Ranko Marijan |
|---|
 |
RANKO MARIJAN, ZAMJENIK MINISTRA PRAVOSUĐA, ZA FERAL GOVORI O HRVATSKOM PRAVOSUDNOM SUSTAVU, KOJEM SLIJEDI TERAPIJA ČIŠĆENJA OD NEUČINKOVITOSTI, NEPOTIZMA, NEZNANJA I POLITIČKOG PODANIŠTVA
Mjeru korumpiranosti u pravosuđu nije jednostavno usporediti s onom u politici, gospodarstvu ili zdravstvu, ali sve govori u prilog zaključku – premda nema većih empirijskih istraživanja – da smo mi korumpirano društvo, pa bi bilo suludo tvrditi da u sudstvu korupcije uopće nema, i jedino sam siguran da su tu kontrolni mehanizmi znatno jači nego drugdje * Slijedom primjene novih zakonskih odredaba, iz sudstva bi vrlo brzo trebali otići svi koji su u njega zalutali i koji taj posao ne znaju raditi * Ako se neki predsjednici sudova sada boje gubljenja privilegija, onda se s pravom boje, jer više neće imati ovlasti kakve su dosad imali, a neće ih, uostalom, imati ni ministar, ni izvršna vlast
“Mogu reći da je apsurd nad apsurdima izjava predsjednika Vrhovnog suda Ramušćaka kako je ‘apsurdno inzistirati na postojećem zakonu’”
“Unatoč tome što u pravosuđu ima i nerada i komoditeta, većina sudaca veoma profesionalno radi svoj posao”
tekst
* Na Općoj sjednici Vrhovnog suda, na koju su bili pozvani i predsjednici Upravnog suda, Visokog trgovačkog suda, Visokog prekršajnog suda i županijskih sudova, izrečene su oštre kritike o predloženim promjenama Ustava koje se odnose na sudbenu vlast. Glavna načelna zamjerka odnosila se na to da se u “velikoj mjeri napušta načelo trodiobe vlasti, i da prijeti opasnost od upletanja izvršne vlasti u djelovanje sudbene”. Možete li prokomentirati takve ocjene?
- Prije svega, treba reći da Ustav definira suradnju izvršne, zakonodavne i sudske vlasti na visoko teoretskoj razini. Pravosuđe je, među ostalim, ustrojeno da kontrolira rad izvršne i zakonodavne vlasti i ta međusobna kontrola je civilizacijsko postignuće moderne demokracije. Zbilja iz teksta Ustava ne mogu prepoznati nikakve teoretske osnove koje bi zagovarale jedinstvo vlasti ili upletanje izvršne vlasti u pravosudne sfere. Pravo sudaca Vrhovnog suda je da kažu svoje mišljenje o predloženim odredbama, no smatram kako ovaj put nisu u pravu.
* Nije li zlonamjerno i površno od Vrhovnog suda da ustavnu odredbu koja rezimira sustav međusobne kontrole sudbene, zakonodavne i izvršne vlasti proglašava upletanjem izvršne u sudsku vlast?
- Moram vam reći da me nećete uspjeti posvađati s Vrhovnim sudom. Među sucima Vrhovnog suda ima najvrsnijih pravnih stručnjaka i poštujem svako mišljenje suca Vrhovnog suda. O njihovim stavovima treba raspravljati, a moj je dojam da iz teksta Ustava ne proizlazi nikakvo narušavanje principa trodiobe vlasti.
“PRESUĐIVANJE” SUCIMA
* Zamjerka Vrhovnog suda odnosi se i na odredbu po kojoj bi se prigodom prvog stupanja na sudačku dužnost suci imenovali na vrijeme od pet godina. Vrhovni sud smatra kako se time sužava stalnost sudačke dužnosti, a taj pokusni rok za suce nazvan je “rokom strepnje”.
