savjest INTERVJUI

https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?intervju=340&stenogram-gotovina-nam-melje=  https://twitter.com/savjest_com?intervju=340&stenogram-gotovina-nam-melje=  https://www.youtube.com/user/savjestcom?intervju=340&stenogram-gotovina-nam-melje=  http://savjest.com/savjest_rss.php?intervju=340&stenogram-gotovina-nam-melje=

Franjo  Tuđman

../intervjui/intervjui.php?osoba=341&franjo-tudman

Tuđman Franjo
Datum:
07.10.2000
Slika autor/izvor:
 Objavljeno na:
 
Objavi na:

Share on Google+

 

 

STENOGRAM RAZGOVORA IZ LIPNJA 1995. GODINE VOĐENOG IZMEĐU FRANJE TUĐMANA, JANKA BOBETKA I HRVOJA ŠARINIĆA, U KOJEM SE DEZAVUIRAJU POTPISNICI GENERALSKOG PROSVJEDA

 

JANKO BOBETKO: Najveća potrošnja je kod Gotovine i hrane i novca, automobila i svega drugoga. PREDSJEDNIK: Dobro, Gotovina je bio vezan za Bosnu. JANKO BOBETKO: Kada krene jedan žrvanj, onda on melje l JANKO BOBETKO: Stavite ovoga Domazeta da radi, da ne filozofira, da radi svoj posao, mislim da bi to išlo, ne da mislim l JANKO BOBETKO: Stipetić je suviše prepotentan, suviše umišljen, a mislim da operaciju – ne samo da ne bi izveo, nego kažem...

 

 
 
     Franjo Tuđman: “Basarac je dobar zapovjednik, ali nije za načelnika stožera.
 
     Janko Bobetko: “Nema ni potrebe za to da moj odlazak iz vojske bude kao da sam šta kažu Švabe... isluženi vojnik.
 
     Hrvoje Šarinić: “Nisam siguran da je Dečak apsolutno pouzdan u smislu discipline.
 
     Faksimil “Zapisnika sa razgovora Predsjednika Republike Hrvatske sa stožernim generalom Jankom Bobetkom, održanog u Predsjedničkim dvorima, 7. lipnja 1995. godine”
 
tekst
 “Predsjedniče, mislim da se sjećate kad sam noću došao Gojko i ja rekao sam da idem dolje na jug i osjećao sam jedan instinkt, kao životinja kada osjeća nevrijeme, ona se sama sklanja, ne moraš je goniti u štalu, ona ide sama. Osjećao sam da će se nešto dogoditi i otišao sam”, prve su riječi stožernoga generala Janka Bobetka u razgovoru s Franjom Tuđmanom koji je vođen 25. lipnja 1995. godine u Predsjedničkim dvorima između 12 sati i 13.25. Tematski, razgovor se može podijeliti u dva dijela: u prvome dva generala, uz povremena javljanja Hrvoja Šarinića, ogovaraju stare ratne drugove, dok u drugome Tuđman daje do znanja Bobetku da mora otići s čela Glavnog stožera.
 
U prvome dijelu Bobetko odgovara na Tuđmanova pitanja o Radi Bulatu, Milki Kufrin, Brunu Vuletiću, Dušanu Pekiću, Milanu Kuprešaninu, Veljku Džakuli ... O većini Bobetko govori kao o “sasvim izgubljenim” osobama, za Džakulu kaže da je “mogao otići na onaj svijet, a sada je bezobrazniji nego što je bio ikada”. Tuđman je, pak, optužio “jedan dio naših budala od Manolića, Mesića” za podršku Srbima i kazao da su “Srbi bezobrazniji”, a osvrnuo se i na svoju noćnu moru – Feral. Naime, na Bobetkovu tvrdnju kako u Hrvatskoj “ima nekoliko sela” – Krilo Jesenica, Smokvica – “koja nikad u povijesti nisu glasala za hrvatsku stranku, nego uvijek za opoziciju”, Tuđman je dodao: “Mi danas imamo Feral, ali to je15 posto osim Srba kojih još imamo u Hrvatskoj, 8 posto i tih jugokomunista, unitarista, oko 15 posto ima takvih koji Hrvatsku jednostavno ne prihvaćaju. Ima tih izroda”.
 
Drugi dio razgovora, o Bobetkovu odlasku, započinje Tuđman.
 
