Đurđa Adlešić |
|---|
 |
ĐURĐA ADLEŠIĆ, PREDSJEDNICA SABORSKOG ODBORA ZA UNUTARNJU POLITIKU I NACIONALNU SIGURNOST
Ja ne volim uniforme. To možda nije dobro, a možda i jest s obzirom na moju poziciju, ali ankete u javnosti pokazuju da građani Hrvatske žele profesionalnu vojsku i da ne žele obavezno služenje vojnog roka. Takve rezultate pokazala su dosad provedena istraživanja, a na struci je – a kad se radi o struci ne može se izbjeći ni Glavni stožer – da odredi rok u kojemu se to može provesti. Znam ja da Talijani ne žure, kao ni mnogi drugi. To treba izračunati i to ne može biti stvar puke političke pogodbe, nego i znanja, tj. struke
“Mi smo zadovoljni pozicijom HSLS-a u Vladi.”
“Mislim da o smislu svake koalicije treba razgovarati, kao i o smislu svakog zajedništva.”
“Kud bismo stigli kad bismo svuda gdje imamo gradonačelnike tražili svoje novine. To nije radio ni HDZ."
tekst
* Vaša stranka, HSLS, traži vrhovno zapovjedništvo nad vojskom, HSLS traži veće ovlasti u tajnim službama, HSLS traži pravo na upravljanje medijima... Vašu stranku, čini se, resi akutna jagma za najrepresivnijim centrima političke moći?
- Budimo ozbiljni - ništa od toga nismo tražili. HSLS da traži vrhovno zapovjedništvo nad vojskom?
* Ministar obrane Jozo Radoš, temeljem svoje funkcije.
- Čekajte malo. Nijedna rasprava ni na jednom stranačkom tijelu o tome se nije vodila. To odgovorno tvrdim. Prema tome, da HSLS takvo što traži, ja bih to kao potpredsjednica stranke znala. Ne generalizirajmo, ni SDP se nije jagmio za policijom. Ljudi samo rade svoj posao.
* Moramo, dakle, institucionalno. Je li točno da Vlada traži potpune ovlasti nad tajnim službama?
- Ovako: Ustav obvezuje predsjednika Vlade i predsjednika države na razgovor, i ti se problemi sad rješavaju dogovorom. Premda sam bila žestok protivnik ideje da tajne službe uđu u Ustav, jer nijedna normalna demokratska zemlja nema tajne službe u Ustavu, sad vidim da je to dobro. Ništa bez razgovora, ali ni bez mišljenja struke i komparacije s drugim zemljama. Ti problemi se sigurno ne mogu rješavati tako da se ispipava tko ima jače mišiće.
* U Vladinu nacrtu novog zakona o nacionalnoj sigurnosti, čiji je autor vaš stranački kolega dr. Goran Granić, nedvojbeno se traži daljnje kresanje ovlasti Predsjednika Republike nad tajnim službama. To vam je, nadam se, poznato?
- Imate najmanje šest verzija toga zakona. Kad bismo brojili verzije po stranačkome ključu, došli bismo do zbroja u kojemu naša stranka zasigurno ne prednjači.
KRIVE TVRDNJE
* Dobro, no po autorstvu Gorana Granića nad ovom verzijom, ona se u javnosti već tretira kao HSLS-ov prijedlog.
- Koliko ja znam, taj nacrt nije radio sam Granić, nego radna skupina. Danas smo se na Odboru za nacionalnu sigurnost dogovorili da ćemo organizirati jednu sjednicu gdje ćemo u miru razgovarati s ljudima koji mogu educirati i parlamentarce. Imat ćemo širu raspravu, na kojoj će osim teoretičara biti i praktičari, i tek potom će se Odbor izjasniti koji model podržava. Ja čvrsto stojim na poziciji da se kod donošenja takvog zakona neću stranački svrstavati.
