Vanja Sutlić, ravnatelj HTV-a, česta je adresa na koju se upućuju kritike za rad i sadržaj prije svega HRT-a te je ovih dana institucija koju vodi bila predmetom saborskih rasprava i političkih ocjena. U razgovoru nam je govorio o položaju javne televizije, a među ostalim je rekao kako s Televizije ne namjerava otići u diplomaciju. 

O svojoj jedrilici je rekao da ju je kupio jer je bila na dražbi, a jedrenjem je impresioniram od rane mladosti jer mu je majka Dubrovkinja te je tim porivima popustio u srednjim godinama, kada je kupio prvu jedrilicu.

“Ovu sam kupio na drugoj sudskoj dražbi, na dražbama su cijene puno niže nego na tržištu, sve je transparentno i s pokrićem i vjerojatno je ne bih mogao kupiti da nije bila na dražbi. Bila bi u svakom pogledu preskupa”, a o skupocjenom Phaetonu koji koristi kaže kako je i taj auto kupljen prije godinu i pol dana u skladu s javnom nabavom kao i sva vozila HRT-a, ali i zbog povoljne ponude koja se pojavila na natječaju te da je riječ o automobilu slabije klase od prethodnih.

Za Tarika je rekao kako je zbog neprimjerena komentara trebao biti kažnjen, ali i da je odgovornost i na mnogim drugima, među ostalim i ljudima koji su zaduženi da snimljene emisije zbog pogrešnog sadržaja ne budu emitirane na ekranima. Zbog toga je tražio da se lopta spusti na zemlju.

“Tarik je prihvatio svoju kaznu i nastavio je raditi”. Ocjenjujući svoju instituciju rekao je da je došao u “neorganizirani kreativni kaos” iz kojega pokušava napraviti “sredinu organizirane kreativnosti”.

Do kraja godine s Televizije će otići 200 do 300 ljudi, no to smatra cijenom restrukturiranja. “Svi će otići s otpremninama koje su u ovom trenutku najbolje koje je HTV ikada nudio”.

Način prijenosa utakmica je bio dio burne saborske rasprave, a HTV je donio i odluku o prekidanju prijenosa u slučaju izbijanja nereda, uvreda s tribina.

- Problem utakmica prije svega je problem organizatora, nadležnih državnih tijela koja bi se trebala pobrinuti da to budu sportski događaji, a ne manifestacije primitivizma i nasilja. Upozorili smo vlastite ljude da takvi događaji moraju imati osudu kroz reakciju naših komentatora na licu mjesta. Nije to uvijek moguće jer neki npr. koncert ne predviđa novinara koji bi to mogao odmah komentirati.

Uobičajena je europska praksa da se onima koji izazivaju incidente ne daje slikovna i tonska podrška. To nije zato da se prešute događaji nego da se ne pruži mogućnost da javni događaj pojedinci ili grupa dovedu u pitanje svojim ponašanjem nauštrb gledatelja i slušatelja.

Teško je ne pomisliti da je reakcija HTV-a uslijedila zbog reakcija u Saboru.

- Niste u pravu. Nazvao sam tijekom prijenosa te je zbog mog poziva i upozorenja da moramo štititi zakonitost našeg posla naš komentator reagirao onako kako je reagirao. Sljedeće smo jutro održali telefonsku konzultaciju ravnateljstva HRT-a i već u podne ili u prvim poslijepodnevnim vijestima objavili naše priopćenje i stav. Nismo slušali Sabor jer, među ostalim, politika nam nikad nije dobar suputnik. Ona stvara dvojbe u naše motive, a oni su čisti.

Koji su motivi javne televizije u ovom trenutku?

