Damir Kajin |
|---|
 |
DAMIR KAJIN, O AFERI DOSJEI Nakon objavljivanja podataka o 650 nezakonito prisluškivanih građana, najmanje što bi trebalo učiniti jest reorganizacija tajnih službi u dvije međusobno neovisne službe - jednu za civilna, drugu za vojna pitanja
"I ja postavljam pitanje je li došlo do dogovora - mi nećemo dirati 'vaše' nakon 1990., a vi 'naše' nakon 2000. godine"
tekst
* Na posljednjem aktualnom satu u Saboru pitali ste ministra Lučina gdje se nalaze dosjei političara, budući da ih u SZUP-u nema. Jeste li doznali gdje je vaš dosje?
- Nisam toliko zabrinut zbog sudbine svojeg dosjea da bi krenuo okolo istraživati. Strašna je činjenica da su političari iz opozicije uopće prisluškivani, iako je još strašnije da su u isto vrijeme na udaru bili i bivši premijer, ministar vanjskih poslova i v. d. predsjednika Sabora. To je samo dno izopačenosti jednog režima, i s tim dnom se treba boriti. IDS je uvijek tvrdio i vjerovao da će se nakon 3. siječnja 2000. godine provesti lustracija. Kao što znamo, do lustracije nije došlo, a danas je ona nemoguća, jer isti ljudi obavljaju iste poslove kao i prije. Kad bi se sada započelo s pospremanjem po tajnim službama, to bi zaista nalikovalo na čistku.
* Znači li to da se nalazimo u svojevrsnoj pat-poziciji?
- Nakon objavljivanja podataka o 650 nezakonito prisluškivanih građana, najmanje što bi trebalo napraviti jest reorganizacija tajnih službi u dvije međusobno neovisne službe - jednu za civilna, drugu za vojna pitanja. To bi trebalo učiniti, barem zbog straha i posvemašnje nesigurnosti koje su tajne službe posijale u proteklih deset godina.
* Možda se odgovor zašto nije bilo lustracije krije u činjenici da među otvorenim dosjeima SZUP-a nema nijednog političkog. Nameće se zaključak kako su se prethodna i ova vlast dogovorile o međusobnom nenapadanju.
- I ja postavljam pitanje je li došlo do dogovora - mi nećemo dirati "vaše" nakon 1990., a vi "naše" nakon 2000. godine. Teško je ne primijetiti da su puno puta isti ljudi sudjelovali u obradama - prije 1990. na meti su bili neprijatelji Jugoslavije, a poslije izmišljeni neprijatelji tadašnjeg režima. Novinari su prisluškivani da im se nametne autocenzura, a političari zbog kontrole ili potreba pozicioniranja unutar HDZ-a pod krinkom da se dođe do informatora iz vlasti koji odaju podatke.
* IDS je u saborsku proceduru uputio zahtjev za osnivanje povjerenstva koje bi istražilo sve okolnosti prisluškivanja. Dosadašnje iskustvo s rezultatima rada saborskih povjerenstava nije baš blistavo.
- Da bi se utvrdilo sve okolnosti hrvatskog Watergatea, u rad povjerenstva trebalo bi uključiti i profesionalce iz službi, iako je pitanje hoće li isti ljudi koji su bili stup prošle vlasti napraviti sve što mogu da se stvar raščisti do kraja. Uostalom, Mesićev savjetnik Igor Dekanić kazao je da je prisluškivano stotine političara. Ako bude postojala politička volja, radom povjerenstva mogla bi se barem okrenuti nova stranica u radu tajnih službi. Na žalost, dvojim da će Sabor uopće prihvatiti ideju o unutarnjem nadzoru službi, jer očito prevladava mišljenje da se prisluškivalo u skladu s propisima. Zato sumnjam da će država postupiti onako kako bi to napravila svaka druga normalna demokratska zemlja.
* Postavlja se pitanje što s nalogodavcima koji su potpisivali naloge za nadzorom. Bi li i oni bili obuhvaćeni lustracijom koju tražite?
- Bivši ministri danas sjede u Saboru. Njihovi najbliži suradnici su nakon izbora politički napredovali do mjesta savjetnika ili pomoćnika. Siguran sam da bi i bivši šef SIS-a Markica Rebić, da nije dobrovoljno otišao u generalsku mirovinu, danas bio barem savjetnik ministra u MORH-u. To je teško razumjeti. Ljudi s vrha su krivi, iako ne treba zaboraviti ni operativce koji su također morali biti ljudi od maksimalnog povjerenja. Tamo nije mogao raditi bilo tko.
* Govoreći o novcu koji se troši na tajne službe, kazali ste da se godišnje za rad raznih doušnika potroši 7 milijuna kuna.
- To je podatak iz revizije 1999. godine, kada je to prvi put javno izrečeno, što nikako ne bi smjela biti tajna. Takvi su podaci dostupni u svim normalnim državama.
AUTOR: Goran BORKOVIĆ
|
|||