PITANJE DOSTOJANSTVA
PREDSJEDNIK: Ja ne mogu biti u situaciji ako mi dođe ratna situacija da imam na čelu čovjeka koga može taj stres zateći da ostanem u takvom momentu bez čovjeka. Osim toga, sada postoji i taj Vojni zakon, tako da bih ja predložio da se mi dogovorimo da mi ti ostaneš na političkoj sceni, ali umjesto tebe da se dogovorimo da za načelnika nekog drugog imenujemo
 
PREDSJEDNIK: No, došli smo do ovoga do čega smo došli.
Dobro Janko, idemo malo sada dalje. Sa ovom proslavom i sa ovim mimohodom mislim da smo dokazali da smo stvorili vojsku. Sada momentalno ratovati, vjerojatno barem pola godine ne smijemo.
JANKO BOBETKO: Do jeseni?
PREDSJEDNIK: Vidjet će se kako će se stvari općenito razvijati(...) U svezi sa tom i takvom situacijom da rata ne bude, vjerojatno, ako bismo morali ići na Knin prije kasne jeseni, ne.
A, osim toga, svi su planovi pripremljeni. Ali mi, ja ne znam šta će tebi liječnici reći, ali mi kažu odgovorni ljudi, liječnici, jer ja sam se interesirao i zbog tebe kao osobe, a i zbog posla. Slušaj, ja ne mogu biti u situaciji ako mi dođe ratna situacija da imam na čelu čovjeka koga može taj stres zateći da ostanem u takvom momentu bez čovjeka. Osim toga, sada postoji i taj Vojni zakon, tako da bih ja predložio da se mi dogovorimo da mi ti ostaneš na političkoj sceni, ali umjesto tebe da se dogovorimo da za načelnika nekog drugog imenujemo. Da mi ostaneš na političkoj sceni, da mi uđeš u Sabor i u Predsjedništvo HDZ-a(...) I mislim da bi to trebalo izvesti tko da ti zatražiš da zbog zdravstvenog stanja budeš oslobođen, a ne da to ide po službenoj dužnosti(...)
JANKO BOBETKO: Za sve ne bih garantirao i ono što ja predlažem da tu odluku donesem sam kako se kaže, bez da ima političkih potresa. Ali bih predložio da za sve treba određeno vrijeme, neću biti nerealan, izađemo sa prijedlogom ljudi i organizacije. Mislim da treba reorganizirati i Stožer i Ministarstvo(...) Drugo, ne bi se smjelo dogoditi i nema ni potrebe za to da moj odlazak iz vojske bude kao da sam šta kažu Švabe... isluženi vojnik. Mislim da je to i političko pitanje i pitanje dostojanstva i pitanje onoga u što je čovjek uložio(...)
 
DRŽAVNI INTERESI
JANKO BOBETKO: Ovako, da budemo sasvim otvoreni – 90-te godine ja sam si uzeo u zadatak da te ljude koji su stradali zajedno s nama, 71. Červenko, ..., i još nekolicina, da ih čovjek šlepa i vuče sa sobom, da im pomogne i vrlo brzo smo... Ne znam da li je, što se tiče povjerenja našeg čovjeka, to je sve u redu, nema nikakvih primjedaba, ali ima nekih osobina koje su mene u ovom vremenu koliko sam bio odsutan, neugodno iznenadile, i moram reći, ja ih nisam očekivao jer kada sam rekao da bi trebao ići u gradsku skupštinu 90-te onda je on rekao to ne bi, ali to nije bitno. Kako sam ja otišao na liječenje, odmor, njegove izjave su bile vrlo uvredljive, nesimpatične
 