- Moram priznati da nisam baš s velikim zadovoljstvom iščitao taj prijedlog o petogodišnjoj provjeri. Jasni su mi razlozi zbog čega se to uvodi i da je to sukladno nekim vrlo razvijenim europskim pravnim sustavima, primjerice Njemačkom. Jasno mi je da je to u interesu što kvalitetnijih kadrova u pravosuđu i da je to pokušaj efikasnijeg unapređivanja jednog odveć tromog mehanizma razrješenja. No, u slučaju razrješenja sudaca dobro je da mehanizam nema olaku brzinu, kako bi se sucima omogućila što veća sigurnost u zakonitom radu. Što su suci sigurniji, to je veća mogućnost da će njihove odluke biti rezultat pravde i pravičnosti, a ne uličnog ili dnevnopolitičkog pragmatizma. Ja sam sklon što većoj zaštiti sudaca u njihovoj neovisnosti i stoga bih radije da te petogodišnje provjere nema.
* Koliko mi je poznato, ministar Stjepan Ivanišević podržava taj prijedlog?
- Gledajte, ja jako cijenim svog profesora, od koga sam, kao njegov seminarist, puno naučio i od koga učim i dalje, ali ovo govorim sa stajališta svoje primarno sudačke struke. Akceptirajući mišljenja drugih, dopustite mi da obrazložim svoj stav. U Ministarstvu sada radimo set pravosudnih zakona kojima ćemo uvesti niz mjera kojima će se dosljednije nego do sada kontrolirati rad sudaca. Uvest će se sustav ocjenjivanja, gdje će posebna sudačka vijeća od 15 sudaca, koja će u svom okrugu birati sami suci svake godine, ocjenjivati rad sudaca tajnim glasovanjem i određenom skalom ocjena. Ono što je posebno važno jest da će se striktno i konkretno odrediti razlozi za pokretanje stegovnog postupka protiv određenog suca na način da će sudačka vijeća i predsjednici sudova biti dužni pokrenuti stegovni postupak protiv suca koji ne ispunjava postavljene kriterije i standarde. To znači da će sudačko vijeće imati sve podatke o sucima svake godine i da će na temelju analize rada ocjenjivati njihov rad.
* U kojim će se slučajevima pokretati stegovni postupak?
- Stegovni postupak će se morati pokrenuti ako se kod određenog suca ustanovi zloupotreba položaja ili ovlaštenja službene dužnosti, neobavljanje ili neuredno obavljanje službene dužnosti, neopravdano neizrađivanje i neotpremanje sudskih odluka u zakonskom roku, ako je broj i kvaliteta riješenih odluka u jednogodišnjem razdoblju neopravdano bitno ispod prosjeka u RH, te zbog obavljanja službe nespojive sa sudačkom dužnosti. Smatram kako pravilno korištenje tog mehanizma predstavlja proces uz koji nije potrebna spomenuta provjera od pet godina. Ako predsjednik suda ne pokrene stegovni postupak protiv loših sudaca, onda će se silom zakona protiv njega pokrenuti stegovni postupak za smjenu s funkcije predsjednika suda. Sustav bi se tako formirao da bi viši suci ocjenjivali one na nižim razinama.
Doduše, i do sada je, na osnovi mnogo blažih kriterija, postojala mogućnost pokretanja stegovnih postupaka, ali se išlo linijom komoditeta, predsjednici sudova su htjeli zadržati mir u kući, ministar pravosuđa nije htio otvarati frontove, kao ni predsjednik Vrhovnog suda, a ima velik broj sudaca koji zaljuljani atmosferom komoditeta ne odrađuju svoj posao kako bi trebali i rade ga daleko ispod prosjeka.
RAZBACIVANJE STREPNJOM
* Ne čini li vam se da se ne radi o nekom benignom životnom komoditetu, nego o društveno malignom komoditetu, ciljano politički provociranom od bivše vlasti?
- Ne radi se samo o proteklih deset godina nego i o prošlih pedeset godina. Odnos prema sudstvu bio je gotovo nepromijenjen i to je ostavilo svoje duboke ožiljke. No, s druge strane, i s ovim petogodišnjom provjerom, odluka je prepuštena strukovnom tijelu, DSV-u, u kojem će natpolovičnu većinu imati suci. U DSV-u bi bilo 11 članova, od kojih bi po našem prijedlogu sedam bili suci, a po dvoje odvjetnici i profesori, što znači da bi opet primarno suci odlučivali o novim sucima.
