Ivica Maštruko |
|---|
 |
Dr. IVICA MAŠTRUKO, BIVŠI VELEPOSLANIK I KANDIDAT ZA GRADONAČELNIKA ZADRA
Stav ministra Picule da ne mogu ostati u Ministarstvu vanjskih poslova ako se kandidiram na izborima, pomogao mi je u odluci da se ipak kandidiram za gradonačelnika, pa i pod uvjetom da ostanem bez posla. Jer ne trpim takav način ponašanja - da netko na vas krene đonom i malim, sitnim, malograđanskim ucjenjivanjem
"Danas je na vlasti isti mentalni sklop kao u doba HDZ-a"
"Jamčim vam da nijednog trenutka nisam opravdao hrvatsku intervenciju u Bosni i stvari koje smo tamo radili"
Dr. Ivica Maštruko, bivši sveučilišni profesor sociologije religije na zadarskome Filozofskom fakultetu, te posljednji ambasador bivše Jugoslavije u Vatikanu, kao i bivši veleposlanik Hrvatske u Italiji, Grčkoj i Sloveniji, od 1. svibnja je - na Zavodu za zapošljavanje. Nakon povratka iz Ljubljane s četverogodišnjeg veleposlaničkog mandata, te nekoliko rješenja o radu na određeno vrijeme u Ministarstvu vanjskih poslova i postavljanja na virtualno mjesto savjetnika ministra Tonina Picule za susjedne zemlje, dr. Maštruko nije pristao na varijantu da nakon 35 godina radnog staža mjesec ili dva dana plaću prima preko Student-servisa, što je bio preduvjet novog produljenja njegova rada na određeno vrijeme.
"Kako sam taj svoj boravak u Ministarstvu vanjskih poslova shvatio kao svojevrsni purgatorij ili čistilište, onda sam prije mjesec i pol dana razgovarao s ministrom Piculom i dao mu naslutiti da bi se u slučaju nedefiniranja mojeg statusa, odnosno (stalnog) radnoga odnosa, javio na skorašnje izbore. Njegov odgovor je bio vrlo jasan i precizan. Kazao mi je: 'Ako se javite na izbore, ne možete računati na posao u Ministarstvu poslije 1. maja'", kazao je tijekom razgovora za Feral u zadarskom kafiću Atrij dr. Maštruko, koji je nedavno potpisao pristupnicu za HNS Vesne Pusić.
tekst
* Kako tumačite takvo ponašanje ministra Picule prema vama?
-Taj Piculin stav u vezi s mojom kandidaturom na izborima vjerojatno je bio motiviran i stavom SDP-a, dakle jednom partijskom direktivom, ali i činjenicom da me se na taj način može elegantno riješiti...
* ... jer ste ‘nepoćudan kadar’ iz Tuđmanova režima?
-Ne zbog toga, jer ja za vrijeme Tuđmanova režima ne samo što nisam prihvaćao članstvo u HDZ-u, nego sam se u svim svojim javnim istupima i intervjuima deklarirao - i to podvlačio - kao čovjek koji pripada ljevici.
SUKOB S TUĐMANOM
* Od 1990. niste bili član nijedne stranke?
- Nisam bio član nijedne stranke, ni u ludilu. Uvijek sam, naime, mislio da ambasador jedne države, bez obzira o kakvom se režimu i političkom sustavu radi, ne smije biti stranački involviran u unutrašnjopolitička zbivanja svoje zemlje.
* Kada ste imali najžešći sukob s vrhom tadašnje vlasti zbog takvoga stava?
- Devedeset i druge godine s predsjednikom Tuđmanom. Tada su bili izbori, i bilo je u modi formiranje onih izbornih stožera, odnosno objavljivanje popisa ljudi koji nisu članovi stranke na vlasti, ali je podržavaju. Ja sam tom prigodom odbio da me se stavi na popis članova tog izbornog stožera. Odbio sam to u razgovoru sa Šarinićem, koji me potom odveo Tuđmanu, kojemu sam onda jasno rekao da ne želim ući u izborni stožer. Na pitanje znači li to da ne podržavam stranku na vlasti, kao ni njezin program, što bi za posljedicu imalo da ne bih više mogao biti ambasador, odgovorio sam da se moj stav i moj imidž neće promijeniti podrškom stranci na vlasti ili ulaskom u tu stranku, jer ja imam svoje ime i prezime, kao i kvalifikacije, i ako kao takav nisam podoban, da je njegovo pravo da odluči.
