Nakon što su Maja Sever, Lela Knežević, Sanja Mikleušević Pavić i Robert Zuber ustvrdili da je u veljači 2008. glavni ravnatelj HRT-a Vanja Sutlić novinarku Ivanu Dragičević Veličković nazvao »četničkom kurvetinom«, o čemu su ovih dana brujali svi mediji, u srijedu se na konferenciji na novinare oglasio i sam Sutlić nazvavši to objedom i laži. Kazao je također da su i on i kolegica Dragičević Veličković žrtve ove zavjere, poručivši da neće dati ostavku. Razgovaramo poslije ove press konferencije, pokušavajući od Sutlića doznati kakvo je njegovo viđenje jedne u nizu afera u čijem su središtu on i nacionalna javna televizija.

Jeste li u srijedu rekli sve što ste trebali?

– Dodao bih da sam doista bio uvjeren da ta vrsta optužbi i likvidacija ljudi u Hrvatskoj poslije sedamdesetih godina prošlog stoljeća više nije moguća. Pristati na tu vrstu likvidacije znači da u ovoj zemlji više nema pravnog poretka i da više ne postoji nijedan građanin koji je siguran da na taj način neće biti likvidiran. Još uvijek, međutim, vjerujem da sudske instance mogu utvrditi o čemu se radi. Na ovom mjestu može me se napasti na razne načine i doista nisam čovjek koga se ne napada. Ovo je, međutim, prešlo granicu. Ako me se ne može srušiti zato što nisam lopov ili korumpiran, ako se sve što su mi dosad pakirali pokazuje kao prazna puška, onda me se na kraju mora uništiti moralno. I to je ono što se u ovom trenutku pokušava.

Djelovanjem jedne skupine ljudi?

– Nakon sastanka na kojem je u kolovozu prošle godine bila nazočna i ta grupa ljudi koja mi je napakirala ovu aferu, vrlo aktivna u unutrašnjim sukobima u HRT-u, na istom tom portalu koji me sada najviše napada samo sat kasnije izašla je interpretacija tog sastanka. To je konstatiralo i naše Etičko povjerenstvo. Naravno, nije se saznalo tko je lansirao priču. Možda ova situacija pokazuje kako ide taj proces lansiranja afera.

Zašto ste uvjereni da ste žrtva zavjere?

– Ne bih baš rekao da je ova afera plod jedne, od početka do kraja, osmišljene zavjere. Riječ je o tome da je to eskalacija u postizanju cilja, gdje sam ja glavna meta, u čijoj su pozadini malo zamršenije stvari od ovoga o čemu se tu naizgled radi.

Koje?

– Najvažniji dio ove priče ima dva izvora. Jedan izvor je u novcima koji postoje u HRT-u. Svi moji problemi počinju od trenutka kada sam na priče o korupciji na HRT-u počeo odgovarati javnim natječajima za programe i ostale nabave. Pogodili smo u neke interese pa je pravo čudo da nisam dobio toljagom po glavi kao neki drugi. Apsurd se sastoji u tome da me je dio kolega u nekim medijima doslovce reketario u interesu onih koji su ovdje izgubili velike novce jer su bili naviknuti ušetati u HRT kao u samoposluživanje. Drugi je izvor veliko preslagivanje na političkoj sceni, pa i pomicanje medija i gospodarskih subjekata prema tim preslagivanjima, koje nužno mora voditi i prema HRT-u. HRT se međutim, ja to sebi dopuštam reći, ponajmanje »preslaguje« u ovom trenutku pa me zato treba napasti. Različite poruke stižu do mene. Možda sam doista bio naivan kada sam nedavno rekao da politika u svom oficijelnom liku nije ta koja mene i najbliže suradnike zivka, nešto traži ili ucjenjuje. Ali ona politika koja djeluje ispod stola i te kako je nazočna i jedan dio motiva za ono što se događa vidim i u tome.

Spominjete interes kapitala i politike da vas se makne. Koji bi bio interes novinara involviranih u ovaj slučaj kada se njih ne može povezati ni s jednom interesnom skupinom koja »opsjeda« HRT?

– Ovu skupinu, nadam se, to ne okuplja. Oni su samo dobro upali u cijelu priču. Bit njihove priče je u sukobu, nemam što kriti, s vodstvom Informativnog programa od trenutka najave da će gospođa Hloverka Novak Srzić preuzeti Informativni program HTVa. Taj sukob, pun i osobnih netrpeljivosti, kulminirao je u kolovozu prošle godine. U njemu ja, sa stajališta te grupe, nisam podržao njih nego legitimno pravo imenovane glavne urednice da raspoređuje novinare na zadatke i od tog trenutka postao meta.

Zašto tada niste intervenirali i sukob sasjekli u začetku?

– Tu se ne radi o mom stajanju uz Hloverku Novak Srzić ili uz njih. Tu se radi o mojoj zakonskoj funkciji prema kojoj ja, dok glavni urednik informativnog programa postupa u skladu sa svojim zakonskim ovlastima, ne mogu dovesti u pitanje te ovlasti nego stajati iza njegovog prava da ih provodi. Taj pristup koji nema nikakve veze s mojim osobnim stavovima oni su shvatili kao povod za napad na mene. Napad se dogodio i u pisanom obliku odmah nakon tog sastanka, pa su nešto što je pred više ljudi izgovoreno s moje strane izokrenuli i prijavili me Etičkom povjerenstvu, što je naravno odbačeno kao neutemeljeno. Pa ako su se već jedanput poslužili izokretanjem nekih činjenica i neistinom, trebam li se čuditi novoj konstrukciji.

