Antun Vujić |
|---|
 |
ANTUN VUJIĆ, MINISTAR KULTURE, OBRAZLAŽE ZAŠTO JE SMIJENIO SLOBODANA PROSPEROVA NOVAKA S MJESTA UMJETNIČKOG RAVNATELJA DUBROVAČKIH LJETNIH IGARA
U dubrovačkom slučaju nitko nije optužen za korupciju ili pronevjeru. Radi se o klasičnom prihvaćanju obaveza bez pokrića, što ne možemo tolerirati l Žao mi je što se to s Novakom dogodilo; prije se zbog moje podrške njemu čak mogao steći dojam da ga volim, ali preko ovoga nisam mogao prijeći l Treba promijeniti sliku i uvjerenje da je Festival važan po osobi intendanta. On je važan po glumcima i muzičarima i nastupima, a u nas ispada kako je megazvijezda po svom značenju sam intendant
“Osobno ću inzistirati da se ubuduće ide na natječaj za ravnatelja i njegov program, i da se konačno napravi ozbiljna analiza financijskog poslovanja Festivala.” “Brine me što gospoda iz ‘Zareza’, iako su dobili veliki iznos, ne objavljuju u predviđenom tempu. Nadam se da to mogu objasniti javnosti; oni kao i drugi.”
tekst
* Uza sve priče, moram priznati da mi još nisu sasvim jasni razlozi zbog kojih ste otpustili Slobodana Prosperova Novaka s mjesta ravnatelja Dubrovačkoga ljetnog festivala?
- Što vam nije jasno? Sve sam rekao; sukobi su naprosto takve prirode da netko mora odstupiti. Ne mogu to tražiti od gradonačelnika Vida Bogdanovića, a s Novakovim financijskim i programskim izvještajem nije se složio nitko. Uostalom, ministar kulture nije ovdje nikakva stranka u procesu, nego nastoji preuzeti odgovornost za izvlačenje Festivala iz krize u kojoj se već mjesecima nalazi.
* Da, ali je vrlo nejasno je li Novakov izvještaj nepotpun i netransparentan, i zbog čega je takav, ili je baš vidljivo kako postoji njegova krivnja za gubitak novca?
- Nitko nije optužen za korupciju ili pronevjeru. Radi se o klasičnom prihvaćanju obaveza bez pokrića, što ne možemo tolerirati, pogotovo nakon što smo imali tako čvrste stavove da nakon saniranja dugova ne dopustimo ni jednu lipu prekoračenja u troškovima. Izvještaj ne navodi jesmo li u dugu 800 tisuća ili milijun i 200 tisuća... A sve reakcije na sukobe u Igrama i u Dubrovniku bile su takve da sam postupio na jedini mogući ispravan način.
* Otvorili ste prostor za priče o Novakovim pronevjerama, i mislim da bi to trebalo objasniti i zaključiti. Niste valjda samo reagirali na nečije reakcije?
- Ne, nije točno! To sam jasno rastumačio, i molio bih da me se s time više ne gnjavi. Jednostavno sam utvrdio da smo uvučeni u nedopustiv dug, uz to da istodobno nismo dovoljno zaradili. Kako bih to uopće i prihvatio, ako su izvještaj već odbili i Gradsko poglavarstvo Dubrovnika, i Županija, i Vijeće Festivala? Nisam reagirao na nečije reakcije, nego na meritum stvari.
KRIVO UVJERENJE
* Ako sada mislite da Novak nije bio dobar menadžer, onda se odjednom slažete s Bogdanovićem, koji je to tvrdio puno prije. Znači li to da sad pristajete uz gradonačelnikov stav o razdvajanju funkcija umjetničkoga i poslovnog ravnatelja?
