Andrija Hebrang |
|---|
 |
Potpredsjednik HDZ-a Andrija Hebrang u srijedu je nakon obavljenih liječničkih pregleda donio odluku da prihvaća biti HDZ-ov kandidat za trećeg hrvatskog predsjednika. Na to ga je mjesto 1. srpnja predložio tadašnji predsjednik HDZ-a Ivo Sanader, a prijedlog je dobio podršku svih stranačkih tijela, kao i općeg sabora. U razgovoru za Vjesnik Hebrang objašnjava kako vidi ulogu budućeg predsjednika Republike i predstavlja neke elemente svog predizbornog programa, a prokomentirao je i neke od aktualnih političkih pitanja. "Ja sam principijelan čovjek s čvrstim stavovima, a iznad svega cijenim moral, pa čak i u politici. Niski udarci i pripisivanje tobožnjih simpatija prema ustaškim zločincima u meni su samo potakli osjećaj za pravdu i istinu i upravo je to jedan od motiva ubrzavanja donošenja odluke"
• Prije mjesec dana najavili ste da ćete konačnu odluku o prihvaćanju kandidature donijeti krajem kolovoza ili početkom rujna, no ipak ste se požurili. Koji je razlog tomu? - Prije svega, liječnički pregledi su pokazali tako dobre rezultate da nije trebalo dodatnih pregleda, a drugi razlog je veliki medijski napad na vrh stranke s ciljem da se HDZ oslabi i izazove raskol među pojedinim dužnosnicima stranke, što nije ostalo bez odraza na članstvo. Zato sam odlučio ubrzati proceduru donošenja svoje odluke i pokazati ono što je istina - da u vrhu stranke nije bilo raskola, da nitko nije bio protiv mene, da se ministri nisu svađali, a kamoli tukli. Stranka je svjesna svoje političke odgovornosti i zato otklanjamo insinuacije o neslozi, a jednoglasna i jedinstvena podrška koju sam dobio na Predsjedništvu HDZ-a to dokazuje. Da sam odluku odgodio, dao bih političkim protivnicima priliku da još više bombardiraju stranku izmišljotinama koje je teško demantirati. No, raspoloženje u vrhu stranke je odgovor na to. • Osim spekulacija da HDZ odustaje od vas i namjerava kandidirati Nadana Vidoševića, koliko su na odluku da prihvatite kandidaturu utjecali napadi na vas, posebno nakon intervjua u beogradskom tjedniku »Nin«? - Ja sam principijelan čovjek s čvrstim stavovima, a iznad svega cijenim moral, pa čak i u politici. Niski udarci i pripisivanje tobožnih simpatija prema ustaškim zločincima u meni su samo potakli osjećaj za pravdu i istinu i upravo je to jedan od motiva ubrzavanja donošenja odluke. Zato sam u program stavio i dio koji se odnosi na informiranje javnosti. U dostizanju svjetskih standarda, što je apsolutno motiv moje kampanje, uključujem i pravo građanki i građana na objektivnu istinu, koje oni sada nemaju. Kleveta, optužba, laž, osuda ili sumnja na pojedinca mora biti popraćena i mogućnošću njegova istodobnog komentara ili odgovora, a čitatelji su ti koji moraju donijeti ocjenu. Toga u hrvatskim medijima nema i za to ću se zalagati. • Nećete li time steći još više protivnika u medijima, koji vam ionako nisu skloni? Netko bi, naime, vaš stav mogao protumačiti kao uplitanje u slobodu medija. - Nikada se nisam miješao u rad medija nego sam kao svaki građanin koristio institut ispravka netočnog navoda putem pisanog ispravka. Ja nisam jedan od političara koji svoju politiku podređuju zahtjevima medija nego političar koji ima čvrst stav, stavlja ga na političko tržište i tko voli neka ga prihvati. Za razliku od velikog broja političara koji čitaju članke o sebi i korigiraju ponašanje prema tim člancima, ja ne spadam u tu kategoriju. Zašto? Zato jer su mediji u velikoj većini kod nas u rukama ljevice. Desetak vodećih kolumnista je lijeve orijentacije i zamislite kad bi političar desnog centra kao ja slušao njihove okvire i u njih se postavljao i gdje bi danas bila hrvatska desnica. A desnica je danas u Europi po svjetonazoru