Jurjević Marin

23.09.2000

Feral

Tweet

Brojčano govoreći, desnica je u Splitu marginalna politička opcija. Ali ima nešto drugo: količina buke koju proizvodi neka politička opcija često je obrnuto proprocionalna njezinoj realnoj snazi. Kod nas ima taj izraz koji nekome može zvučati i pogrdno: “Mali su prčeviti” l Veliki broj branitelja naši su glasači, naši članovi, dio našeg rukovodstva. Mnogi od njih nam se i sada javljaju i izražavaju podršku potezima Vlade

 

 

tekst

- Moram priznati da nisam nikad doživljavao Split na taj način, ni kao Splićanin, ni kao čovjek koji se bavi politikom, a ni kao čovjek koji je vidio nešto svijeta i imao kontakata i s desnicom i s ljevicom, i u teorijskom i u konkretnom političkom smislu. Mislim da se teško može govoriti da je Split neki izvor desnice, kao neka slavina koja se tu otvori pa sad istječe neka desna politička opcija ili struja koja napaja cijelu Hrvatsku. O Splitu bi se moglo govoriti na više načina, njega se ne može politički reducirati ili definirati, on je kompleksniji, zanimljiviji i puno širi od nekog takvog sažimanja. Činjenica je da su iz Splita oduvijek, meni se barem tako čini, dolazili nešto žešći naboji, pa tako i politički, da su tu sve političke opcije bile žešće i temperamentnije nego u nekim drugim podnebljima unutar Hrvatske. Isto je tako činjenica da je Split doživio jednu negativnu transformaciju u posljednjih desetak godina, da je u velikoj mjeri barbariziran i primitiviziran, pa onda nije čudo da su se dogodile i neke promjene na toj političkoj dimenziji. Čini mi se da je to širi problem i da se zapravo radi o sukobu različitih kulturoloških obrazaca, jednog, uvjetno rečeno, urbano-modernog, i drugog, tradicionalno-konzervativnog, i u okviru toga bih gledao ova zbivanja u Splitu. I čini mi se da će konačni rezultat, bar na kraću stazu, biti razriješen upravo u okviru razrješenja tog kulturološkog sukoba. A budući da je Split mediteranski grad, dakle budući da pripada kolijevci evropske civilizacije, ja ga gledam kao jedan temperamentan, ali pitom grad, grad morskih ljudi, grad koji je otvoren bez obzira na tradicionalni kampanilizam.

 

 

- Desnica postoji i manifestira se na različite načine. Postoji i u Splitu, ali u politici je rezutat vrlo jasan i očituje se svake četiri godine na izborima. U Splitu desnica nigdje nije prešla prag, čak ni u gradskim kotarevima, nije uspjela ući ni u Gradsko vijeće, a da ne govorim o parlamentarnim i predsjedničkim izborima. Brojčano govoreći, dakle, oni su u Splitu marginalna politička opcija. Ali ima nešto drugo: količina buke koju proizvodi neka politička opcija često je obrnuto proprocionalna njezinoj realnoj snazi. Kod nas ima taj izraz koji nekome može zvučati i pogrdno: “Mali su prčeviti.” Dakle, ne moramo uvijek biti impresionirani bukom koja se diže – makar je ne smijemo ni podcijeniti - ili retoričkom žestinom desničara, naročito naših, hrvatskih desničara koji postoje u različitim varijantama i opcijama. Vi ćete recimo u Hrvatskoj teško naći jednu desnu konzervativnu stranku nekog evropskog profila, koja ne skreće u ekstremnu, paranoičnu desnicu.

- Kad govorimo o desnici, po meni je u Hrvatskoj najopasnija uvijek bila desnica u HDZ-u, pa bih u tom kontekstu mogao govoriti i o događajima u gradu Splitu, ne samo danas nego i u posljednjih deset godina. Nju smatram najopasnijom, jer ona je godinama participirala u vlasti, imala je poluge vlasti i moći, i to praktično neograničene vlasti, s vrlo dekorativnom ulogom Parlamenta, s neformalnim oblicima manifestiranja te moći, s neformalnim mjestima gdje se odlučivalo – tu mislim na različite VONS-ove i ostala slična tijela. Ta desnica unutar HDZ-a je po meni bila majka svih ostalih desnica, koje su uglavnom bile satelitske, sad se iz ovih transkripata vidi i koja je bila Đapićeva uloga. Dakle, to je sve jedan ambijent koji se namjerno proizvodio, unutar kojega je tzv. mali čovjek trebao biti impresioniran i čime se željela osigurati njegova poslušnost. Na kraju je ta opcija otišla s političke scene, ali čini mi se da i dalje ima dosta jak utjecaj na određene neformalne skupine, a i određene udruge preko kojih pokušava manipulirati braniteljima. Ovo što se danas zbiva, mislim na to što imamo priliku gledati i slušati pojedince koji imaju sasvim desnu političku retoriku, ima svoju svrhu, a to je dizanje halabuke i stvaranje jedne izvanredne situacije u Hrvatskoj, u trenutku kad nam je to najmanje potrebno. Ipak, ja sam uvjeren da u Hrvatskoj u ovom trenutku postoji jedan konsenzus među najsnažnijim političkim opcijama i među najvećim dijelom građana, da se rezultati izbora od 3. siječnja poštuju. Utoliko ja - uvažavajući mogućnost manipulacije ljudima, uvažavajući da ne treba umanjivati opasnost od stvaranja zapaljivih i eksplozivnih situacija - smatram da ne treba ni pretjerivati u nekoj vrsti paničarenja oko toga, u smislu da bi sad moglo doći do nekih spektakularnih zbivanja u Hrvatskoj ili nekakvog građanskog rata.