PREDSJEDNIK: Dobro Janko, ja razumijem tvoje, samo molim te lijepo, što se tiče, ne može nikakvog govora da bi ti odlazio, prema tome, ja sam sve učinio i sa činom, odlikovanjem, i ovo što ti nuđam politički da mi ostaneš na političkoj sceni, ali ja moram s druge strane, gledaj, rekao sam do jeseni neće biti, ali sasvim sigurno – ima nešto drugo, imam iskustvo i sa tog posla i sa drugih. Prema tome, meni treba, ja ću prihvatiti i uzeti u razmatranje i tvoje prijedloge ali mi trebaju ljudi koji će onda na osnovu planova koje si ti pripremao, ali koji će sažvakati, koji će mi biti kadri da mi ih provode, to su državni interesi.
JANKO BOBETKO: Apsolutno.
PREDSJEDNIK: Janko, jedan manje sposoban čovjek, ako se mjesecima priprema ima u glavi, bolje će slušati nego na brzinu(...) Imao sam primjedaba i to veoma ozbiljnih sve do Ujedinjenih naroda, pa vi govorite jedno, a vaš general drugo(...) Imaš autoritet i to i prema tome, drugi koji će doći mora isto tako imati, upoznati, također steći to da mi može djelovati kao načelnik glavnog stožera, bez obzira što nikada ni jedan načelnik glavnog stožera, barem dok sam ja neće biti samostalan u onom smislu da mi može donositi odluke kakve želim itd. Tako da Janko da shvatiš da je to potrebno u tvom interesu i državnom interesu, a da to učinimo na takav način, već si sada – stavljeno je do znanja da si prvi general hrvatski i po činu i po odlikovanjima, i da politički ostaješ do toga kao što sam ti rekao i to ne govorim formalno – znači, novog čovjeka(...)
JANKO BOBETKO: Precizno, tko bi to bio?
PREDSJEDNIK: Ne znam, da se porazgovorimo.
JANKO BOBETKO: I kada bi to bilo?
PREDSJEDNIK: Za sada, ovog mjeseca, a moram priznati da momentalno čak i ne vidim drugog negoli Červenka, iako u perspektivi, ne znam, hoću čuti tvoje mišljenje.
JANKO BOBETKO: On je to već javio mojoj tajnici da on dolazi na moje mjesto.
PREDSJEDNIK: Oprosti, ovo što sada razgovaram on o tome nije, ali bio je zastupnik, tvoj zastupnik tamo, a o ovome nije razgovarano, nije mogao, što se mene tiče, niti naslutiti(...)
JANKO BOBETKO: Ovako, da budemo sasvim otvoreni – 90-te godine ja sam si uzeo u zadatak da te ljude koji su stradali zajedno s nama, 71. Červenko, ..., i još nekolicina, da ih čovjek šlepa i vuče sa sobom, da im pomogne i vrlo brzo smo... Ja sam odmah vidio, pošto je radio u toj gradskoj skupštini, prije toga, itd., on ima tehničku stranu, vojnu nije učio...
PREDSJEDNIK: Pa, nešto je učio.
 
UVREDLJIVE IZJAVE
PREDSJEDNIK: Nažalost, ovaj Lucić nije psihološki stabilan čovjek. JANKO BOBETKO: Da, ali za zapovjednika zapovijedao Hrvatskog učilišta koga nemamo, to mjesto je upražnjeno. PREDSJEDNIK: Nije dovoljno staložen, bio je zapovjednik te brigade itd., ali nema psihičke osobine da bi mogao, čak i poslije školovanja biti načelnik glavnog stožera. Ali ima jedan koji bi jako želio tu poziciju, a to je Dečak, ali mislim da nema isto dovoljne, među nama rečeno, dovoljno stabilnosti i staloženosti
 
JANKO BOBETKO: Prosto tehničkog časnika i u Americi i kod nas ima jedan određeni profil, za jednu ukupnu sliku – poznavanje operatike i strategije, itd., ali ipak se moraju mnoge stvari znati i imati jednu određenu praksu. Ne znam da li je, što se tiče povjerenja našeg čovjeka, to je sve u redu, nema nikakvih primjedaba, ali ima nekih osobina koje su mene u ovom vremenu koliko sam bio odsutan, neugodno iznenadile, i moram reći, ja ih nisam očekivao jer kada sam rekao da bi trebao ići u gradsku skupštinu 90-te onda je on rekao to ne bi, ali to nije bitno. Kako sam ja otišao na liječenje, odmor, njegove izjave su bile vrlo uvredljive, nesimpatične(...)
PREDSJEDNIK: U kojem smislu?
JANKO BOBETKO: To će biti sada drugačije, ja imam drugi stil, ja ću drugačije to raditi, Bobetko više ne zapovijeda, ja zapovijedam itd. Dakle, stvari koje su neukusne i nepotrebne.
PREDSJEDNIK: Zaista nepotrebne jer ne zapovijedate ni ti ni on.
JANKO BOBETKO: Ja sam mu rekao Zvonko – treba korektno u životu razgovarati i korektno se ponašati(...)
PREDSJEDNIK: Janko, imamo li nekog drugog kandidata? U budućnosti, ja znam, što se mene tiče, sa stručnog stanovišta, ja znam da to nije ono što načelnik Glavnog stožera treba imati, prema tome, da trebam što prije poslati nekog mlađeg čovjeka, 40-tih godina na školovanje van da mi preuzme tu dužnosti, ali momentalno sada ima li neko drugo rješenje?
JANKO BOBETKO: Ja sam razmišljao o tome – razmišljao sam da su dva čovjeka – prvo da bi se jedan čovjek trebao vratiti u vojsku zbog dinamizma bržeg rješenja operativnosti itd., to je Čermak, koji bi taj čitav jedan sektor, jedan proces dinamizirao, ubrzao(...) Mislio sam Čermaka uz Pavla Miljevca i Basarca bi ta dva bi još par mjeseci sazrevali da se može formirati jedan stožer koji bi apsolutno odgovarao svojim zadacima. Jednoga bi našli koga bi poslali u školovanje van, koji bi za godinu, dvije dana došli, za godinu dana preuzeo funkciju(...) Ja bi predložio Čermaka za svog zamjenika dva, tri mjeseca dok ne uvedem ovu dvojicu. Mislio sam ovako – načelnik prve uprave – postavimo Domazeta da on vodi taj dio, da načelnik – za zapovjednika Hrvatskog učilišta pošaljemo Lucića, a da Stipetić primi inspekciju, onda bi se otvorila dva momenta, da ipak dolaze ljudi sa domovinskog rata što je jako važno u taj stožer, drugo, da već jedno iskustvo, jedna kohezija se tu održi. Ja, kako se kaže, dva, tri mjeseca mogu apsolutno pomoći, uz mene...
 