* U redu, no niste mi odgovorili na pitanje zašto se vaša stranka puno agilnije hvata represivnoga dijela državnog aparata nego što se, recimo, trudi rješavati gospodarske probleme? To je sasvim suprotno uobičajenom liberalnom ponašanju?
- Svašta. Prvo, svaka stranka želi imati političku snagu. Politička snaga se, međutim, sigurno ne postiže kontrolom vojske, policije i tajnih službi, bar ne na onaj način koji bi trebao biti svojstven liberalima. Mi imamo ministra obrane, u MUP-u imamo jednog pomoćnika i ja mislim da je potpuno nepotrebno, pa i štetno, prebrojavati koliko koja stranka ima ljudi u kojem ministarstvu. Svaka stranka odgovara za svojega ministra i za svoje ljude, i tu nema samo personalne odgovornosti. Ja tvrdim da mi ne težimo osvajanju moći u tim resorima. Nismo pokušali nikoga staviti ni u SZUP ni u UNS. S HIS-om je bilo pokušaja, ali jednako kao i sa svim drugim ljudima. Eto, u te tri najmoćnije službe mi nemamo nikoga. Tvrdnje da mi težimo uhvatiti moć te vrste, dakle, potpuno su krive.
* To što ističete da nemate nikoga prije se iščitava kao žalopojka zbog HSLS-ove obespravljenosti, nego kao dokaz stranačke neambicije. Budiša je prilikom kandidature vašeg čovjeka za šefa HIS-a govorio upravo to: “HSLS nema nikoga u tajnim službama.”
- Ne, mi smo zadovoljni pozicijom HSLS-a u Vladi. Podsjećam, u Saboru nismo doveli u pitanje ni jedan zakon, niti smo ikad doveli u pitanje koalicijsku vladu. Po čemu vi zaključujete da mi želimo upravo ta mjesta?
* Po onome o čemu se posljednjih dana piše. Tko je, primjerice, tražio da, u slučaju da bude smijenjen s dužnosti u MORH-u, Jozo Radoš zamijeni Šimu Lučina na čelu MUP-a?
- Na stranačkim sastancima o tome se uopće nije raspravljalo. Kuloarske priče me ne zanimaju. Jedino mjesto na kojem smo raspravljali vezano uz rad Vlade bila je sjednica Velikog vijeća HSLS-a na kojoj se razgovaralo o tome kako rade naši ministri, i to vrlo kritički. HSLS, dakle, nije stranka koja je predlagala smjenu tuđih ministara, nego ponajprije svojih. Išli smo uvoditi red u svojoj kući i taj dio posla obavljat ćemo i dalje.
* A je li točno da je smjenjivanje Radoševa pomoćnika Zorana Batušića uvjetovano smjenjicvanjem generala Petra Stipetića?
- To sigurno nije točno. Ne želim ništa više od toga reći, ali sigurno ne. Ne znam kako da to kažem finije, ali nema revolta HSLS-a zbog te smjene.
* No, ne možete poreći da postoji transparentan javni sukob između Glavnog stožera i MORH-a, i to ne koncepcijski, kako se želi počesto prikazati, nego isključivo politički?
- Ja bih govorila o sasvim personalnim odnosima u ovom slučaju.
LEPRŠAVI RADOŠ
* Pustimo Batušića, sukob postoji i inače?
- Ono o čemu treba razgovarati, jest odnos Stožera i MORH-a. Znamo kako stvari stoje po sadašnjem zakonu, prema kojem se ministar Radoš postavio prilično “lepršavo”. Do promjene zakona o obrani, službi u oružanim snagama i strategije nacionalne sigurnosti bez sumnje je trebalo doći ranije i ja sam ozbiljno nezadovoljna što se s tim zakonima kasni. Nedonošenje tih zakona, kao i nekih drugih, bitno nam otežava poziciju i zbog kašnjenja postoje jasni prigovori s NATO-ove strane. Zašto do toga nije došlo, da li zbog otežanog usuglašavanja s Glavnim stožerom i Predsjednikom države? To nikako ne može biti pravo obrazloženje. I jedni i drugi moraju poštivati određene standarde, nitko od njih nije autističan i svi smo mi iz jedne iste, bivše oporbene grupacije. Mislim da bi tu svakako trebala postojati veća politička snošljivost. Ja sam uvjerena da će to završiti dogovorom zbog kojega i jedni i drugi moraju popuštati. I zbog kojeg se nitko nema pravo postavljati tako da mu se ne smije ništa reći, jer su svi osjetljivi i strašno uvrijeđeni. Ako imamo dijalog u društvu, a to smo htjeli, dijalog nisu samo pohvale.
