Biga-Friganović Snježana

04.11.2000

Feral

Tweet

SNJEŽANA BIGA FRIGANOVIĆ, PREDSJEDNICA SABORSKOG ODBORA ZA RAD, SOCIJALNU POLITIKU I ZDRAVSTVO, GOVORI O ORGANIZIRANOM KRIMINALU U MIORH-u

Najveći kriminal u Mirovinskom fondu odvijao se od 1992. do 1994. Taj kriminal nažalost uopće nije registriran, jer tada nije još bila ustrojena Državna revizija. Nalazi Državne revizije za 1998. i 1999. godinu, nije jednostavno detaljno prokomentirati. Iz stavka u stavak tog izvještaja radi se o kriminalističkoj priči i horroru. Bilo je izuzetno puno kriminala i ciljanog nereda, koji je i inače karakterističan za donedavno stanje u državnim institucijama. Ciljani nered bio je u funkciji bogaćenja ljudi u sprezi s političkim vrhom, kao i samih ljudi iz političkog vrha l Poslovanjem bivše uprave MIORH-a prepolovljen je portfelj njegovih dionica, vrijedne dionice zamjenjivane su nevrijednim, pronađeno je mnoštvo štetnih ugovora, i to takvih da na njima, radi zametanja tragova, uopće nije označen datum sklapanja, poslovi su ugovarani bez ikakve evidencije. Hrvatska je za bivše vlasti funkcionirala kao banana-država

 

- Ne. Koliko god sindikati izražavali nezadovoljstvo sadašnjim stanjem, još uvijek ne poduzimaju veće prosvjede. To pokazuje da su ipak i sami svjesni stanja kakvo smo zatekli u sferi gospodarstva, rada i socijale. Vladi je trebalo dati vremena da snimi stanje, i dugo je bila prisiljena povlačiti samo vatrogasne mjere. Sada se paralelno s vatrogasnim mjerama pristupa i strategiji gospodarskog razvoja, pripremaju se razvojni programi i reforme. To što Vlada više ne sanira poduzeća koja su ionako pred raspadom, nekome možda nalikuje na socijalnu neosjetljivost, ali imajte u vidu da bi se njihovim saniranjem smanjila mogućnost za financiranje otvaranja novih radnih mjesta.

* Stranke koje su sada na vlasti imale su i ranije, budući da su sudjelovale u radu Sabora, pristup bitnim informacijama. Zašto nisu preuzele vlast s već snimljenim stanjem i s jasnim ekonomsko-socijalnim programom? Ekonomska politika Vlade još i danas nije prepoznatljiva.

- Prilikom rasprave o proračunu za 2001. godinu i okvirnom proračunu za sljedeće dvije, dobit ćemo jasnu Vladinu ekonomsku strategiju. Kao zastupnici u Saboru godinama smo, na osnovu pojedinačnih vijesti, intuitivno osjećali što se događa, ali nismo dobivali ni dokumente, ni potvrde tih informacija. Tek od 3. siječnja mogli smo krenuti u pravo snimanje stanja. Pokazalo se da su se najgore i najopasnije stvari dešavale od početka 1999. godine, kad je tadašnja vlast krenula u predizbornu kampanju. U tih godinu dana provodile su se isključivo kratkoročne mjere, kako bi se privremeno pridobili pojedini dijelovi populacije. Na umjetan način održavalo se poduzeća koja nisu imala nikakve mogućnosti opstanka. Premda sam dugogodišnja članica Odbora za rad, socijalnu skrb i zdravstvo, tek sad, kad sam postala njezinom predsjednicom, stekla sam punu sliku stanja u tom području: u svim njegovim segmentima vlada potpuni nered, i u zakonodavnom i u izvršnom dijelu. Čega god se dotaknete, sve zahtijeva svoju mini-reformu.