- Festival se odvijao po pozitivnim propisima, s ingerencijama Grada, koji je osnivač, i Ministarstva, koje prenosi najveća ulaganja u manifestaciju. Mislim da nije sudbonosno pitanje hoće li ubuduće jedna osoba obavljati umjetnički i menadžerski dio posla. Umjetnici mogu biti sposobni ili nesposobni menadžeri, i obratno. Uopće se ne protivim ovlastima Grada, koji je osnivač i realizator Festivala, nego ih čak od početka podržavam, dok država mora kontrolirati način potrošnje njezina novca. Ja nisam mogao ni želio stati iza nekih prijašnjih polemika Novaka i Bogdanovića, nije u pitanju nekakva vlast nad Festivalom. Ali, osobno ću inzistirati da se ubuduće ide na natječaj za ravnatelja i njegov program, i da se konačno napravi ozbiljna analiza financijskog poslovanja Festivala. Također ćemo izvršiti odgovarajuće preinake u cjelogodišnjem financiranju hladnog pogona Kazališne kuće Dubrovačke ljetne igre, za što je bilo izdvojeno 600 tisuća kuna, što je opet nelogično. Ako je nekome u interesu da financira taj hladni pogon, neka samo izvoli, ali mislim da tu ni Grad neće pronaći interes.
* Zašto ste uopće dali taj dio novca za ovu godinu?
- Zato što smo morali upumpati veći iznos u Festival, nakon situacije u kojoj su se manifestacija i sam Dubrovnik nalazili prethodnih godina. Igre možda nemaju gledanost kao Splitsko ljeto, ali je to bilo potrebno zbog mogućnosti manifestacije, i samog Dubrovnika kao lokaliteta u širem kontekstu i perspektivi. Žao mi je što se ovo s Novakom dogodilo. Prije se zbog moje podrške njemu čak mogao steći dojam da ga volim, ali preko ovoga nisam mogao prijeći.
* Nisam uvjeren u taj dojam, jer ste još u vrijeme Igara kritizirali neke njegove poteze. Jeste li već tada očekivali da će se dogoditi nešto slično ovom epilogu?
- Nisam kritizirao ni jedan potez u toku samog Festivala. Dobar dio sukoba koji su se u Dubrovniku dogodili je takav da uopće ne mogu istražiti faktor njihove ozbiljnosti... Treba promijeniti sliku i uvjerenje da je Festival važan po osobi intendanta. On je važan po glumcima i muzičarima i nastupima, a u nas ispada kako je megazvijezda po svom značenju sam intendant.
* Za sve ste to suodgovorni, budući da ste čitavo vrijeme imali uvida u sve što se događa, a Novaka ste za ravnatelja također odabrali i postavili vi osobno.
- Dobro, onda jesam suodgovoran, ali se moja odgovornost sastoji i u tome da, kad vidim kako nešto ne ide, moram to promijeniti. Međutim, sve ovo oko Festivala doista zauzima jedan promil u ozbiljnosti angažmana i ukupnim naporima ovog ministarstva, dok je medijski interes za to nevjerojatno velik. Nitko se ne obazire na to, primjerice, kako smo uredili kompleks Eufrazijeve bazilike, za što je utrošeno deset milijuna... O tome se ne piše.
DVIJE HRVATSKE
* Hoće li se uskoro promijeniti mehanizam prešutnog prihvaćanja nekog ravnatelja ili intendanta, koji vršiteljima dužnosti nakon isteka određenog roka omogućuje da preuzmu funkciju, a ministra kulture oslobađa dijela odgovornosti?
- Taj administrativni uzus nije specijalnost našeg zakonodavstva. Šutnja administracije znači slaganje s aktualnim stanjem, no promijenilo se to da ja ipak ne moram davati suglasnost za niz ravnateljskih mjesta, od knjižnica do lokalnih kazališta. Nisu sva rješenja koja formalno idu u smjeru decentralizacije ujedno istinski decentralizirajuća, niti su sva koja izgledaju centralistička doista etatizirajuća. Tu postoji niz faza i nijansi, a kada dogodine pokrenemo kulturna vijeća, pokazat će se kako to izgleda. Primjerice, sukobi unutar struka vrlo često su se transponirali preko vlasti, tako da im se pogrešno pripisivao politički, a ne interesni motiv.
