Lučin Šime

05.05.2001

Feral

Tweet

 Poznat nam je rukopis ubojstva Milana Levara. Nakon Oluje na ličko-gospićkom području bilo je dosta takvih ubojstava. Ivica Rožić priznao je četiri ubojstva, 13 ranjavanja i niz postavljanja eksplozivnih naprava. Ne znam zašto do danas protiv njega nije podignuta optužnica. Prošle godine obradili smo 1500 predmeta vezanih za ratne zločine, protiv 2000 počinitelja podnijeli smo kaznene prijave, a tek je manji dio toga doživio sudski epilog

 

 

tekst

- Ne slažem se s tom konstatacijom. Nije točno da se u MUP-u ne radi ništa. Naprotiv, napravljeno je jako puno. Percepcija rada ovog resora u javnosti je, moram i to reći, u značajnoj mjeri posredovana i stavom pojedinih medija ili urednika prema ovom Ministarstvu ili meni osobno. I ti odnosi imaju određenu pozadinu. Možda je to rezultat i odveć revnosnog rada u Ministarstvu unutarnjih poslova. Volio bih da se konačno napravi jedno relevantno istraživanje o tome što je učinjeno u pojedinim ministarstvima, pa da se javnost onda o tome očituje. Prije nekoliko dana Globusu sam dao intervju u kojemu je izvršena neviđena manipulacija. Poštujem pravo urednika da krati intervju, no neshvatljiva su mi kraćenja kojima je promijenjen smisao cijelog intervjua. Izbacili su brojne dijelove. Usto, iznad intervjua stavljen je naslov koji se temelji na rečenici koju ja uopće nisam izgovorio - da ću, naime, razmisliti o ostavci ako ne razriješimo slučaj ubojstva Vjeke Sliška. To je suludo, a koliko mi je poznato, to je čak i utuživo! Uza sve to, mijenjana su i pitanja novinarke, a sve se to dogodilo nakon autorizacije. Primjera radi, prošle je godine u Berlinu izvedeno 15 sličnih ubojstava. Da ne govorim o Bratislavi, Bukureštu, itd. Kada bi to bio kriterij odlaska ministara, ni jedan ne bi opstao dulje od nekoliko mjeseci. Sugeriraju mi da protiv urednika Globusa podignem tužbu, za što ima uporišta u zakonu. Nije, na žalost, prvi put da nam se događa takvo što. Prije nekoliko tjedana slična se stvar dogodila i ravnatelju policije Ranku Ostojiću. Zašto je to tako i zašto se javnosti plasira iskrivljena slika rada Ministarstva, trebalo bi pitati te medije, odnosno njihove urednike.

 

 

- Smisao toga je stvaranje slike po kojoj policija ne radi ništa. Ili, prije dva dana, u Dnevniku HTV-a puštena je vijest o tome kako će srednjoškolski profesori ići u štrajk, a nakon toga se, opet iz konteksta, izvlači jedna Ostojićeva izjava o tome da će četiri tisuće policajaca ostati bez posla. Pritom nije ni spomenuto da će program zbrinjavanja tih ljudi idući tjedan doći na Vladu ni da će svim tim ljudima biti ponuđeno alternativno radno mjesto ili, u najgorem slučaju, otpremnina. To je sad pitanje odnosa medija prema nama i pitanje oblikovanja javnog mnijenja, no rasprava o tome odvela bi nas predaleko. I ovo će izazvati buru. Na kraju krajeva, ja ovaj posao ne radim zato da se nekome svidim ili da budem omiljeni ministar, nego zato da ovaj resor dovedem do evropske razine. Do kraja ove godine mi moramo završiti tranzicijske procese i omogućiti policiji da normalno obavlja svoj posao, rasterećena bilo kakvih pritisaka.