Nakon verbalnog duela Tuđman je razgovor prekinuo, kazavši Šariniću: "Prekinimo sada ovo, idemo na dogovor o poslu, a on je izvan svih lista." Od tada na mene više pritisaka nije bilo. A ni u jednom veleposlanstvu u kojem sam radio nisam stavio Tuđmanovu sliku - samo državni grb i zastavu. Na mom stolu u rezidencijama, pak, držao sam male fotografije s državnicima s kojima sam bio - bile su tu moje fotografije s Papom, s predsjednikom Cossigom, s Tuđmanom i s Titom. To je stvarno tako bilo, to je vidio i sam Tuđman. Jer što je ambasador - samo visoki državni činovnik i ništa drugo.
* Kako odgovarate na prigovore da je moralno vrlo upitno bilo pristati - bez obzira na vlastito ponašanje - na obnašanje bilo koje dužnosti unutar Tuđmanove nedemokratske administracije?
- Ja vjerujem da nekim ljudima to može biti moralno sporno, no, moram najprije podsjetiti da sam ja krajem 1991. godine, kada je od mene u bivšoj Jugoslaviji zatraženo da dam ostavku na mjesto ambasadora u Vatikanu, reagirao onim poznatim pismom u kojem sam kazao da ostavku neću dati jer bih time priznao legitimitet tadašnjeg polupredsjedništva Jugoslavije. Ja sam, potom, početkom 1992. godine prihvatio Tuđmanovu ponudu da budem ambasador Hrvatske u Italiji, smatrajući to korisnim za profesionalno predstavljanje nove države u svijetu. Moram također reći da sam u pisanu obliku kazao da ću svoj posao obavljati isključivo u skladu s profesionalnom etikom i svojom savješću, te da ni za jedan posao nisam dobio instrukcije ili naputke.
Primjerice, kompletno involviranje Hrvatske u rat u Bosni ja sam tumačio na način koji je bio u skladu s mojom savješću, a to znači da, u svojim tumačenjima, nikada nisam davao podršku stavovima hrvatske vlade ni predsjednika Tuđmana o tom pitanju. Ja sam to predstavljao kao "neprihvatljivu politiku moje vlade". Ja vam jamčim da nijednog trenutka nisam opravdao hrvatsku intervenciju u Bosni i stvari koje smo tamo radili.
RIGIDNI SDP
* Kako ocjenjujete dosadašnju vladavinu šestorke?
-U doba HDZ-a imali smo jedan autoritarni sustav na čijem je vrhu stajao Tuđman, dok danas imamo isti vladajući mentalni sklop samo ovaj put dogovorom šest stranaka, kao i partitokraciju, bez obzira radi li se o dvije, tri ili šest stranaka. Sustav i način djelovanja potpuno su isti. Remećenje toga sklada i reda unutar koalicije ili unutar samih stranaka kažnjava se - partijski inkvizitori iznova stvaraju disidente unutarstranačke ili između samih stranaka, kao što je to sada slučaj s IDS-om, jer su takvome mentalnome sklopu naprosto neophodni razni disidenti i "slučajevi". Mene zapanjuje činjenica da je tzv. “istarski slučaj” stvorio IDS. Same stranke u Hrvatskoj slučaj su po sebi, a ne Istra. Nije u pitanju "slučaj Istra", nego "slučaj stranaka", koje proizvode slučajeve zbog nekih vlastitih interesa.
* Kako vi, posebice kao kandidat za gradonačelnika Zadra, u kojemu je Italija također dio povijesne priče, gledate na uvođenje dvojezičnosti u Istri?
- U navedenom slučaju moje su simpatije apsolutno na strani IDS-a. Mislim da je njihova inicijativa u skladu i s europskim i s civilizacijskim normama i, konačno, s mojim osobnim poimanjem suživota na ovim prostorima.
* Ovaj razgovor neminovno predstavlja i vaš predizborni nastup - kako glase vaši predizborni gradonačelnički slogani?
- Prvo, moj predizborni plakat je personaliziran - na njemu samo stoji "Maštruko - gradonačelnik". Jasno, kad je riječ o listi kandidata za članove Gradskog vijeća, tu idem grupno s ostalim članovima HNS-a. Nemam nikakav predizborni slogan, jer mislim da su ti slogani u pravilu male sitne laži i psihološke podvale za pridobivanje glasača. Prema tome, da parafraziram, moje ime je moj program.
* Vi ste već bili gradonačelnik Zadra, zar ne?