* Neke stvari mogle su se i dosad srediti. Recimo, upravljanje zagrebačkim HNK-om, ili činjenica da i danas u Ilici možete vidjeti izložen Mein Kampf... Vi o potonjem slučaju možda ne možete izravno odlučivati, ali me zanima kako vidite vlastiti utjecaj na opću kulturnu klimu koja ga uzrokuje?
- Ne znam kako bih povezao Mein Kampf sa HNK-om, pa vam na to pitanje ne mogu odgovoriti. Mislim da smo u kulturi ipak napravili dosta, i time se pokazalo da ovdje postoje barem dvije kulturne Hrvatske. Ova druga, izrazito nenazdravičarska i nehistoricistička, konačno je zaživjela i pokazala svoj vitalitet. Postoji složena Hrvatska, sa svojom avangardom i undergroundom, no zadatak politike je isključivo da joj ponudi put za realizaciju, a ne da je vodi. Vjerujem da smo to postigli. Što se Mein Kampfa tiče, vidim da se i u Frankfurtu izuzetno zanimaju za tu knjigu, i oko nje, za to razdoblje uopće. Interes za knjigu ne znači i pristajanje uz njezine teze, kako u Frankfurtu, tako valjda i u Hrvatskoj.
* Angažirali ste se na projektu novog spomenika Domovinskom ratu. Zašto smatrate da je potrebno potrošiti novac na još jedan takav spomenik, i koja je prava mjera te stvari?
- Pariz ili London također imaju značajna mjesta posvećena obrani domovine ili čak i više od toga. Onoliko militarizma koliko možete pročitati na Slavoluku pobjede, malo gdje ima. Hrvatskoj treba središnje mjesto počasti Domovinskom ratu, jer ono dosadašnje na Medvedgradu nije upotrebljivo. Miješale su se različite kategorije, od političkih do vjerskih i stranačkih. Nama treba umjetnički relevantan projekt, u razmjeru s općim modernitetom, rasterećen dnevnopolitičkih zadaća. Ne mislim da je to dizanje spomenika ratu, nego nastojanjima za slobodnu i demokratsku Hrvatsku.
NASUKANA KAMPANJA
* Kako vi tumačite sintagmu Domovinski rat, odnosno kako opravdavate njezin semantički sklop?
- Mislim da sam čak jedan od “zaslužnih” za tu sintagmu. Kada smo radili Hrvatski leksikon, ona još nije bila učvršćena, ali smo velikim člankom pridonijeli njezinoj kasnijoj široj upotrebi. Prigovori izboru te sintagme su besmisleni, a naročito onaj o navodnom kopiranju ruskog izraza. Rusi imaju pravo nazivati taj rat kako žele, jer bili su okupirani i ugroženi, i borili su se za slobodnu domovinu. U vrijeme kad su počeli koristiti izraz, u prijevodu Otadžbinski rat, nisu bili staljinisti nego antifašisti, tako da je izraz upravo nonstaljinistički. Uostalom, jezik se upotrebom legalizira, i ne vidim razloga protivljenju sintagmi Domovinski rat. Termin objedinjuje povijesni trenutak u kojemu je Hrvatska bila pod agresijom, vrijeme njezina osamostaljenja, borbe za demokraciju, i također borbu najvećeg poznatog dijela hrvatskih građana na jednoj strani. Zato naziv smatram nespornim, bez obzira na to što su paralelno učinjene i stvari od kojih smo se ograđivali, i još uvijek se ograđujemo.
* Što će biti s tisućama uništenih antifašističkih spomenika; hoćete li nešto poduzeti u vezi s počinjenom štetom, od uličnih spomen-ploča do, primjerice, Bakićeva slavonskog spomenika?