- HRT mora biti dobar suputnik ovom narodu, ovoj državi na putu izlaska iz krize. Naša najveća briga je vidjeti gdje je potencijal pameti, znanja, rada, snalaženja i poduzetništva da bi Hrvatska izašla iz krize. Govorimo li općenito, onda je uloga HRT-a da čuva najveće vrijednosti ovog prostora u susretu s najvišim vrijednostima civilizacije. Naš govor mora biti govor tolerancije, razumijevanja, omogućavati različite pristupe i svjetonazore, različite stavove koji egzistiraju i mislim da se to u dobroj mjeri i događa.

Nisam najuspješniji kod programa trajne vrijednosti. Nisam uspio u tome da stvorimo seriju ranga ‘Gruntovčani’, ‘Malo misto’ i slično. To je ono što bi trebao biti naš izvorni doprinos kulturi i identitetu. Nezadovoljan sam jer bismo, s obzirom na novinarski potencijal, morali imati najjače, prve vijesti, u kojima bi bilo dominantno istraživačko novinarstvo i vrhunske norme profesionalizma. Osobito stoga što ne moramo trčati za publikom i podilaziti senzacionalizmu već moramo otvarati javni prostor bitnim događanjima.

Evo naivnog pitanja. Koliko je snažan utjecaj politike na HRT?

- U ovoj sam kući prošao mnogo toga od daleke 1973. godine i mogu reći da se politika u institucionalnom smislu odmakla od institucije HRT-a. Kada to kažem, mislim da...

Što to znači, nitko ne zove?

- Predsjednik, premijerka, bivši premijer i hrvatski političari ne nazivaju ravnatelja, direktore i razne urednike da bi tražili ustupke, prijetili ili na drugi način pokušali utjecati na sadržaj programa. Naravno da smo neprestano bombardirani različitim sadržajima i interesima, ali to je u jednome interesnom društvu normalna stvar. Ono što se danas bitno promijenilo jest to da danas svi pojedinačni interesi u društvu, pa i oni politički, pokušavaju naći svoje saveznike u pojedincima.

To znači da traže saveznike u novinarima, urednicima i na taj se način nastoje uvući u ovaj medij. Odgovor na to je u bitnom jačanju profesionalnih normi i zaštiti, zidu, koji sada urednici moraju dizati spram politike i drugih interesa jer je cijeli problem prebačen u redakciju i njenu snagu da artikulira otpor tim posezanjima u medijski prostor.

Da, nije toliko teško baviti se novinarstvom ako se ne morate brinuti o publici i situaciji na tržištu...

- Ne, jer nije u pitanje neka ciljna većinska grupa koja ima veću kupovnu moć, upravo je obrnuto. Javna televizija po definiciji služi najširoj publici. Ona se kreće kroz manjinske grupe jer jedino tako može pokriti interese i potrebe stanovništva, i to bez obzira na to je li riječ o dobnoj, spolnoj ili nekoj drugoj strukturi ili drugim razlikama.

Kad su u pitanju komercijalni mediji na tržištu, bitno im je ustanoviti tko je većinska grupa, za koga se radi program, a s druge strane je potrebno da ta grupa bude financijski moćna kako bi služila kao dobar prostor za oglašavanje.

Nigdje niste mogli vidjeti na komercijalnoj televiziji emitiranje koncerta klasične glazbe. Naravno, riječ je o sadržaju za malu grupu gledatelja, ali da nema HRT-a, ne bi uopće znali što je nacionalni glazbeni izraz. Odustali smo od utrke s komercijalnim stanica: iako bismo, možda, imali više novca, izgubili bismo naše sadržaje.

Jeste li mi upravo opisali alibi za loš program?

- Ne poznajem javnu televiziju, osim BBC-ja, koja ima bolji program od HRT-a.

U kom smislu bolji?

- Sadržajniji, zanimljiviji, žanrovski bolje komponiran, raznolikiji... Ne poznajem bolji program, a u to se svatko može uvjeriti tko ima kabelsku, tko gleda druge programe na IPTV-u i internetu. To potvrđuje i opća gledanost, a tu je rezultat na našoj strani.