RJEŠENJE ZA MORNARICU
JANKO BOBETKO: Ja bih prije Domazeta stavio nego Stipetića. On je bio zapovjednik zbornog područja Zagreb i da sam bio zločest i da sam bio osoban, ja sam njega mogao zbog stanja koje sam našao u tom zbornom području dva puta smijeniti, a ne jednom. Stanje je bilo loše. Na primjer, dođem u Sunju i nađem kompletnu bateriju koja ne bi opalila ni jednog metka
 
PREDSJEDNIK: Janko, da prije svega vidimo ta dva, tri mjeseca – to ti jesen, a to je ono što smo kazali prije, moram imati čovjeka koji će mi uzeti i još nešto, otvoreno, prijateljski, rekao sam imaš autoritet i nisi ga slučajno stekao i to je dobro. Ali, i najbliži tvoji suradnici, malko se osjećali steknuti i čak u ovoj operaciji su pokazali malo više slobode, inicijative, tako da mislim da i sa tog gledišta, razumiješ, apsolutno je potrebno i zbog zdravstvenog i zbog budućnosti da postavimo sada čovjeka, da izaberemo najbolje što možemo, a da mi ti ostaneš politički autoritet(...) Ja ću ti reći nešto – budući da mi je to jasno, osnovno državno pitanje, ja sam mislio na Davora Kajića, ali sam, molim, ipak je on – ima tu neku osnovu, ali ima pretežito mornaricu i Davor Kajić mi je onda trajnije rješenje za mornaricu. Da li Miljevac, apsolutno, tu se slažem s tobom da je Miljevac jedan od onih ljudi, od ovih možda pokazuje...
JANKO BOBETKO: Od prvog dana je u pokretu, staložen čovjek, daje pomoći koliko se može i očekivati.
PREDSJEDNIK: Nažalost, ovaj Lucić nije psihološki stabilan čovjek.
JANKO BOBETKO: Da, ali za zapovjednika zapovijedao Hrvatskog učilišta koga nemamo, to mjesto je upražnjeno.
PREDSJEDNIK: Nije dovoljno staložen, bio je zapovjednik te brigade itd., ali nema psihičke osobine da bi mogao, čak i poslije školovanja biti načelnik glavnog stožera. Ali ima jedan koji bi jako želio tu poziciju, a to je Dečak, ali mislim da nema isto dovoljne, među nama rečeno, dovoljno stabilnosti i staloženosti.
JANKO BOBETKO: Moguće bi mogao politički biti najprihvatljiviji jer je i najduže – sada je bio četiri, ili tri godine u zapovjedništvu zbornog područja, sa Miljevcom i sa Basarcem bi se stvorio jedno zapovjedništvo koje bi apsolutno dalo garancije s tim da se Stipetić premjesti gdje sam rekao...
HRVOJE ŠARINIĆ: U inspekciju.
JANKO BOBETKO: Da, u inspekciju, a Lucić tamo.
PREDSJEDNIK: Reci mi, nije li položaj načelnika Prve uprave važniji čak negoli inspekcije u našim uvjetima i ne bi li Stipetić onda na toj dužnosti više koristio negoli... ako bismo išli na to?
 
TIPIČAN PRIMJER
PREDSJEDNIK: Ti imaš puno povjerenje u Dečaka? JANKO BOBETKO: Ja imam puno povjerenje. PREDSJEDNIK: Da li se on kada napije na dužnosti? JANKO BOBETKO: Ne, i to nije točno.
 