- Da, od 1974. do 1978. bio sam predsjednik Izvršnog vijeća Zadra, a od 1978. do 1982. predsjednik Skupštine općine Zadar, odnosno, gradonačelnik. Tada, 1978., jedna je komisija CK predlagala da se ja ne kandidiram za predsjednika Gradske skupštine, jer da sam dobar operativac, ali da nisam baš tip za predsjedavanje Skupštinom. I to je onda bio odlučujući element zašto sam se ja odlučio kandidirati. Na sličan je način na mene djelovao i stav ministra Picule da ne mogu ostati u Ministarstvu vanjskih poslova ako se kandidiram na izborima - on mi je također pomogao u odluci da se ipak kandidiram, pa i pod uvjetom da ostanem bez posla. Jer ne trpim takav način ponašanja - da netko na vas krene đonom i malim, sitnim, malograđanskim ucjenjivanjem.
* Držite li da je ponašanje ministra Picule prilično karakteristično kako za njegovu matičnu stranku, tako i za vladajuću koaliciju?
- Da se razumijemo, ministru Piculi ne zamjeram, nema kod mene ni najmanje ljutnje na njega, jer on samo provodi program, jedan stil ponašanja i vladavine svoje stranke. Mislim da je posrijedi odraz ukupne atmosfere u toj stranci, što mi je jako žao kao čovjeku ljevice. Žao mi je što takvim rigidnim ponašanjem, te neodlučnošću i netransparentnošću svojih stavova, kao i nejasnom političkom pozicijom, odbijaju ljude od sebe. Možda sam upravo zbog toga izabrao HNS, odnosno suradnju s Vesnom Pusić, jer, ako ništa drugo, ona je u svojim stavovima jasna, određena, precizna i ne ostavlja nikakvu sumnju. Kod SDP-a nakon dolaska na vlast ja tu jasnoću stavova i iskaza nisam osjetio.
SKLONOST MESIĆU
* Kako gledate na ponašanje predsjednika Mesića?
-Moja sklonost prema predsjedniku Mesiću, na osobnoj razini, sasvim je očita. S obzirom na funkciju koju obavlja, mislim da se u danim okolnostima, poput Vesne Pusić, ponaša jasno, sviđalo se to nekom ili ne; njegovi su stavovi, kao i postupci - i u slučajevima poput smjene generala u kojem je aktivirao ovlasti koje je imao - jasni, definirani i precizni. Mislim da je kao osoba ispunio moja očekivanja.
* Kako procjenjujete trenutnu snagu (ekstremne) desnice u Hrvatskoj?
- Mislim da se radi o dosta glasnoj, maloj ekstremnoj grupaciji, koja je na manifestacijskoj razini - zbog svojih akcija - prisutna u medijima u puno većoj mjeri nego što to zaslužuje njihov stvarni društveni i politički utjecaj. Oni me zbog toga mnogo ne zabrinjavaju. Ne vjerujem u neku desnu radikalizaciju stanja u državi, jer, pogledajte, što je veći broj njihovih manifestnih slučajeva, to oni sve više gube na važnosti.
* Za kraj, izborna prognoza?
-Moje pojavljivanje unijelo je dosta zabune među strankama na lokalnoj razini. Ja sam uvjeren bi moje šanse da postanem gradonačelnik Zadra bile daleko veće da su izbori direktni i izravni. Ovako, zavisim i o stranačkoj kombinatorici. Ako ne prođem, ni najmanje neću biti razočaran, jer se tu ne radi ni o kakvom poenu u mojoj političkoj karijeri.
* Što ćete uopće raditi ako ne postanete gradonačelnik? Ne čeka vas "zamrznuto" mjesto na fakultetu, ni ministar Picula baš ne tuguje za vama...
- Vjerujem da u ovoj državi, možda i u nekim drugim ministarstvima - u Ministarstvu za europske integracije ili nekom drugom - ima dosta razumnih ljudi, koji bi mogli koristiti moje usluge. Ne postanem li gradonačelnik, pretpostavljam da ću ipak naći neko radno mjesto. No, neke veće političke ambicije nemam. Kao što je rekao Voltaire, na kraju, kada čovjek postigne ono što je želio i htio, sredi kuću, školuje djecu, što mu na kraju preostaje - preostaje mu da uredi svoj vrt. A moj vrt je u Zadru, u gradu u kojem sam uvijek imao prebivalište, nikada ga nisam mijenjao.
AUTOR: Darko Vukorepa
|
||||||
