Željko Rohatinski |
|---|
 |
ŽELJKO ROHATINSKI, GUVERNER HRVATSKE NARODNE BANKE, OBJAŠNJAVA ZAŠTO JE GOTOVO ZA TREĆINU POVEĆANA KOLIČINA NOVCA U OPTJECAJU Narodna banka emitirala je kune da bi mogla otkupiti višak deviza na tržištu, a smanjili smo obveznu rezervu banaka. Manje novca u rezervama banaka u pravilu znači više novca u optjecaju. Zato je u prošloj godini novčana masa povećana za 29,5 posto. Privreda lakše posluje, a inflacija je pod kontrolom. Nema, dakle, nikakva razloga za uzbunu * Teoretski, postoji mogućnost da se kuna potpuno zamijeni eurom, ali bismo se time odrekli vlastite tiskare novca. Hrvatska više ne bi mogla sama, po potrebi, opskrbljivati novcem svoju privredu i građane, nego bi potpuno ovisila o inozemstvu * Govori se o opasnosti da tri naše najveće banke, koje same čine dvije trećine hrvatskog bankarstva, dospiju u ruke istog stranog vlasnika. Ako je to točno, Savjet HNB-a razmotrit će moguće posljedice za naše bankarstvo i za privredu. Naravno, mi to možemo spriječiti, jer HNB odobrava svaku transakciju iznad 10 posto vlasništva u bankama
"U posljednjih godinu dana znatno se izmijenio položaj Hrvatske narodne banke, pa se i njezin rad počinje usklađivati sa standardnom svjetskom praksom"
"Krediti za investicije malo se traže, a kad se i traže, obično je riječ o problematičnim projektima i investitorima s niskim bonitetom"
tekst
* Nedavno je CNN emitirao prilog o stanju američke privrede. U njemu su jednom pokazali predsjednika Billa Clintona, a pet puta predsjednika Federalnih rezervi, odnosno guvernera središnje američke banke Alana Greenspena. Zašto je kod nas obratno? Zašto su središnja banka i njezin guverner u sjeni Vlade?
- U Americi su svi svjesni da je središnja banka nezavisna ustanova, koja svoju zakonom određenu ulogu ostvaruje bez diktata izvršne vlast, isključivo u skladu s vlastitim spoznajama i pravilima struke. U takvim uvjetima ona ima znatnu mogućnost autonomnog utjecaja na ekonomske prilike u zemlji, a kako je riječ o Americi, to znači i na prilike u cijelom svijetu. Ali u posljednjih godinu dana znatno se izmijenio i položaj Hrvatske narodne banke, pa se i njezin rad počinje usklađivati sa standardnom svjetskom praksom.
* To znači da ona, uz zakonodavnu, izvršnu i sudsku, i kod nas postaje četvrta nezavisna vlast. Hoće li i ona ubuduće odgovarati za svoj rad?
- Naravno da hoće, i to Saboru, kao što odgovara i Vlada. Sabor ima pravo i obvezu da razmatra politiku i ocjenjuje rad Narodne banke i guvernera, ali nema pravo da izravno utječe na njezinu politiku. Pojednostavljeno rečeno, da naručuje tiskanje novca ili slično. Sabor, također, ima mogućnost indirektne kontrole preko vanjskih članova Savjeta banke, koje on imenuje. Ali pritom je bitan princip da ti vanjski članovi ne smiju biti iz redova političara, nego stručnjaka. Zato je novi zakon predvidio niz ograničenja za njihov izbor.
PRAGMATIČNA POLITIKA
* Neki ljudi kažu da Narodna banka vodi neku vrstu tajne politike; da je i u dosadašnjim uvjetima pokušavala više nego što to javno priznaje u većoj mjeri utjecati na ekonomiju. Je li to točno?
- Nema tajne politike. Naša je politika pragmatična, u okvirima u kojima je to objektivno moguće.
* Ipak, otkud veliki porast količine novca u optjecaju? Nije li to znak neke druge i drukčije politike od one koja se dosad vodila?