- Utvrdit ćemo devastaciju koja je provedena na dotad postojećim spomenicima, i onu koja je provedena otkrivanjem pseudospomenika. Oni nagrđuju okoliš, kao što je to u svoje vrijeme činjeno ultrasocrealističkim spomenicima. Pokušat ćemo unijeti reda, no bit će teško sve što je porazbijano vratiti. Bakićev spomenik svakako je jedan od onih koje treba obnoviti, već zbog njegove umjetničke vrijednosti, čim za to budemo imali sredstava. Ne možete spriječiti pojedinačna divljaštva, no mislim da se ona divljačka kampanja ipak nasukala.
* Kako ćete razrezati sredstva za Zarez i Hrvatsko slovo u proračunu za sljedeću godinu?
- E, vidite, uopće ih neću ja razrezivati... Na stranu što ja mislim o Hrvatskom slovu, a o tome sam već govorio, ili o drugima. Na tome će konačno poraditi adekvatne komisije, na nearbitraran i kompetentan način, sastavljene od ljudi iz raznih stručnih sfera. To će biti neka vrsta prijelaza prema kulturnim vijećima, dakle, simulacija toga. Pa, mislim da smo ovime našli metodu kako odgovoriti na to vaše pitanje.
NO COMMENT
* Zašto ste Hrvatskom slovu dosad davali jedan cinično malen iznos, ako smatrate da uopće nisu vrijedni vaše dotacije?
- Nešto su dobili, znatno manje od onoga što su neki tražili. Smatrali smo da ništa ne treba naprasno gasiti, ma koliko da smo izražavali neslaganja s civilizacijskom razinom nekih napisa u Hrvatskom slovu. Na taj način smo se ogradili od toga, dok nismo željeli na sebe navući odij s ukidanjem nekog časopisa. Mene u ovom momentu više brine što gospoda iz Zareza, iako su dobili veliki iznos, ne objavljuju u predviđenom tempu. Nadam se da to mogu objasniti javnosti; oni kao i drugi.
* Jeste li primijetili da se neki vaši kolege u Vladi prilično grubo i nepristojno odnose prema novinarima?
- Naravno, pa i ja sam jedan od tih... Šalim se, naravno. Političari često imaju osjećaj da im je koža na javnom bubnju, i da se ne mogu nademantirati neistine, kada jednom krenu. To vam je kao s konobarom koji je optužen da je nešto ukrao. Čak i kada se dokaže da nije kriv, godinama se priča o tome je li ili nije ukrao. Stalno je vezan za tu krađu. Slažem se da s novinarima treba imati strpljenja, ali ukoliko netko nije zadovoljan s kvantumom demokratskih procesa u Hrvatskoj, s dinamikom i kvalitetom pozitivnih procesa u društvu, onda za to stanje, osobito manipulacije, nisu krivi samo političari, nego u nastavku i novinari.
* Mogu prihvatiti vaš komentar o podjeli zasluga i odgovornosti za društvenu klimu, ali bih dodao da ipak mi, dakle građani i sami novinari, plaćamo vas političare, a ne obrnuto... Osim u nekim slučajevima, koji su posve druge naravi.
- Drago mi je da ste ovo posljednje vi sami rekli, i da ste se pritom nasmijali... Budimo pošteni, na zajedničkom smo poslu, no neki mediji za sebe tvrde, nećemo reći koji su, da su se oni sami izborili za slobodnu Hrvatsku, da su najzaslužniji. To je nonsens, jer ipak dobro znamo kako se tko ponašao i koliko je pridonio nekim općim pomacima u društvu.
* Razumijem vašu potrebu da opravdate kolege, ali niste rekli što mislite o psovačkim nastupima npr. Linića ili Čačića?
- Pa, sad... No comment. To su ipak članovi moje Vlade.
Igor Lasić |
|||||