Jasno da se gledanost u našemu malom prostoru, u odnosu na gledanost na drugim stanicama, smanjila u odnosu na prijašnju, monopolsku poziciju, a i dalje će se smanjivati zbog procesa digitalizacije koji nam donosi nove kanale. Ono što je bitno jest da li mi ispunjavamo zakonsku zadaću ili ne.

Da, ali imamo situaciju kada Ivo Sanader podnosi ostavku na mjesto premijera. Gdje to gleda cijela Hrvatska? Na komercijalnim televizijama jer javna televizija kasni sa snimkom pola sata, dok druge gotovo da prenose uživo.

- Puno smo pogrešaka napravili i naše nas pogreške jako peku. One su puno uočljivije upravo zbog našega specifičnog položaja i očekivanja. Kada pogriješi komercijalna televizija, nitko se ne uzbuđuje.

U konkretnom slučaju sva je krivnja bila na Vladi. Naša je krivnja što mi s vladama i s državom ne radimo na taj način da bacamo kazete kroz prozor koje dolje netko dočekuje i emitira, kako bismo postigli cilj, jer  očekujemo da nešto što je dogovoreno bude poštivano. Možda smo i mi trebali bacati kazete kroz prozor, emitirati ranije i u tome jest kvaka. No, obično kada idete na neku presicu ne možete to očekivati. Mislite da su pravila jasna. 

Što ako se prihvati prijedlog da HTV ostane bez marketinškog prihoda?

- Znam da postoje takve inicijative, ali to nije problem za HTV nego za zakonodavca koji mora ili naći način da to nadoknadi ili mora redefinirati ulogu i zadaću javne radiotelevizije u Hrvatskoj.

Radimo ono što nam je zakon propisao s onim sredstvima koje je zakon osigurao. Naravno da se emitiraju različite ideje, ali to nisu ideje HTV-a. Ono što mi mislimo da treba napraviti nije ukidanje mješovitog modela financiranja nego uspostavljanje realnog tržišta u kojemu će medijski prostor vrijediti onoliko koliko zaslužuje vrijediti. U toj priči cijene oglasnog prostora HRT-a su najviše.

One mogu biti i više, čak i puno više. Jednostavno, zato što je interes za medijski prostor oko našega središnjeg informativnog programa puno veći nego što on može podnijeti. To samo znači da roba koja se pojavljuje na tržištu ima razloga biti skuplja. To ne može biti interes samo HRT-a.

Cijene oglasnog prostora u svim su medijima morale biti više. Govorim o stanju koje je postojalo prije početka recesije, kada je rast cijena bio zaustavljen, a nije trebao. Tada se broj oglasa povećavao, a njihova vrijednost u materijalnom smislu se smanjivala. Preuzimajući ovaj posao uzeo sam si za cilj urediti taj prostor, barem što se tiče HRT-a, želim uspostaviti vrijednost oglasa u realnoj vrijednosti.

U drugoj polovici 2008. artikulirali smo jedan plan koji je trebao donijeti puno veće prihode, ne računajući da će se pojaviti kriza u ovakvom intenzitetu. I u toj situaciji uspjeli smo u ovoj godini za nekoliko postotaka podići cijenu. Jedna je stvar smiješna, a to je kada o urušavanju medijskog prostora govore oni koji su najzaslužniji za to, a osobito kada se opće teškoće koriste kao argumenti za napade na javnu televiziju. Tada se zapitam za motive. Motivi nisu u brizi za dobro poslovanje HRT-a, možda u konkurentskim, a možda i političkim razlozima.

Što to znači, da je Stanković pitao za vašu odgovornost i pad gledanosti iz nekih skrivenih razloga? Hoće li se Stankoviću što dogoditi zato što je pitao?

