Radimir Čačić |
|---|
 |
RADIMIR ČAČIĆ, MINISTAR OBNOVE I IZGRADNJE
Za deseti prosinca sazvao sam Središnji odbor stranke, na kojemu ćemo ozbiljno analizirati sve ove napade, prljavštine i podmetanja, vidjeti kamo to ide, zašto se stvari tako rješavaju, i nakon toga odlučiti želimo li ili ne želimo ostati u koaliciji, te pod kojim uvjetima
Veliki dio desnice primjetno je užasnut činjenicom same pojave - a kamoli govora - Vesne Pusić, mene, pa i Stipe Mesića
"Prije svega, Sabor sam čuva svoj dignitet. Nitko ga ne može sačuvati ili srušiti kao što to mogu ljudi koji u njemu rade"
tekst
* Nedavno je iz HDZ-a zatražena vaša ostavka. Ovih dana, međutim, ni SDP ni HSS nisu daleko od takva zahtjeva?
- U slučaju HDZ-a riječ je o svjesnom iskrivljavanju onoga što sam rekao. HDZ tvrdi da sam izjavio kako je hrvatska država bila agresor u Bosni i Hercegovini. Ja sam međutim, i to je vidljivo i iz stenograma, izjavio da je HDZ vodio agresivnu politiku u Bosni. To je ocjena čiju istinitost, bez primjetna crvenila u obrazima, nitko ne može zanijekati. Premijer Račan je odmah trebao reći: Gospodo, predsjednik Središnjeg odbora Hrvatske narodne stranke, kao koalicijske stranke, ima o tome svoje mišljenje, na koje ima pravo, a ako vi na to imate što primijetiti, možete se obratiti njemu osobno, ili to učiniti preko novina. Sabor i ja kao predsjednik Vlade s time nemamo ništa. Hvala i do viđenja. To bi bilo normalno. Umjesto toga, HDZ je, radi podizanja temperature nekoliko dana prije zagrebačkog prosvjeda - što je s njihove strane bio vrlo logičan potez - neometano nametnuo tu temu.
* Mato Arlović, s druge strane, vjeruje da ste uvrijedili Sabor ocjenama o “prirodnom ambijentu prostakluka”?
- Iz dokumenta koji je Mato Arlović uputio Predsjedništvu Sabora sve je posve jasno. Tamo se točno navodi što sam stvarno rekao. To je slično zahtjevu da mi se izglasa nepovjerenje koji je došao iz HDZ-a, s time da je ovdje možda riječ i o nesvjesnom zavaravanju. U slučaju ocjene o postupku Ante Kovačevića, nije, naime, bilo nikakva vrijeđanja institucije Sabora! Osobno mi nikad ne bi palo na pamet vrijeđati kolege zastupnike koji se ne osjećaju kao “prirodni ambijent prostakluku”, koji ne prihvaćaju i odbijaju takvo što - a samo oni se mogu naći uvrijeđeni. Oni drugi nemaju se što vrijeđati. Oni to jesu. Niti sam, dakle, rekao “Hrvatski sabor”, niti sam rekao “većina zastupnika”. Rekao sam samo “veliki dio”. I veliki dio zastupnika se i razotkrio kao takav. Sve je vrlo jasno.
Uvjeren sam da su i dvojica ili trojica ljudi koji podržavaju ovakve ispade u Saboru previše. Uvjeren sam da većina sabornika odbija takvo ponašanje. Svima koji tako gledaju na taj problem, mogu se - unaprijed ili unatrag - ispričati.
* Zanimljivo je da ste zbog te izjave prošli znatno gore od Kovačevića?