- Narodna banka emitirala je kune da bi mogla otkupiti višak deviza na tržištu. Podsjetit ću vas da su se u 1999. devizne rezerve smanjivale, dok su u prošloj godini znatno narasle. Izvoz robe i usluga iskazan u dolarima povećan je za 7 posto, dok je uvoz uglavnom ostao isti. Velikim dijelom to je rezultat dobre turističke sezone, ali isto tako i povećanog izvoza u Evropsku uniju. Mjere kojima je Evropa, jednostrano, olakšala naš izvoz, očito daju rezultate. Zato je smanjen i tekući deficit platne bilance, s otprilike 1,5 milijarde dolara u 1999. na oko 860 milijuna u prošloj godini. Drugi razlog zbog kojeg je povećana novčana masa je naša odluka da smanjimo obveznu rezervu banaka sa 28,5 na 23,5 posto. Manje novca u rezervama banaka u pravilu znači više novca u optjecaju.
VIŠAK NOVCA
* Prije se nije dopuštalo da povećani devizni priljev poveća i masu kuna, nego ih je Narodna banka odmah povlačila nekim drugim mehanizmima. Sada je, nasuprot tome, još i smanjila obveznu rezervu, što je isto kao da je tiskala novac. Koliko je novca više nego prije?
- Ukupno je u prošloj godini novčana masa povećana za 29,5 posto. Privreda lakše posluje, a inflacija je pod kontrolom. Nema, dakle, nikakva razloga za uzbunu. Sasvim suprotno.
* Kako to da taj višak novca nije pokrenuo investiciju? Dr. Branimir Lokin dramatično upozorava da su banke tokom prošle godine iznijele u inozemstvo gotovo 1,5 milijardu dolara, umjesto da ih koriste za oživljavanje domaće proizvodnje.
- Treba biti oprezan s takvim ocjenama. Banke, zaista, iznose devize u inozemstvo, ali zašto? Zato što devizna štednja raste, vraća se povjerenje u bankarski sustav, a vrlo je ograničena mogućnost korištenja tih deviza u zemlji. Banke moraju negdje uložiti devize da bi štedišama mogle platiti kamate. Prema postojećem zakonu, one poduzeća smiju devizno kreditirati isključivo za plaćanja u inozemstvu. Što da rade banke s viškom deviza koje ne mogu plasirati, a na njih plaćaju kamate? Jedino je rješenje da ih polože tamo gdje i za njih mogu dobiti najviše što se može. Zato ih polažu u strane banke, uz kamatu od oko tri posto.
* Tako se hrvatski novac koristi u inozemstvu, a u zemlji je hit-tema štednja i smanjivanje potrošnje. Zašto, kad ima 400.000 nezaposlenih, koji bi mogli raditi i privređivati, kad se kapaciteti koriste samo napola i kad u bankama ima novca?
- Bojim se da je to vrlo pojednostavljena shema. Ali, dobro. Banke bi trebale kreditirati poslovanje i investicije. Zašto se to ne događa? U svim razgovorima s bankarima pokazuje se da nema dovoljno kvalitetnih investicijskih programa za koje se traže krediti. Krediti za investicije malo se traže, a kad se i traže, obično je riječ o problematičnim projektima i investitorima s niskim bonitetom. Banke su, međutim, relativno konzervativne institucije, kojima je uvijek na prvom mjestu sigurnost poslova koje kreditiraju. Njihova je prva briga hoće li moći naplatiti kredite koje su dale.
* Što mislite o pokušaju Vlade da natjera javna poduzeća da investiraju, kako bi se preko njih oživjela proizvodnja?
- S obzirom na vrstu i djelatnost tih poduzeća, mislim da je mogućnost oživljavanja proizvodnje njihovim investicijama vrlo ograničena. To je uglavnom infrastruktura, a tu investicije ne dovode do znatnijeg povećanja zaposlenosti.