JANKO BOBETKO: Ja bih prije Domazeta stavio nego njega. On je bio zapovjednik zbornog područja Zagreb i da sam bio zločest i da sam bio osoban, ja sam njega mogao zbog stanja koje sam našao u tom zbornom području dva puta smijeniti, a ne jednom. Stanje je bilo loše. Na primjer, dođem u Sunju i nađem kompletnu bateriju koja ne bi opalila ni jednog metka.
PREDSJEDNIK: On je tipičan primjer jednog stožernog časnika koji može i imati planove, a ne za zapovjednika.
HRVOJE ŠARINIĆ: Bio mi je vrlo koristan u pregovorima sa Srbima, puno poznaje stvari, ali isto mislim u direktnom zapovijedanju.
JANKO BOBETKO: Ja sam mu našao municiju 105 mm u šumi kod Topolovca rasutu po šumi, čak nije bila ni sklonjena.
PREDSJEDNIK: I u brodskoj operaciji, itd.
JANKO BOBETKO: Tamo je posebno pitanje, tako da on – može napisati, ali voditi operaciju ni slučajno.
PREDSJEDNIK: On može i predlagati to pa vidjeti što možeš uzeti od toga, ali sam, to se apsolutno slažem. Tako da je sa tog gledišta pitanje da na položaju glavnog inspektora trebali bi više jednog konkretnijeg čovjeka koji bi opažao ovo što si ti opazio u Sunji itd...
JANKO BOBETKO: To bi on bio.
PREDSJEDNIK: Rađe bi ga tu da predlaže u stožeru, a za glavnog inspektora...
JANKO BOBETKO: Ali ne načelnik Prve uprave. To je delikatno pitanje i ja osobno bi predložio Đuru Dečaka, on je politički čovjek, sada je bio tamo i mislim da bi sa ovim riješili taj problem daleko sigurnije, daleko lakše. Mislim da bi to bilo bolje rješenje i perspektivnije. Jer, ja poznajem ljude, sve sam provjerio, radio s njima, učio.
PREDSJEDNIK: Ja sam imao i to, ali ima nekih takvih primjedaba na njega...
JANKO BOBETKO: Ali ima i namjernih primjedaba i njemu su tu djeca na školovanju i on bi se morao definitivno srediti, on je pošten čovjek, discipliniran, do kraja je odan čovjek čitavoj stvari i naučio je sada u zbornom području tri godine, naučio je niz stvari, bio je zapovjednik zbornog područja gdje i inspekcije i moj osobni uvid u rad, s njime mogu dati pozitivne ocjene. To znači sa strane hrvatskog čovjeka...
PREDSJEDNIK: To se slažem.
JANKO BOBETKO: Boljeg nema i ispred njega staviti nekoga tko to nije bio, ne bi bilo dobro.
PREDSJEDNIK: Červenko je bio hrvatski čovjek i stradao kao takav, to je hrvatstvo, ne može mu se poreći, ne može mu se poreći odgovornost. Znam što nema Červenko, Đuro ima više odlučnosti u tom svom hrvatstvu, ali bojim se da li ima dovoljno širine pošto nema vojnog obrazovanja, da li ima dovoljno širine...
 
DEČAKOVE TEREVENKE
HRVOJE ŠARINIĆ: Domazet puno zna, ali ima jednu falingu, kako se kod nas kaže, jako je nervozan. Ja sam u pregovorima morao ga smirivati, izgubi strpljenje i onda gotovo da se potukao sa ovima, sreća da ga Englezi nisu razumjeli ali ih je slao... ne zna se kontrolirati, tu nije najbolji
 
JANKO BOBETKO: Ima. Tri godine ga pratim, ne tri mjeseca. Ja sam s njime jedno deset zadataka izveo.
HRVOJE ŠARINIĆ: Ja moram reći neka osobna iskustva. Apsolutno se slažem s time, ali imam, nisam siguran da je on apsolutno pouzdan u smislu discipline kada mu se kaže napraviti ćeš to i to a da onda on svoje procjene, pa napravi ono treće(...) One tenkove što je preko prebacio, ja sam ga zvao generale i onda sam rekao svi tenkovi su preko, povukao sam ih i onda sam doznao dva je dva ostavio tamo, Srbi su imali na dva, tri kilometra tenkove, ali mi smo kazali prvo ti tenkovi da dođe do akcije bi bili izgubljeni na dvije strane, sa jedne strane, a s druge strane...
PREDSJEDNIK: Kompromitira politiku.
JANKO BOBETKO: Tu ima, ali ima i jedna stvar – zapovijed koju je dobio u ove tri godine, kada uđeš kod njega u zborno područje, onda je tu najviši nivo poštovati vojnički red, kao da je završio podnaredničku školu jer sam se čak čudio odakle to tako brzo prihvati.
PREDSJEDNIK: Priča o njegovim tervenkama noćnim itd.
JANKO BOBETKO: Mislim da ima dosta zlonamjernosti, on je ovako veseo čovjek, i postala je jedna čitava kampanja da se makne i da se makne na jedan način, ne smijemo ga u praksi primjenjivati ali ove tri godine ni jednu zapovijed koju sam dao, ona je bila izvršena. Nikada nikakav otpor nije davao, ne samo to, nego se trudio što drugi misle da znaju, ali ne znaju, on se trudio da nauči.
PREDSJEDNIK: Što je on inače završio?
JANKO BOBETKO: On je završio neke škole, onda je... školu, izvanredno, ali vrlo je inteligentan. Ja sam mu davao zadatke iz ruke u ruku i četiri i sada vremena da donese odluku, i to sam tri godine radio, a ovi koji su akademici, završili ratnu školu, trebalo im je sedam sati – pogrešnu su odluku donijeli jer se držao...
PREDSJEDNIK: Ja sam ga danas spomenuo, prema tome, imao sam ga u vidu sa ovim. Dobro, imamo li još nekog trećeg čovjeka koji bi došao u obzir?
JANKO BOBETKO: Treći čovjek koji ima tu političku stranu i sve druge elemente kao što ima on, nemamo ga. On ima sve te elemente, on je tri godine zapovijedao s zbornim područjem. Drugo, politički čovjek.
PREDSJEDNIK: Zapovijedao je s zbornim područjem, ali nisam ja sasvim zadovoljan i njegovim zapovijedanjem. Brod i ono što se desilo je bilo u njegovom zbornom području.
 