- S prošlom sjednicom Vlade priveli smo kraju reformu MUP-a. Ispunili smo sve zadane ciljeve reforme koji su postavljeni u predizbornom razdoblju. Depolitizirali smo MUP, izveli smo racionalizaciju i profesionalizaciju sustava. Ukratko ću vam ilustrirati doseg provedene racionalizacije. MUP je jedno od najvećih ministarstava, a nakon MORH-a i najveći potrošač novca poreznih obveznika. No, nakon novog ustroja rada Ministarstva, po broju dužnosnika mi smo jedno od najmanjih ministarstava. Kada od vrha idete prema nižim razinama, vidjet ćete da imamo najmanje načelnika, donačelnika, itd., a zajedno s time ide i smanjenje broja tajnica i drugog pratećeg osoblja koje ide uz rukovodeća mjesta. A što se tiče našeg temeljnog posla, imamo jako dobre rezultate - izuzev dva ili tri slučaja koji nisu rasvijetljeni, a ja vam tvrdim da će biti. Na kraju krajeva, imamo i poruke kolega iz Njemačke, Slovenije, i drugih država, iz kojih se vidi da cijene ono što smo napravili. I iz dopisa misije OESS-a za područja od posebne državne skrbi vidljivo je da su i oni zadovoljni onime što smo tamo učinili. Reći da postoji nezadovoljstvo radom policije ili MUP-a. jedna je stvar, a činjenice su drugo.

 

- Samo ove godine razriješili smo nekoliko kapitalnih slučajeva. Razbili smo dvije skupine švercera automobila, što spada pod organizirani kriminal. Nakon njihova uhićenja krađe automobila su pale za 30 posto. Osim toga, nedavno je razbijena skupina od 38 osoba koje se sumnjiče za organizirani šverc ljudima, što također ulazi u kategoriju organiziranog kriminala. Da i ne spominjem mnoštvo pljački koje su se dogodile ove godine, od poštanskih ureda, poštanskih vozila i mjenjačnica, do posljednjeg slučaja, pljačke Tiskova vozila, koja je uspješno riješena za samo tri dana. Prošle godine u Hrvatskoj smo imali 101 ubojstvo. Više od 90 posto ih je razriješeno. U Zagrebu je od 19 ubojstava razriješeno njih 16. U prva tri mjeseca ove godine razriješili smo točno 89,5 posto ubojstava. To je bolji stupanj razriješenosti od onog zapadnoevropskih policija. Tu su i mnogi već obrađeni slučajevi gospodarskog kriminala. Uskoro će u javnost izaći i podaci o gospodarskom kriminalu u Nacionalnom parku Plitvička jezera, što je također bila krupna pljačka, teška ukupno više od 7 milijuna maraka. No to, čini se, nije sve, jer je u tijeku i obrada u kojoj se sumnjiče neki članovi Nadzornog odbora Plitvica za štetu od oko 12 milijuna maraka.

 

- Sjećam se tog članka. Vi ste tu uvezali moju malenkost i Račana, kao autore naloga prema kojemu se Nevenku Tuđman ne treba privoditi. Ni premijer ni ja osobno s time nismo imali nikakve veze. Bila je to procjena Državnog odvjetništva, budući da je u tom slučaju sve jasno i da nema potrebe da se Nevenka Tuđman zadržava u pritvoru, jer nije bilo mogućnosti utjecanja na svjedoke. Taj slučaj ovih se dana nastavlja istragom na Županijskom sudu. Inače, prije formiranja ravnateljstva policije, ja sam imao tri pomoćnika, čija je djelatnost bila vezana uz rad policije. Nakon reforme, sve je to došlo pod ravnateljstvo policije. Te ljude možete pitati je li ikada itko, ministar ili netko izvan kuće, vršio pritisak na njih da se neki slučaj ubrza ili zaustavi. To je slučaj ne samo u Ministarstvu nego i u policijskim upravama. Ni jedan lokalni političar ne smije se petljati u rad policije i mislim da je u tome napravljen doista veliki pomak. Pokušaja utjecaja izvana je bilo. Bilo je pokušaja - recimo kada su u pitanju bili sinovi generala umiješani u napad skinheadsa na Roma na zagrebačkom Željezničkom kolodvoru. Ili pritisci kod revizije oružanih listova - no ti pritisci više ne igraju. Mi radimo svoj posao prema zakonu i policija tu ima odriješene ruke.

