Mirando Mrsić |
|---|
 |
DR. MIRANDO MRSIĆ, SABORSKI ZASTUPNIK SDP-a I POZNATI HEMATOLOG, DIJAGNOSTICIRA MINISTRU ZDRAVSTVA DARKU MILINOVIĆU PRELIJEVANJE IZ ŠUPLJEG U PRAZNO
Zdravstvo nam je u ovom trenutku teško bolesno. Obično, kad je netko teško bolestan i kad nismo sigurni kako točno liječiti pacijenta, napravimo konzilij. Više stručnih ljudi više i zna, pa zajedno dođemo do konsenzusa o smjeru u kojem ćemo liječiti pacijenta. A danas je novi ministar zdravstva RH dr. Darko Milinović jedini koji vuče poteze, mada se čak bila već pojavila i jedna ideja o skupini ljudi koji bi promišljali reformu zdravstva, no ministar je sam kazao da mu to nije potrebno i da će sve riješiti sa svojim suradnicima iz ministarstva. Konzilija nema, dakle, premda je pacijent već gotovo na samrtnoj postelji
-Svi moraju imati jednaka prava i jednake šanse, a SDP se ne može razvijati ako ne bude držao do tih političkih prioriteta
-HDZ je još oštrije skrenuo prema konzervativizmu i rigidnosti. Oni se svi tresu od straha da se slučajno ne zamjere Sanaderu
tekst
- Nakon nedavnih parlamentarnih izbora prešli ste iz zagrebačke Gradske skupštine u Hrvatski sabor. Prošlo je već nekoliko mjeseci, kako se navikavate na višu političku instancu?
- Što se tiče same tehnologije rada, moj zastupnički angažman u Saboru je sasvim sličan onom u Gradskoj skupštini. Nama koji smo prošli takvo iskustvo, rad u saborskim odborima i na sjednicama je jednostavniji. Razlika u odnosu na skupštinu, međutim, jest moja pozicija... Tamo smo bili na vlasti, i osjećao sam se obaveznim da pridonesem najviše u području koje najbolje poznajem, zdravstvu i socijalnoj politici, ne bi li prijedlozi Gradskog poglavarstva bili bolji i jezgrovitiji. U Saboru je SDP u oporbi i rad nam je bitno širi, naime, tamo se trudimo biti političari općeg tipa.
Periferne financije
- Kako uopće usklađujete rad u politici i medicinu kao primarnu vašu struku, odnosno posao na hematologiji KBC-a "Rebro"?
- Teško, pokušavam održati neki ritam, premda nisam više toliko intenzivno prisutan na odjelu Sterilnih jedinica za transplantaciju koštane srži na Zavodu za hematologiju, a taj posao izuzetno je težak, fizički i psihički. No, pokušavam dan ili dva tjedno raditi na odjelu, uskočiti u operacijsku dvoranu i pomoći pri vađenju koštane srži ako nešto zaškripi... Nastojim zadržati kontakt sa svojim pacijentima, gotovo svi oni imaju broj mog mobitela, pa me mogu nazvati i dok sam u Saboru, ako ustreba. Drugo, u vezi sam sa strukom tako što se trudim ići barem na najvažnije kongrese i predavanja u vezi s mojim područjem medicine. Primjerice, jedan mali segment kojim se bavim jesu lizosomske bolesti nakupljanja, Gaucherova i Fabrijeva bolest od kojih u Hrvatskoj ima manji broj oboljelih, i uskoro ću o tome držati jedno izlaganje u Budimpešti. Također sudjelujem u međunarodnoj skupini koja izrađuje prijedlog smjernica za primjenu jednog lijeka u bolesnica s Gaucherovom bolešću tijekom trudnoće... Politika je zanimljiva, ali medicina je ipak moja prva ljubav.
- Kad je riječ o vašem bavljenju politikom, i tamo ste zapravo ponajviše usmjereni na medicinu, te manjak praktičnog rada u struci kompenzirate radom u zdravstvenoj politici. I to iz oporbenih redova, pa ste vrlo kritični prema načinu na koji Ministarstvo zdravstva (ne) organizira sustav?
- Apsolutno, jer zdravstvo nam je u ovom trenutku teško bolesno. Obično, kad je netko teško bolestan i kad nismo sigurni kako točno liječiti pacijenta, napravimo konzilij. Više stručnih ljudi više i zna, pa zajedno dođemo do konsenzusa o smjeru u kojem ćemo liječiti pacijenta. A danas je novi ministar zdravstva RH dr. Darko Milinović jedini koji vuče poteze, mada se čak bila već pojavila i jedna ideja o skupini ljudi koji bi promišljali reformu zdravstva, no ministar je sam kazao da mu to nije potrebno i da će sve riješiti sa svojim suradnicima iz ministarstva. Konzilija nema, dakle, premda je pacijent već gotovo na samrtnoj postelji. Bavimo se perifernim pitanjima, kao što su npr. financije. Bitno pitanje je stvar restrukturiranja zdravstvenog sustava i njegove temeljite promjene, da bi građani Republike Hrvatske konačno ostvarili prava koja su im zagarantirana.