većinska jer Europska pučka stranka, kojoj pripada i HDZ, osvojila je većinu u Europskom parlamentu. I ako bih se ja korigirao u stavovima prema lijevim kolumnistima, brzo bih izblijedio s desne političke scene, odnosno s većinske europske scene. Također, nisam nikad vrijeđao ni vlasnike, ni urednike ni novinare, za razliku od predsjednika Mesića koji je za Jutarnji list u jednom trenutku rekao da je smeće, a ne tiskovina. Neka mediji rade svoj posao, ja ću svoj, a birači su ti koji presuđuju. • U vašem programu spominjete i premošćivanje provalije između lijeve i desne Hrvatske. Kako ju se može premostiti? - Mnogi mi prigovaraju da se okrećem prema natrag, no okrećem se u najmanjoj mogućoj mjeri kako bi se ispravile razlike u našem društvu. Kad raspravljamo o prošlosti, naše su emocije kudikamo veće i jače nego kad raspravljamo o budućnosti. Na te se rasprave troši golema energija i mislim da tu provaliju između lijeve i desne Hrvatske treba premostiti i svu energiju usmjeriti prema naprijed. Provalija se može premostiti na dva načina: prvo - da budući predsjednik bude predsjednik i lijeve i desne Hrvatske. Za Franju Tuđmana se može reći da je bio predsjednik obje Hrvatske jer je zagovaranje povijesne pomirbe bilo jedno od vodećih motiva njegove politike. Stjepan Mesić je deset godina bio predsjednik lijeve političke opcije, to nije krio i nikad nije napravio nijedan potez kojim bi pokazao da je predsjednik i jedne i druge opcije. Ako ja budem predsjednik, bez obzira na to što mi je politika desnog centra u srcu, apsolutno ću imati jednaku distancu od lijeve i desne opcije. Kad je čovjek na najčasnijoj poziciji u hijerarhiji politike, onda nikakvi subjektivni osjećaji ne smiju prevladati. On mora biti otac obitelji kojem su sva djeca jednaka. • No, kao jedan od vodećih političara desne opcije, mislite li da ćete biti prihvaćeni od onih na lijevoj strani? - To nije moj problem. Moj problem je da se ponašam i postupam tako da imam jednaku distancu i od jedne i od druge opcije. • Zašto ste kao izborni slogan izabrali »Za europsku i ponosnu Hrvatsku«? - Dugo sam razmišljao o sloganu i mislim da ovaj slogan objedinjuje ono što može obilježiti hrvatsku budućnost, a bez opterećenja prošlošću. Europska Hrvatska je naša jedina opcija i to u dosizanju svih europskih standarda. To su prije svega antifašizam, demokracija, pravna država, pravo javnosti na objektivnu istinu, osuda komunističkih zločina po uzoru na deklaraciju Vijeća Europe i gospodarski razvoj. Ulaskom u konkurenciju europskog gospodarstva i mi ćemo dostići više ekonomske standarde i učiniti naše građane bogatijima. Što se tiče drugog dijela, a to je ponos, ta dva pojma su usko povezana jer je hrvatski državotvorni ponos u velikom zaostatku za velikim dijelom članica EU. Širom svijeta uvijek se ističu državni simboli jer oni nisu akt protiv nikoga, oni su samo čin odavanja priznanja svojoj zemlji. Hrvatska je u velikoj mjeri različita od članica EU jer velika većina građana ne zna kad je dan državnosti, a na taj dan nema izvješenih hrvatskih zastava. Hrvatska nema kultno mjesto na koje bi strani državnici došli položiti vijenac za sve poginule za slobodu Hrvatske. Hrvatska država nije svom utemeljitelju Franji Tuđmanu u hrvatskoj prijestolnici dala niti spomenik. • Zašto je to tako? - To zahtijeva duboku politološku i sociološku analizu. Jedan dio hrvatske ljevice je sustavno radio na smanjenju osjećaja hrvatskog građanina za državnost i državotvornost i kroz to su htjeli umanjiti i zatamniti sve što je vezano uz pravedan i oslobodilački Domovinski rat. Mislim da je to loše jer hrvatskog građanina bez ponosa karakterizira pesimizam. U gospodarskoj krizi pesimizam znači njeno daljnje produbljavanje