NORMALNA KRIZA
 
JANKO BOBETKO: U Bosanskom Brodu. Ta čitav situacija Posavine ima jako puno... On nije tamo zapovijedao ničim.
PREDSJEDNIK: Zapovijedanje njegovo je područje bilo.
JANKO BOBETKO: Nije tada bilo njegovo područje, nije on zapovijedao.
PREDSJEDNIK: Njegovo je područje bilo, on je bio...
JANKO BOBETKO: Zapovjednik toga fronta je bio Petar Stipetić.
PREDSJEDNIK: Petar Stipetić je poslan... Ja se slažem s tobom, da je jedan od kandidata apsolutno, ali između – pogledati ću sve skupa i malo razmisliti i pitanje je da li se on uopće opredijelio za vojni poziv.
JANKO BOBETKO: On bi se opredijelio za vojni poziv.
PREDSJEDNIK: Jednom kada sam razgovarao s njime, to je bilo pred godinu dana, onda je on meni rekao dok rat traje, a...
JANKO BOBETKO: Njega je bilo malo uzdrmalo ona čitava situacija Globus, listovi, ovo, ono, što se sve piše i kako je netko dobro financira i usmjerava, to ga je bilo malo uzdrmalo i nije bio baš tu..., imao je izvjesnu krizu što je normalno.
PREDSJEDNIK: Ti imaš puno povjerenje u njega?
JANKO BOBETKO: Ja imam puno povjerenje.
PREDSJEDNIK: Da li se on kada napije na dužnosti?
JANKO BOBETKO: Ne, i to nije točno.
PREDSJEDNIK: Gledaj, ti mi govoriš o redu, a s druge strane imam, i to ne samo iz vojnih redova, nego i iz civilnih da se u tom području zapravo najviše troši, što se tiče potrošnje automobila, goriva, itd.
JANKO BOBETKO: Nije kod njega, najveća potrošnja je kod Gotovine i hrane i novca, automobila i svega drugoga.
PREDSJEDNIK: Dobro, Gotovina je bio vezan za Bosnu.
JANKO BOBETKO: Kada krene jedan žrvanj, onda on melje.
HRVOJE ŠARINIĆ: Ti si u stvari četiri čovjeka spomenuo Janko. Čermaka, Dečaka, Miljevca i Basarca.
PREDSJEDNIK: Basarac je dobar zapovjednik ali nije za načelnika stožera.
JANKO BOBETKO: On bi rasao, kako se kaže, čovjek s kojim treba računati.
PREDSJEDNIK: Ali računati kao sa zapovjednikom. Mislim, nikada neće biti – načelnik stožera mora biti više studiozniji.