 

- Točno, ali ja vas uvjeravam da će to biti riješeno. Za otkrivanje počinitelja takvog tipa kriminala jednostavno treba vremena. U slučaju Sliško, znamo ubojicu. Capiau je ubijen, a njegov ubojica Ivica Bertić je uhićen. Zanimljivo kako je to uhićenje prikazano u medijima. Tvrdilo se da se Bertić predao policiji. To nije točno, on nije uhićen baš tako slučajno kako je to pisalo u medijima. Slobode je lišen i jedan od suučesnika tog ubojstva, a za drugim se traga. Ta druga osoba, Nikolić, za kojim je raspisana tjeralica, po svemu sudeći je i organizator Sliškova ubojstva, i preko njega – ali ne samo tim putem - doći ćemo i do ljudi koji su bili iznad njega. Istraga ide u više pravaca, ne samo prema organizatorima nego i dalje, i vjerujem da ćemo doći do prvih naručitelja ubojstva Vjeke Sliška, ali i do dubljih interesa cijele strukture organiziranog kriminala. Samo ubojstvo je planirano oko dva mjeseca, a sve ovo o čemu sam govorio policija je utvrdila u samo mjesec dana.

- Ubojstvo Milana Levara, zajedno s cijelom ličkom-gospićkom pričom, još je otvoren slučaj. Postoje čvrste indicije tko je sve umiješan u to i policija sada prikuplja potrebne dokaze za kaznenu prijavu. To je ubojstvo izvršeno s minom iznenađenja, pa je nešto teže doći do dokaza. No, poznat nam je rukopis Levarova ubojstva. Nakon Oluje na tom je području bilo dosta takvih ubojstava. Policija je svoj dio posla o neriješenim ubojstvima Srba povratnika s tog područja završila još u studenome prošle godine. Ivica Rožić, zvani Bijeli vuk, priznao je četiri ubojstva, 13 ranjavanja i još niz postavljanja eksplozivnih naprava. Ne znam zašto do danas protiv njega nije podignuta optužnica. U slučaju Pakračke Poljane i dalje se istražuje. Prošle godine obradili smo 1500 predmeta vezanih za ratne zločine, a protiv 2000 počinitelja podnijeli smo kaznene prijave. Na žalost, tek je manji dio tih prijava doživio sudski epilog. Ja sam zadovoljan onime što smo mi do sada učinili.

- Jeste li vi vidjeli te ugovore?

 

 

- Priča da postoji više takvih ugovora nije do kraja dokaziva. Mi znamo za neke ortačke ugovore, i neki su doista nađeni u javnobilježničkom uredu Ankice Hukelj, ali ne bih mogao potvrditi da se radi upravo o broju koji vi spominjete. No, sam pojam ortačkih ugovora poznaje Zakon o trgovačkim društvima. Recimo, autentičnost ortačkog ugovora vezanog uz aferu Grupo potvrdio je jedan od aktera, Ninoslav Pavić, ocijenivši ga, doduše, ugovorom koji nije napravljen u cilju ostvarivanja protuzakonitosti. E sad, upravo ste vi još 1996. pisali o “štapskom dokumentu” koji je nastao 1993. na Pantovčaku, a čiju autentičnost opet nitko nikada nije demantirao. Iz njega se dosta toga vidi. Na kraju krajeva, ne bih bio sklon ne tvrditi da se dobar dio plana iz “štapskog dokumenta” i ne ostvaruje. Podsjetimo, to je plan preuzimanja kontrole nad glavnim medijima u posttuđmanovskoj eri. On je – kako to u njemu i piše – priprema za sveobuhvatniji plan, nazvan “Hrvatska 2000”. Kada govorimo o ortačkim ugovorima, valja znati da se tu radi o sofisticiranom modelu pljačke, ako hoćete, o svojevrsnoj mreži. Čitav koncept i pretvorbe i ortakluka postavljen je tako da odabranima omogući prisvajanje nacionalnog bogatstva. Ne zaboravite da su oni imali pod kontrolom i financijske institucije, dakle banke, iz kojih je izvlačen novac – od Dubrovačke, preko Komercijalne, Županjske... Istodobno, gospodarili su i fondovima koji su posjedovali dionice, od mirovinskih fondova do Fonda za privatizaciju. Kreditima bez jamstava i hipoteka iz banaka je izvlačen novac kojima se onda kupovalo što se htjelo. Poslije se novac ili vraćao ili bi banke odlazile u stečaj ili sanaciju, koja bi bila financirana iz državnoga proračuna. Postojao je i drugi model. Kada bi se ušlo u zdrave tvrtke, iz njih je izvlačen novac kojim su otplaćivane dionice tih tvrtki. Često se može čuti tvrdnja da je vlasnikovo pravo da raspodjeljuje novac svoje tvrtke kako želi. Nisam baš siguran u to, ali odvjetnici tako tvrde. Sve to u velikoj su mjeri omogućili postojeći zakoni, a dijelom je to ipak bilo kažnjivo, no za neke je stvari već nastupila zastara.