Lokaliziranje požara
- Najnoviji ministrov potez s financiranjem bolnica dodatnim sredstvima također je dosljedan takvoj dosadašnjoj politici?
- Dosljedan je utoliko što je riječ o starom prelijevanju iz šupljeg u prazno, jer će sredstva za bolnice biti preraspoređivana unutar samog Zavoda za zdravstveno osiguranje. Povećani su limiti bolnica, a novac je pronađen u matematičkoj proceduri koja uključuje novost da ljekarne više neće biti plaćane dvaput mjesečno, nego jednom. Uzet je krajnji datum isplate, ljekarne su otišle na 240 dana plaćanja računa, i to su sredstva kojima će se pokriti gubici županijskih bolnica. A bez restrukturiranja zdravstva i korjenitih promjena koje će nedvojbeno biti veoma bolne, ne može se ništa. Stolica ministra zdravstva jedna je od najvrelijih u vladi, to je krajnje osjetljivo socijalno područje, no dr. Milinović se očito odredio za vatrogasnu metodu lokaliziranja pojedinih požara. I tako od prilike do prilike, glavno da se građani ne dignu na noge, da zdravstveni osiguranici ne izađu na ulice poput radnika ili đaka. Ministar koji se odluči na korjenitu reformu mora biti svjestan da će mu u slučaju uspjeha biti zagarantirana blistava karijera, no i to da će u slučaju neuspjeha zaljuljati vladu i možda prouzročiti prijevremene izbore. Zato se nijedan ministar nije usudio upuštati u takve zahvate, a što se tiče sadašnjeg također možemo uočiti da dr. Milinović ima značajnu podršku svoje vlade, bez čega nitko ne bi mogao ni pomišljati na značajnije promjene. Bilo bi dobro da i za svoje zahvate ima konsenzualnu podršku svih parlamentarnih stranaka. Ali, još i ne vidimo da on nešto u tom smjeru ozbiljno namjerava učiniti.
- Spomenuli ste veoma bolne promjene koje su neophodne. Možete li nas podsjetiti na konkretna i najvažnija njihova mjesta? Kako sustav napraviti i poslovno i socijalno efikasnijim?
- Ove godine, recimo, navršava se 120 godina od rođenja Andrije Štampara, i 60 godina otkako je bio imenovan za prvog predsjednika Svjetske zdravstvene organizacije, a znamo što ona znači. Mi smo tog čovjeka zaboravili, jednako tokom prošlog desetljeća i danas. A ne samo u SDP-u, ima ljudi koji znaju da je Štamparova ideja zdravstva funkcionirala nadaleko izvan granica bivše Jugoslavije, na gotovo svim kontinentima. Ideja javnog zdravstva i domova zdravlja u Hrvatskoj je posve nestala, zaboravili smo i da postoje preventivne akcije itd. U vrijeme moje specijalizacije, a to nije bilo tako davno, sjećamo se onih autobusa s fluorografskim snimanjem radi iskorjenjivanja tuberkuloze... Tada je na zarazne bolesti bilo cijepljeno preko 98 posto građanstva, a sada je poražavajuće kako se spominje da je možda svega 80 posto djece cijepljeno, ako je podatak koji sam vidio istinit.
Socijaldemokratska modernost
- Domovi zdravlja bili su filter na kojem se rješavao najveći dio problema. I mislite da bi trebalo obnoviti taj koncept?
- Da, propagiramo povratak doma zdravlja, tako da se preko 80 posto potreba opet počne rješavati u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Dom zdravlja je ono što na engleskom zovu community health clinic, i tamo se s najmanje sredstava riješi najviše problema. Sad nam se prvi put desilo da je primarna zaštita ispod 18 posto od ukupne potrošnje u zdravstvu, što znači da su ostalo pojele sekundarna i tercijarna zaštita. Ujedno danas imamo manje hospitaliziranih bolesnika, više usluga u specijalističkoj konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti, dulje liste čekanja i 20 posto povećanu potrošnju sredstava... Umjesto da jeftinijom zdravstvenom zaštitom zbrinjavamo stanovništvo, mi to činimo sa skupljom, a manje efikasno. Kolege u primarnoj zaštiti valjda nisu motivirani da se više potrude, nego im je lakše napisati uputnicu i odgurnuti slučaj od sebe, što je najskuplji dio liječenja. Pritom je privatizacija otišla tako daleko da je nema ni potrebe niti smisla vraćati natrag, ali svakako treba obvezati i te liječnike u primarnoj zaštiti da klijentima budu dostupni u potpunosti i bez razlike, tokom čitavog dana, no i vikenda s kućnom posjetom. Sve je to opet moguće, samo trebate imati koncepciju.