KADAR IZ SPLITA
 
JANKO BOBETKO: Ali Đuro Dečak, Miljevac, stavite ovoga Domazeta da radi, da ne filozofira, da radi svoj posao, mislim da bi to išlo, ne da mislim...
PREDSJEDNIK: Tko umjesto Domazeta na drugu upravu?
JANKO BOBETKO: Imamo tamo ljudi – njegov zamjenik je sasvim dorasao, a imamo i vrlo jednog mladog čovjeka Bonacina, načelnika druge uprave u zbornom području Splita, vrlo inteligentan, mlad, sposoban, sada završava zapovjednu stožernu školu, dakle jedan perspektivan dečko, vrlo perspektivan.
HRVOJE ŠARINIĆ: Domazet puno zna, ali ima jednu falingu, kako se kod nas kaže, jako je nervozan. Ja sam u pregovorima morao ga smirivati, izgubi strpljenje i onda gotovo da se potukao sa ovima, sreća da ga Englezi nisu razumjeli ali ih je slao... ne zna se kontrolirati, tu nije najbolji.
JANKO BOBETKO: Ali Dečak bi ga imao tu da taj posao radi daleko operativnije i bio bi tu punim kapacitetom angažiran. To je najteži posao.
PREDSJEDNIK: Što Stipetić sada radi momentalno?
JANKO BOBETKO: On je pomoćnik za borbeni sektor.
PREDSJEDNIK: Razmisliti ćemo.
JANKO BOBETKO: Ova bi kombinacija išla – Pavle Miljevac vodi sada domobranstvo, bez ikakovih što će meni ovaj, onaj itd. Mislim da bi ta kombinacija išla i ona bi bila i razumljiva i dole u vojsci i gore(...)
PREDSJEDNIK: Ako ove tvoje prosudbe, polažem na nju i molim, biti će zabilježeno to što si rekao – ako na ovim zadacima koje ste imali da je on uspješnije riješio za četiri sata negoli ovi drugi za sedam, molim, to govori nešto.
JANKO BOBETKO: Ja sam to vodio.
PREDSJEDNIK: On je u ovim političkim pitanjima i ipak je karakter takav kakav jeste - ne dolazi u pitanje njegova državotvornost, ali nekada zna biti na ovim sastancima Predsjedništva uzak, gotovo do isključivosti – uzima jedan element, ne uzima drugi.
JANKO BOBETKO: Gospodine Predsjedniče, što se tiče interesa Hrvatske, uz ovu kombinaciju to je ono što bi potpisao i pomoći Đuri Dečaku u svako doba kako se kaže, ja sam pripremljen i mislim da bi to bilo dobro i korisno.
HRVOJE ŠARINIĆ: Da li govori koji jezik?
JANKO BOBETKO: Mislim da mađarski zna perfektno.
PREDSJEDNIK: To nam ne koristi. Dobro, moj generale, uzeti ću ozbiljno u razmatranje, najozbiljnije. Ja sam i sam, danas sam ga tu spomenuo, dva momenta, da li bi se on opredijelio za vojni poziv i...
 
BUDIMO REALNI
 
JANKO BOBETKO: Bi, sigurno. Opredijelio bi se i moj je prijedlog – poznavanje stvari, mislim da je to bolje rješenje i bez ikakvih potresa s tim da Stipetić ide na drugu dužnost jer je suviše prepotentan, suviše umišljen, a mislim da operaciju – ne samo da ne bi izveo, nego kažem...
PREDSJEDNIK: To ne bi, ali Stipetić ima tog vojnog i to je točno – načelnici operativnih odjela, operativnih uprava itd, moraju biti koji će predlagati, da zapovjednik zna ili načelnik stožera da se opredijeli.
JANKO BOBETKO: Ako je tu Dečak, onda Domazet ima veći obim i marljivije će raditi, iako bi trebao biti kod mornarice na primjer – njegova je intimna i interna želja da bude zapovjednik mornarice, da to ne bi bilo – mislim da mora ostati u aparatu.
PREDSJEDNIK: Nisi ništa na ovu moju primjedbu da sam imao u vidu to da bi možda Kajić mogao biti...
JANKO BOBETKO: Načelnik stožera – dugo je bio odsutan. Ja Kajića gledam kao zapovjednika ratne mornarice.
PREDSJEDNIK: To je razlog zašto sam odustao od te kombinacije jer ovdje bismo manje dobili a tamo bismo više izgubili sa ratnom mornaricom.
JANKO BOBETKO: Kakav je moj status?
PREDSJEDNIK: Da riješimo to, jer u tom smislu – Janko, mogu ići na to da bi – možeš ti biti posebno imenovan i stalnim članom VONS-a, tako da se vidi da u svakom smislu ostaješ, ali da to riješimo i to da riješimo ovaj mjesec i da razmislimo pa slijedeći tjedan vidimo. Znači, da to učinimo ovako – da sam zatražiš da te se oslobodi dužnosti zbog toga što ti je objektivno nisam, najradije bi da nemam tog problema da ostaneš, ali mi kažu ljudi, slušajte, njegovo zdravstveno stanje, morate računati, ozbiljni – morate računati s time da on ima i godine i zdravlje i plus još nešto – ima taj zakon, hoćemo li kršiti zakon već na prvom slučaju itd, 65, a predsjednik ima samo pravo na 5 godina itd. Janko, u interesu dajmo...
JANKO BOBETKO: Ja bih ovo predložio, da budemo realni – da se dogovorimo o komponiranju toga stožera, da se – ja bih još neke stvari morao dovesti do kraja, to i ovaj mjesec planiram i ja moram razmisliti poslije ovog razgovora o tome što ću ja raditi i kako se orijentirati dalje.
PREDSJEDNIK: Janko, tebi preostaje ono što ti kažem, ja ću uzeti u razmatranje ovaj tvoj prijedlog, a tebi preostaje da prihvatiš – ja ti predlažem da u ime HDZ-a, da uđeš u Sabor, dalje, da budeš član Predsjedništva Stranke i član VONS-a.
 