- Ne, ne. Kažem samo da je to posao koji se ne može odraditi preko noći. Potrebno je doći do dokumentacije, angažirati stručne ljude koji mogu ući u taj problem, itd. Gucićem smo se bavili godinu dana. U Gucićevoj orbiti su deseci poduzeća do kojih su sezali njegovi pipci. Tu se vidi kako je ta priča funkcionirala. Policija će odraditi svoj dio posla, a onda, nadam se, i Državno odvjetništvo i pravosuđe.

 

- Imate niz primjera koji govore suprotno, od moje malenkosti - dinamit mi je bačen na terasu 1991. godine - pa nadalje. Odgovarati na nešto što se u vašim novinama provlači godinama, mislim da nema smisla.

- Bez obzira gdje se spominje, ta teza je nedokaziva.

- Tu se slažem. Uglavnom, nema tu nikakvog ortakluka. SDP i HDZ, eh... Imamo mi ortačkih ugovora s kriminalnom pozadinom, u njima je problem.

- To nije točno. Mi smo prošle godine imali više od deset tisuća predmeta iz gospodarskog kriminala... Uz Kutlu i Gucića, a tu je i Ljerka Ercegović...

- Vi sami spominjete ortačke ugovore. Ta priča nema različite razine. Ona je dio jednog šireg koncepta. Nisi u pitanju samo Gucić i Kutle, u pitanju je niz visokopozicioniranih ljudi, od Dodera, Slanice u Murteru, odnosno prijevare teške 10 milijuna maraka, do... Da ih sada sve ne spominjem. U tim pričama imate i pomoćnika ministara i bivših ministara. Nije baš da se ništa nije radilo. Da te tone objavljenog materijala koje spominjete oko Pašalića sadrže činjenice koje drže vodu i na sudu, onda bi vjerojatno i državni odvjetnik trebao pokrenuti istragu po službenoj dužnosti. No, jedno su informacije kojima raspolažu novinari, drugo su indicije i operativni podaci policije, a nešto treće je proces prikupljanja podataka i cjelokupna obrada u cilju prikupljanja materijalnih dokaza kako bi došlo do sudskog epiloga. Jer, ako ne dođe do sudskog epiloga, cijeli taj posao nema smisla. Mi smo mogli pokušati neke jako razvikane stvari pustiti prema pravosuđu, odnosno u javnost, ali smo bili svjesni da svi relevantni podaci nisu sakupljeni. Polovičan posao gori je nego nikakav.

 

 

- Ne, nisam to rekao. No, kažem da većina tih tvrdnji spada u red indicija. Ali ako idete s nečim prema Državnom odvjetništvu, pa onda na sud, morate imati dokaze. Možete na osnovi nečeg polovičnog podnijeti prijavu, ali vam istražni sudac ili državni odvjetnik, u većini slučajeva, takvu prijavu odbacuju.