* Kad će se, na koncu, definirati dinamika profesionalizacije vojske i ukidanja vojnog roka?
- Razgovori su u tijeku i u za petnaestak dana će se provesti još jedna rasprava u istom ili sličnom sastavu kakav se nedavno pojavio u Vili Weiss. U međuvremenu će raditi još nekoliko timova, napravit će se nekoliko kvalitetnih simulacija i tada se može doći do rješenja.
* Što osobno preferirate: hitnu profesionalizaciju i ukidanje vojnog roka odmah - što zagovara Jozo Radoš - ili postupni proces?
- Sad kad vam kažem osobno mišljenje, onda mi nemojte prigovoriti da sam stranački čovjek. Ja, kao prvo, ne volim uniforme. To možda nije dobro, a možda i jest s obzirom na moju poziciju, ali ankete u javnosti pokazuju da građani Hrvatske žele profesionalnu vojsku i da ne žele obavezno služenje vojnog roka. Takve rezultate pokazala su dosad provedena istraživanja, a na struci je – a kad se radi o struci ne može se izbjeći ni Glavni stožer –da odredi rok u kojemu se to može provesti. Znam ja da Talijani ne žure, kao ni mnogi drugi. To treba izračunati i to ne može biti stvar puke političke pogodbe, nego i znanja, tj. struke.
* Krije li se u zahtjevu za ubrzanom profesionalizacijom vojske i politička zamka: budući da MORH, u odnosu na Šuškovo vrijeme, pod Radoševom palicom nije pretrpio nikakvu, pa ni kadrovsku, reformu – ona bi mogla značiti i dugoročno prepuštanje čitavog HV-a ratnom HDZ-ovom kadru?
- Kojem ratnom kadru?
NEPOTREBNE PREDSTAVE
* Znate valjda tko je u proteklom desetljeću krojio sastav i zapovjedništvo profesionalnih gardijskih brigada?
- Čujte, i jedni i drugi su preživjeli HDZ-ovu vlast. Uglavnom.
* Ili su preživjeli upravo zbog pripadnosti HDZ-ovoj vlasti, a ostali na zapovjednim mjestima i u Radoševu mandatu.
- I neki drugi su uspjeli zadržati svoje činove, neki su napredovali i nisu svi baš tako patili kako sada vole pokazivati. Zato ja držim potpuno neprimjerenim sada se baviti biografijama tih ljudi na takav način. Oni koji imaju iza svog rada neodgovornost i štetu - od kriminala do drugih djelatnosti - ti u vojsci, jednako kao ni u policiji, ne smiju ostati. Mislim da je to ključno. Činjenica je da nama iz NATO-a prigovaraju da imamo stari zapovjedni kadar. Ali pritom se ne misli iz kojega su rata, nego se misli na obrazovanje.
* Kako s tog aspekta ocjenjujete dosadašnje Radoševe učinke u najskupljem i najokoštalijem državnom resoru? Jeste li zadovoljni njegovom djelotvornošću u raščišćavanju tamošnjega kriminala?