KAD PREDSJEDNIK NUĐA
 
JANKO BOBETKO: Ja jesam zastupnik, samo u mirovanju.
PREDSJEDNIK: To ne možeš bez Predsjedništva Stranke, ne možeš ući u Sabor bez Predsjedništva Stranke, po zakonu. Prema tome, razumiješ, ostaje da razmisliš o tome u Sabor, član VONS-a i član Predsjedništva Stranke i ja ti predlažem da ti sam zatražiš zbog toga, jer ti liječnici preporučaju ograničeno radno vrijeme, da to ne činim po sili zakona, jer po zakonu koji je na snazi i to sam ja tražio da se sa dopunom, da se produži pet godina.
JANKO BOBETKO: Meni je sve jasno. Da zaključimo – ja sam do sada sve svoje zadatke izvršio, ali u zadnje vrijeme, to je interesantno, stvoren je tako širok, pa i u štampi, pa i van štampe jedan pritisak da se pod svaku cijenu istisnem, pa onda dolazi čovjek do jednog zaključka, kome to smetam... Vrlo je to bilo organizirano i štampa je počela i diskusije itd. Što bi bilo da sam obrnuto loše izvršavao stvari.
PREDSJEDNIK: Janko, ja sam ti rekao to je u sklopu nastojanja da se destabilizira Hrvatska kada se nije išlo direktno na mene, a išlo se direktno na mene, onda se išlo i na Šuška, i na Bobetka, na Jarnjaka itd. To je meni sve jasno. Ali, kao što vidiš, ja tražim i tražio sam takva rješenja da ne dopustim destabilizaciju Hrvatske, pa prema tome...
HRVOJE ŠARINIĆ: Sve ono što se dogodilo ovih zadnjih dana i sa mimohodom i sa tvojim prisustvom i odlikovanjima i promaknućem itd., mislim da je to – predsjednik je kao vrhovni i državni poglavar dokazao...
PREDSJEDNIK: I sa ovim što ti sada nuđam – ne može biti više, s jedne strane Sabor, s druge strane član VONS-a i član Predsjedništva Stranke. Razmisli i o ovim prijedlozima o kojima sam govorio.
JANKO BOBETKO: Za jedno deset dana...
PREDSJEDNIK: Ne za deset dana, u ponedjeljak, jer za deset dana sam ja na putu, s tim, da razumije se, tu odluku ćemo reći da se provede do, kao što si sam rekao do kraja mjeseca.
 
(Završeno u 13.25 sati.)

 

Vladimir Matijanić

 

       
       


 

..

/intervjui/intervju.php?intervju=3111&strajk-je-legitiman-ali-ponuda-vlade-je-korektna

Dubravka Šuica , dosad zastupnica u Europskom parlamentu, prije toga i u Hrvatskom saboru, a nekada gradonačelnica Dubrovnika, od sutra ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3112&ministrica-divjak-reagirala-je-iskreno-zbog-reforme-hns-cvrsto-stoji-uz-nju

S HNS-ovim potpredsjednikom Vlade i ministrom graditeljstva  Predragom Štromarom  razgovarali smo u tjednu kada je njegovo Ministarstvo napokon dalo zeleno ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3110&kako-bi-izgledalo-da-je-netko-1965-rekao-kako-rat-jos-nije-gotov

Nestaje optimizam da će ekonomski razvoj sam po sebi pridonijeti efikasnosti institucija. A naše društvo se podijelilo u slojeve sve ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3113&zelim-placu-od-minimalno-70-000-kuna-i-s-obitelji-bih-zivio-na-pantovcaku

Predsjednički kandidat Mislav Kolakušić otkrio je Damiri Gregoret, između ostalog, zašto ljude u DIP-u smatra bjednicima   Predsjednički kandidat  Mislav ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3105&na-nama-je-da-iskoristimo-ovaj-trenutak-i-okupimo-sve-na-ljevici-protiv-hdz-a

Nekada su uređaji trajali po 30 godina, a danas se kvare čim im istekne jamstvo. Neke su zemlje to zakonom ...
29.05.2019
../izreke/izreke_osoba.php?osoba=3221&krunislav-olujicMumificirani Karaputin

Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.

Olujić Krunislav, Nedjeljom u dva HTV 1


21.06.1990  Perković Sandra
21.06.1973  Ivčević Tonka
21.06.1968  Žmegač Davor
21.06.1967  Jakovina Tihomir
21.06.1959  Fiolić Željko
21.06.1942  Matulović Dropulić Marina
21.06.1939  Lelas Srđan