Ovom prilikom bih naglasio kako je više nego prejaka ocjena da će tih pet godina provjere biti pet godina strepnje. Vrijeme strepnji je prošlo, jer strepnji je nažalost bilo u pravosuđu i previše. Nisam sretan što je unesena odredba od pet godina, ali daleko je to od bilo kakve tragičnosti ili velikih nepravdi. Stoga se postavlja pitanje zbog čega su neki odjednom postali jako glasni u obrani prava sudaca, a šutjeli su u vremenima kada su plejade sudaca, i to iznimno kvalitetnih sudaca, završavale na ulici.
* Kada govorite o glasnim pojedincima, mislite li na predsjednika Vrhovnog suda Marijana Ramušćaka i predsjednika Udruge sudaca Vladimira Gredelja?
- Mislim na mnoge koji su slijepo služili bivšoj vlasti, koja ih je katapultirala na visoka pravosudna mjesta isključivo po političkoj podobnosti. Tada su šutjeli o nepravdama, a sada su vrlo bučni. Ne želim se ni s kim svađati, jer nam u pravosuđu treba što manje svađa i naelektrizirane situacije, a treba nam što više pametnih savjeta. Mi u Ministarstvu želimo jako i samostalno sudstvo, želimo kvalitetne zakone, a za njihovo stvaranje trebamo suradnju sudaca. Bez sudaca mi ne možemo raditi svoj posao. Mi svađu sa sucima ne želimo.
* Čini se da iz vas više progovara bivši i budući sudac nego visoki predstavnik izvršne vlasti?
- Moram priznati da u funkciji predstavnika izvršne vlasti imam jaki senzibilitet prema sudačkoj vlasti i mislim kako bi ga i drugi ljudi trebali imati te da, za razliku od nekih uličnih promišljanja, koji sudačku funkciju doživljavaju samo kroz ekscese i odugovlačenje postupaka, treba znati da je sudska odluka tek kraj balade. Prije toga postoji čitav niz radnji koje se ne zbivaju na sudu. Nitko nije više motiviran za donošenje konačne odluke od suca, pa su mnogi, od policije do Državnog odvjetništva, znali raditi svoj posao tako da ga prebacuju u tuđe dvorište, odnosno na sudstvo. I onda se događa da sudac treba rješavati tuđe dubioze, treba zvati svjedoke kojih više nema, treba pozivati osobe za koje nitko ne zna gdje se nalaze, treba vršiti vještačenje nakon pet ili deset godina, a javnost je fokusirana i senzibilizirana ponajprije na rad suda. Javnost ne zna o čemu se radi osim što uviđa da je pravda odveć spora. Ali ja iz pravosuđa znam da, unatoč tome što u pravosuđu ima i nerada i komoditeta i ispodprosječnosti, većina sudaca iznimno profesionalno radi svoj posao.
POZIVI U SMEĆU
* Kada je riječ o prebacivanju loptice na tuđi teren, smatrate li da je sudstvo korumpirano u jednakoj, većoj ili manjoj mjeri u odnosu na politiku, gospodarstvo, zdravstvo, školstvo?
- Ne mogu sada tako jednostavno to uspoređivati. Ipak, za razliku od drugih područja, u pravosuđu postoje jasna pravila igre, koja su u potpunosti na uvidu javnosti. Kada se ustanovi namjerna ili slučajna greška, postoje pravni mehanizmi za ispravljanje te greške.
* Postoje pravila igre i u drugim sustavima, ali meni se čini da vi želite reći kako je pravosuđe manje korumpirano od drugih sustava?
- Iako nema većih stručnih empirijskih istraživanja, sve govori u prilog zaključku da smo mi korumpirano društvo. Ne tvrdim da u pravosuđu uopće nema korupcije, to bi bilo suludo, ali činjenica je da su tu kontrolni mehanizmi jači nego drugdje.
* Hipoteka korumpiranosti skida se tek kada počne provođenje kontrolnih i stegovnih postupaka unutar sustava, a prema prijedlozima zakona u sudstvu to će biti moguće samo za 2001. Što je s godinama koje su prethodile?