 

 

- Predsjednik Vlade izjavljuje da u slijedećoj godini očekujemo pomak prema zapošljavanju, i mi svi živimo za to. Pretpostavljam da će sadašnji, stravično visok postotak nezaposlenosti početi stagnirati. Današnji broj nezaposlenih ipak je dijelom posljedica raščišćavanja fenomena specifičnog samo za Hrvatsku i za Rusiju, da je 140 do 200 tisuća radnika radilo, a da nije primalo plaću. Pored gospodarskih mjera, smanjenju nezaposlenosti može bitno pridonijeti edukacija i znanost, i upravo tome dajemo prioritet. U obzir moramo uzeti iskustvo Finske, koja je u četiri godine, ulaganjem u prekvalifikaciju radnika srednje životne dobi, prepolovila dvadesetpostotnu nezaposlenost.

- Proteklih se godina vrlo malo govorilo o kršenjima radnih i socijalnih prava, mada su ona vjerojatno bila najrasprostranjenija. Rad na crno poprimio je ogromne razmjere, a mi smo malo učinili na njegovu zaustavljanju. Dio radno-socijalnog zakonodavstva donesen je još 1995. godine, a da do danas nije zaživio, jer nije donesen čitav niz podzakonskih akata koji su u određenim rokovima trebali biti usvojeni. Inspektorima rada i zaštite na radu dugo se, i to na vrlo perfidan način, nije omogućavalo da rade svoj posao. Broj inspektora rada, ukupno pedesetak, bio je premalen da bi njihova služba mogla pokriti čitavu zemlju, a sredstva kojima je inspektorat raspolagao bila su mizerna. Tome možemo doskočiti dugotrajnom borbom za funkcioniranje pravne države i njezinih institucija. Hrvatska mora poštivati i međunarodne konvencije i povelje. Očekujem da Sabor vrlo brzo ratificira Radnu i socijalnu povelju Vijeća Evrope, i da je implementira u naše zakonodavstvo. Uopće ne sumnjam da ćemo ustrojiti sustav u kojem će se poslodavci morati ponašati onako kako je primjereno u evropskim državama. Tome moraju pridonijeti i sindikati, pa od njih očekujem snažne pritiske na poslodavce koji krše radno-socijalna prava.

 

 

- Prema spoznajama kojima raspolažemo, najveći kriminal u Mirovinskom fondu odvijao se u razdoblju od 1992. do 1994. Taj kriminal nažalost uopće nije registriran, jer tada nije još bila ustrojena Državna revizija. Nalazi Državne revizije za 1998. i 1999. godinu, i to osobito u segmentu djelovanja poduzeća HMO koje je poslovalo dionicama iz portfelja Mirovinskog fonda, nije jednostavno detaljno prokomentirati. Općenito gledajući, iz stavka u stavak tog izvještaja radi se o kriminalističkoj priči i horroru. Bilo je izuzetno puno kriminala i ciljanog nereda, koji je i inače karakterističan za donedavno stanje u državnim institucijama. Ciljani nered bio je u funkciji bogaćenja ljudi u sprezi s političkim vrhom, kao i samih ljudi iz političkog vrha. Poslovanjem bivše uprave MIORH-a prepolovljen je portfelj njegovih dionica, vrijedne dionice zamjenjivane su nevrijednim, pronađeno je mnoštvo štetnih ugovora, i to takvih da na njima, radi zametanja tragova, uopće nije označen datum sklapanja, poslovi su sklapani bez ikakve evidencije... Sve to pokazuje da je Hrvatska za bivše vlasti funkcionirala kao banana-država. Nadam se stoga da će svi odgovorni za takvo stanje ubrzo i odgovarati, a nemojmo zaboraviti da su u nadzornom odboru MIORH-a sjedili i tadašnji ministar rada i socijalne skrbi, i ministar financija.

- Bolje je reći da u MIORH-u nije niti postojala prava evidencija umirovljenika. Nevjerojatno je da u državi koja bi trebala biti uređena, i to u doba kompjutorizacije, ne postoji evidencija o tome tko je od umirovljenika živ, tko je umro, tko od njihovih nasljednika ima, a tko nema pravo na dodjelu mirovine. Najgore je što je u MIORH-u, u tom segmentu, stanje slično još i danas. Zavod za mirovinsko osiguranje raspolaže budžetom od 20 milijardi kuna, što iznosi polovicu državnog proračuna. Nedopustivo je što se s tim sredstvima na takav način postupa, te da u MIORH-u sjedi toliko nesposobnih ljudi.