- Predsjedništvo Sabora trebalo se - kad već Arlović nije izbacio prostaka odmah, do kraja zasjedanja, i sankcionirao ono što je trebalo sankcionirati, nego je, naprotiv, udijelio opomenu predsjednici HNS-a - odmah sastati i učiniti ono što je predsjedatelj propustio učiniti. To nije učinjeno i to je nezamislivo. Prije svega, Sabor sam čuva svoj dignitet. Nitko ga ne može sačuvati ili srušiti kao što to mogu ljudi koji u njemu rade. Ako se već želi sačuvati, onda je jasno da Predsjedništvo mora odmah reagirati na to, bez pranja, pokušaja isprike i slično. Umjesto toga, dolazi jedan ovakav stav koji nikako ne odgovara onome što se ovdje željelo reći i što je bila moja intencija.
* Hoćete li se ispričati Saboru, kako je tražio Zlatko Tomčić?
- U trenutku kada vaš list već bude u prodaji, ja ću to već učiniti, na način kako sam vam opisao. Točno tako. Istodobno ću, međutim, učiniti još nešto. Za deseti prosinca sazvao sam Središnji odbor stranke, na kojemu ćemo ozbiljno analizirati sve ove napade, prljavštine i podmetanja, vidjeti kamo to ide, zašto se stvari tako rješavaju, i nakon toga odlučiti želimo li ili ne želimo ostati u koaliciji, te pod kojim uvjetima.
* Pitanje je i žele li u SDP-u, gdje očito postoji snažan otpor prema vama i HNS-u, sačuvati ovakav sastav koalicije?
- Jasno je da su razlozi ove inicijative negdje drugdje. Nitko tko u ovoj zemlji politički razmišlja, ne može vjerovati da je osobna uvredljivost ili zaštita digniteta institucije nešto što bi moglo služiti kao stvarna podloga za rušenje koalicije ili izbacivanje HNS-a iz nje, odnosno, da bi to bila stvarna podloga za stvaranje sasvim drugačijih pozicija pri formiranju neke buduće vlasti. Jer, HNS je ključna točka buduće vlasti i to je svima jasno. To je stranka koja objektivno ima rejting, prema prošlim izborima 8,6 posto ili, na razini zemlje, desetak posto. Bez HNS-a nema vlade lijevog centra. Druga je stvar vlada desnog krila...
* Koju se već naziva vladom desnog centra?
- To svakako ne bi bila vlada desnog centra. To bi bila vlada desnice, ordinarne desnice, sa svim značajkama koje smo mogli uočiti u ovim diskusijama. Kod nas nema umivene desnice! Veliki dio desnice, ili ultradesnice, je inače primjetno užasnut samom činjenicom pojave - a kamoli govora - Vesne Pusić, mene, pa i Stipe Mesića. Činjenica da neki ljudi govore izravno, bez petljanja, da nazivaju stvari pravim imenom, za njih je neizdrživa. To su paraziti politike, koji nikad ništa o njoj nisu znali, nikad ništa u životu nisu bili, i spremni su otvoreno lagati u beskonačnost, no nikad ne reći istinu, naročito ako je neugodna, i ta vrsta pojave u politici za njih je nezamisliva i užasna. Kad čujem njih, njihova petljanja i muljanja, bezobrazluke i cinizme, kad čujem da se netko iz HDZ-a diže i proziva ovu vladu zbog transparentnosti u privatizaciji, te slična ludila, kada se sjetim da je ta stranka usputne susrete predsjednika Tuđmana u hodnicima State Departmenta pretvarala u državničke susrete, da su preuređivali zagrebački aerodrom kada je Clinton, u kožnoj jakni, pružio ruku Tuđmanu... jednostavno se užasnem, kao i oni, pretpostavljam, na moju pojavu.
Kad se skupi sve što je kod nas danas desno, i sve što bi s njima htjelo ići - neki su već najavili svoja odlučivanja i opredjeljivanja nakon izbora, dakle ne znaju još što im je jasna opcija - tek ćemo tada moći jasno reći je li to fašistička desnica ili samo desnica. Ali, bez bilo kakvih drugih pridjeva...
