Adlešić Đurđa

10.11.2001

Feral

Tweet

ĐURĐA ADLEŠIĆ, PREDSJEDNICA SABORSKOG ODBORA ZA UNUTARNJU POLITIKU I NACIONALNU SIGURNOST, GOVORI O OTVARANJU SZUP-ovih DOSJEA

 

Znam da će me neki napasti zbog poziva građanima koji imaju dosjee da tuže državu, ali država je u to vrijeme kršila ljudska prava i za to mora snositi posljedice. Sjećam se da sam jednom obavijestila ministra Penića da me njegov agent prati, jer sam snimila automobil iza sebe. Sljedećeg me dana Penićev zamjenik izvijestio da je taj agent radio na svoju ruku. Taj agent i danas radi u SZUP-u

 

 

tekst

     - Svaki građanin mora imati pravo uvida u svoj cjeloviti dosje, bez obzira u kojoj se službi nalazi i bez obzira iz kojeg vremena potječe. Moramo jednom raščistiti s takvim modelom ponašanja: to mora biti pouka i sadašnjoj vlasti i onima koji će doći poslije nas. Mislim da svaki građanin ima pravo tražiti da se njegov dosje ne uništi, kako bi mogao podnijeti tužbu protiv države. Netko tu, jednostavno, mora odgovarati zbog kršenja ljudskih prava.

     Tko?

     - Zna se tko je naređivao, a tko je provodio te aktivnosti. Nisam pravnica, ali oni koji su naređivali, sigurno su najveći krivci. Građani bi, po mojem mišljenju, u tom slučaju morali imati besplatnu pravnu pomoć u sporu s državom. Znam, međutim, gdje će nastati najveći problem ako se netko odluči tužiti državu zbog prisluškivanja i praćenja: to je pravdanje tih mjera razlozima nacionalne sigurnosti, a pritom nacionalna sigurnost nigdje nije definirana.

     Imaju li onda šanse za uspjeh tužbe protiv države?

     - Mislim da imaju, jer se ne može baš sve proglasiti ugrožavanjem nacionalne sigurnosti.

     Imate li kakvih spoznaja o tome da se dosjei iz SZUP-a, u kopiranom obliku, nalaze i u nekim drugim tajnim službama, recimo, HIS-u, SIS-u ili UNS-u?

     - Kad bi Ured za nacionalnu sigurnost imao kvalitetnu Nadzornu službu, onda bismo već imali odgovore na ova pitanja. Neki su dosjei sasvim sigurno sklonjeni u druge službe i ne treba u svemu zaboraviti ulogu HIS-a u određenom vremenu.

     Bivši šef HIS-a Miroslav Šeparović tvrdi da su u HIS stizali čitavi transkripti prisluškivanih novinarskih razgovora, dok nas, s druge strane, sadašnji čelnici HIS-a uvjeravaju da ondje nema nikakvih dosjea o "unutarnjim neprijateljima".

     - Uvjerena sam da je u razdoblju nakon izbora, kad smo se mi dosta šlampavo dogovarali tko će što raditi, bilo dosta dima. Dakle, dio dosjea sigurno je uništen, a dio je spremljen u privatne zbirke i na to stalno upozoravam. Privatne zbirke postoje i materijali se iz njih izvlače prema potrebi.

     Može li se to nekako spriječiti?

     - Mi smo od bivšeg ministra pravosuđa Ivaniševića zatražili prijedlog Zakona o zaštiti tajnosti podataka i čitav set sličnih zakona. Poslali smo nekoliko zahtjeva da se pristupi izradi takvih akata i dobili smo obećanja da će to biti učinjeno, ali kao i mnoge stvari u pravosuđu, ni to nije realizirano.

     Čime je po vašem mišljenju motivirana odluka o skrivanju identiteta agenata koji su obrađivali "državne neprijatelje"?

     - Svako takvo skrivanje mora imati obrazloženje... Imamo loša iskustva.

     Ima li, po vašem mišljenju, opravdanja za skrivanje njihova identiteta?

     - Kad sam spominjala da bi građani morali imati priliku da tuže one koji su to radili, onda to velikim dijelom eliminira skrivanje njihova identiteta. Mene silno zanima gdje se danas nalaze ljudi koji su radili taj posao...

     U SZUP-u su svi, koliko znam, ostali na svojim radnim mjestima.

     - Nije puno ljudi otišlo, ali su podignute neke kaznene prijave i bilo je nekih suspenzija. Iskreno se nadam da će mnogi od tih ljudi biti sankcionirani... Inače, od 19 SZUP-ovih centara smijenjeno je 18 njihovih prvih ljudi.

     Kad bismo i znali njihova imena, ima li uopće smisla tužiti agente koji su provodili pismene ili usmene naloge svojih šefova?

     - Zato ja kažem da treba tužiti državu. Znam da će me neki napasti zbog ove izjave, ali država je u to vrijeme kršila ljudska prava i za to mora snositi posljedice. Sjećam se da sam jednom obavijestila ministra Penića da me njegov agent prati, jer sam snimila automobil iza sebe. Sljedećeg me dana Penićev zamjenik izvijestio da je taj agent radio na svoju ruku. Taj agent i danas radi u SZUP-u.

     Vi ste ipak nekakva vlast. Jeste li pokušali nešto poduzeti, da taj čovjek više ne radi u SZUP-u?

     - Kažu da bi to bio revanšizam...

     Mislite li vi da bi to bio revanšizam?

     - Naravno da ne mislim.

     Koliko se u ovih dvadesetak mjeseci u vladajućim krugovima uopće razgovaralo o stanju u tajnim službama, odnosno o HDZ-ovim ljudima koji u njima i dalje rade?

     - Mi gotovo svakodnevno primamo izvještaje od službi o tome što rade. Isto tako, saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost traži izvještaje od službi o tome koji su ljudi trenutačno pod posebnim mjerama, i službe nikad nisu sretne kad mi tražimo takve odgovore. Pritom se redovito pozivaju na postojeće zakone po kojima su službe dužne jednom godišnje izvještavati o svome radu. Mi smo se, međutim, dogovorili da imamo pravo zatražiti da UNS provede nadzor kad posumnjamo da za to postoji opravdan razlog. Inače, bolje je da ne kažem svoje mišljenje o Nadzornoj službi UNS-a...

     Zašto?

     - Zato što su neki ljudi koji sad tamo rade, taj posao radili i u bivšem sistemu i mogli su upozoravati na propuste.

     Šefovi SZUP-a su prije određenog vremena onemogućili UNS-u da provede kontrolu njihova rada.

     - O tom slučaju, kojemu je sada prva godišnjica, proveli smo brojne rasprave i tražili smo tumačenja tko je tu u pravu. Moram reći da Vladin Ured za zakonodavstvo u godinu dana nije uspio sročiti odgovor na naš upit.

     Zašto?

     - Zato što to nekome nije bilo u interesu. Mi smo potom tražili mišljenje drugih pravnih stručnjaka i oni su nam dali tumačenje da je u tom slučaju UNS bio u pravu. Koliko znam, UNS poslije toga nije pokušao ponovno obaviti nadzor u SZUP-u. Očigledno je, međutim, da nam je potrebna promjena zakonodavstva.