- Nered u MIORH-u bio je organiziran i ciljan na zametanje tragova. Teško mi je govoriti o imenima, ali vjerujem da će Zorić vrlo brzo odgovarati za ovo što je otkriveno.

 

 

- Prema Zakonu o pravima dužnosnika koji je bio na snazi našeg preuzimanja vlasti, i koji je javnim dužnosnicima omogućavao izuzetno visoka primanja, zastupnicima nije bilo moguće izračunati visinu mirovine. Krenuli smo u promjene tog zakona, tako da ga učinimo restriktivnijim, te da se otkloni i taj nedostatak. Nažalost, nakon svih izmjena pokazala se nelogičnost, da se zastupnicima koji su umirovljeni u prošlom sazivu mirovina izračunava na osnovu tadašnjih, izuzetno visokih plaća. Mirovine su tako iznosile neprihvatljivih 13 do 20 tisuća kuna. Predsjednik Tomčić i ja usporedno smo krenuli u iznalaženje boljega rješenja, i zaključili da se dužnosničke mirovine izračunavaju prema Zakonu o mirovinskom osiguranju. To znači da za sve građane ubuduće treba vrijediti jednako pravilo. Jedina povlastica koja dužnosnicima sada ostaje, je pet godina kraći radni staž. I to zbog toga što zastupnici koji jedan li dva mandata provedu u Saboru gube kontakt sa strukom kojom su se ranije bavili.

* Zašto onda zastupnike čeka njihovo radno mjesto u slučaju da izgube u političkoj utakmici? Za tu se privilegiju ne može naći dobar uzor u razvijenim demokracijama.

- Status parlamentaraca u evropskim državama i u SAD-u različit je od zemlje do zemlje, i teško ih je uspoređivati. Usprkos teškim radno-socijalnim uvjetima u Hrvatskoj, logičnim smatram to što ljude koji izlaze iz politike čeka njihov stari posao. Ne omogućimo li im povratak u struku, dobit ćemo krajnje negativnu selekciju javnih dužnosnika.

- Nisam zadovoljna stanjem u stranci, jako sam zabrinuta. Ipak, pokušajmo biti realni: od relativno male oporbene stranke narasli smo do najjače stranke u vladajućoj koaliciji. Rast je donio mnogo poteškoća, pa napetost raste usporedo s približavanjem konvencije. Kako će na njoj biti održani unutarstranački izbori, a ubrzo potom na redu su i lokalni izbori, sadašnje pozicioniranje unutar stranke utječe i na pozicioniranje na listama za lokalne izbore. Zato jedva čekam da konvencija prođe, da se izbori provedu, pa da stranka opet funkcionira.

 

 

- Priča o njihovom sukobu je prenapuhana. Obojica su značajni i vrijedni političari, obojica imaju svoju funkciju u stranci i u državi. Njihove se ovlasti ne preklapaju, uspješan rad jednoga i drugoga potreban je stranci, i zato nema osnove ni za kakvo rivalstvo.

- U Savjetu SDP-a angažirao se impozantan broj stručnih i kvalitetnih ljudi, koji nisu samo članovi stranke. Mislim da njihov prosvjed ipak nije bio opravdan. Iz tog Savjeta danas imamo dva ministra – Anu Stavljenić Rukavinu i Stjepana Ivaniševića – a predsjednik Savjeta Ivo Šlaus vrlo je aktivan član Zastupničkog doma. Veza između Saborskog Kluba zastupnika i Savjeta mora biti vrlo dinamična, i upravo akademik Šlaus trebao bi biti spona između ta dva tijela. Osobno bi mi itekako koristili prijedlozi i savjeti pripadnika Savjeta SDP-a M