- To će biti moguće i za 2000., jer će se stegovni postupci spram sudaca pokretati i za rad u ovoj godini. Inače, smatram kako treba odustati od bavljenja prošlošću i okrenuti se sadašnjosti i budućnosti. Zahvaljujući novim odredbama, iz sudstva bi u kratkom roku trebali otići svi oni koji su u njega zalutali. Oni suci koji su nekvalitetno radili svoj posao i koji ga, uostalom, ne znaju raditi, oni koji su zalutali u sudstvo slijedom primjene zakona, otići će. Na taj će način pravosuđe ojačati svoju kvalitetu i neovisnost, a ljudi će se početi drugačije odnositi prema sudstvu. Kada dobiju poziv na sud, mnogi ga ljudi danas bez grižnje savjesti bacaju u smeće. Ne prijavljuje se novo mjesto boravka, nema ni te građanske discipline, tako da treba proći godina dana dok nekome uručite poziv na sud. Moramo promijeniti ukupnu sliku koju ljudi imaju o pravosuđu, ali i ojačati građansku disciplinu.
* Ali kako promijeniti sliku o tome da je broj neriješenih predmeta porastao s milijun na 1,1 milijun, dakle za deset posto u ovoj godini?
- I to je posljedica zatečenog stanja, koje sada namjeravamo riješiti na način o kojem sam već govorio, te donošenjem novih procesnih propisa i pravila. Mi smo tranzicijska zemlja koja je prošla rat, tako da imamo mnogo više neriješenih predmeta nego država koja je takve probleme davno ostavila iza sebe. Situacija stvarno nije crno-bijela, postoje objektivni razlozi zbog sporog rada sudova, kao što postoje, odnosno postojali su, politički i drugi razlozi koji su kompromitirali sudstvo i namjerno ga pravili neefikasnim.
PLOT OD PARAGRAFA
* Iz DSV-a i iz Udruge sudaca stižu pritužbe protiv prijedloga da ministar pravosuđa imenuje predsjednike sudova između trojice koje predloži sudačko vijeće. Boje li se ti suci gubljenja privilegija, jer je poznato da su većina sudaca u DSV-u predsjednici sudova, kao i predsjednik udruge sudaca, Vladimir Gredelj?
- Ako se neki predsjednici sudova boje gubljenja privilegija, onda se s pravom boje. Doista, s ovim izmjenama predsjednici sudova neće imati ovlasti kakve su imali. A neće ih imati ni ministar, ni izvršna vlast. Dio predsjedničkih ovlasti koje se tiču ocjenjivanja sudaca, kadriranja u pravosuđu, pisanja preporuka sucima za napredovanje ili ocjenjivanja kandidata koji će prvi put postati suci - to će biti prepušteno autonomnom sudačkom tijelu, sudačkom vijeću. Dakle, predsjednici sudova izgubit će one privilegije moći, većinom na lokalnoj razini, koje su izrastale iz tih ovlasti. Materijalne privilegije neće izgubiti, jer ih nisu ni smjeli imati.
Osim toga, više neće biti samovoljnog dodjeljivanja pojedinih procesa određenim sucima, nego će se strože nadzirati princip dodjeljivanja predmeta abecednim, dakle objektivnim redom. To se do sada umnogome izigravalo, premda je zakon jasan. Baš je glede tog dodjeljivanja pojedinih predmeta sucima putem abecednog reda Marijan Ramušćak izjavio kako je apsurdno inzistirati na zakonu. Na to mogu samo reći kako je apsurdna izjava predsjednika Vrhovnog suda da je ‘apsurdno inzistirati na postojećem zakonu’. To je apsurd nad apsurdima, jer suci i ne trebaju ništa drugo raditi nego se pridržavati zakona.
* Kada ste u ožujku stupili na mjesto zamjenika ministra pravosuđa, izjavili ste kako to ne smatrate prilikom, nego neprilikom. Kakav je sada vaš stav o tome?
- Proteklih sedam mjeseci pokazalo je da sam bio prokleto u pravu.
AUTOR: Frenki Laušić |
||||||
