Goranko Fižulić |
|---|
 |
GORANKO FIŽULIĆ, MINISTAR GOSPODARSTVA
Vjesnik je neprofitabilan list, za kojeg nema kupca, i možete ga ili zatvoriti ili spasiti s Narodnim novinama. Zašto ne iskušati tu kombinaciju? To je jedan oblik državnog intervencionizma. Država pomaže i niz privrednih subjekata u drugim granama gospodarstva. Zar bismo sada trebali dići ruke i od njih?
“Kažete da ne vidite nova radna mjesta? Problem nezaposlenosti nije rješiv u kratkom roku”
“Mojoj tvrtki ‘Magma’ štetilo je to što sam ministar”
“Ne znam kako bi se situacija razvijala u slučaju Budišine pobjede na stranačkim izborima. O tome imam velike dvojbe”
tekst:
* S kojim potencijalima hrvatsko gospodarstvo ulazi na evropsko tržište?
- To ovisi o sektoru. Onaj dio gospodarstva koji je još za vrijeme Jugoslavije bio izložen svjetskoj konkurenciji, poput brodogradnje ili tekstilne industrije, neće imati većih problema. Sektori koji su živjeli samo od hrvatskog tržišta, sada međutim dobivaju konkurenciju. Ona – na zadovoljstvo građana – znači niže cijene, bolju ponudu, prestanak šopinga, veće prihode proračuna, nova radna mjesta i novi val investicija. U prijelaznom razdoblju ostat će i carinska zaštita za cijeli niz osjetljivih proizvoda.
* U Hrvatskoj se već jako dugo na prste jedne ruke mogu nabrojiti markantne tvrtke i njihovi tržišni proizvodi - Podravka, Pliva, Kraš i brodogradnja. Ni ova vlada nije potaknula procvat poduzetničkog duha...
- Ova je vlada, što mnogi zaboravljaju, riješila problem nelikvidnosti, što je omogućilo da se mnogi projekti koje prije nije bilo moguće realizirati, danas ostvaruju jer poduzetnici mogu naplatiti svoja potraživanja. Ostale aktivnosti su na njima samima.
* Nedavno ste izjavili da ste otvorili 200 tisuća novih radnih mjesta. Moram priznati da, analizirajući stanje u tvrtkama ili granama koje poznajem, nigdje nisam zamijetio ta radna mjesta?
- Ja, naravno, mogu samo interpretirati statističke podatke koje dobivamo od Državnog zavoda za statistiku ili od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Činjenica je da se u ove dvije godine otvorilo oko 196 tisuća radnih mjesta. Kad gledate problem zapošljavanja, morate imati na umu nekoliko vrlo različitih parametara. Važno je pratiti trend ponude novih radnih mjesta. U studenome je ponuđeno 35 posto više radnih mjesta nego u istome razdoblju prošle godine. To je važan podatak. U sedam županija se i nominalno smanjio broj nezaposlenih, a statistike Međunarodne federacije rada iskazuju 100 tisuća nezaposlenih manje od naših podataka...
* Apsolutni broj nezaposlenih ipak je dosegnuo vrhunac?
- Na početku našeg mandata došlo je do bujanja broja nezaposlenih. Bila je to samo verifikacija broja ljudi koji su formalno radili u tvrtkama koje su za vrijeme HDZ-a već tržišno propale. S restrukturiranjem gospodarstva otvarao se i cijeli niz radnih mjesta, ali su se istodobno ona i zatvarala. Kažete da ne vidite nova radna mjesta. U brodogradnji su morali uvoziti radnu snagu jer u Hrvatskoj nemate dovoljno zainteresiranih za te poslove. Imate i manjak želje za zapošljavanjem u turizmu, građevinarstvu i trgovini, u sezoni, na obali, od Istre do Dubrovnika. Problem nezaposlenosti je, dakle, strukturne naravi. Bez obzira na to, riječ je o realno najvećem hrvatskom problemu. On nije rješiv u kratkom roku i treba ga rješavati na nekoliko frontova, a ne samo proindustrijskim mjerama vlade.
* Spajanjem Vjesnika i Narodnih novina Vlada će “spasiti” i mnoštvo drugih radnih mjesta, zadržavajući dnevni list u državnome vlasništvu. Kako vi, kao “truli liberal” gledate na tu, gotovo plansku intervenciju u privredu, koja se posve protivi biti slobodnog tržišta?