i on je jedan od značajnih generatora krize. O tome govori podatak da je pad trgovine u Hrvatskoj 17 posto, a porast štednih uloga u bankama 20 posto. Znači, zbog straha građanin ne kupuje, zbog toga se ne proizvodi, a novac se daje u banke stranih vlasnika koji taj novac ne plasiraju u hrvatsko gospodarstvo i krug je zatvoren. Drugim riječima, optimizam bi trebao biti posljedica objektivnih pokazatelja i veliki generator izlaska iz krize umjesto njenog produbljavanja. • Kako biste vi kao predsjednik obnovili državni i državotvorni ponos? - Predsjednik ne može direktno utjecati na gospodarski razvitak, ali može dati političke okvire ukupnog razvoja Hrvatske i to na nekoliko načina. Prije svega, mora pokazati primjer građanima i pozvati ih na obilježavanje naših važnih datuma. Važan je i odnos budućeg predsjednika prema njegovim prethodnicima, jednom koji je pripadnik desne i drugom koji je pripadnik lijeve političke opcije. Predsjednik države mora cijeniti svoje prethodnike jer njih je izabrao hrvatski narod. U tom približavanju uspomeni na oba predsjednika može se postići balans. Nacionalni ponos može se podići kroz stav predsjednika prema političkim problemima. On taj stav može izreći u svojim istupima, ali i koristeći član 111 Ustava i predlažući Vladi tematske sjednice na kojima kao predlagatelj može značajno utjecati na unutarpolitička gibanja. Dakle, mogućnosti djelovanja su velike. Potrebna je samo volja, cilj i iznad svega volja većine birača za takav status predsjednika. • Veliki ste naglasak stavili na antifašizam, uz istodobnu osudu zločina komunizma. Kako, međutim, napraviti jasnu ogradu između antifašizma i komunizma, budući da su komunisti bili na čelu antifašističkog pokreta u Hrvatskoj? - Fašizam i komunizam su dva najveća zla i najveći problem hrvatske povijesti je razdjelnica između antifašizma i poslijeratnog komunizma. Nažalost, komunisti koji su apsolutno bili voditelji antifašističkog pokreta po završetku Drugog svjetskog rata taj pokret pretvaraju u zločinački i komunistički. Oni su svoju mirnodopsku vladavinu počeli ubijanjem civila bez suda i to je taj zločin koji kod nas još nije doživio pravu osudu, a te žrtve nisu doživjele ni minimum digniteta koji diktira civilizirana država, da imaju pravo na obilježeni grob gdje bi njihovi potomci došli pomoliti se i zapaliti svijeću. U tom smislu komunizam je zločinački pokret. Na globalnoj razini fašizam i komunizam su već davno proglašeni za dva najveća zločinačka pokreta i kad se broje žrtve, one su na strani komunizma veće. No, ja ne smatram da se na tome treba temeljiti osuda komunističkih zločina jer svaki ljudski život je vrijedan poštovanja. Ja ne brojim žrtve, to će učiniti povjesničari i stručnjaci, no one se u Hrvatskoj svakako mjere na desetke tisuća i zavrijedile su obilježavanje svog groba bez politiziranja i kaznenog progona krivaca, jer to je stvar drugih institucija, a ne predsjednika Republike. • Što bi za HDZ značila vaša pobjeda, s obzirom na to da nepovoljne okolnosti u Hrvatskoj ne idu u prilog vladajućoj stranci? - Ne bih gledao što bi to značilo za HDZ jer u slučaju pobjede ja moram svoje članstvo u HDZ-u prekinuti i o tome obavijestiti Sabor, već gledam koja bi bila korist za Hrvatsku. Prije svega, izborom političara desnog centra Hrvatska bi dokazala da slijedi trendove koji su na europskoj političkoj sceni. Drugo, to bi značilo prekid favoriziranja ljevice na našoj javnoj političkoj sceni s opasnošću da se to okrene u suprotnost, favoriziranje desnice. To bi bila moja odgovornost i moj zadatak. Treća stvar zašto mislim da bih koristio Hrvatskoj je ta da bih na toj poziciji djelovao puno kreativnije od Mesića jer bih osmišljavao programe za