* Ipak, očekuje se da investicije u elektroprivredu, naftu industriju ili stanogradnju zaposle prerađivačku industriju. Naravno, pod uvjetom da te poslove ne dobiju stranci.
- Ne može se doći do pravog napretka dok ne krenu investicije u prerađivačkoj industriji. A njih teško mogu pokrenuti investicije javnih poduzeća. Prerađivačka industrija je najteže pogođena svim tim što se događalo u proteklih desetak godina i sada se za to plaćaju računi.
OBILJE DEVIZA
* Velik broj ekonomskih stručnjaka tvrdi da je ona pogođena i sadašnjim uvjetima poslovanja, u prvom redu deviznim tečajem. Uz skupu kunu i jeftine devize prerađivačka je industrija nekonkurentna u izvozu, dok joj uvoznici nelojalno konkuriraju na domaćem tržištu. Je li, po vašem mišljenju, devizni tečaj realan?
- On je takav kakav se uspostavlja na deviznom tržištu. Može se razgovarati o tome kakvo je to tržište i što sve utječe na ponudu i potražnju. Narodna banka je u proteklih godinu dana na njemu relativno malo kupovala i prodavala. Ne može se, dakle, tvrditi da smo mi, svojim intervencijama, uspostavljali neki nerealan, umjetni tečaj. On, jednostavno, odražava odnose ponude i potražnje kakvi su se uspostavljali na tom tržištu. Da Narodna banka nije otkupljivala devize za rezerve, kuna bi bila još jača.
* Intervencija je i kad nema intervencije, a trebalo bi je biti...
- Naravno, ali odnosi na tržištu u prvom su redu određeni time što u Hrvatskoj ima relativno mnogo deviza u odnosu na količinu domaćeg novca, a malo mogućnosti da se one koriste. Zato je tržište nesavršeno; odnosno ono ima ugrađeno ograničenje. Svaka liberalizacija poslovanja s devizama, uključujući i ovu djelomičnu, koja se predviđa izmjenama postojećeg Zakona o deviznom poslovanja, trebala bi utjecati na smanjenje tog ograničenja.
* O čemu je tu riječ?
- Promjenama će se omogućiti bankama da kreditiraju poduzeća i druge pravne osobe, bez njihove obveze plaćanja prema inozemstvu. Omogućit će im se da kreditiraju vlastiti izvoz, da štede u devizama itd., ali ne još i da ih koriste za plaćanja u zemlji. Devize, dakle, ne postaju novac paralelan kuni. Za takvo što bile bi potrebne radikalnije izmjene ukupne ekonomske situacije, ne samo deviznog zakona.
* Ipak, slažete li se s tvrdnjom da je devizni tečaj nerealan, a kad je tako, da onda ni jedna cijena u zemlji nije prava?
- Na temelju čega se to tvrdi?
* Sasvim jednostavno; na osnovi šopinga u inozemstvu. Sve dok god se hrvatskim građanima isplati putovati po osnovne živežne namirnice, nešto s domaćom privredom nije u redu.
- To je preveliko pojednostavljivanje. U inozemstvu je jeftinije samo ono što se obično naziva špeceraj. U usporedbi sa Zapadom, sve su usluge kod nas jeftinije; stanarine, komunalije itd. Bitno je, međutim, da je udio direktnih i indirektnih poreza u hrvatskim cijenama mnogo veći nego u bilo kojoj zemlji s kojom se uspoređujemo. Stajalište da to treba pokriti tečajem, nema veze s elementarnom ekonomskom logikom. Jača deprecijacija kune pokrenula bi inflaciju, pa bi se tako nominalno povećana potražnja opet trebala financirati na stari način - tiskanjem novca. Inflacija je najgore što bi nam se moglo dogoditi. Ona je najnepravedniji oblik oporezivanja i ljudi koji se za nju zalažu, ne žele dobro ovoj zemlji.
* Inzistirate li zato na tome da je, uz očuvanje tečaja, zadatak Narodne banke i održavanje stabilnosti cijena...