- Dopustite da vam ne mogu reći dio podataka koje znam. Znam da je MORH uputio brojne dokumente Državnom odvjetništvu. U kojoj su fazi ne znam, ali znam da postoje stegovni sudovi i opći civilni sudovi za te ljude. Meni je žao što umirovljenja nisu išla brže i to mi je ministar jako zamjerio što sam prigovorila, ali držim to svojim pravom. Radi se o aparatu kojim, nesumnjivo, nije lako baratati. Je li tempo mogao biti brži ili ne, to je teško sad procijeniti, ali krajem godine moramo imati temeljne dokumente. Ne možemo, zaboga, pola mandata potrošiti na donošenje osnovnih dokumenata i zato mislim da usklađivanje s Predsjednikom države mora ići brže. Isključujem mogućnost da se oni ne dogovore. Doista isključujem, jer u zemlji od četiri milijuna ljudi u kojoj se svi međusobno poznajemo, ovo su nepotrebne predstave.
SPOROST PRAVOSUĐA
* Činjenica je da se dogovori među strankama i institucijama ne mogu postići ni o puno trivijalnijim stvarima.
- Ne mislim ja da je brzina uvijek dobra. No, više nemamo vremena.
* Možda doista sudovi rade na raščišćavanju nezakonitosti u MORH-u, možda djeluju i stegovni sudovi, ali to javnost ne vidi. Vidi, međutim, u središnjem TV-dnevniku generala Matu Laušića, pod čijim je zapovjedništvom Vojna policija u ratnom razdoblju počinila grozne zločine, kako kao službeni izaslanik MORH-a ispija šampanjac s predstavnicima američke Šeste flote u Rijeci?
- To nemojte mene pitati, jer ja sam o generalu Laušiću davno izrekla svoj sud. Što bih ja sad iznova trebala reći: da mi to nije drago?
* Da, i to, recimo, svojemu stranačkom kolegi Radošu.
- Ja sam to rekla i javno, nemam se potrebe s ministrom obrane posebno došaptavati. Mislim da o umirovljenju odlučuju i predsjednik države i ministar obrane. Ja sam se za mnoge raspitivala zašto nisu umirovljeni, i to ne zato što bih ja osobno bila za to zainteresirana, nego i na razini nacionalne sigurnosti. No, tu postoje različiti stavovi. Jedan od stavova je da najprije trebaju završiti procesi u MORH-u da bi se išlo na civilnu razinu. Potpuno se slažem da neki ne smiju nositi uniformu i da moraju odgovarati za svoja djela. O Laušiću sam rekla isto nekoliko puta i to mi je jako zamjereno.
* Što smatrate ključnim razlogom dosadašnje inertnosti u djelovanju MUP-a? I tu efikasnost vjerojatno priječe “različiti stavovi”.
- Moj odnos kao predsjednice Odbora s ministrom Lučinom je korektan. Upravo nas je izvijestio o stanju nacionalne sigurnosti i procesima koji traju, i to onoliko otvoreno koliko to dopuštaju istrage. Preporučili smo da se ti procesi najprije završe, a da tek onda ide rasprava na Sabor. Ja ne mogu reći da MUP nije dosad ništa napravio: neke reforme su provedene, od zakona o policiji nadalje. Spremnost za borbu s organiziranim kriminalom također je tema koja nas je zanimala, iznesene su brojne brojke i podignuto je puno više prijava nego što je dosad bio slučaj. Postoji, međutim, upozorenje da stvari zastaju u pravosuđu i moj odbor će zatražiti da nam Ministarstvo pravosuđa obrazloži zbog čega neke stvari tako dugo ostaju u ladicama. Što se tiče SZUP-a, čini mi se da je on dosad bio uglavnom osposobljen za borbu s politikom. Nadam se da ćemo uskoro moći govoriti da su i tajne službe osposobljene za borbu protiv stvarnih neprijatelja nacionalne sigurnosti, a to su kriminalci i teroristi. Ministar je i danas iznio podatke koliki je broj ljudi pod stegovnim i disciplinskim procesima zbog zloporaba u SZUP-u, a taj broj baš i nije mali.