- Kada me Stanković pita u ovoj kući bilo što, onda mu se, kao i svakome drugom radniku, neće ništa dogoditi. To potvrđuje činjenica da ja u tom pogledu nemam rep niti išta na ovom poslu shvaćam osobno. Stanković ima problem sa svojim egom, možda ima problem sa smanjenim prihodima jer smo smanjili plaće u skladu s mjerama koje je Vlada od nas zahtijevala da ih provedemo, ali ponajprije ima problema s osjećajem elementarnog poštenja prema ovoj kući. Čuvajući svoj ego, svoju važnost u medijskom prostoru, on zaboravlja da mu je HTV pružio šansu da postane velika zvijezda...

Ne vraća li on to istoj toj televiziji svojim emisijama?

- Ne, ne vraća joj čuvajući njen ugled. Nije opravdao to povjerenje jer čovjek koji može postaviti onako primitivno pitanje kako je on postavio nedavno jednom gostu na što su se svi bavili odgovorom, a ne pitanjem, zaboravlja našu misiju. To pitanje je čak Ustavom određeno kao sfera potpune privatnosti koja se na javnoj televiziji ne smije dovesti u pitanje. S druge strane, ako se netko usudi lupetati, opet iz svojih osobnih interesa, o korupciji na javnoj televiziji zato što je u sukobu s glavnom urednicom, to nije u redu.

Korupcija je boljka hrvatskog društva, vjerojatno i svih medijskih kuća, ali je najmanje boljka na HTV-u. Ili pak lupetati o poslovnoj situaciji HRT-a o kojoj nema pojma, a iz samo njemu znanih ciljeva, to nije u interesu javne televizije na kojoj radi. Ako on ima problema sa mnom ili s nekom drugom nadređenom osobom na televiziji, ja Stankoviću preporučujem da se bavi sa mnom ili tom drugom osobom, ali ne na štetu javne televizije.

Postoji prijava, istina anonimna, ali dosta neugodno optužuje za financijske malverzacije.

- Prijava je odmah proslijeđena USKOK-u kako bi se provjerili ti navodi. Dokument na kojem se temelji prijava nisam u životu vidio, nadležne službe su mi rekle da on ne postoji, a ako ne postoji, onda govorimo i o kaznenom djelu falsifikata. Ako su navodi točni, to može ustanoviti državna revizija koja provodi reviziju svih javnih poduzeća. To znači da ćemo vrlo brzo imati egzaktne podatke o vrijednosti te prijave. S druge strane, to me uopće ne uzbuđuje jer takve dokumente ne pripremaju ravnatelji i direktori nego službe HTV-a.

Budući da to rade godinama, onda su nadležne službe već decenijama u krivu jer pogrešno rade svoj posao, a revizije su to dopuštale. No, možda iza svega stoje i grupe koje imaju svoje materijalne ambicije. Znate, mirno sam sjedio na svojoj poziciji dok nismo bitno proširili proces javne nabave. Tada su krenule priče jer se prestao kupovati sadržaj koji se smio direktno dogovarati u uskom krugu.

U tom trenutku, kada su dovedeni u pitanje privilegiji pojedinih ljudi koji su mogli povlačiti novac s televizije, počinju priče o korupciji na javnoj televiziji. Bilo bi blesavo od mene zaklinjati se i tvrditi da korupcije na javnoj televiziji nema, no naš je odgovor upravo u proširenju institucije javnih natječaja da sve što možemo, a što ne ugrožava temeljni programski interes i što ne ugrožava umjetnički sadržaj, kupujemo preko natječaja.

Treba uzeti u obzir da ni literaturna prava niti filmove ne možemo kupovati preko natječaja. Zakon nam dopušta da to ugovorimo izravno i imamo samo obavezu da deset posto nabavimo kroz javni natječaj, što smo u posljednje vrijeme udvostručili. Smisao je u tome da je HTV dužan pomoći opstojanju neovisnih produkcijih društava, i to čini kupnjom njihovih proizvoda.

Piše: Boris Vlašić