- Vi kažete nešto što ne stoji. U okviru ovog ministarstva odavno se rodila ideja da - ako Vjesnik već treba spašavati - to treba izvesti spajanjem s Narodnim novinama, i to tako što bi Narodne novine izlazile kao poseban prilog Vjesnika, čime bi došlo do pojeftinjenja. Takav slučaj imate i u Austriji. Nema nikakva razloga da ta dva lista, ako ih država već mora imati, moraju biti separatna. Treba vidjeti da li se iz takve sinergije nešto pozitivno dobiva.
* Pa već deset godina iz Vjesnika ne dolazi ništa pozitivno.
- Ja Vjesnik čitam otprilike od trećeg razreda osnovne škole…
* Uz vas, takvih je u Hrvatskoj još samo nekoliko tisuća. Da vi poslujete na taj način, već biste odavna zatvorili Magmu.
- Slažem se, ali vas pitam trebamo li mi u Hrvatskoj imati jedne novine koje se neće bazirati samo na naslovima ili ne trebamo?
* Takvih je novina mnoštvo. Vjesnik je u tom pogledu list poput svih drugih, osim što još ima i mizernu nakladu.
- Pa, ja se s vama ne bih složio. Pogledajte samo količinu informacija koje dobivate u Vjesniku. Ovdje imate jasnu situaciju: neprofitabilan list, za koji nema kupca, i možete ga ili zatvoriti ili spasiti s Narodnim novinama. Zašto ne probati tu kombinaciju?
* Ipak, slična bi kombinacija u slučaju bilo kojeg drugog lista bila nezamisliva, kao što je nezamislivo i to da se kao liberal zalažete za državno vlasništvo nad medijima.
- A nije li Vlada sanacijom Tiska posredno spašavala sve privatne izdavače?
* Da, premda ih je Vlada, doduše ona prethodna, u tu situaciju i dovela.
- Dobro, mi smo isto tako mogli – da smo išli slijedom tržišne logike – Tisak prodati kao stečajnog dužnika najboljem inozemnom ili domaćem ponuđaču, i što bi onda bilo? Vlada je, dakle, bila blagonaklona prema privatnim izdavačima i nije ih dijelila prema ovim ili onim kriterijima. Ona je omogućila povrat dugova svim izdavačima. U Vjesnikovu slučaju imate, dakle, dvojbu hoćete li ga zatvoriti ili mu dati šansu za preživljavanje. To je jedan oblik državnog intervencionizma. Država pomaže i niz privrednih subjekata u drugim granama gospodarstva. Zar bismo sad trebali dići ruke i od njih? Zar bismo trebali prestati subvencionirati Jadroliniju, poljoprivredu, brodogradnju? Zašto se za to ne zalažete?
* Zato što je poljoprivreda subvencionirana u cijelom svijetu, brodogradnja je strateška grana privrede, a Vjesnik tek ideološki pogon s trajnim minusom i plaćama većima od onih koje mogu ostvariti novinari koji se za kruh bore na tržištu.
- Vi biste htjeli biti konzistentni tamo gdje to niste. Ne želim imati novine koje bi bile ogledalo u kojem ja vidim sliku sebe kakvu želim. Bilo bi mi, jednostavno, žao da taj list nestane, a da nismo uložili sve napore da ga spasimo. No, ako vaš list želi kupiti Vjesnik, pošaljite ponudu Vladi.
* Ne, hvala. No, Vjesnik je već imao kupca, u liku Ive Pukanića. U Vladi, međutim, kako je objavljeno, nisu htjeli strepiti sedam dana u tjednu. To je negacija tržišne jednakosti.
- Ne znam za to, no ako pošaljete ponudu Vladi, ja ću se založiti da se Vjesnik privatizira.
* Vratimo se makroekonomskim temama… Potpredsjednik Vlade Slavko Linić nedavno je priznao da je tečaj kune precijenjen?
- U hrvatskim uvjetima opće indeksacije i devizne ovisnosti, te ove količine inozemnog supstrata u hrvatskim proizvodima, svaka iole veća promjena tečaja izazvala bi inflacijske posljedice i, samim time, poništila vlastite učinke – ona bi dovela do smanjenja plaća, izraženih u eurima, za hrvatske radnike. Što bi se time dogodilo? Mi bismo napravili konkurentnim samo onaj segment izvoza u kojemu izvozimo samo rad - dakle tekstil i djelomice brodogradnja - i opet bi tu bio kraj priče.
* Moguće je čuti mišljenje da precijenjeni tečaj kune zagovarate i zbog vlasničkog udjela u trgovačkom poduzeću Magma, a ne zbog makroekonomskih nazora?
- Svakoga je moguće prokazati. No, ja isto tako mogu reći da osoba XY podupire drugačiji tečaj kune jer je vlasnik, primjerice, tekstilne tvornice ili tvornice sardina.