- Ne, ne, pogrešno. Naš je temeljni cilj održavanje stabilnosti cijena, a ne tečaja. Tečaj je samo jedan od elemenata koji utječe na stabilnost cijena.
* Znači li to da kuna, po vama, ipak smije oslabiti, ako to ne izazove rast cijena?
- Devizni tečaj će se sve slobodnije formirati na tržištu, prema odnosima ponude i potražnje. Mi smo predložili liberalizaciju koja će sasvim sigurno povećati potražnju za devizama. A Narodna banka će u prvom redu voditi računa o tome kako se promjene tečaja odražavaju na opću razinu cijena. To je naša temeljna zadaća, a novac, što znači i devize, roba je koja, kao i svaka druga roba, mora biti na tržištu. Jedino bitno ograničenje, nakon liberalizacije deviznog poslovanja, bit će da se u zemlji još uvijek smije plaćati samo kunama.
* Zašto se ne dopusti da euro bude paralelna valuta, što znači da bi se i u samoposluživanjima smjelo plaćati devizama?
- To bi u sadašnjem trenutku bilo previše rizično. Od ukupnog novca u Hrvatskoj dvije trećine su devize. Kad bi se one smjele koristiti kako vi kažete, a da se prethodno ne promijene u kune, znatno bi oslabila kontrola nad količinom novca u optjecaju. Zato zasad o toj mogućnosti ne razmišljamo. Jedino dolazi u obzir korištenje deviza u tzv. kapitalnim transakcijama, dakle kad je riječ, na primjer, o prodaji poduzeća ili trgovini dionicama. Teoretski, postoji i mogućnost da se kuna potpuno zamijeni eurom, što bi značilo da Hrvatska odustaje od monetarne samostalnosti. Ne pitajući nikoga ništa, to može učiniti svaka zemlja koja smatra da joj to odgovara. Hrvatska bi se time odrekla monetarnog suvereniteta, odnosno, kako se popularno kaže, vlastite tiskare novca. Ona više ne bi mogla sama, po potrebi, opskrbljivati novcem svoju privredu i građane, već bi potpuno ovisila o inozemstvu. Ako je izvoz, zajedno s drugim izvorima deviza, veći od uvoza, tada bi i u zemlji bilo dovoljno novca. U suprotnome, problemi bi postali nerješivi. Ja mislim da će se naš prelazak na euro postupno realizirati istovremeno s približavanjem Hrvatske Evropskoj uniji.
* Tokom posljednje dvije godine sve su velike hrvatske banke postale inozemno vlasništvo. Posljednji objavljeni podatak kaže da je već 87 posto hrvatskog bankarstva u stranim rukama. Je li to u redu?
- To je svršena činjenica, pa je više nema smisla komentirati. Strane banke su svoje vlasništvo platile. Može se raspravljati u što je taj novac u proračunu potrošen, ali to nije problem inozemnih banaka. One su počele donositi novu tehnologiju i organizaciju i drukčiji odnos prema poslu no što su ga imale naše banke. Te promjene možda nisu spektakularne, kako se kod nas očekivalo, ali one se ipak događaju. Daljnje smanjenje kamata ovisit će u prvom redu o konkurenciji među bankama i o smanjivanju rizika za poslovanje u Hrvatskoj. A taj rizik još uvijek znatno utječe na visinu kamata.
STRANI MONOPOL
* Posljednjih se dana upozorava na opasnost da jedna snažna inozemna grupacija stekne vlasništvo nad velikim hrvatskim bankama, a onda od konkurencije nema ništa.
- Govori se o opasnosti da tri naše najveće banke, koje su same dvije trećine hrvatskog bankarstva, dospiju u ruke istog stranog vlasnika. Ja još ne znam je li to točno; ali ako jest, Savjet Hrvatske narodne banke razmotrit će sve moguće posljedice za naše bankarstvo i za privredu koja posluje s tim bankama.
* Možete li vi to spriječiti?
- Naravno. Mi odobravamo svaku transakciju iznad 10 posto vlasništva...
AUTOR: Milan Gavrović |
|||||||