rješavanje tekućih problema i predlagao ih onima koji to moraju izvršiti, primjerice Vladi. Nezamislivo je da u ovakvoj ekonomskoj krizi predsjednik Mesić nije koristio članak 111 Ustava i nije predložio Vladi tematsku sjednicu, na koju bi došao s programima koje osmišljavaju ne njegovi savjetnici, nego stručni timovi koje on kao vrhovni državni autoritet može okupiti. Vladi je to često nemoguće jer je zauzeta velikom dnevnom rutinom pa nema ni vremena za puno kreativnosti, a Vladi se mnogi stručnjaci neće ni odazvati jer bi se to moglo smatrati kao sukob interesa. Kad predsjednik Republike, kao tijelo koje nema izvršne ovlasti, pozove stručnjake, onda nema sukoba interesa i vjerujem u odaziv svih mozgova za stvaranje prijedloga za rješavanje brojnih problema. Takva kreativnost predsjednika tek se treba utemeljiti. • Dakle, za razliku od Stjepana Mesića, vi biste nudili konkretne osmišljene projekte? - Mesić je veliki dio popularnosti temeljio na kritiziranju Vlade. Vladu treba kritizirati kad radi loše, ali i hvaliti kad radi dobro. Jedan jednostavan primjer: u vrijeme globalne krize Vlada radi poteze spasa. Nisam čuo od predsjednika Republike pohvalu što je Vlada od dodatnih davanja zaštitila najsiromašnije slojeve. Od 2004. do 2008. BDP je porastao, a proračun se punio sa 30 posto više. Da vlada Ive Sanadera nije dobro radila toga ne bi bilo, ali nisam čuo pohvalu toj vladi. Ja bih se u tom smislu apsolutno promijenio, bez obzira koja vlada bila, lijevog ili desnog centra. Također, ne bih svoju politiku temeljio na ad hoc izjavama nego na projektima koje bih osmislio i predlagao moguća rješenja. • Jedini ste od predsjedničkih kandidata na uvid javnosti dali svoj zdravstveni karton. Kao političar i kao liječnik, možete li reći koliko je važno da kandidat za predsjednika bude zdrav i da javnost bude obaviještena o njegovom zdravstvenom stanju? - Zdravlje je apsolutno važno, možda i presudno, jer pet godina intenzivnog obnašanja te dužnosti je vrlo stresno. Mislim da bi trebalo uvesti načelo javnog liječničkog kartona za svakoga tko se kandidira za neku od visokih funkcija koje definitivno ubrzavaju pojavu nekih bolesti. Kao liječnik koji sam bio u sedam vlada, mogu svjedočiti kakve su zdravstvene probleme prolazili premijeri, potpredsjednici i ministri. To je izrazito stresno i ostavlja zdravstvene ožiljke i na najčvršćem organizmu. I zato bi liječnički pregled apsolutno trebao biti imperativ. • Sabor je prihvatio treći rebalans proračuna, no oporba ističe da Vlada ne poduzima dovoljno u rješavanju krize i smatra da Hrvatska ide u smjeru MMF-a, jer je proračunski deficit i dalje visok. Hoće li Hrvatska uspjeti izgurati do kraja godine sa stabilnim financijskim sustavom? - Ja sam umjereni optimist jer je globalna kriza Hrvatsku ošinula manje nego zemlje u regiji, a manje od mnogih europskih zemalja. U Sloveniji je pad BDP-a 8,5 posto, a kod nas je 6,7 posto u prvom kvartalu. Kod nas je pad izvoza 15 posto, u Sloveniji 21 posto, a da ne govorim o baltičkim zemljama i Irskoj gdje je pad BDP-a dvoznamenkast. Hrvatska je manje ošinuta krizom jer se prije nje dogodila stabilizacija proračuna, odnosno rashodi nisu bili veći od prihoda. Sanader je 2003. naslijedio 6,7 posto deficita državnog proračuna, što je golemi manjak u državnoj blagajni, a pred krizu ga je doveo na nulu pa je 2008. prva godina u povijesti hrvatske države u kojoj su rashodi bili manji od prihoda za 2,2 milijarde kuna. Ta stabilizacija državnih financija, a s druge strane mudra monetarna politika guvernera HNB-a, to su dva okvira zbog kojih smo krizu dočekali na nogama, za razliku, primjerice, od Mađarske. No, ja se volim uspoređivati s regijom: BiH je imao krvavu agresiju kao i Hrvatska