Podjela unutar HRT-a

Ukratko, budući da Hloverki Novak Srzić ne mogu ništa, napadaju vas nadajući se da će vašim padom biti otvoren proces i njenog pada?

– Ne znam koja je računica u pitanju, ne pokušavam biti u njihovim glavama. Još u kolovozu prošle godine ta me je grupa uvjeravala da su oni zapravo na mojoj strani a da će mi Hloverka doći glave.

Jeste li kao ravnatelj učinili sve što je trebalo da se te unutarredakcijske tenzije smire i riješe problemi? Niste li nekim svojim reakcijama zapravo samo dolijevali ulje na vatru?

– Kao glavni ravnatelj imam prije svega ulogu osigurati da ova kuća obavlja zakonom predviđene zadaće. Ova je kuća opterećena decenijskim sukobima. Mnogo toga što se sada događa repovi su odnosa tih ljudi iz devedesetih i s prelaza stoljeća. Vjerovao sam da se drukčijom organizacijom rada i relacija koje će se uspostaviti, gdje više nitko nikoga neće pitati je li »lijevi« ili »desni« nego je li profesionalac koji može i hoće raditi ovaj posao ili nije, stvari mogu posložiti. I upravo to što sam u toj stvari stao na sredinu, uvjeren da nas samo principi mogu spasiti a ne opredjeljivanje za i protiv Hloverke Novak Srzić, i jest moj središnji problem. Možda bi mi bilo lakše da sam odabrao stranu a ne princip.

Praktički ispada da ste nemoćni bilo što riješiti što se tiče redakcije Informativnog programa?

– Na te privatne odnose mogu reagirati samo predviđenim procedurama prema aktima HRT-a. Zapravo bih, misle neki, trebao arbitrirati temeljem novinskih napisa a ne na temelju onoga što je netko raspravljao u vlastitoj redakciji.

Ne mislite li ipak da Aleksandar Stanković, Denis Latin, Sanja Mikleušević i drugi javno istupaju zato što probleme ne mogu riješiti u vlastitoj redakciji odnosno medijskoj kući?

– Indikativno je u cijeloj priči kako zapravo ničeg sličnog nema na Hrvatskom radiju, u glazbenoj proizvodnji i općim i zajedničkim poslovima. Sve je ovo koncentrirano oko Informativnog odnosno dnevnog programa televizije. Cijeli HRT, a preko njega i cijela javnost, je dakle talac ega uskog kruga osoba koje su najčešće na ekranu. A to sve uspjeva zahvaljujući moćnoj javnosti. Dio moćne javnosti stoji iza podjela u ovoj kući, sudjeluje u ovoj blokadi jer bi inače ta stvar bila rješiva u jedan, jedini dan.

Na koji način?

– Zašto nema slične rasprave u drugim redakcijama u Hrvatskoj?

Ako mi politika dođe glave...

Javna televizija je očito moćan medij koji plijeni pažnju.

– To je duhovit odgovor, a precizan glasi – vlasnik. U svim ostalim medijima u Hrvatskoj to je stvar vlasnika koji u pet minuta riješi stvar. Kada vlasnik HRT-a bude, s punom podrškom, stajao iza onih koji su dobili mandat da vode ovu kuću, mi ćemo stvar riješiti preko noći.

Očito je država kao vlasnik HRT-a pluralistična pa je teško postići politički konsenzus?

– I time se hrane osobni, partikularni, pojedinačni interesi i zato je ovakva situacija moguća. Nije to, međutim, sreća ni za koga. Može se promijeniti vlast, odnos snaga u Programskom vijeću, mogu biti drugi ravnatelji i urednici na HRT-u, ali nastavi li se ovakvo ponašanje vlasnika, nastavit će se ista priča, samo s novim akterima.

Milorad Pupovac je spomenuo da će o vama raspravljati saborski Odbor za ljudska prava i nacionalne manjine, a predsjednik Mesić je rekao da, ako se pokaže istinitim vaš govor mržnje da se »Sutlić neće izvući«. Hoćete li se »izvući«?

– Ako mi politika dođe glave, onda će najbolje pokazati Europi da politika nije otišla iz HRT-a. Ako me politika likvidira, to će mi biti najbolji kompliment. Bolji kraj svoje karijere ne mogu zamisliti. Koju će poruku politika pritom odaslati to je njen problem a ne moj. U ovoj nemiloj situaciji cijenim one političare i javne osobe koji su reagirali jedino onako kako se moglo, ograđujući se da Sutlić mora otići »ako se pokaže istinitim ono za što ga se optužuje«. Samo najprije treba vidjeti što je istina. Ako će se o istini glasati u Saboru, onda istine nema. O istini se ne može glasati u parlamentu niti se o istini uopće može glasati.

Izjavili ste da nećete dati ostavku. Jeste li o tome ipak razmišljali ovih dana?

– Na ovom poslu čovjek često pomisli što mu je to trebalo. Neki su mi rekli da što sam tražio, to sam i dobio. Doista je tako. I dobivam. Batine. Ali za jednog mirnog čovjeka, u ovom slučaju rekao bih, s ponosom na svoje roditelje, dobro odgojenog, za naše prilike intelektualca, olako je u glavi primitivca pomisliti da ga je lako slomiti. Moja prednost je u tome što iza gotovo krhkog lika stoji prilično jaka volja. Puno sam puta u ovom razdoblju pomislio da bi najpametnije bilo reći hvala i otići. Ali u ovoj temi sigurno neću popustiti. Može me se smijeniti, ali sigurno neću otići. Ovakav napad apsolutno mi je najveći motiv da ostanem. On je dokaz da ne griješim i da ovaj posao radim ispravano.

Neven ŠANTIĆ