Kajin Damir

14.07.2001

Feral

Tweet

DAMIR KAJIN, POTPREDSJEDNIK IDS-a

 

Hrvatska bi vlada - za razliku od srpske, koja je za izručenje Miloševića bila honorirana sa 1,3 milijarde dolara - bila spremna i platiti da ne mora vršiti izručenja u Haag

 

 

tekst

- IDS ima stotinu i jedan razlog zbog kojega bi trebalo izglasati nepovjerenje Vladi. Ona u osamnaest mjeseci nije uspjela detuđmanizirati zemlju, što će nam se svima na kraju obiti o glavu. Tretiranje ratnih zločina, izuzmemo li “samoinicijativni” slučaj Norac, također se nije maklo dalje od nulte točke. Svi u Vladi znaju da su se na rubovima Domovinskoga rata - od Gospića do Pakračke Poljane - događale stvari koje su morale biti procesuirane, a nisu. No, u ovom slučaju Vladina politika korespondira i s hrvatskim zakonom i s voljom međunarodne zajednice, pa ćemo joj dati povjerenje.

- Tu je riječ o moralnoj dvojbi. Pitanje je hoće li u Vladi ostati ljudi koji nisu bili spremni dati glas za suradnju s Haaškim sudom. Hoće li Račan, u svojoj poznatoj kompromiserskoj maniri, zadržati HSLS-ovske ministre u zamjenu za glasačku podršku? Hoće li, konačno, neka sitna trgovina - koja se dade naslutiti u dijelu SDP-a, HSLS-a i HDZ-a - oko preispitivanja Zakona o suradnji s Haaškim sudom, biti ona točka koja će, u svim tim namjerama, ostaviti određenog traga. Sve su to otvorena pitanja.

- Mi se danas u Hrvatskoj već možemo početi pripremati za izvanredne parlamentarne izbore. Jasno je da će njihov datum odrediti aktualna vladajuća garnitura, koju ovaj potres neće izravno snažno uzdrmati, ali će ostaviti traga na njoj. No, ovi će događaji pomoći Vladi da još neko vrijeme skreće pozornost građana s onih problema koji su njima uistinu presudni, a koje Vlada ne može riješiti. Uvjeren sam da većina građana Hrvatske, znajući što se događalo od 1991. do 1995. smatra kako zločine treba sankcionirati. Uvjeren sam da ti građani ne dijele uvjerenje prema kojemu Hrvati nisu mogli počiniti ratni zločin. Vjerujem da se većina građana ne slaže ni s Deklaracijom Sabora koja govori, između ostalog, o tome kako Hrvatska nije bila involvirana u jedan konflikt, pa čak i agresiju, odnosno pokušaj podjele Bosne sa Slobodanom Miloševićem.

Osobno volim vjerovati da dvojbe prosječnog građanina Hrvatske oko ovoga zahtjeva Haaškog suda nisu onakve kakvima ih hoće prikazati političari. Svi su svjesni da bi, poglavito nakon izručenja Miloševića, Hrvatskoj bile nametnute sankcije koje bi je odvele u katastrofu. Prosječna bi plaća pala na 300, a mirovina na 150 maraka. Takvu politiku prosječni građani Hrvatske, uvjeren sam, ne žele prihvatiti. Hrvatska vlada bi pak - za razliku od srpske, koja je za Miloševićevo izručenje bila honorirana sa 1,3 milijarde dolara - bila spremna i platiti, da ne mora vršiti izručenja u Haag.

- Ja sam, možda i prvi u ono vrijeme, progovorio u Globusu o onome što se događalo nakon osmog kolovoza. Rekao sam da to ne može biti na ponos ni Hrvatskoj vojsci ni hrvatskoj vlasti. Za te paljevine i te pogrome netko, bilo je već tada jasno, mora snositi odgovornost. Gledajući s današnje pozicije, držim da je čak i veća odgovornost ondašnjeg političkog vodstva, koje je neizravno dopustilo razvoj takvih događaja, ničim ne sankcionirajući niti pokušavajući obuzdati aktere procesa spaljena zemlja. Cilj je bilo sprečavanje procesa povratka srpskoga stanovništva. To je moja teza, s kojom se mnogi ne moraju složiti.

Ona mi može stvoriti neprilike, ali ja sam spreman tvrditi da je vojna akcija Oluja za četiri dana trajanja bila čista, no sve ono što se događalo nakon toga, kada je samo u Sektoru jug likvidirano više od 400 nedužnih staraca, dok je, s druge strane, spaljeno gotovo 20.000 zgrada, imalo taj cilj. Ne kažem da je to bilo planirano, ali svakako nije zaustavljeno. Da je ondašnja vlast htjela, mogla je to spriječiti. Vojne akcije bile su legitimne, bile su vojnički čiste, no sve što se dogodilo nakon okončanja Oluje zaslužuje da se na određeni način sankcionira, da se sankcioniraju oni koji su u tome sudjelovali.