 

- Istina, ali ne može se ovo usporediti sa situacijom tridesetih godina u Evropi. Drugačija je Evropa danas, drugačiji je svijet, drugačiji je jedan širi kontekst. Mislim da mi ovdje uvijek možemo imati potrese koji mogu biti tragični za pojedince ili za jedan veći broj ljudi, ali da to zbilja mogu napraviti samo avanturisti, koji bi vrlo brzo za taj čin odgovarali na način kojega su i sami svjesni. Istina je i da mi tu malo zaostajemo za svijetom. Recimo, imate i vani ekstremnih grupa, ali imate i posebne, vrlo rigorozne zakone posvećene takvim grupama, poput onih u Njemačkoj. Mislim da će i Hrvatska vrlo skoro donijeti takve zakone. I nije to naš jedini anakronizam. U svijetu su ljudi manje-više upućeni na sebe – govorimo o svijetu u kojem je već i doba postmoderne prošlo – i s cinizmom se odnose prema bilo kakvoj vrsti kolektiviteta, a kod nas su ponovno u optjecaju ti kolektiviteti, samo je nekadašnji klasni karakter zamijenjen nacionalnim. Mi smo zahvalni za strance, pa pišu doktorate o nama, o toj anakronosti.

- Ne može se reći za ovu vlast da na bilo koji način ima aromu neke revolucionarne, odnosno radikalne vlasti. Činjenica je da su nasilje i strah bili svakodnevne kategorije, koje su ušle kao normalne u politički život Hrvatske, činjenica je da hrvatsko društvo nije bilo istrenirano za demokraciju, a da je bilo istrenirano za velikog vođu i u takvom okruženju nije bilo lako početi neke stvari. SDP je tu napravio jedan veliki iskorak i to se dogodilo upravo u Splitu, a to je bila ta koalicija s HSLS-om, na koju su puhali mnogi u HSLS-u, ali i u SDP-u, odnosno na ljevici. Činjenica je da se ta kombinacija pokazala politički vrlo plodonosnom, bez obzira što su mnogi mislili kako je nemoguća, osobito u Splitu. Bez obzira što netko mislio da vi gubite političku nevinost ili čistoću, činjenica je da je u Hrvatskoj trebalo prevladati situaciju u kojoj osnovni sukob nije bio između ljevice i desnice, nego između autoritarnih i nedemokratskih koncepata i snaga i onih snaga koje su željele demokratizaciju Hrvatske. Da bi se to napravilo, bilo je potrebno stvaranje širih koalicija. A govoriti unutar toga da je SDP majčica desnice, mislim da je promašeno. Ponajprije se radi o tome da SDP nije sam na vlasti, nego je na vlasti šest stranaka, a u takvim uvjetima odluke se moraju donositi konsenzusom. Takva vlada je vrlo komplicirana, nigdje u Evropi nećete naći takav sastav vlade, a da ne govorimo u uvjetima, odnosno o tome da smo došli na vlast nakon rata i nakon HDZ-a.

 

 

- Ne, ja uopće ne govorim o utegu. Dapače, mislim da su jedini izlaz iz postojeće situacije koalicijske vlade.

- Pa dobro, politika je bitno određena interesom. Koalicija su koalicije, ali stranke su stranke, one nisu izgubile svoju autonomiju. Svatko ima svoju političku glavu s kojom treba misliti. Mi smo našim partnerima isto tako javno odgovorili što mislimo o tome.

- Ja to nisam shvatio na takav način, da se radi o takvoj vrsti potpore HSLS-a. Ja sam to shvatio kao stav ljudi u splitskom HSLS-u da sa Stožerom treba razgovarati. Mi smo imali drugačiju procjenu, odnosno procijenili smo da u ovim uvjetima, na ovakav način, mi ne možemo davati podršku ni stavljati potpise na zahtjeve za koje smatramo da su velikim dijelom u funkciji stvaranja jedne izvanredne situacije, za koju mi ne vidimo nikakva razloga. U izvanrednoj situaciji se onda uvijek treba nuditi čvrsta ruka za uspostavljanje kao nekakvog reda itd., a onda se pojavljuju i one priče tipa “nemojte nam gurati oružje u ruke”, što je po meni jedna izravna prijetnja. Ja moram reći da smo mi dosad imali – a ne vidim razloga zašto tako ne bi bilo i nadalje – korektne odnose s braniteljima i njihovim udrugama. Uostalom, veliki broj branitelja su naši glasači, naši članovi, dio našeg rukovodstva. Mnogi od njih nam se i sada javljaju i izražavaju podršku potezima Vlade. Međutim, ja ne mogu podržavati ove zahtjeve niti pozive da se smijeni Vlada, pogotovo što se tu osjeća velik utjecaj HDZ-a, kao opozicije koja želi destabilizirati ovu vlast. Uglavnom, nadam se da ovo neće ugroziti naše odnose s HSLS-om.