* Je li ovdje riječ o otvaranju predizborne kampanje?
- Ako ništa drugo, otvara se mogućnost za te ljude, koji hvataju neke osnovne pozicije.
* Je li vladajuća koalicija, po vašem mišljenju, zamisliva bez HNS-a?
- Ja osobno u to ne vjerujem. Takvu razinu neodgovornosti, objektivno, ne mogu ni zamisliti. No sve je moguće. I objektivno nezamislive stvari mogu se dogoditi, no tada će se točno pokazati tko je tko. Vladajuća koalicija teoretski može opstati bez Hrvatske narodne stranke. Praktički, vrlo teško.
* Bi li se HNS povukao iz koalicije u Zagrebu ako bude natjeran na izlazak iz nacionalne vlade?
- Ne, to jednostavno nije primjereno HNS-u. Nekim drugim strankama možda jest.
* Ne želi li vrh SDP-a, možda, ipak nešto desniju vladu? Sve ovo, naime, podsjeća na slučaj izlaska IDS-a iz koalicije?
- Točno je da ovo podsjeća na taj slučaj. No, IDS nije supstituiran nekom strankom desnice. Ni sada ne vjerujem da je to slučaj.
* Ovih se dana dosta raspravljalo i o projektu autoceste Zagreb-Split. Je li njezina izgradnja u obećanom roku doista realna?
- Da, svakako, osim ako Vlada u tome sama sebe ne spriječi, a to već dosta dobro uspijeva. Naime, ništa nije sporno. O tome da se cesta u tom roku može izvesti, uopće nema spora. Ako se osigura financiranje, tehnički će to svakako biti izvedivo. Predloženo je, nadalje, nekoliko trasa autoceste i tu nema ništa sporno.
* Spornom se, iz ekoloških razloga, ističe trasa A kroz Gacku dolinu?
- Komisija Ministarstva okoliša završila je svoj posao, njezino izvješće je korektno, i Ministarstvo će donijeti ocjenu do 12. studenoga, nakon čega će investitor zatražiti lokacijsku dozvolu, i posao kreće. Trasa E, koja se nudi kao alternativa, čisti je kriminal u odnosu na struku, građevinarstvo i sve ostalo. O njoj uopće nema govora...
* Zašto?
- Gledajte, napravili smo i dodatne analize nakon početka priča o tim trasama, u kojima čak i neki ljudi koji bi trebali poznavati problem, iznose posve neodržive ocjene. Jučer sam pročitao pitanje jedne novinarke koja prati to područje, kako je moguće da 2,5 kilometara razlike između trase A i trase E, stoji trista sedamdeset devet milijuna maraka više. Točno je da je trasa A duža 2,5 kilometara od trase E, no to nije tek dva i pol kilometra. To je posve druga trasa, 49 kilometara tunela, vijaduktata i slično, na rubu Velebita, i to stvara razliku u cijeni, koja je golema. No, Komisija je - kao što vidite iz njezina dokumenta - ocijenila da su i obje druge trase ekološki prihvatljive. Dakle, mi bismo, iz bog zna kakvih razloga, trebali ugroziti cijeli projekt, platiti nešto dva i pol puta više nego što vrijedi, i cijela se priča postavlja naopako. Kao da mi u ovom ministarstvu inzistiramo na bilo kojoj od trasa! Jedina naša zadaća je da napravimo cestu.
* Što ako hrvatska poduzeća ne budu mogla svladati tu zadaću?
- Ima to tko raditi. To je naša šansa, no i vani ima dovoljno građevinske operative, bit će presretni da rade. Ovaj će projekt, inače, zaposliti 15 tisuća ljudi. Pred nama su golemi zahtjevi, i to će proizvesti odgovarajuće efekte na gospodarski rast, punjenje fondova, poreze, doprinose, i slično. Multiplikator je u tom slučaju značajan.
AUTOR: Boris RAŠETA
|
|||