i goleme štete, a prosječna plaća je za trećinu manja od Hrvatske, a u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji manja od polovine, a mi smo ipak obnovili 30 milijardi dolara štete od velikosrpske agresije i izgradili najljepše autoceste u Europi i šire. Nisam veliki pesimist ni prema dugu jer velika većina europskih zemalja ima veći dug od Hrvatske u odnosu na BDP, a u našem dugu udio Vlade je svega 17 posto i smanjuje se iz godine u godinu. Iz tog su se duga napravile autoceste koje su veliki dio otplate već dale ove godine jer je broj turista s automobilima veći nego lani, dok konkurentske zemlje Turska i Grčka bilježe dvoznamenkasti pad u turizmu. Ceste život znače još od rimskog doba, a danas možda i jače. Zato sam umjereni optimist i za sljedeću godinu. Vlada je ovim rebalansima proračuna napravila okvire deficita opće države na razini ispod tri posto, što je apsolutno jamstvo za godine koje dolaze. Ako se postigne konsenzus sa socijalnim partnerima i oko proračuna za 2010, onda će pad BDP-a od 4,5 posto već imati blagi pozitivni predznak, a iduće će se godine osjetiti i blagi oporavak. Tome u prilog govore gospodarska kretanja u svijetu. • Koje će mjere na planu gospodarstva i financija Vlada još poduzeti do kraja 2009. i u 2010.? - Najvažnije što vlada mora do kraja godine je napraviti proračun za 2010. i u njemu mora biti nekoliko glavnih smjernica. Ušteda države ne smije se temeljiti na otkazima u državnom sektoru jer svaki otkaz je tragedija za obitelj i još veće opterećenje za državnu blagajnu. Otpustiti 20.000 ljudi znači trošak oko jedne milijarde kuna. Red u državnim službama apsolutno da, ali to nije kratkoročna mjera. Vlada za 2010. treba na financijskom planu napraviti uštede koje ne daju dugoročnu štetu u materijalnoj potrošnji i racionalizaciji državne uprave, pogotovo u brojnim uredima i agencijama koji su narasli kao gljive poslije kiše, kao i uštede u infrastrukturnim objektima, ali s velikim oprezom jer reduciranje tih projekata znači i povećanje nezaposlenosti. Velike zahvate može se učiniti u području zdravstva i socijalne skrbi gdje se može racionalizirati znatan novac, nekoliko stotina milijardi kuna, uz uvođenje stroge kontrole korisnika socijalne skrbi, jednako kao i kontrole svih poticaja u gospodarstvu i poljoprivredi. Na prihodovnoj strani apsolutno treba voditi socijalno osjetljivu politiku i teret prebaciti na one koji to mogu, a to su oni koji su izbjegli poreznim davanjima. Siva ekonomija prema procjenama stručnjaka u Hrvatskoj iznosi više od 30 posto BDP-a. Tu Vlada ima golemo polje rada, ali treba razlikovati dvije kategorije, one koji zbog socijalnog minimuma nisu u mogućnosti platiti porez, i velike investicije, eksploatacije rudnog blaga i bogatstava Hrvatske gdje se izbjegava plaćanje poreza. Vlada mora razraditi i jasne smjernice poticanja proizvodnje, poduzetničkih zona i poljoprivrede. • Kao predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a, kako biste ocijenili odnose u vladajućoj koaliciji iz koje je nedavno istupio HSU? - Ovu koaliciju krasi osobina koja je temelj svake koalicije, a to je uzajamno poštivanje, uvažavanje mišljenja partnera, ispunjavanje dijela zahtjeva u okviru proračunskih mogućnosti i međusobna tolerancija bez sukoba. Dokazali smo da smo čvrsta i stabilna koalicija iz koje je do sada istupio samo jedan partner, HSU. Mislim da je Silvano Hrelja donio ishitrenu odluku jer u ovoj koaliciji je on, zahvaljujući Vladi, uspio vratiti dug umirovljenicima i koalicija koja uspije riješiti takav veliki višegodišnji problem ne može se raskinuti. No, on ima pravo na svoje političke kalkulacije i vrijeme će pokazati da je postupio pogrešno.
Marijan Lipovac
|
||||||