* Držite li izglednim ili, pak, i priželjkujete raspad vladajuće koalicije u ovome sastavu? Mislim na ostanak “velike trojke” i raskid suradnje s HNS-om, LS-om i IDS-om.
- Mislim da o smislu svake koalicije treba razgovarati, kao i o smislu svakog zajedništva.
POUZDANI PARTNER
* Argument da će se otpadanjem “malih” stranaka popraviti Vladina efikasnost meni se čini dosta neuvjerljivim; možda će tek biti više mjesta za zadovoljavanje stranačkih apetita velikih. Uostalom, svi veći prijepori u javnosti vodili su se i vode među velikima, nerijetko baš između dva ključna koalicijska partnera HSLS-a i SDP-a?
- Sad biste vi opet malo na naš račun. Gledajte, HSLS nije glasovao ni protiv jednog zakona koji je predložila koalicijska vlada. To su fakti. HSLS i SDP su glasali za sve zakone koje je predložila Vlada.
* Doista čudno, budući da te stranke čine tri četvrtine te iste vlade.
- Da, no napravite analizu za ostale stranke. To je jedan od načina kako se provjerava funkcioniranje koalicije. U parlamentu Vlada pada ili ostaje. Mi smo tu pokazali stabilnost, a razlike koje smo pokazivali mogu biti samo kvaliteta. Svaki put kad se netko u nekakvom zajedništvu pretvara da je sve u redu, a ne analizira razlike i ne pokušava naći bolje rješenje, onda sam sigurna da ne radi dobro ni sebi ni onima za koje se, navodno, brine. Ja mislim da se pokazalo da smo mi, HSLS, pouzdan partner.
* Vi doista držite da je, primjerice, taj Istarski statut trenutačno najmaligniji i najfatalniji problem ove države?
- Dok se čeka mišljenje Ustavnog suda, o tome neću ništa govoriti. Sigurno je da je vrijeme u kojem se išlo na te dokumente krivo izabrano vrijeme za ozbiljnu politiku.
* Vrijeme je bilo sasvim logično: predizborno.
- Da, no to se moglo napraviti i poslije i prije. A ono što je Račan rekao, također je točno: mogli su razgovarati s partnerima. Zašto ne? O ozbiljnim stvarima partneri moraju razgovarati.
* Je li isticanje vaše kandidature za gradonačelnicu Bjelovara, figurativno rečeno, poza stranačke “zečice” ili pak imate ozbiljnu namjeru djelovati i na lokalnoj političkoj razini?
- Ja se nikad nisam odrekla lokalne razine. Ja drugi mandat putujem iz svojega grada i Bjelovar mi je čitavo vrijeme ostao jako važan. Redovito sam dolazila na županijske skupštine, pratila sva zbivanja i trošila puno energije da uvjerim ministre da tamo treba ulagati. Prema tome, definitivno sam iskrena u svojoj kandidaturi za gradonačelnicu, iako je i predsjednik HSLS-a time bio iznenađen.
* Znači li to da neće biti zečeva na HSLS-ovim izbornim listama?
- Ja sigurno to nisam, ne mogu garantirati za druge.
* Nedavno je zagrebački dogradonačelnik Darinko Kosor zahtijevao smjenu generacija u vrhu HSLS-a. Medijski slavljeni “mladi lavovi” HSLS-a, čini se, mogli bi doći glave i samome Budiši?
- Ambicije mladih članova su ono što bi se svakoj ozbiljnoj stranci moralo sviđati. Zdrave ambicije su pokretač zbivanja, i kroz povijest se pokazalo da je mlada studentska generacija stvarala promjene. Da ne ispadne kako sam ja protiv očuvanja digniteta starih članova HSLS-a, jasno je da se bez utjecajnih i iskusnih članova koji su moji prijatelji i suradnici mnogo toga u HSLS-u ne bi dogodilo.
* Kako je u stranci protumačen taj Kosorov zahtjev?