- Dan nakon izlaska ovog intervjua održava se izborna konvencija SDP-a. Kandidirali ste se za Glavni odbor, što još očekujete od te konvencije i nakon nje?
- Prije godinu dana održali smo konvenciju u veoma demokratičnom ozračju, postavljajući visoke standarde u načinu izbora predsjednika. Ovu konvenciju ocjenjujem još važnijom, ona će pokazati kuda SDP ide i kamo će krenuti u narednom razdoblju. Delegati će izborom predsjednika i ostalih mjesta pokazati kako vide SDP u sljedećih 15 ili 20 godina. Prešli smo u novu socijaldemokraciju, pomalo se transformiramo u smjeru europske socijaldemokratske modernosti, gdje se čovjek i građanin uvažava bez obzira na to tko je i što je. Svi moraju imati jednaka prava i jednake šanse, a SDP se ne može razvijati ako ne bude držao do tih političkih prioriteta.
Desni i desniji HDZ
- HDZ se prilikom svojih izbora neki dan podsmjehivao vašim unutarstranačkim odnosima, hvaleći se svojom "monolitnošću".
- HDZ je krenuo u jednom drugom pravcu. On je uvijek bio desničarska stranka, a sad je još oštrije skrenuo prema konzervativizmu i rigidnosti. Uostalom, ako na toj konvenciji bivši ministar Ivica Kirin može dobiti najviše glasova za Središnji odbor, ne znam kakva je to stranka i kako uopće razmišljaju njezini izaslanici... Oni se svi tresu od straha da se slučajno ne zamjere Ivi Sanaderu. Svačije je legitimno pravo da se tako ponaša, ali SDP želi voditi zemlju u skladu s nekim drugim principima, temeljenim na jednakosti koju sam spomenuo. Mi nismo monolitni, ali stranka kojoj osobno i dalje na čelu vidim Zorana Milanovića, želi krenuti putem moderne socijaldemokracije. Takvog SDP-a vidim kao pokretačku snagu Hrvatske, i vjerujem da ćemo se zaista takvim i pokazati.
- Nedavno ste u SDP-u inicirali osnivanje Zaklade "Ivica Račan" za unapređenje političkog, socijalnog i društvenog obrazovanja u duhu socijaldemokracije...
- Proveo sam s Ivicom Račanom određeno vrijeme koje mi zaista puno znači i koje ću uvijek s toplinom nositi u sebi. Jako smo se zbližili tokom nekoliko posljednjih mjeseci njegova života, i tada sam upoznao čovjeka za kojeg mi je istinski žao što nije bilo vremena da napiše knjige koje je planirao i o kojima smo razgovarali, od Osmog kongresa do 21. stoljeća. Zaklada kojom bismo se barem malo odužili Ivici Račanu, namijenjena je svim građanima Hrvatske, ali i šire, kroz publicističku i stipendističku djelatnost. Možda je neskromno, ali uzor nam je pritom njemački "Friedrich Ebert Stiftung".
Privatno za javno
- Naravno, da ne zaboravimo, Zakladu "Ana Rukavina" već ste uvelike razvili, i puno posla je za vama. Što slijedi?
- I ta je priča počela prije negoli se znalo što će se dogoditi, još kad mi je sama Ana Rukavina kao novinarka rekla da bi željela poduzeti nešto za opću dobrobit. Spomenuo sam joj registar dobrovoljnih darivatelja koštane srži i odlučili smo se da krenemo u kampanju... Imali smo tada nekoliko stotina imena u registru, a kazao sam Ani da bih s dvije tisuće za godinu dana bio prezadovoljan. Ana nije uspjela u svojoj bitci s leukemijom, ali zaklada s njezinim imenom nakon godinu i pol dana ima 32 tisuće darivatelja, preko svih očekivanja. I mislim da je u tom slučaju ova zemlja pokazala da može ustrajati u dobrome kad prepozna dobro. Sad treba skupiti sredstva za tipiziranje tih darivatelja, trenutno smo na oko tri tisuće tipiziranih i pretpostavljamo da će se nesebičnost prvog darivatelja iz toga registra iskoristiti za pomoć nečijem zdravlju već prije ovog ljeta. Otvorili smo na Aninu inicijativu i banku umbilikalne krvi iz pupkovine, a paralelno je proradila i privatna banka. Spojili smo javnu i privatnu banku, jer je privatna uvijek bazirana na profitu, pa zarada iz nje može financirati javnu banku. A jednom ćemo zakladu i transformirati kako bi poticala istraživanja na tom području, naročito među mladim znanstvenicima.
autor
Igor Lasić
|
|||||