 

- Krivo. Prije nekoliko tjedana digli smo prijavu protiv bivše pomoćnice ministra za materijalno financijsko poslovanje MUP-a vezanu uz nezakonite trampe MUP-ovih vozila s Auto-kućom Zubak. To se zbilo u jesen 1999., samo nekoliko mjeseci prije izbora. Imate Heraka, pa bivšeg ministra rada i socijalne skrbi Josu Škaru, pa bivšeg pomoćnika ministra pomorstva, prometa i veza... To je i pitanje objektivne odgovornosti. Premijer ili ministar ne bi trebali znati sve, ali oni snose objektivnu odgovornost za kriminalna djela ili radnje i zato su krivi. Ne bih odbio mogućnost da će pred licem pravde završiti još neki od bivših, jako visoko pozicioniranih državnih dužnosnika.

- U sustavu MORH-a postoji vojna policija, a u njezinom sastavu je krim-policija. Oni vode većinu istraga u slučajevima vezanim za MORH. U nekim obradama koje mi vodimo susrećemo se s nekim imenima koje ste spomenuli, no ne bih htio spominjati imena i spoznaje do kojih smo sada došli. Doći ćemo i do toga i objavit ćemo i ta imena, no ne bih htio prejudicirati zaključke.

- Ako je većina kriminalnih djela u Hrvatskoj izvršena opremom i materijalom koji je bio vojnog ili policijskog porijekla, to je već jedan pokazatelj sprege koja, očito, nije upitna.

- O bilo kakvim tajnim listama za Haag ne znam ništa, ni kao ministar unutarnjih poslova ni kao član Savjeta.

- To je problem zakonskih rješenja i tome je moguće stati na kraj jedino ako se tim ljudima dokaže da su doista kriminalci, pa ih je onda moguće sudski procesuirati. Na žalost, ne može im se oduzeti državljanstvo, jer članak 12 Zakona o državljanstvu, po kojem im je ono dodijeljeno, ne predviđa tu mogućnost. Pazite, ti dossieri su nastali nakon njihova prijema u hrvatsko državljanstvo. Logično. Ja čak nisam siguran da ih nema i više, jer ih sada ponovno pročešljavamo. Radi se o više od šest tisuća državljanstava dodijeljenih diskrecionom odlukom bivših ministara unutarnjih poslova. Od kada sam ja na čelu Ministarstva, državljanstvo je na taj način dobilo 40 osoba - balerina, talentiranih studenata i sl.

 

- To stvarno ne znam. Jedina veza za koju znam jest ta da je gospodin Rojs potpisao preporuku putem koje je Subotić dobio državljanstvo. Zašto - to ne znam. Možda imaju neki zajednički građevinski posao.

- To nije jasno.

 

 

- Ona je u posljednje vrijeme korektna. Nakon izglasavanja novog Zakona o Državnom odvjetništvu ona će, vjerujem, biti još bolja. U Ministarstvu unutarnjih poslova izvršena je reforma i obavljene su kadrovske promjene, promijenjeno je više od 350 vodećih ljudi, od pomoćnika ministara preko načelnika uprava i odjela do načelnika policijskih uprava. Taj proces čeka i Državno odvjetništvo.

- Ako se pokaže da reforma Ministarstva nije ispunila ciljeve, i to u depolitizaciji, racionalizaciji i efikasnosti u borbi protiv kriminala. Naravno, i ako je zatraži premijer.

- Ne vidim kakve veze s tim ima premijer. I on i ja smo tu da poštujemo zakon, a zakon to za sada ne dopušta. Nadam se da će taj zakon biti izmijenjen i onda ću sve novinare pozvati na jedan party i podijeliti dossiere. No, mislim da će mnogi novinari biti razočarani njihovim sadržajem.

- Ne štiti!

- Nisu otišli, i neće. Ta Vladina odluka krivo je protumačena. Ti transkripti neće biti zaključani. Formirana je posebna komisija Vlade i Ureda predsjednika Republike koja sada češlja i klasificira te transkripte. U njoj sjede i dva kriminalista koji imaju zadatak izdvojiti one stenograme koji bi mogli poslužiti kao baza za pokretanje istrage ili prikupljanje dokaza. Gdje u njima nađemo indicije o kriminalu, bit će pokrenute istrage.