uopće moguće riješiti hrvatsko pitanje u kako kao znanstvenik i političar gledate na moguće rješenje tog pitanja?

Hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini, odnosno funkcioniranje BiH, može se riješiti jedino tako ako će se sva tri konstitutivna naroda osjećati sigurno i zadovoljno. Takvo se rješenje može postići, ako se vratimo na polazište. Naime, početkom 1992. postignut je dogovor (tzv. Cutilleriov plan) o ustavnom ustrojstvu BiH, kao države koja se sastoji od tri sastavne jedinice formirane prema nacionalnom kriteriju. Taj je, u ožujku 1992. godine, potpisani sporazum bio uvjet za međunarodno priznanje. Zato se taj dogovor ne bi smio iznevjeriti i njega bi trebalo koristiti kao polazište.

 

Ognjišta: Trojica političkih predstavnika bosanskohercegovačkih naroda najprije su na sastanku u Prudu najavili, a nedavno u Banjoj Luci potvrdili mogućnost da se pregovorima ustroji zemlja kako bi u njoj sva tri naroda bila jednakopravna, a što bi BiH kao državi omogućilo opstanak. Kako komentirate taj dogovor i je li on u stvarnosti provediv?

MT: Nisu mi poznate pojedinost tog dogovora. Ali ako on polazi od spomenutog sporazuma iz ožujka 1992. onda bi mogao biti osnovom za definiranje dugoročnog ustavnog uređenja BiH. Takav dogovor može u stvarnosti biti provediv ako će tri naroda imati i stvarnu a ne samo deklarativnu ravnopravnost i konstitutivnost, te ako će biti osnovom na kojoj će se graditi uzajamno povjerenje između strana koje će prihvatiti taj dogovor. Bez međusobnog povjerenja neće se moći provesti ni jedan dogovor ma kako dobar ili loš on bio.

 

Ognjišta:  Iskustvo nas uči da su svi dosadašnji pregovori i dogovori bez američke potpore propali?

MT: Ne-funkcioniranje bilo koje države pitanje je (funkcioniranja) međunarodnog poretka. Zato moramo biti svjesni da je svaki dogovor o ustavnom ustrojstvu BiH, od interesa za međunarodnu zajednicu. Činjenica je da SAD imaju jednu od ključnih uloga u postojećem međunarodnom poretku i da njihov angažman može biti od pomoći u provedbi dogovorenog ustavnog uređenja BiH. Međutim, nije realno očekivati da će se pronaći prihvatljivo rješenje ako se prvo ne usuglase stavovi unutar BiH.

 

Ognjišta: Što je po Vašem mišljenju najveća zapreka uspješnoj provedbi dogovora trojice političkih predstavnika svojih naroda?

MT: Nepostojanje povjerenja. Nepovjerenje je danas najveća zapreka postizanju bilo kakvog dogovora. Ako je suditi to medijskim napisima, onda Bošnjaci svaki razgovor o ustavnom uređenju BiH nazivaju "podjelom BiH". Srbi pak razgovor o ustavnom uređenju BiH doživljavaju kao pokušaj ukidanja Republike Srpske. Hrvati pak vjeruju da razgovori o ustavnom uređenju BiH imaju za cilj svesti ih na nacionalnu manjinu u BiH.

 

Ognjišta: Ima li Republika Hrvatska mehanizam koji bi joj omogućio da podupre ustrojstvo zemlje za možebitnu jednakopravnost Hrvata a da se Bosna i Hercegovina održi kao suverena država?

MT: Republika Hrvatska ima takve mehanizme na raspolaganju a ima i obveze kao potpisnica međunarodnih ugovora o i sa BiH. Međutim, državna politika učinila je vrlo malo, da pruži potporu Hrvatima u ostvarivanju njihovih prava, učinila je premalo da se izgradi povjerenje i prema ostala dva naroda u BiH. Republika Hrvatska nije aktivno sudjelovala i surađivala s međunarodnom zajednicom kako bi se postiglo trajno samoodrživo uređenje BiH. Posredstvom međunarodne zajednice mogli su se uskladiti razvojni planovi RH i BiH, koji bi osim obostrane gospodarske koristi imali za cilj i jačanje uzajamnog povjerenja.

 

Ognjišta: Kad slušamo komentare pojedinih političara iz Zagreba stječe se dojam da zbog nemoći ili nedostatka znanja jednostavno ne žele pomoći Hrvatima u BiH. Odgovaraju li stvarnosti njihovi prigovori da se pod geslom rješavanja hrvatskoga pitanja skrivaju interesi skupine hercegovačkih općina na račun srednjebosanskih i posavskih Hrvata?

MT: Nažalost Hrvatska danas nema svoju političku elitu. U Hrvatskoj postoji upravljačka elita koja instrukcije prima iz Bruxellesa. Hrvatski premijeri odlaze u Bruxelles i od tamo poručuju hrvatskoj javnosti: "Mi smo dobili zadaće i mi ćemo ih izvršiti". To znači da u Hrvatskoj ne postoje ni institucije ni znanje koji su u funkciji definiranja dugoročnih strategija razvoja Hrvatske, znanje koje treba služiti za donošenje odluka o budućnosti Hrvatske. U takvoj situaciji svjedoci smo bezbrojnih parcijalnih, glupih i neutemeljenih izjava o sudbini Hrvata u BiH. Takve izjave samo potvrđuju nemoć aktualne politike da osmisli kako dugoročne strategije razvoja Hrvatske, tako i svoj odnos ne samo prema Hrvatima u BiH, nego i svoj odnos prema BiH u cjelini.

 

Ognjišta: Zašto su u hrvatskoj javnosti znatnim dijelom prešućena suđenja optuženim Hrvatima u Haagu, posebice se prešućuju suđenja i drakonske presude Hrvatima iz BiH?

MT: Haški je sud osnovan odlukom Vijeća sigurnosti UN-a kao "instrument nametanja mira". Zato je Sud odustao od kriterija istine a time i pravde, jer mu nije bila ni svrha da po njima sudi. Time je postao politički sud koji je iznevjerio i očekivanja međunarodne zajednice. Posljedice su Haških presuda razorne. Nije zadovoljio pravdu, iznevjerio je istinu. Istovremeno, Sud je stvorio još veće nepovjerenje, frustracije i nezadovoljstva kod svih strana kojima sudi. Prikazujući takav rad Suda, često i u funkciji Suda, u hrvatskoj je javnosti posljednjih deset godina stvarana potpuno kriva slika kako o Domovinskom ratu tako i o ratovima u BiH. Tu leže razlozi zašto se prešućuju i suđenja i drakonske kazne Hrvatima u BiH: kako se ne bi doznala istina, kako bi se prikrile lažne optužbe, krivokletstva hrvatskih svjedoka na Sudu, nagodbe i ucjene svjedoka sa tužiteljstvom, itd. Neinformiranjem javnosti o svim tim zbivanjima službena hrvatska politika želi prikriti i svoju odgovornost za sve ono što nije učinila za svoje državljane, te za sve ono što je učinila suprotno hrvatskim interesima, istini i pravdi.