- Pa, to je tek neki dan bilo u tisku i ja ne vidim što bi tu trebalo biti sporno. Uostalom, Malo vijeće je u nas pomlađeno, jedno je od generacijski najmlađih stranačkih rukovodstava. To je bio Budišin izbor u ovom slučaju; on je predlagao Malo vijeće, iako to svima nije bio baš simpatičan prijedlog.
* Što mlađi, to “lepršaviji”, reklo bi se. Nedavnog proglasa splitske Mladeži HSLS-a, u kojem se apelira na obranu postojeće uređivačke politike i kadrova u Slobodnoj Dalmaciji, ne bi se posramila ni HDZ-ova mladež. Čini se i inače da vaša mladež ima ponajprije “skojevsku” ulogu: često javno govore ono što se stranački vrh ne usudi?
- To su vaša objašnjenja, koja ja ne prihvaćam.
* A jeste li vidjeli makar novinske naslove: “HSLS iznova spriječio promjene u Slobodnoj Dalmaciji”? Bilo je i na televiziji.
- Koliko znam, podržao nas je i HSS. Ali nije točno da smo sprječavali promjene, mislim da i vama nedostaju informacije.
* Predsjednik Nadzornog odbora Slobodne Dalmacije na konferenciji za tisak je izjavio kako je zbog izostanka suglasnosti HSLS-a bio prisiljen prekinuti sjednicu i odustati od smjene uprave te opljačkane novinske kuće.
- Dobro, no ne znam je li u mojoj stranci bilo takvih razgovora. Sa mnom nije.
* Nije vam poznato ni da Ivica Škarić i splitski HSLS već više od godinu dana opstruiraju promjene u Slobodnoj braneći Kutline ljude?
- Ne znam što bi gradonačelnik Škarić tu imao odlučivati. Ne znam može li Škarić to raditi ili ne može, u kojem svojstvu...
* Onda vas neću ni pitati je li istina da je Budiša promjene u Slobodnoj Dalmaciji uvjetovao raskidom koalicije...
- Koliko ja znam Budišu, teško je od njega to očekivati. Budiša je, k tome, još u Strasbourgu.
SLOBODA MEDIJA
* Navodno je, zato što je SDP trebao imenovati “svojega” direktora u Slobodnoj, HSLS zauzvrat tražio “svojega” glavnog urednika.
- Ne vjerujem. Ne može ni jedna politička stranka, pa ni naša, tražiti mjesto urednika. Političari moraju maknuti šape s medija. Neshvatljivo mi je i kako to da ta vaša osjetljivost na slobodu medija nestaje kod nekih drugih stranaka. Te smo mi za promjene na televiziji, te mi ovo ili ono...
* Ne prestaje moja osjetljivost kod vaše stranke, jer su sve stranke u svojoj nakaradnosti prema medijima manje-više iste, ali sad s vama razgovaram. U normalnom svijetu je sablažnjivo da se političari očituju o uređivačkim politikama, a kamoli o kadrovskoj strukturi pojedinih medija, jer su ponajprije politički motivirani.
- O imenovanju urednika Vjesnika doznala sam iz Vjesnika. Načelno sam itekako protiv da politika bira urednike i zato ne vjerujem da je to HSLS tražio u Slobodnoj,i to prijeteći raskidom koalicije. Prijetnja raskidom koalicije zbog urednika Slobodne? Moram priznati da se ta teza meni čini jako mršavom.
* Možda u realitetu, ali kao ucjena itekako dobro zvuči.
- Koga bismo mi time ucjenjivali?
* Ako se barata raskidom koalicije, zna se koga.
- Što bismo mi time dobili? Slobodnu Dalmaciju? Pa ona se u sjevernoj Hrvatskoj uopće ne čita.
* Čita se tamo gdje imate vlast i gradonačelnika, a izbori su jako brzo.
- To nije naš jedini gradočelnik, a kud bismo stigli kad bismo svuda gdje imamo gradonačelnika tražili svoje novine. To nije radio ni HDZ.
Davor Krile |
|||||||||