* Kakve su danas vaše veze s Magmom?
- Nikada nisam pobjegao od odgovornosti koju sam za Magmu imao dok nisam postao ministar, ali ne mogu preuzeti nikakvu odgovornost za poslovanje u ove dvije godine. Znam što se tamo događa i zakon mi na to daje pravo. Budući je tvrtka takove naravi da joj ni na koji način ne mogu pogodovati, moja informiranost nikome ne šteti. Zanima me, kad više ne budem ministar i kad se netko poput mene nađe u situaciji da ima formalno vlasništvo nad tvrtkom, kako će se to onda tretirati u hrvatskoj javnosti?
* Jednako. Naime, ministar svojim položajem i informiranošću i te kako može pogodovati tržišnom uspjehu svoje tvrtke.
- S druge strane, oni koji su uspješno vodili tvrtke mogu puno dati Vladi jer imamo dosta gospodarskih problema koje mogu rješavati samo menadžeri s iskustvom.
* Već sada imate slične prigovore na ministra Čačića. Ti su prigovori uvijek isti, naime, načelni su, a ne osobni.
- Da, ali mi smo u različitom položaju jer tvrtka koja je u maloprodaji i na tržištu – a na ovaj se način vezuje za mene – mora imati i negativnih reperkusija. Jednostavno, zato što poistovjećivanje mene i tržišno orijentirane tvrtke tvrtki može štetiti. Ako ništa drugo, već i zato što dosta ljudi ne preferira moju politiku, ili im se ne sviđa kako obavljam ovaj posao.
* Dobro, teško je povjerovati da je to Magmi štetilo?
- Ma ja vam kažem da jest, a najviše je štetilo meni.
* Jeste li mogli spasiti Biserku, jedinu hrvatsku tvornicu igračaka, i samim time 500 radnih mjesta?
- Kao ministar ili kao poduzetnik?
* Kao ministar, ali i kao poduzetnik.
- Ta tvornica, još u vrijeme dok sam bio poduzetnik pa je mogla biti moj dobavljač, nije u svom proizvodnom programu imala ništa osim kopije jedne svjetski poznate društvene igre. Kao poduzetnik, pokušao sam spasiti jednu tvornicu dječjih bicikala u Istri. Nisam uspio. Razlog je jednostavan: troškovi proizvodnje te vrste robe u Hrvatskoj tako su visoki da ne mogu izdržati konkurenciju Dalekog istoka.
* Koliki je bio uvoz, a koliki izvoz Magme u posljednjih pet godina?
- Da sam drugačija vrsta ministra, rekao bih da neću odgovarati na ovakva pitanja. Magma je dioničko društvo, i možete sve podatke naći na Trgovačkom sudu. Osobno, ne znam taj podatak. Mogli ste me pitati, a niste htjeli, i koliko smo radnih mjesta otvorili.
* Evo prilike za to.
- Počeo sam sa 16 radnih mjesta 1989. godine, a koliko su me informirali, ove godine Magma zapošljava 760 ljudi. Otkad sam prestao biti predsjednik Uprave, otvorili su još 160 radnih mjesta. Sada mi kažite koliko je još poduzetnika – izvoznika, uvoznika - otvorilo 760 radnih mjesta!?
* Analitičari tvrde da Vlada ni na drugim područjima – izuzev smanjenja unutarnjeg duga - zapravo i nije pokrenula važne strukturne reforme u odnosu na model zacrtan za vrijeme HDZ-a?
- Nabrojit ću vam bar pet dobrih učinaka za smanjenje troškova u gospodarstvu, koji su posve nesporni i pokazuju zašto će 2001. godina u bilancama i računima dobiti većine hrvatskih poduzetnika biti najbolja godina. Likvidnost – potpuno riješena. Kamate – niže nego ikad, praktički, prepolovljene u odnosu na stanje prije dvije godine. Porez na dobit smanjen sa 35 na 20 posto. Carine, tri puta smanjene otkad smo sjeli u ove fotelje. Tržište EU-a, zemalja EFTA-e i gotovo svih zemalja CEFTA-e otvoreno za hrvatske proizvode, gotovo bez ograničenja, bez carina, i time pristup do tržišta od 600 milijuna ljudi. Lani je u Hrvatskoj bila rekordna potrošnja, smanjen šoping, za tri puta, štednja je – dijelom i zbog eura - također rekordna, uz gospodarski rast koji se temeljio na tim parametrima. Proizvodnja bilježi stalan rast, dakako nedovoljan, no za veći rast trebalo bi povući neke poteze za koje nema političke volje.
Autor: Boris RAŠETA
|
||||
